Iesu, to ˈna oraraa e ta ˈna taviniraa
Haamaitaihia e te hoê haapiiraa tia roa ˈˈe
NO FAATAA noa ˈtura Iesu i te parabole no nia i te taata ueue huero i ta ˈna mau pǐpǐ, ua hinaaro aˈera râ ratou e ite hau atu â. “A faaite mai na ia matou i te parabole o to zizania i roto i te aua ra”, ta ratou ïa i ani atura.
Mea taa ê roa te feruriraa o ta ˈna mau pǐpǐ i to te rahiraa taata e tia noa ra i te pae miti. Aita taua mau taata ra e hinaaro e ite oioi i te auraa o te mau parabole; e mauruuru noa ratou i te mau tuhaa rarahi e vai ra i roto. Ua faataa ê ihora râ Iesu i taua mau taata faaroo tei haaputu i te hiti pape i ta ˈna mau pǐpǐ o te hinaaro ra e ite, ma te parau e:
“O te faito hoi ta outou e faito atu, o ta outou â ïa e noaa mai, e e faarahihia mai ta outou ta tei faaroo ra.” I te mea e te faaite ra te mau pǐpǐ no Iesu i te hoê anaanatae rahi e te hoê haapao maitai tamau, te haamaitai ra oia ia ratou ma te horoa ˈtu na ratou i te hoê haapiiraa tia roa ˈˈe. Ei pahonoraa i te aniraa a ta ˈna mau pǐpǐ, ua faataa aˈera Iesu e:
“O tei ueue i te huero maitai ra, oia te Tamaiti a te taata. O te aua ra, oia teie nei ao; te huero maitai ra, o te tamarii ïa o te basileia; e te zizania ra, o te tamarii ïa a te varua ino. O te enemi i ueue ra, o te diabolo ïa; te auhune ra, o te hopea ïa o teie nei ao; e te feia ooti ra, o te mau melahi ïa.”
I muri aˈe i to ˈna faataaraa i te mau tuhaa atoa o ta ˈna parabole, ua tatara ihora Iesu i te haapiiraa. Ia tae i te hopea o teie nei ao, ta ˈna ïa e parau ra, e faataa ê “te [taata] auhune ra”, oia hoi te mau melahi, i te feia e faahua parau ra e kerisetiano ratou, e nehenehe e faaauhia ratou i te zizania, i te mau “tamarii (...) o te basileia”. E tapaohia ïa “te tamarii (...) a te varua ino” no te haamouraa, area te tamarii o te Basileia o te Atua, “te feia parau-tia”, e anaana ïa ratou mai te anaana o te mahana ra i roto i te Basileia o to ratou Metua.
I muri iho, te haamauruuru ra o Iesu i ta ˈna mau pǐpǐ, no te mea e te hinaaro râ ratou e ite hau atu â, ma te faaite atu ia ratou na parabole apî e toru. A tahi, te parau ra oia e: “E au (...) te basileia o te ao ra i te taoˈa moe i roto i te aua, e itea ihora e te hoê taata huna maite ihora, e no te oaoa i taua taoˈa ra, ua hoo atura i te mau taoˈa atoa na ˈna ra, e ua hoo atura i taua aua ra.”
Te parau faahou ra oia e: “E au te basileia o te ao ra i te hoê taata hohoo tei imi i te poe maitatai: e itea ihora ia ˈna te hoê poe maitai roa ra; haere atura hoo atura i te mau taoˈa atoa na ˈna ra, e ua hoo atura i taua poe ra.”
Ua tia o Iesu iho i te taata tei itea i te hoê taoˈa moe e i te taata tei ite aˈera i te hoê poe maitai roa. Ua hoo atura oia i i te mau mea atoa, mai te huru ra ïa e: ua faarue ihora oia i te hoê tiaraa teitei i te raˈi ra no te riro mai ei taata haehaa. I muri iho, i te roaraa o to ˈna oraraa taata i nia i te fenua nei, ua roohia ˈtura oia i te hoê faainoraa e i te hoê hamani-ino-raa uˈana. Mea tano atura ïa e ia riro mai oia ei Raatira i roto i te Basileia o te Atua.
Ua faahepo-atoa-aˈera-hia e ia maiti te mau pǐpǐ a Iesu ia hoo te taatoaraa o ta ratou mau mea, ia noaa mai ia ratou i te haamaitairaa rahi roa, oia hoi ia riro ei arii i pihai iho ia Iesu Mesia, aore ra ia riro ei melo no te fenua nei no te Basileia o te Atua. Mea faufaa roa ˈˈe anei no tatou te hoê parahiraa i roto i te Basileia o te Atua i te tahi atu taoˈa, i te hoê taoˈa moe aita e faaauraa aore ra i te hoê poe faufaa?
I te pae hopea, ua faaau ihora Iesu i “te basileia o te ao ra” i te hoê upeˈa toro o tei ati atoa i te iˈa huru rau. A maitihia ˈi te iˈa, ua faaruehia ˈtura te iˈa iino e ua haaputuputuhia aˈera te iˈa maitatai. Oia atoa, te haapapu maira o Iesu, ia tae i te hopea o teie nei ao, e faataa ê te mau melahi i te feia ino e te feia parau-tia, e te feia ino e faataahia ïa no te haamouraa.
O Iesu iho tei haamata i taua ravaai ra, ma te titau atu i ta ˈna mau pǐpǐ matamua ia riro ei “ravaai taata”. I raro aˈe i te aratairaa a te mau melahi, ua tamau noâ atura taua ravaai i te ravehia i roto i te roaraa o te mau senekele. I te pae hopea, ua tae aˈera te taime no te huti i “te upeˈa toro”, o te faataipe i te mau faanahonahoraa atoa o te fenua nei tei faahua parau ra e kerisetiano ratou.
Noa ˈtu â ïa e ua faaruehia aˈera te iˈa iino no te haamouraa, e nehenehe râ tatou e taiohia i rotopu i te ‘iˈa maitatai’ tei haaputuputuhia. Mai te peu e, ia au i te mau pǐpǐ a Iesu, te hinaaro ra tatou ia ite e ia maramarama hau atu â, e haamaitai mai te Atua ia tatou ma te horoa, eita noa i te hoê haapiiraa tia roa ˈˈe, i te ora mure ore atoa râ. Mataio 13:36-52; 4:19; Mareko 4:24, 25.
◆ I roto i tei hea tuhaa e taa ê atu ai te mau pǐpǐ i te feia rahi tei haaputuputu i te hiti pape?
◆ O vai aore ra te faataipe ra i te aha, te taata ueue huero, te aua, te huero maitai, te enemi, te auhune e te feia ooti?
◆ Eaha na parabole e toru ta Iesu i horoa mai, e eaha ta taua mau parabole e haapii maira ia tatou?