Jehovini svjedoci — izvještaj godišnjaka 1997
ZEMALJSKA služba Isusa Krista bila je završena. Svoje je sljedbenike školovao za djelo kakvo nisu obavljali nikada prije. Oni su promatrali kako je svjedočio o Bogu i njegovim naumima gdje god se susreo s ljudima — na morskoj obali, na obronku planine, uz put, na mjestima na kojima se poslovalo, u prostorima hrama i u privatnim domovima. On je zaista bio Jehovin “svjedok vjerni i istiniti” (Otkr. 3:14). I svoje je učenike poslao dva po dva da stječu iskustvo u tom djelu svjedočenja.
A zatim im je, prije nego je uzašao na nebo, Isus rekao: “Primit [ćete] silu kad sidje Duh sveti na vas; i bićete mi svjedoci i u Jeruzalemu i po svoj Judeji i Samariji i tja do kraja zemlje” (Dj. ap. 1:8). Kakav gigantski zadatak! Kako će ga uspjeti izvršiti? Kao što je Isus rekao, Jehovin će duh biti presudni faktor.
Uz podršku svetog duha, njihovo je svjedočenje ubrzo doprlo do ljudi u Mezopotamiji, južnoj Evropi i sjevernoj Africi. No trebalo se zbiti još toga — još mnogo toga! Isus je prorekao da će se u završetku sustava stvari, kad na nebu bude uspostavljeno Božje Mesijansko Kraljevstvo, ‘ovo evanđelje o carstvu propovijedati po svemu svijetu za svjedočanstvo svim narodima’ (Mat. 24:14). Činjenice pokazuju da se baš to i događa.
Prošle službene godine svjedočanstvo o Kraljevstvu davalo se u 233 zemlje, otočja i područja. Izvještaj pokazuje da se toj aktivnosti posvetilo 1 140 621 714 sati. To je već peta godina zaredom kako se ovoj životno važnoj aktivnosti posvećuje više od milijardu sati.
Svakog je mjeseca u davanju javnog svjedočanstva o Božjem Kraljevstvu sudjelovalo prosječno 5 167 258 osoba. Jedno vrijeme u toku godine najveći broj onih koji su u tome učestvovali iznosio je 5 413 769. Svakog je mjeseca prosječno 645 509 osoba služilo u svojstvu pionira. Kao što pokazuje tabela na 34-41. stranici, prikupljanje osoba nalik ovcama i dalje se nastavlja. Premda je u nekim zemljama porast manji nego prethodnih godina, u nekim je zabilježen izvanredan porast. Ruanda je izvijestila 61 posto porasta; Albanija 52 posto. Bosna i Hercegovina, Latvija, Litva, Makedonija, Moldova i Rusija imale su porast veći od 20 posto.
Oprema za službu
Najvažnije sredstvo koje Jehovini svjedoci koriste u svojoj službi jest Biblija. Oni koriste mnogo prijevoda Biblije. No kako im je cilj pomoći ljudima u stjecanju točne spoznaje Božje Riječi, poseban naglasak pridaju distribuiranju New World Translationa (Novi svijet prijevoda). Godinu za godinom taj prijevod izlazi na sve više jezika. Trenutno je u optjecaju (bilo prijevod Kršćanskih grčkih pisama bilo Biblije u cjelini) na 27 jezika (a uz to i na Brailleovom pismu na engleskom i portugalskom).
Prošle je godine cjeloviti New World Translation izdan na norveškom. Kad je obavijest o tome dana na oblasnim kongresima u Norveškoj, izazvala je gromoglasan pljesak i suze radosnice. Za norveške Svjedoke to je bio najznačajniji trenutak te godine. Izdano je i revidirano izdanje francuskog prijevoda koje sadrži i sav materijal iz izdanja Reference Bible. A umjesto da ranije francusko izdanje odlože na police, deseci tisuća Svjedoka iz Francuske te su Biblije poslali na poklon svojoj braći i sestrama u deset drugih zemalja, na Haiti i u afričke zemlje gdje se francuskim govori u velikoj mjeri. Pored toga, New World Translation of the Christian Greek Scriptures (Novi svijet prijevod Kršćanskih grčkih pisama) izdan je na jezicima sesoto i xhosa, a dovršava se prijevod na još dva afrička jezika. Dosad je na raznim jezicima tiskano 91 403 319 primjeraka New World Translationa.
Objavljene su i neke druge dragocjene publikacije za korištenje u službi i za osobni studij. U 1996. izdane su knjiga Tajna obiteljske sreće i brošura Što Bog zahtijeva od nas? Međutim, početna priprema takvih publikacija samo je početak. Da bi one doprle do svjetskog područja, potreban je prijevod. U toku službene godine završen je prijevod na 206 knjiga i 226 brošura, u što spadaju izdanja na ukupno 164 jezika. Knjiga Spoznaja koja vodi do vječnog života (izdana 1995) sada postoji na 119 jezika. Knjiga Obiteljska sreća već je izišla na 86 jezika. Brošura Raduj se zauvijek životu na Zemlji! (izdana 1982) tiska se na 237 jezika; a nova brošura, Što Bog zahtijeva od nas?, već se distribuira na 113 jezika, dok je u pripremi na daljnjih 99 jezika.
U toku godine je 18 novih jezika dodano na popis onih na kojima Društvo objavljuje biblijsku literaturu. Traktati i brošure koji su već tiskani na tim jezicima, pomažu da se s porukom Kraljevstva dopre do nekih manjih jezičnih grupa u područjima bivšeg Sovjetskog Saveza, do mnogo takvih grupa u jugoistočnoj Aziji, do još više njih u Africi, do nekih u obje Amerike — do više od 25 000 000 ljudi. Divno je vidjeti kakav učinak na mnoge od tih ljudi izvrši literatura kad je dobiju na svom materinjem jeziku.
U svojoj službi u ovo suvremeno doba mi koristimo i videofilmove, a ovdje valja spomenuti što je poduzeto u sklopu njihove produkcije. Koristi ih se za jačanje vjere u Bibliju, za poučavanje osnovnim biblijskim istinama i za upoznavanje ljudi s organizacijom koja stoji iza imena Jehovini svjedoci. Do danas ih je proizvedeno oko 7 000 000 na 35 jezika. Uz studije koji postoje u Sjedinjenim Državama i srodne centre u Danskoj i Nizozemskoj, koji već otprije rade, prošle je godine proradio produkcijski centar u Japanu, koji radi za azijske jezike.
Dakako, Kula stražara i Probudite se! objavljuju se redovito. Sve to zahtijeva mamutske, kontinuirane napore na istraživanju, pisanju, sastavljanju i dizajniranju, a zatim i na prijevodu i tiskanju, kako bi Kula stražara simultano izlazila na 113 jezika (te na daljnjih 12 jezika nešto kasnije), a Probudite se! na 55 jezika (te na još 25 kasnije). Napori su itekako vrijedni truda jer je glavni cilj ovih časopisa ukazivati ljudima na jedinu sigurnu nadu za budućnost — Božje Kraljevstvo. Prošle se godine te časopise tiskalo i distribuiralo u daleko većem omjeru nego ikad prije.
Tiskarska proizvodnja u Sjedinjenim Državama porasla je za 7,1 posto, dosegavši u toku službene godine broj od 235 981 300 časopisa. Velika Britanija izvještava da se u protekle dvije godine proizvodnja časopisa u tamošnjoj tiskari povećala za 34 posto. Kako se sve veći naglasak stavlja na svjedočenje u poslovnom području i na ulici, tamošnji revni objavitelji Kraljevstva jako se raduju povoljnoj reakciji mnogih kojima svjedoče.
Podružnica u Njemačkoj nikad prije nije tiskala toliko knjiga i časopisa kao prošle službene godine. Tiskano je gotovo 18 500 000 knjiga — 46 posto više nego 1995. Proizvedeno je više od 169 500 000 časopisa — što je 35 postotni porast. Od 3,7 milijuna svakog broja tiskanog u Njemačkoj, otprilike 1,3 milijuna Kule stražare i Probudite se! je na ruskom, što doprinosi intenzivnom svjedočenju koje se vrši u tom dijelu svjetskog područja.
U Ukrajini se tijekom travnja ljudima gladnim istine uručilo 2 073 011 časopisa. Time se u samo tri mjeseca distribucija časopisa povećala za 68 posto. Na otoku Malti, distribucija časopisa je u svibnju bila dva i pol puta veća od one u svibnju prethodne godine. U mnogim dijelovima svijeta braća su odredila datum za poseban dan rada s časopisima. Neki su tog dana imali tri ili četiri sastanka za službu propovijedanja. Rezultati su ih oduševili.
Veoma važan dio službe propovijedanja jest daljnje razvijanje početnog interesa. Pokazatelj toga je i činjenica da su prošle godine izvršena 421 827 954 ponovna posjeta, te da je svakog mjeseca vođeno prosječno 4 855 030 biblijskih studija na domu. Neki od tih studija, vođenih pomoću knjige Spoznaja koja vodi do vječnog života, održavali su se čak nekoliko puta tjedno. Jedna je medicinska sestra iz istočnoafričke zemlje Tanzanije, premda nije na svakom studiju mogla proučiti cijelo poglavlje, studirala svaki dan sve dok nije proučila cijelu knjigu, i tako se pripremila za krštenje. Iz Sibira, kamo se nekad u Rusiji protjerivalo našu braću zbog njihove vjere, dolazi sljedeći izvještaj: “Toliko je zainteresiranih za biblijske studije da naša braća ne mogu voditi sve studije. Zato zainteresirane moraju staviti na listu čekanja i zamole ih da u međuvremenu pohađaju skupštinske sastanke.”
Večer koje se treba sjećati
Najznačajniji događaj na kršćanskom kalendaru svake je godine Spomen-svečanost obilježavanja Kristove smrti. U 1996. održana je 2. travnja nakon zalaska sunca. Spomen-svečanost je, prije svega, prigoda na kojoj “malo stado”, oni koji su duhom pomazani sljedbenici Krista, uzima u poslušnosti zapovijedi koju je Gospodin dao posljednje večeri svog ljudskog života simbolički kruh i vino (Luka 12:32; 1. Kor. 11:23-25). No kao promatrači prisutne su i “druge ovce” (Ivan 10:16). Oni duboko cijene Kristovu otkupnu žrtvu i to što im ona stavlja u izgled da vječno žive na Zemlji kao podanici Božjeg Kraljevstva. Oni potiču i druge da budu prisutni kako bi učili o ovoj divnoj pripremi i stekli cijenjenje za nju. Zbog toga su ove godine na Spomen-svečanosti bile prisutne 12 921 933 osobe, od kojih je samo 8 757 uzelo simbole.
U 10 643 skupštine u Meksiku, bilo je prisutno 1 518 156 osoba. U 6 526 skupština u Brazilu bilo je prisutno 1 075 039 osoba. U Sjedinjenim Državama broj prisutnih dosegao je 2 024 476. Na Kubi je bilo 145 337 prisutnih; u Malaviju 105 630.
Početkom ožujka u Albaniji je organizirana posebna akcija da bi se pronašlo zainteresirane i organiziralo održavanje programa Spomen-svečanosti na mjestima na kojima će mu oni moći prisustvovati. Premda je u zemlji bilo samo 15 skupština i 14 izdvojenih grupa, Spomen-svečanost održana je na 50 mjesta. Skupština koja ima 45 objavitelja imala je na jednom mjestu 400 prisutnih na Spomen-svečanosti; a na mjestu održavanja studija knjige bilo je prisutno još 110 osoba. Tako je u ovoj zemlji, u kojoj je tada izvještavalo 773 objavitelja, na Spomen-svečanosti bilo 6 523 prisutnih — deveterostruki broj objavitelja!
Okupljanje “glasnika božanskog mira”
U svim dijelovima svijeta Jehovini sluge jedva čekaju svoj godišnji oblasni kongres. Ako se ne mogu okupiti u zemlji u kojoj žive, onda prelaze državne granice kako bi prisustvovali toj godišnjoj duhovnoj gozbi. Serija kongresa koja je započela prošle godine imala je temu “Glasnici božanskog mira”. Kako su samo istinite riječi: “Velik mir imaju oni koji ljube zakon tvoj”! (Ps. 119:165).
U mnogim su zemljama s obzirom na broj prisutnih dovoljna dva ili tri kongresa. No u Sjedinjenim Državama i u Brazilu moralo se održati gotovo 190 kongresa da bi bilo dovoljno mjesta za sve koji su željeli prisustvovati. U Meksiku je bio organiziran 181 kongres.
U srpnju je međunarodni kongres bio održan u Pragu, u Češkoj Republici. Prisustvovala su mu i tri člana Vodećeg tijela, koji su održali neka predavanja pred više od 21 000 okupljenih — većinom iz Češke Republike, no nekoliko tisuća ljudi došlo je iz Austrije, Japana, Kanade, Njemačke, Poljske, Sjedinjenih Država, Slovačke i Švicarske. Dva daljnja međunarodna kongresa održana su u Poljskoj — jedan u Łódźu, a drugi u Varšavi — a oni koji su bili prisutni jasno su uviđali da je na djelu Jehovin duh. Druga dva međunarodna kongresa održana su tijekom kolovoza u Tallinnu, u Estoniji. Na njima su bili prisutni Estonci, Latvijci, Litvanci, Rusi i ostali — delegati iz ukupno 15 zemalja. U jednim je tamošnjim novinama pisalo: “Tallinn je doslovno preplavljen religijom Jehovinih svjedoka.” A jedan je kongresni delegat dodao: “To je samo blagi predokus onog što će biti u novom svijetu.”
Pored ostalih u istočnoj Evropi, međunarodni kongres planiran je i u Bukureštu, u Rumunjskoj. No rumunjska Pravoslavna crkva žestoko se tome usprotivila. Huškački plakati pojavili su se po cijelom Bukureštu. U raspirivanje vatre uključile su se novine, televizija i radio. Direktori hotela morali su pod pritiskom raskinuti ugovore. Vlada i uprava stadiona su popustile i ugovor sa stadionom bio je raskinut. Kroz sve to braća su izvlačila snagu iz nadahnutih obećanja, poput onih iz Izaije 51:7 i Jeremije 50:34. No hoće li uspjeti odslušati poučan kongresni program?
Pa, nekoliko mjeseci prije toga, kad su vršene pripreme za oblasni kongres u Budimpešti, u Mađarskoj, braća nisu planirala zakupiti ogromni stadion koji su koristila 1991, kad su došli delegati iz 35 zemalja. Smatrali su da bi za ovu prigodu taj stadion bio kudikamo veći nego što je potrebno. No ipak, direktor je ponudio cijenu koja je bila toliko pogodna da su braća ipak zakupila stadion, razmišljajući da će koristiti samo jedan njegov dio. Međutim, kako su poteškoće u Rumunjskoj eskalirale, podružnica u Mađarskoj dobila je upute da načini planove za međunarodni kongres u Budimpešti. Kakvo li je to očitovanje providnosti bilo što su već imali stadion koji može primiti takvo mnoštvo! Jedan naslov u najtiražnijim večernjim novinama u Budimpešti glasio je: “BUKUREŠT: Ne — BUDIMPEŠTA: DA. Jehovini svjedoci na stadionu Nép.” U Budimpešti su bile prisutne 23 893 osobe iz 12 zemalja. A zajedno s prisutnima na dva druga kongresa, broj prisutnih u Mađarskoj iznosio je ukupno 36 326.
Za to vrijeme u Rumunjskoj su se zbivale daljnje stvari. Osvrćući se na ono što se događalo, Theodore Jaracz, član Vodećeg tijela, rekao je: “Možemo reći samo to da se Jehovina nebeska kočija kretala. Ona može prilagoditi brzinu; u svakom trenutku može prilagoditi svoje kretanje, krenuti novim smjerom. Zemaljska se organizacija mora dobro potruditi da bi održala korak s njom!” (Ezeh. 1:4-28). Samo tjedan dana prije nego što je trebao početi kongres, braća su uspjela potpisati ugovor za stadion u mjestu Cluj-Napoca, u sjeverozapadnom dijelu Rumunjske. Trebalo je promijeniti planove putovanja za tisuće delegata. Bilo je potrebno osigurati smještaj za 6 000 ljudi. Sva priprema morala je biti vremenski sabijena u samo nekoliko dana. A zatim je, samo dva dana prije početka kongresa, dobiveno drugo kongresno mjesto, u Braşovu, u istočnom središnjem dijelu zemlje. Pripreme koje su izvršene mogle su se obaviti jedino Jehovinim duhom. I kakav je bio ishod? Na kongresu u Cluj-Napoci, najveći broj prisutnih iznosio je 22 004; u Braşovu su bile prisutne 12 862 osobe, uključujući i 1 056 delegata iz Bugarske. Krštenih je ukupno bilo 1 631.
U međuvremenu je u Bukureštu crkva sazvala protestni skup koji se trebao održati prvog dana kongresa, no pojavila se samo policija i jedan stariji čovjek — a naša su im braća dala literaturu i dobro svjedočanstvo. Kao što piše u Jeremiji 1:19: “Oni će udarati na te, ali te ne će nadvladati, jer sam ja s tobom, veli Gospodin, da te izbavljam.”
Neprestana borba za slobodu
U prvom su stoljeću apostoli i drugi učenici često nailazili na žestoko protivljenje. Kad se to dogodilo u Filipima, u današnjoj Grčkoj, apostol Pavao i njegovi suradnici riješili su stvar tako što su ‘zakonski utvrdili dobru vijest’ (Fil. 1:7, NW). Po ugledu na taj primjer, Zajednica je 1936. u svojoj svjetskoj centrali osnovala Pravni odjel. Pod vodstvom Odbora za izdavanje Vodećeg tijela, Pravni odjel Zajednice iz svog sjedišta u Obrazovnom centru Društva Watchtower u Pattersonu, u državi New York, uz pomoć pravnih odjela u stanovitom broju drugih podružnica, nastavlja pomagati Jehovinom narodu u njegovoj suvremenoj bici za vjersku slobodu.
Pravne bitke za vjersku slobodu odgovor su na Sotonina nastojanja da, bilo otvorenim frontalnim napadima bilo suptilnije, zadiranjem u privatni život onih koji sudjeluju u tom djelu, zaustavi širenje dobre vijesti (Otkr. 12:17). Sloboda da poslušamo Božju Riječ uzdržavajući se od krvi, odgajajući djecu u stezi i Jehovinom usmjeravanju mišljenja te ostajući neutralni u političkim stvarima svijeta, ima utjecaja na našu mogućnost da sudjelujemo u djelu svjedočenja. Sve te stvari bile su predmet zakonskih sporova. U toku 1996. službene godine vidjeli smo mnogo dokaza da Jehova blagoslivlje našu borbu za te slobode.
Naprimjer, nakon gotovo petogodišnje parnice na nižim sudovima, Vrhovni sud Japana donio je svoju prvu odluku o pitanju slobode obožavanja u povezanosti s javnim obrazovanjem. Jednoglasna odluka, o kojoj se izvještava u Kuli stražari od 1. studenoga 1996, pomoći će svim Jehovinim svjedocima u Japanu.
Sjedinjene Države bile su poprište značajnih pravnih bitaka na državnim višim sudovima. U kolovozu 1994. jedna je bolnica iz Connecticuta, pozivajući se na brigu za dijete koje bi moglo odrastati bez majke, u 3.30 u noći pribavila sudski nalog da prisilno dâ transfuziju krvi Nelly Vega. Argument njenog supruga i njenog odvjetnika da joj je krvarenje već bilo prestalo i da je ona jasno izjavila da ne želi krv, bio je odbačen. Međutim, 16. travnja 1996, Vrhovni sud Connecticuta jednoglasno je presudio da je nalog za davanje transfuzije “povrijedio običajno pravo [sestre] Vega na tjelesno samoodređenje”. Ta presuda nije donesena na vrijeme da bi spriječila transfuziju, ali će koristiti drugima. U državi Florida je, u slučaju Tine Harrell, viši sud izrekao ukor i bolnici i nižem sudu što su osporili njeno pravo da odbije transfuziju krvi.
Otok Portoriko bio je poprište jedne druge pobjede Jehovinog naroda izborene na višem sudu. Luz Quiles, koja je bila primljena u bolnicu zbog neobaveznog kirurškog zahvata, dvije su medicinske sestre i liječnik nasilu fizički svladali, držeći je dok su joj, protivno njenim željama, davali transfuziju krvi. Podnijela je tužbu. Prvog travnja 1996, Viši sud pokrajine San Juan potvrdio je da je doista bilo prekršeno njeno ustavno pravo na slobodu obožavanja i privatnost, koje jamči Povelja o pravima države Portoriko.
U parnici oko dodjele djeteta na čuvanje i odgoj, sudac jednog nižeg suda u Sjedinjenim Državama presudio je da troipolgodišnja kćerka Terese Palmer ne smije posjećivati sastanke i ići u službu propovijedanja dok ne navrši sedam godina. No Vrhovni sud Nebraske sada je ukinuo ta ograničenja u pogledu religije. Vrhovni sud Norveške također je podržao prava roditelja Svjedoka u parnicama oko dodjele djeteta na čuvanje i odgoj. Dvadeset i devetog ožujka 1996, sud je obznanio da se odluka o tome kojem roditelju dodijeliti dijete na čuvanje i odgoj treba temeljiti na onome što je najbolje za dijete, a ne na subjektivnim mišljenjima suda u pogledu religijskih vjerovanja roditeljâ. I u Belgiji je Pokrajinski sud u Monsu presudio da 11-godišnja djevojčica ima pravo i sposobnosti da postupa u skladu sa svojom osobnom odlukom o prihvaćanju vjere i vjerskih običaja Jehovinih svjedoka. U jednoj drugoj presudi oko dodjele djeteta na čuvanje i odgoj u Njemačkoj, Viši pokrajinski sud u Hammu odbacio je argument da će vjerska učenja Jehovinih svjedoka sprečavati razvoj djeteta. U drugom pak slučaju, koji se odigrao u Austriji, u ime Ingrid Hoffmann podnesena je tužba Evropskom sudu za ljudska prava. Ustanovljen je važan pravni presedan, a sestra Hoffmann sada ima isključivo pravo na čuvanje i odgoj svoje djece.
U Kolumbiji su Jehovini svjedoci prvi put službeno priznati kao religija. To je važno zbog nedavno donesenih izmjena zakona koje bi nam, da to priznanje nismo dobili, onemogućavale da dobijemo vize za misionare i oslobođenje od poreza. U slučaju slične važnosti, podružnica Zajednice u Nikaragvi dobila je u prošloj službenoj godini status Međunarodne misije. Dobre vijesti stigle su i iz Tanzanije, gdje smo 5. listopada 1995. službeno registrirani kao “Udruženje Jehovinih svjedoka Tanzanije”.
Prošle službene godine je, nakon šest godina, neobična pravna bitka u Brazilu dobila zadovoljavajuć zaključak. U studenom 1990. brazilski Državni zavod za socijalno osiguranje obavijestio je podružnicu Zajednice da se ubuduće 853 člana betelske obitelji (sada ih ima 1 150) neće smatrati osobama u religijskoj službi, pa će oni potpasti pod državne zakone o radu. Započeta je duga pravna bitka. Srećom, 7. lipnja 1996, Pravosudni savjet Ureda javnog tužitelja u Brasílii objavio je odluku kojom potvrđuje status članova betelske obitelji kao osoba u religijskoj službi koje rade puno radno vrijeme kao volonteri.
Edukacija državnih službenika o pravoj prirodi djelovanja i aktivnosti Jehovinih svjedoka pokazala se važnim vidom borbe za slobodu u suvremeno doba. Kula stražara od 1. svibnja 1996. bila je jako značajna u tom pogledu, jer je objasnila Isusovu pouku da se ‘daje cezarevo cezaru a Božje Bogu’ (Luka 20:25). Nakon što su dobili to izdanje Kule stražare, vladini službenici u Ukrajini rekli su braći: “Veoma često raspravljali smo o toj stvari i pokušavali smo vas razumjeti. Sada smo pažljivo pročitali časopis, i možemo reći da je vaše stajalište o civilnoj službi objašnjeno vrlo jasno.”
Ponekad treba objaviti ispravak informacija u odgovoru na kampanje dezinformiranja koje poduzimaju neprijatelji Jehovinih svjedoka. Diljem Francuske je u svibnju i lipnju 1996. raspačano više od 11 000 000 primjeraka četverostraničnog traktata Jehovini svjedoci — što biste o njima trebali znati, što je izazvalo mnogo pozitivnih komentara javnosti. Također ga se naširoko raspačalo na Guadeloupeu i Martiniqueu.
Izazivanje poplave publiciteta često se pokaže dobrom metodom borbe za slobodu u ovo suvremeno doba. Nakon neuspješnih pokušaja da se sudskim putem u Singapuru zaštite prava naše braće, Vodeće tijelo odobrilo je da se odabranim vladinim službenicima po cijelom svijetu pošalje poseban četverostraničan traktat koji će ih informirati o nepravednom postupanju s našom braćom u Singapuru. Na naslovnoj stranici traktata, koji je nosio naslov Religious Persecution in Singapore (Vjersko proganjanje u Singapuru), bila je slika jedne osobe, pripadnice grupe takozvanih “kriminalaca” koji su bili uhapšeni zato što su posjedovali literaturu Društva Watch Tower. Ispod slike naše vjerne, nasmijane sestre pisalo je: “Ova 71-godišnja Svjedokinja rekla je sucu: ‘Ja ne predstavljam prijetnju za ovu vlast.’ Ipak ju je osudio na zatvorsku kaznu.”
U Eritreji, smještenoj uz Crveno more, naša braća, premda ih se ne zlostavlja otvoreno, gube zbog svog neutralnog stava radna mjesta, domove i državne beneficije. Nakon što je The New York Times objavio članak u kojem se na sva usta hvalilo ekonomski razvoj Eritreje kao “Afričke priče o uspjehu”, Pravni odjel Zajednice podsjetio je izdavača na podnaslov u članku koji je glasio “Zlostavljanje Jehovinih svjedoka” i upitao može li se tu zemlju doista nazvati ‘pričom o uspjehu’. U odgovoru je The New York Times od 7. svibnja 1996. objavio pismo Zajednice, a sâmo uredništvo stavilo je masno tiskani naslov: “Eritreja pada na ispitu poštivanja ljudskih prava.”
Kao što se vidi iz ovog izvještaja, obilje je dokaza da Sotona Đavo nastoji svim zamislivim zakonitim i nezakonitim sredstvima spriječiti djelovanje Jehovinih slugu. Budimo stoga ustrajni u ‘ratu s duhovima pakosti’ koji nastoje spriječiti čovječanstvo da čuje dobru vijest o Božjem Kraljevstvu (Ef. 6:10-18). Dok to činimo, kako nas samo tješe riječi apostola Pavla zapisane u Rimljanima 8:31: “Ako je Bog s nama, ko će na nas?” Odgovor glasi: Nitko sa značajnijim uspjehom, jer nitko ne može osujetiti Jehovin naum.
Spremni služiti tamo gdje je veća potreba
Tokom prošle službene godine su oni koji su završili Biblijsku školu Gilead Društva Watchtower bili poslani na mnoga plodna područja na kojima će pomagati u duhovnoj žetvi. Bračni parovi poslani su u 12 zemalja Afrike, u 8 zemalja zapadne hemisfere (većinom u Srednju i Južnu Ameriku), u 3 zemlje istočne Evrope te u 3 azijske zemlje.
Drugi su se pioniri stavili na raspolaganje da bi služili gdje god je to potrebno u svojoj zemlji. U Sjedinjenim Državama prošle je godine 1 172 pionira pomagalo u svjedočenju u područjima koja ne pripadaju nijednoj skupštini. Daljnjih 1 236 pomagalo je u svjedočenju na rijetko obrađivanom području u 294 skupštine koje su se Zajednici obratile s posebnom molbom za pomoć.
U Velikoj Britaniji su mnogi pioniri shvatili da se plodna misionarska područja nalaze takoreći u njihovom vlastitom dvorištu. Riječ je o imigrantima koji su se posljednjih godina doselili iz drugih zemalja. Pioniri u Velikoj Britaniji marljivo uče 28 jezika da bi mogli raditi na tom istinski međunarodnom području.
Otvaranje škole za članove Odbora podružnica
Kad je projektiran Obrazovni centar Društva Watchtower u Pattersonu (New York), planiralo se da u njegovom sklopu budu i objekti za školovanje članova Odbora podružnica. Za tu je braću izrađen poseban nastavni program. Prvi razred, s 24 polaznika, upisao se u školu u petak, 24. studenog 1995. Sljedećeg ponedjeljka počeli su satovi razredne nastave.
Tokom prošle službene godine školu su završila tri razreda, a školovanje svakog od njih trajalo je osam tjedana. Odškolovana su braća iz 60 podružnica Zajednice. Te podružnice nadgledaju službu više od 2 825 000 Jehovinih svjedoka, a na području za koje su nadležne živi preko 45 posto svjetskog stanovništva. Tako su se učinci škole ubrzo mogli osjetiti u mnogim dijelovima svijeta.
Članovi Odbora podružnica nose teške odgovornosti. U skladu s načelom koje je izrekao Isus, a zapisano je u Luki 12:48b, od duhom imenovanih muževa kojima je predano na brigu mnogo toga, zahtijeva se više nego obično. Zbog toga im je od velike koristi periodično školovanje.
Koje su neke od odgovornosti koje spadaju u nadgledništvo te braće? Briga za članove betelskih obitelji i za betelske domove. Nadgledanje uredskog posla, koji uključuje korespondenciju, narudžbe literature, službene stvari i prijevod publikacija Društva. Tiskarska djelatnost — negdje u manjem, a negdje u većem omjeru. Doprema literature, časopisa i drugih potrepština skupštinama. Djelo propovijedanja Kraljevstva i stvaranja učenika koje obavljaju skupštinski objavitelji, pioniri i misionari. Organiziranje redovitih posjeta putujućih nadglednika skupštinama i izdvojenim grupama. Planiranje pokrajinskih sastanaka i oblasnih kongresa.
U toku škole temeljito se razmatraju sve te i mnoge druge stvari vezane uz djelovanje podružnice i organizaciju rada na području. Biblijska učenja čine znatan dio tog tečaja. Proučavaju se Božji zakon i biblijska načela koji upravljaju svim vidovima kršćaninovog života. Svakog subotnjeg prijepodneva braću se podučava kako da poboljšaju svoju sposobnost kao javni govornici. Nastavni kadar sastoji se od iskusne braće iz organizatorskog osoblja centrale, od putujućih nadglednika te od članova Vodećeg tijela. Večeri su predviđene za izradu domaće zadaće i pripremu zadataka za razredne prezentacije.
Žene koje dođu sa svojim muževima u Patterson imaju korist od dobrog društva i rada u Betelskom domu i u drugim odjelima. Upoznaju se s načinom rada u centrali Zajednice. Jednom tjedno, petkom kasno poslijepodne, pridružuju se svojim muževima u školskoj predavaonici da bi zajedno odslušali predavanje koje obično drži neki član Vodećeg tijela. Ta duhovno orijentirana izlaganja izuzetno su ohrabrujuća i praktična i veoma cijenjena.
Članovi Odbora podružnica rekli su da im je škola dala novu snagu, da je djelovala stimulativno i izgrađujuće. Izražavajući cijenjenje za naučeno, jedan je razred izjavio: “Školujući se u Obrazovnom centru Društva Watchtower, na dojmljiv smo način vidjeli divan napredak Jehovine organizacije i dobili jasniju sliku o djelu propovijedanja i poučavanja koje se odvija širom svijeta.” Komentirajući o najupečatljivijim pojedinostima tečaja, određen broj polaznika primijetio je da je ‘istaknuta značajka škole poseban napor koji ulažu članovi Vodećeg tijela da bi došli iz Brooklyna i poučavali nas i na nastavi i putem posebnih predavanja. Dirljivo je osjetiti takvu brigu. To nam pokazuje da su oni duboko zainteresirani za dobrobit Božjeg naroda iz svih dijelova svijeta.’
Drugi upisani razred škole izrazio je svoju odlučnost sljedećim riječima: “Odlučni smo da i u riječima i u djelima primjenjujemo naučeno, kako bi međunarodna teokratska organizacija mogla nesmetano funkcionirati, čineći sve na hvalu Jehovi Bogu i u pravcu duhovnog napretka njegovog naroda.” Kad su polaznici trećeg upisanog razreda završili obuku, osvrnuli su se na dvomjesečni tečaj i opisali na koje im je načine on koristio, izjavivši: “Škola nas je veoma duhovno obogatila i istovremeno motivirala da se uvijek pokazujemo dostojnima odgovornosti koje su nam povjerene.”
Članovi Odbora podružnica iz svakog razreda dali su betelskoj obitelji u centrali kratak izvještaj o napretku djela Kraljevstva u svom području. Betelski kompleksi u Brooklynu, Pattersonu i Wallkillu (također i u Georgetownu, Ont., Kanada) telefonski su bili povezani za vrijeme tih programskih točaka. Informacije i iskustva s raznih strana svijeta pružili su snažan dokaz da Jehova blagoslivlje vjerne i revne napore svog naroda. Izvještaji su također ilustrirali samopožrtvovnu ljubav i jedinstvo u mislima i djelima koje pokazuje cijela zajednica naše braće (1. Petr. 2:17; 5:9; NW).
Kad je završavala službena godina, upravo je trajalo školovanje daljnjeg razreda. U njemu su bili predstavnici iz 47 podružnica Zajednice.
Korisni učinci Škole za osposobljavanje slugu
Prošle službene godine poduzeti su značajni koraci u vezi sa Školom za osposobljavanje slugu. U 30 je zemalja odškolovano 85 razreda, a polaznici su došli iz 62 zemlje. Nastavni program je prerađen, a još je više nastavnika obučeno za buduće zadatke.
Kako se iz godine u godinu sve više širi aktivnost Kraljevstva, osniva se sve više skupština. Zato za njihovo nadgledanje treba osposobljenih starješina i slugu pomoćnika koji su spremni djelovati tamo gdje je to naročito potrebno, te putujućih nadglednika koji će posjećivati skupštine. Škola za osposobljavanje slugu oprema braću za udovoljavanje tim potrebama.
Podružnica iz Ekvadora izvještava da neki koji su se školovali u toj zemlji ‘služe u područjima u kojima su potrebna zrela braća, a drugi su poslani u izolirana područja gdje se tek osnivaju nove skupštine’. U Kostariki su “skupštine postale duhovno jače zato što ta braća predvode u svim vidovima propovjedničkog djela”. Odškolovana braća koja djeluju u Salvadoru “služe za primjer drugima”, a školovanje koje su primili “osposobilo ih je da budu bolji učitelji”. Iz Meksika, gdje je prošle službene godine osnovano 466 skupština, izvještava se da “odškolovana braća jako dobro organiziraju djelatnost skupština i podupiru aktivnosti u službi propovijedanja”. Skupštine u Poljskoj u koje su dodijeljeni, impresionirane su “potpunom predanošću službi i izgrađujućim utjecajem koji odškolovana braća vrše na skupštine”.
Na Dalekom istoku, braća iz Malezije školovala su se na Filipinima, a sada služe u svojoj domovini “predano i savjesno obavljajući svoj zadatak”. Značajno je to što su unaprijedili svoju govorničku sposobnost. Barbados, Dominikanska Republika, Guadeloupe, Haiti, Martinique, Portoriko, Trinidad, Gvajana i Francuska Gvajana zemlje su koje također imaju koristi od izvrsne službe braće odškolovane u Školi za osposobljavanje slugu.
U Boliviji su gotovo polovica putujućih nadglednika braća koja su završila tu školu. Kad je filipinska podružnica zatrebala više pokrajinskih nadglednika, uzela ih je iz redova raspoloživih osposobljenih muževa koji su među prvima završili tu školu. Na isti se način postupa i u drugim zemljama.
Brojni razredi škole izrazili su svoje iskrene osjećaje na način koji otkriva veliko cijenjenje za nju. Odškolovana braća iz Perua rekla su da ih je tečaj ‘opremio da prinose kvalitetniju svetu službu’. Jedan razred iz Sjedinjenih Država postavio si je, u skladu s onim što je zapisano u Psalmu 116:12, sljedeće pitanje: “Šta [ćemo] vratiti Gospodinu za sva dobra što [nam] je učinio?” Njihov je odgovor djelomično glasio: “Odlučni smo da budemo pastiri koji će postupati s ljubavlju i brižno, da budemo revni evangelizatori i vješti učitelji, na dobrobit svoje braće.”
U školu se može pozvati neoženjenu braću koja najmanje dvije godine zaredom služe kao starješine i sluge pomoćnici, koja su u dobi od 23 do 50 godina, dobrog zdravlja i koja istinski žele služiti interesima Kraljevstva i svojoj braći gdje god bude potrebno te koja su inače prikladna za to. U mnogim zemljama ima sve više mlade braće koja si postavljaju cilj steći uvjete za tu školu. Oni jasno pokazuju da su uzeli k srcu riječi iz Propovjednika 12:1: “Opominji se tvorca svojega u mladosti svojoj.”
Gradnja za unapređivanje pravog obožavanja
Gradnja objekata postala je važna aktivnost u vezi s pravim obožavanjem. Godine 1512. pr. n. e. izraelska je nacija po Jehovinoj uputi za svoje obožavanje Jehove sagradila prenosivi tabernakul. No to nije bilo mjesto za sastajanje u kojem bi se nacija okupljala na poučavanje. U to su se vrijeme okupljali na otvorenom. Oko tisuću godina kasnije sagrađene su sinagoge kao mjesta sastajanja. Rani su se kršćani isprva sastajali u privatnim domovima. Međutim, da bi se moglo obavljati zadatak propovijedanja i poučavanja koji Božja Riječ povjerava pravim obožavateljima u naše vrijeme, pojavila se potreba da se sagrade uredi i tiskare te potrebni popratni objekti i da se osiguraju velike Kongresne dvorane i manje Dvorane Kraljevstva. Zbog svega toga postoji potreba za građevinskim poslom, a mnogo ga je obavljeno i prošle godine.
Tokom 1996. službene godine Zajednica je sagradila nove objekte ili povećala postojeće u podružnicama ili prevodilačkim/službenim uredima u 37 zemalja. Neki od većih projekata odvijali su se u Meksiku, Brazilu, Rusiji, Japanu, Francuskoj, Španjolskoj, Južnoafričkoj Republici, Sjedinjenim Državama, Venezueli i Australiji. Pripremni radovi obavljeni su na građevinskim projektima za 22 zemlje. Pored toga, Projektni ured Zajednice i građevinski timovi pružali su pomoć u gradnji Dvorana Kraljevstva, Kongresnih dvorana i misionarskih domova u mnogim dijelovima svijeta gdje je postojala naročita potreba.
U toku te godine građene su nove Kongresne dvorane u Santa Cruzu, Bolivija; u Madridu, Španjolska; i u Dakaru, Senegal. Gradnja dvije Kongresne dvorane u Sjedinjenim Državama već je dobro poodmakla, a pet drugih dvorana je u početnoj fazi. Premda nova Kongresna dvorana u Maputu, Mozambik, još nije bila završena, u njoj je u srpnju održan oblasni kongres na kojem je prisustvovalo 1 938 osoba, a na kongresu održanom u kolovozu bilo je 10 040 prisutnih. Te je godine otvorena jedna Kongresna dvorana u Ouagadougouu, Burkina Faso, jedna u Daloi, Obala Bjelokosti, i jedna u Gvatemali. Dvorana za sastanke pokrajine dovršena na Mauricijusu, otoku u Indijskom oceanu, ima i dodatnih kapaciteta tako da se u njoj mogu održati čak i manji oblasni kongresi. Praktično projektirana nova Kongresna dvorana u Nouméi, Nova Kaledonija, sadrži i tri Dvorane Kraljevstva, koje već redovito koristi šest skupština.
U Japanu su Jehovini svjedoci, usprkos snažnim antireligijskim osjećajima koji su se pojavili zbog kultnog terorizma, uspjeli sagraditi Kongresnu dvoranu u Tochigi, nedaleko od careve vile. Nakon što je posao bio dovršen, grupe službenika iz tamošnjih vladinih ureda obišle su objekt. Službenici koji su ih doveli rekli su da su željeli da i drugi svojim očima vide da Jehovini svjedoci nisu poput drugih religija. Što ih čini drugačijima? Na to je ukazao John Barr, član Vodećeg tijela, onim što je 1996. rekao pri otvorenju Kongresnih dvorana Tochigi i Hokkaido. Predložio je rezoluciju u kojoj je stajalo da će se te dvorane koristiti “za širenje biblijske pouke i obrazovanja o načinu života koji je u skladu s božanskim načelima opisanim u Božjoj Riječi”.
U mnogim se mjestima prošle godine gradnji jednostavnih ali i dobro projektiranih Dvorana Kraljevstva dao visok prioritet. Na području bivše Istočne Njemačke dovršeno je 27 dvorana. U Ukrajini je dosad sagrađeno 47, a daljnjih 56 je u gradnji. Još je mnogo Dvorana Kraljevstva potrebno u Rusiji. Broj Svjedoka tamo raste velikom brzinom, a oko 85 posto skupština koje spadaju u nadležnost ruske podružnice nema stalno mjesto sastajanja. U Zimbabveu, gdje ima oko 800 skupština, mnoge se skupštine moraju sastajati na otvorenom. To neke novozainteresirane odvraća od posjećivanja sastanaka. No uz pomoć Regionalnih odbora za gradnju, broj Dvorana Kraljevstva u toj zemlji narastao je na 37. Tako sada u mjestima u kojima je postojala samo jedna skupština postoje tri ili četiri skupštine koje se sastaju u dvorani. Očito, potrebno je još mnogo dvorana.
Poljska izvještava da su prošle godine otvorene 64 Dvorane Kraljevstva! U Slovačkoj se radilo na gradnji ili rekonstrukciji objekata za 95 Dvorana Kraljevstva, što je stvarno fascinantno. Neki su državni službenici u Slovačkoj bili jako susretljivi. Međutim, u jednom je slučaju gradonačelnik izjavio da dok je on gradonačelnik Jehovini svjedoci u njegovom gradu nikad neće imati Dvoranu Kraljevstva. Ali nakon otprilike pola godine bio je smijenjen, a nova je uprava opozvala njegovu odluku. Da, naša se braća raduju kad vide kako ih Jehova blagoslivlje! (Zah. 4:6).
Broj prisutnih na Spomen-svečanosti u Togu oko četiri puta je veći od broja objavitelja. Po svakom objavitelju vodi se više od dva biblijska studija. A potreba za Dvoranama Kraljevstva kao mjestima za sastajanje jako je velika. Želeći da pomogne u udovoljavanju toj potrebi za prikladnim objektima, Zajednica je nabavila jednu prešu s kalupom da bi braća mogla sama proizvoditi čvrstu ciglu te jednu prešu za izradu crepova. Prva od tih dvorana već je završena, a više njih je u gradnji.
Na pojedinim lokacijama se, po svemu sudeći, gradnja mogla izvesti jedino uz međunarodnu pomoć. To je bio slučaj u Popondetti, na Papui Novoj Gvineji, gdje je trebalo sagraditi i misionarski dom i Dvoranu Kraljevstva. Do Popondette se može doći jedino brodom ili avionom; a većinu je materijala dotamo tek trebalo dopremiti. Međunarodni dobrovoljci građevinskih struka došli su iz Australije. Domaći objavitelji, uključujući i djecu i sestre, marljivo su radili. Kroz zajednički rad, ojačale su sveze međunarodnog bratstva. Pijesak iz rijeke se prosijavalo da bi se uklonilo veće kamenje. Zatim ga se sipalo u vedra. Dobrovoljci poredani u liniju prenijeli su od ruke do ruke najmanje 27 000 vedara pijeska, cementa i vode do miješalica za beton. Objekti su postupno poprimili oblik. Kad je došlo vrijeme za ispitivanje novog razglasa i kad su tu Dvoranu Kraljevstva sagrađenu bez bočnih zidova ispunili zvuci Melodija Kraljevstva, mnogi su podlegli emocijama i navrle su im suze dok su zadivljeno promatrali. Zatim je na red došao godišnji citat; potom, natpis Dvorane Kraljevstva. U lipnju su se u toj dvorani na sastanku pokrajine okupile 362 osobe — što pokazuje da u tom području gdje trenutno postoji samo jedna skupština postoji veliko polje za žetvu.
U toku godine dovršeni su za potrebe Zajednice neki građevinski projekti u vezi s tiskarama, uredima, betelskim domovima i održani su programi svečanog otvorenja.
Početkom službene godine, 18. rujna, u svjetskoj centrali održan je neobičan program svečanog otvorenja, program koji je bio pokazatelj brzog međunarodnog širenja cijele organizacije. Bilo je vrijeme da se svečano otvori novi 30-katni betelski stambeni neboder u Brooklynu. Smatralo se da bi bilo dobro programom svečanog otvorenja obuhvatiti i 22 druge zgrade. Među njima je 18 stambenih zgrada koje su bile renovirane ili novosagrađene a koriste se kao stambeni objekti za betelsku obitelj u centrali, 2 zgrade koje su sagrađene za održavanje vozila te 2 velike tvorničke zgrade. Bilo je jako zanimljivo slušati govornike koji su te večeri govorili o dokazima koji pokazuju da je Jehova vodio i blagoslivljao ono što se poduzimalo. Taj program nisu slušali samo oni koji su se okupili u Brooklynu nego ga se čulo u objektima Zajednice u Pattersonu i Wallkillu (New York) te u Georgetownu (Ontario, Kanada). Detalji o toj prigodi opisani su u Kuli stražari od 15. travnja 1996.
Sada u svjetskoj centrali ima 5 581 volonter koji služi kao stalni radnik; svi su oni članovi Reda specijalnih punovremenih slugu. Sveukupno na cijelom svijetu ima 16 966 članova betelske obitelji. Oni stanuju u objektima Zajednice.
Programi svečanog otvorenja održani su i u nekim podružnicama Zajednice. Prva je od njih iz Južne Amerike.
PARAGVAJ: U 30 godina otkad je u Paragvaju prvi put svečano otvorena podružnica, broj Svjedoka u toj zemlji porastao je s 500 na preko 5 000 — i to usprkos 12-godišnjoj zabrani njihovog djelovanja. Podružnica je trebala nove objekte. Da bi se udovoljilo toj potrebi, 13. siječnja 1996. otvoren je novi kompleks od sedam zgrada, na jednoj lokaciji udaljenoj desetak kilometara od glavnog grada Asuncióna. Programu su prisustvovali mnogi dugogodišnji Jehovini sluge, uključujući i misionare koji su ranije služili u Paragvaju te druge posjetioce iz inozemstva.
U govoru za svečano otvorenje, Lloyd Barry, član Vodećeg tijela, govorio je o tvorevinama Glavnog Graditelja, Jehove Boga. Ljudi trebaju učiti o njemu; naš je posao da im u tome pomognemo. Nakon što je istaknuo da će se novi kompleks zgrada koristiti za promicanje tog djela, brat Barry je upitao: “Želite li ga predati Jehovi?” Slušateljstvo se spremno složilo.
IRSKA: Program svečanog otvorenja objekata podružnice u Irskoj održan je 4. svibnja 1996. U Irskoj propovjednici dobre vijesti djeluju već preko 100 godina. No u prošlom desetljeću zabilježen je osobito brz porast. Danas u Irskoj ima oko 4 400 objavitelja, u 114 skupština. Da bi ih se moglo nadgledavati, sagrađeni su novi objekti podružnice u prelijepom seoskom kraju oko 30 kilometara južno od Dublina, na rubu sela Newcastle, u grofoviji Wicklow. Kompleks se sastoji od tri međusobno povezana objekta — stambene zgrade s 20 soba, suvremeno opremljenih ureda zajedno s kuhinjom i praonicom te prostora za održavanje vozila i otpremu literature.
Sav građevinski posao dragovoljno su obavili volonteri. Inozemnim radnicima pridružila su se mnoga domaća braća i sestre, dragovoljno i marljivo radeći posao koji je za njih predstavljao novi vid službe za Kraljevstvo. Sve skupštine iz Irske sudjelovale su u radu. Svjedoci koji su dolazili iz udaljenih skupština odlazili su iz svojih domova rano ujutro, kako bi na gradilištu bili spremni započeti rad u subotu u 8 sati, a zatim su na gradnji radili puno osmosatno radno vrijeme. Nitko se nije žalio zbog vremenskih prilika ili radnih zadataka. Jednostavno su drage volje obavljali posao (Ps. 110:3).
Gerrit Lösch, član Vodećeg tijela, održao je govor za svečano otvorenje, razmatrajući proročanstva Izaije kojima su pretkazani obnova i širenje Božjeg naroda. Jehovin narod u Irskoj na mnoge načine sudjelovao je u ispunjenju tih proročanstava dosad, a sudjeluje i dalje.
INDONEZIJA: Svečano otvorenje betelskih objekata je za Jehovine svjedoke u Indoneziji zaista bio najznačajniji trenutak službene godine. S obzirom na nepovoljan zakonski status djelatnosti Jehovinih svjedoka u toj zemlji, dugo se vremena smatralo da je gradnja takvog kompleksa samo san. Međutim, potreba za takvim objektima izuzetno je velika još od 1990.
S dopuštenjem i susretljivim vodstvom Vodećeg tijela, novi su objekti konačno trebali biti sagrađeni. No domaća braća nisu znala obavljati građevinske radove; pa kako će se onda posao obaviti? Odgovor je pružilo naše međunarodno bratstvo. Bruklinska Građevinska služba i Regionalni projektni ured iz Australije izvršili su potrebne pripreme. Skoro 100 međunarodnih slugu i dobrovoljaca obavilo je potrebne stručne poslove. Oni su obučili 40 domaće braće i radili su s njima rame uz rame tijekom dvogodišnje gradnje. Samo su uz Jehovin duh ta braća mogla nadvladati mnoge i raznolike poteškoće s kojima su se susretali tijekom gradnje.
Zato je 19. srpnja, dan kad je John Barr otvorio nove objekte, za braću bio posebno sretan i povijesno značajan. Među 285 prisutnih bilo je 118 predstavnika podružnica i bivših misionara iz inozemstva. Tu su bili i pokrajinski i oblasni nadglednici te, dakako, 59 članova betelske obitelji, da zajednički podijele radost te prigode.
Sada kad imaju nove objekte, braća mogu još produktivnije i efikasnije služiti u korist 12 000 objavitelja u tom dijelu svjetskog područja. Oni imaju mnogo posla jer širom tog ogromnog arhipelaga raštrkano na tisuću njegovih otoka živi skoro 200 milijuna ljudi koji govore raznim jezicima, a do njih treba doprijeti s porukom Kraljevstva.
Dan svečanog otvorenja također je bio i dan radosnog ponovnog susreta i druženja. U sljedeća dva dana delegati su zajednički prisustvovali Oblasnom kongresu “Glasnici božanskog mira”. Prisustvo jednog člana Vodećeg tijela, pozdravi, posebni izvještaji i iskustva koja su iznijeli inozemni gosti i delegati, uzrokovali su da se cijeli kongres prožeo duhom međunarodnog bratstva. Da, tjedan svečanog otvorenja bio je stvarno poseban za Jehovin narod i povijesno značajan za djelo Kraljevstva u toj zemlji.
ALBANIJA: Propovijedanje dobre vijesti u Albaniji odvija se pod nadgledanjem talijanske podružnice. No zbog potreba koje su se javile u tom dijelu područja pokazalo se da bi bilo dobro imati ured u samoj Albaniji. I tako se 12. svibnja 1996. Milton Henschel, član Vodećeg tijela, obratio slušateljstvu u kojem su bile 1 534 osobe, okupljene u glavnom gradu Tirani na svečanom otvorenju dviju zgrada koje sada služe kao glavni ured Zajednice i Betelski dom u Albaniji.
Program je započeo sljedećim riječima upućenim gostima koji su došli iz 14 zemalja: “Hvala vam što ste nam se pridružili prigodom svečanog otvorenja našeg novog Betela. Neka vas Jehova blagoslovi. Dobro došli u Albaniju!” Ta srdačna dobrodošlica izrečena je na jeziku svake od gostujućih grupa.
Program je pružio priliku da braća upoznaju dugogodišnje vjerne Jehovine sluge iz Albanije, a i one novije. Između ostalih, svoje je iskustvo ispričala i Linda DiGregorio. Ona i njen suprug Michael, koji su kao misionari služili u Dominikanskoj Republici, planirali su u proljeće 1992. posjetiti Michaelove rođake u Albaniji. Međutim, Vodeće tijelo ih je zamolilo da svoje trodnevno putovanje u Albaniju produže na dva do tri mjeseca. “I tako je od trodnevnog posjeta nastao naš novi dom!” rekla je sestra. Nakon što je djelo u svibnju 1992. legalizirano, počeli su otvoreno propovijedati od vrata do vrata. “Srdačni, gostoljubivi ljudi počeli su otvarati i vrata i srca za biblijsku poruku”, objasnila je Linda. “Imali smo samo nekoliko traktata i časopisa, i nijednu Bibliju ni knjigu. No ljudi su povoljno reagirali na istinu. Prihvaćali su poziv na sastanke, i neki od njih sad su kršteni!”
Pet mjeseci kasnije došli su specijalni pioniri iz Italije. Drugi su došli iz Grčke. Zajednica je organizirala tečajeve jezika da bi im pomogla. No materijalni su uvjeti bili jako loši. Struje je bilo rijetko kad, a vode samo u ograničenim količinama. Bilo je teško doći do hrane i potrepština. Za sve su morali satima stajati u redu. Stotini specijalnih pionira koji su stigli iz inozemstva otada se pridružilo 15 albanskih specijalnih pionira. Ukupno uzevši, oni sada služe u preko 40 gradova i manjih mjesta u zemlji. Dobro su opskrbljeni literaturom, između ostalog, i polumjesečnim izdanjem Kule stražare na albanskom. U kolovozu 1996. Albanija je zabilježila 40. uzastopni najveći broj objavitelja, 908 — 52 posto više nego godinu dana ranije. Naročito zadovoljstvo bilo im je primiti 6 523 posjetioca na Spomen-svečanosti prošlog travnja. Na ovom jako produktivnom području ima još mnogo posla.
Sve ovo daje nam tek letimičan uvid u ono što se širom svijeta događalo tokom prošle godine. Čovjeku zastane dah kad vidi kakvim se tempom stvari odvijaju. Djelo koje je Isus Krist prorekao doista se obavlja, a pod njegovim vodstvom bit će uspješno i završeno prije nego dođe kraj.
[Slike na stranici 4]
Tiskano je preko 90 milijuna primjeraka
[Slike na stranici 5]
Prošle se godine knjige i brošure prevodilo na 164 jezika
[Slike na stranici 6]
Tiskanje i distribuiranje časopisa doseglo je rekordne razmjere
[Slike na stranici 7]
Videofilmovi se sada produciraju na 35 jezika
[Slike na stranici 12]
1. Slušateljstvo u Cluj-Napoci (Rumunjska)
2, 3. Neki od 1 631 osobe krštene u Cluj-Napoci i Braşovu (Rumunjska)
4. Oduševljeno mnoštvo na stadionu Nép u Mađarskoj
[Slike na stranicama 20 i 21]
Škola za članove Odbora podružnica održava se u Obrazovnom centru Društva Watchtower
1. Školska zgrada
2. Nastavnik i polaznici nakon nastave
3. Školska učionica
4. Polaznici odlaze u sobe da bi učili
5. Dvorište
6. Stambena zgrada
7. Polaznik priča iskustva za vrijeme jutarnjeg obožavanja
[Slike na stranici 29]
1. Irska podružnica
2, 3. Pogledi na paragvajsku podružnicu
[Slike na stranici 30]
1. Indonezijska podružnica
2. Glavni ured u Albaniji