Engleska reformacija — doba promjena
“Bio je to svijet koji je živio u jeku promjena i preispitivanja.”
TAKO J. J. Scarisbrick opisuje Englesku 16. stoljeća u svojoj biografiji Henrik VIII. Religiozni prevrat u Evropi doprinio je uvjerenju nekih da tradicionalnu religiju treba reformirati.
Kontroverzna učenja Martina Luthera naišla su na pristaše u Engleskoj. A lolardi, gorljivi propovjednici i branitelji Biblije, uspjeli su se održati i krajem 14. stoljeća počeli su po Engleskoj širiti svoja učenja.
Oko 1526. primjerci engleskog prijevoda Grčkih pisama Williama Tyndalea došli su do Engleske, unatoč naporima moćnih neprijatelja da se spriječi distribuiranje tog prijevoda. Tradicionalna katolička učenja poput čistilišta, transsupstancijacije i svećeničkog celibata razotkrivena su kao nebiblijska.
No kriza u kraljevoj unutrašnjoj politici bila je glavni pokretač engleske reformacije. Henrik VIII želio se razvesti od svoje katoličke supruge Katarine Aragonske, budući da je želio imati muškog potomka koji će naslijediti prijestolje. Sve šestero djece koje je Katarina rodila Henriku ili je umrlo prilikom rođenja ili u najranijoj dobi, osim jednog djeteta, kćeri Marije. Osim toga, Henrika je privukla mlada i energična Anne Boleyn, i namjeravao ju je oženiti.
Henrikov sposoban i moćni saveznik, kardinal Thomas Wolsey, nenamjerno je dao još daljnji poticaj reformaciji. Od početka Henrikova vladanja, 1509. godine, Wolsey je postupno stjecao sve veću moć i bogatstvo. Na koncu je po svom utjecaju dogurao do položaja drugog čovjeka u Engleskoj i jedino je kralj bio moćniji od njega. No Wolsey nije bio omiljen zbog svoje samovolje te zbog toga što je povećao poreze. Osim toga, izgleda da je smatrao da se ne mora pokoravati zakonima vlastite Crkve, s obzirom na to da je bio otac dva nezakonita djeteta.
Velikaši su kovali zavjeru da sruše Wolseya s vlasti, a definitivna je odluka pala kad Wolsey nije uspio Henriku ishoditi razvod koji je Henrik toliko očajnički želio. Wolsey je bio skinut sa svog položaja te je 1530. umro, malo prije nego što se trebao pojaviti pred kraljem zbog optužbe za izdaju.
Antiklerikalni je duh postao snažan u Engleskoj. Povjesničar Scarisbrick napisao je da su se “vodile rasprave o potrebi Crkve da izvrši radikalno pročišćavanje, o nemogućnosti društva da i dalje nosi ovaj neprivredni teret, ovu ogromnu instituciju koja iskorištava toliko mnogo ljudi i crpi toliko bogatstva, toliko mnogo uzima, a tako malo daje, (...) te o tome da odljev engleskog novca u Rim (...) uništava [englesko] gospodarstvo”.
Cromwellova era
Henrikovi su bračni problemi naposljetku bili “riješeni” uz pomoć njegovog glavnog savjetnika Thomasa Cromwella i novog nadbiskupa od Canterburya, Thomasa Cranmera. Engleska je crkva raskinula veze s rimskom Crkvom, a kralj je postao poglavar Engleske crkve. Cranmer je 1533. poništio Henrikov brak s Katarinom. U to vrijeme Henrik se već oženio Anne Boleyn, koja je bila trudna. Ova sloboda od papinskog autoriteta imala je značajne posljedice.
Cromwell je dobio neograničenu vlast nad Crkvom i bio je odgovoran samo kralju. Sve više i više samostana se uništavalo, a njihov je posjed prisvajala Kruna, i tako sebi osiguravala toliko potreban prihod. Osim toga, Cromwell je igrao ključnu ulogu u tiskanju i distribuiranju Biblije na engleskom, kao što A. G. Dickens u svojoj knjizi The English Reformation zapaža: “Viceregent Thomas Cromwell poduzeo je političku inicijativu te planirao izdavanje Biblije, preuzeo je brigu oko financiranja njenog izdavanja te inzistirao na tome da se Engleskoj crkvi nametne ova znamenita knjiga.”
Kad je Biblija postala dostupnija javnosti, počela je duboko utjecati na gledište ljudi o tradicionalnoj religiji. Dickens zapaža sljedeće: “Istinska jednostavnost koja je karakterizirala život Isusa Krista i Apostola bila je u izrazitom kontrastu s ovim ogromnim pravnim i tiranskim aparatom te ogromnim bogatstvom i raskošnim arhitektonskim djelima kasne srednjovjekovne i renesansne Crkve.”
Henrik je pokazao interes za određene vjerske reforme, no njegovi su stavovi često prije bili vođeni onim što mu je u političkom smislu više odgovaralo nego njegovim snažnim vjerskim uvjerenjima. Bio je itekako svjestan postojanja dvaju suprotnih tabora na dvoru, onih koji su bili za reformu i konzervativaca, koji su htjeli zadržati tradicionalnu religiju. Da bi zadržao kontrolu nad situacijom, lukavo je huškao jednu grupu protiv druge.
Padom Cromwella oko 1540. zlatna je era reformacije bila nakratko prekinuta. Njegovi neprijatelji konzervativci uvjerili su Henrika da je on i izdajica i heretik, pa ga je kralj dao smaknuti bez suđenja.
Neko su vrijeme konzervativci naizgled imali prevlast. Ali nisu mogli zaustaviti reformu koja je već pustila korijena. No, reformacija ipak nije ispunila svoje obećanje. Protestantski reformatori nisu uspjeli iskorijeniti mnoga lažna ljudska i tradicionalna učenja kojima je bila zaražena Rimokatolička vjera.
Kad se 1543. Henrik oženio svojom šestom i posljednjom suprugom, Katarinom Parr, oni koji su bili za reformu ponovno su stekli optimizam. Katarina je pokazala izrazit interes za nova religiozna učenja. Ali konzervativci se nisu htjeli samo tako predati. Njihove spletke i dvorske intrige gurnut će novu kraljicu u očajničku borbu za vlastiti život, no o tome ćemo govoriti u jednom od idućih brojeva Probudite se!
[Slika na stranici 26]
Henrik VIII I Anne Boleyn
[Slika na stranici 26]
Katarina Aragonska
[Slika na stranici 26]
William Tyndale
[Slika na stranici 26]
Thomas Cromwell
[Slika na stranici 26]
Thomas Cranmer
[Slika na stranici 26]
Thomas Wolsey
[Zahvala na stranici 27]
Thomas Wolsey: Iz knjige The Story of Liberty, 1878; grb, pozadina i slika kralja Henrika VIII s Anne Boleyn: Iz knjige The Library of Historic Characters and Famous Events, Vol. VII, 1895; Katarina Aragonska, Thomas Cranmer i Thomas Cromwell: Iz knjige Heroes of the Reformation, 1904