Jehovini svjedoci — izvještaj godišnjaka 1998
SA SNAŽNIM osjećajem hitnosti prorok Joel pretkazao je dolazak Jehovinog dana. A on je identificirao i ključ za preživljavanje kada je napisao: “Svaki koji prizove ime Gospodinovo [“Jehovino”, NW] spašće se” (Joel 1:15; 2:1, 28-32).
Takav Jehovin dan zadesio je Jeruzalem godine 607. pr. n. e. Bilo je to vrijeme kada je Jehova izvršio presudu. Godinama prije tog događaja on je upozorio stanovnike Jude i Jeruzalema na to da ih smatra izrazito odgovornima zato što se prema njemu ophode s nepoštovanjem. O da, znali su oni njegovo ime i koristili ga, ali nisu iskreno tražili Jehovino vodstvo. Oni nisu mislili da će ih Jehova doista pozvati na odgovornost za to što su činili (Neh. 9:26; Sof. 1:4-6, 12). Njihovo prizivanje Jehove u vrijeme tjeskobe bilo bi izrugivanje, a Jehova je rekao da to ne bi ni slušao (Jer. 11:10, 11). No kada je Jeruzalem bio razoren, ljubitelji pravednosti, kao što su Jeremija, Baruh, Abdemeleh i Jonadabovi sinovi, bili su pošteđeni zato što su iskreno težili za onim što je ispravno i ugodno u Božjim očima.
Apostol Petar je objasnio da je Joelovo proročanstvo imalo svoje ispunjenje i u prvom stoljeću. Petar je pod vodstvom svetog duha objasnio da je ono što se dogodilo na Pentekost 33. n. e. bila posljedica ispunjenja onog što je Joel zapisao u vezi s izlijevanjem Božjeg duha prije dolaska Jehovinog dana. Na Jeruzalem je taj dan Jehovin došao 70. n. e. u obliku razarajućeg bijesa (Dj. ap. 2:16-21). Međutim, oko 14 godina prije toga, apostol Pavao je pisao kršćanima u Rimu i citirao riječi iz Joela 2:32 (Rim. 10:13, NW). Zašto? Da bi istaknuo Božju nepristranost u vezi sa Židovima i Grcima. Kao što je napisao prorok, spasenje je bilo dostupno ‘svakome tko prizove ime Jehovino’. Ali zašto je kršćane u Rimu trebalo upozoriti na razorenje koje je trebalo zadesiti daleki Jeruzalem? Zato da ostanu izvan opasne zone. Svi oni koji su otišli u Jeruzalem na židovsku Pashu godine 70. n. e. našli su se u stupici kada je nevolja zadesila taj grad. No gotovo četiri godine prije tog događaja su oni koji su poslušali Božju riječ, koju je dao preko svog Sina, napustili taj osuđeni grad (Luka 21:20-22).
Sada tik pred nama leži dan Jehovin koji ima mnogo dalekosežniji utjecaj. Izvršenje Jehovine presude doprijet će do svakog kutka zemaljske kugle. No spasenje je moguće za svakoga — bez obzira na nacionalnu, rasnu ili jezičnu pripadnost — tko s punom vjerom prizove ime Jehovino i koji iskazuje vjeru u žrtvu za okajanje grijeha koju je položio njegov Sin, Isus Krist (Otkr. 7:9, 10). Ipak, u Rimljanima 10:14 postavlja se pitanje: “Kako će (...) prizvati koga ne vjerovaše? A kako će vjerovati koga ne čuše?” Jehovini svjedoci shvaćaju koliko je hitno da svakome pruže tu priliku.
Tokom prošle službene godine, od rujna 1996. do kolovoza 1997, Jehovini svjedoci dali su impresivno svjedočanstvo o Jehovi, njegovom Sinu i Mesijanskom Kraljevstvu. O javnom svjedočenju izvijestili su iz 232 zemlje, otočne skupine i područja. Izvještaj pokazuje da je toj aktivnosti posvećeno preko milijardu sati, točnije rečeno 1 179 735 841 sat! U prosjeku se vodilo 4 552 589 biblijskih studija kod kuće, a novi najveći broj od 375 923 osobe krstio se simbolizirajući tako svoje predanje Jehovi.
To globalno svjedočenje posebno je impresivno kada vidimo tko sve u njemu sudjeluje. To su ljudi iz svih nacija, svih rasa — koji govore stotinama jezika. Mnogi od njih bore se s ozbiljnim ekonomskim poteškoćama, kao i svjetovni ljudi koji ih okružuju. Tisuće njih žive u zemljama koje su pogođene ratom. Mnogi koji vjerno svjedoče hrvaju se s ozbiljnim zdravstvenim problemima. Unatoč tragičnim događajima koji su se odvili u Ruandi, svaki od tamošnjih Svjedoka, ne računajući pionire, u prosjeku provodi više od 20 sati mjesečno u službi propovijedanja. Za vrijeme meteža u Albaniji objavitelji su ciljano planirali da svjedoče rano u danu dok je vladalo relativno zatišje — prije nego što započne pucnjava.
Svaki je mjesec širom svijeta u prosjeku bilo 5 353 078 osoba koje su sudjelovale u djelu objavljivanja Kraljevstva. U jednom je dijelu godine u službi propovijedanja sudjelovao novi najveći broj objavitelja od 5 599 931. Tu spada golema vojska pionira — njih 706 270 u prosjeku je služilo svaki mjesec. To je više nego ikada prije. Što je doprinijelo tome?
Oduševljavajuća reakcija na poseban poziv
Početkom 1997. upućen je poziv: ‘Traže se (...) pomoćni pioniri.’ U Našoj službi za Kraljevstvo izneseni su praktični prijedlozi o tome kako netko može rasporediti svoje vrijeme da bi prihvatio taj poziv. Objavitelje se srdačno potaknulo da u toj službi sudjeluju tokom jednog ili više mjeseci od ožujka do svibnja. Svaka je podružnica postavila svoj cilj. Naprimjer, 100 000 u Sjedinjenim Državama, 20 000 na Filipinima, 10 000 u Republici Koreji, 2 000 na Novom Zelandu, 350 u Liberiji.
Kakav je bio odaziv? Bio je to odličan dokaz da se Jehovini sluge uistinu ‘spremno nude’, kao što je to prorečeno u Psalmu 110:3 (NW). Tokom ožujka Guadeloupe je svoj cilj pomoćnih pionira nadmašio za 43 posto; Ekvador za 73 posto. Portoriko je s 4 173 pionira imao preko dvostruko više od očekivanog broja pionira. Unatoč ekonomski teškim uvjetima u Ukrajini, nakon što je upućen poziv za 5 000 pomoćnih pionira, prijavilo ih se 10 365. U Sjedinjenim Državama je ukupan broj u tromjesečnoj akciji bio 251 880 pomoćnih pionira; to je predstavljalo 130 posto više od istog perioda tokom prošle godine.
Uloženo je mnogo dodatnog truda da bi se učestvovalo u toj posebnoj akciji. Kakvi su bili rezultati? Podružnica u Liberiji izvijestila je: “Propovjedničko djelo uistinu je počelo napredovati uz pomoć posebne akcije u ožujku. Stvarno je velika žrtva služiti kao pomoćni pionir u ovoj ratom pogođenoj zemlji, gdje su neka naša braća i sestre čak po triput izgubili sve svoje materijalne posjede. Za većinu je osnovna preokupacija to da svojoj obitelji pribave samo jedan osnovni obrok dnevno, koji se možda sastoji od samo jedne zdjele ‘palminog ulja i riže’ ili obarenog pšeničnog ‘bungura’. Izgledalo je nevjerojatno da dostignemo svoj cilj od 350 pomoćnih pionira, što je bilo otprilike 25 posto od prošlogodišnjeg prosječnog broja objavitelja. Međutim, uzdajući se u Jehovu, naša su braća povoljno reagirala na poziv, te je nevjerojatan najveći broj svih vremena od 496 objavitelja sudjelovao u pomoćnoj pionirskoj službi tokom ožujka! Uz 150 općih pionira i 29 specijalnih pionira, punih 42 posto svih objavitelja koji su izvijestili službu u ožujku sudjelovalo je u nekom obliku pionirske službe!”
A što je s onim područjima koja se već svaki tjedan obrađuju ili čak još češće? Na jednom području blizu podružnice u Kolumbiji neki je čovjek rekao jednom pioniru: “Pa ne mogu vjerovati. Kada sam se htio ukrcati na autobus u Facai, oni su mi pristupili. Čitav su me dan negdje pronalazili — u autobusu, svagdje. Sada je 20.00 sati, a vi još uvijek propovijedate.” Zašto? Zato što Jehovini svjedoci žele pomoći ljudima da krenu putem života. Usto oni žele biti slobodni od krvi onih koji tu priliku odbace (Ezeh. 3:19; Dj. ap. 20:26, 27).
Naravno, ožujak je bio mjesec u kom se održavala Spomen-svečanost obilježavanja Kristove smrti. Na koji smo bolji način mogli pokazati svoje cijenjenje za značenje tog događaja nego time da smo imali povećani udio u djelu koje je Božji Sin povjerio svojim sljedbenicima! (Mat. 28:19, 20; Dj. ap. 1:8).
“Ovo činite”
Smrt i uskrsnuće Isusa Krista imaju snažan utjecaj na život svakog pravog kršćanina. Apostol Pavao je napisao: “Ljubav Božija [“Kristova”, NW] nagoni nas, (...) [on] za sve umrije, da oni koji žive ne žive više sebi, nego onome koji za njih umrije i uskrse” (2. Kor. 5:14, 15). Posljednjeg dana svog ljudskog života Isus Krist je uspostavio Spomen-svečanost obilježavanja njegove smrti. Svake godine njegovi duhom pomazani sljedbenici trebaju obilježavati njegovu žrtvenu smrt. Dana 23. ožujka 1997. oni su to učinili iz poslušnosti Isusovoj zapovijedi (1. Kor. 11:25). Milijuni drugih okupili su se s njima kao promatrači. Ukupan broj prisutnih u cijelom svijetu iznosio je 14 322 226, što je preko milijun u odnosu na 1996. Kakvog li divnog dokaza Jehovine naklonosti i njegovog blagoslova!
U mnogim su područjima Jehovini svjedoci uistinu bili revni što se tiče pozivanja ljudi da zajedno s njima prisustvuju Spomen-svečanosti. U Togu se 19 objavitelja u selu Game Seva radovalo što su mogli vidjeti 820 prisutnih. Skupština koja se sastoji od 209 objavitelja u gradu Aksu u Kazahstanu izrazila je dobrodošlicu 1 080 osoba na ovu posebnu priliku. U gradu Ekpe u Beninu, tamošnjih 56 objavitelja sigurno je bilo zadivljeno i oduševljeno kada se na tom događaju pojavila 1 351 osoba. Jedna grupa od samo četiri objavitelja u Gbapi u Liberiji stalno je posjećivala ljude tokom ožujka kako bi ih podsjetila na značaj Spomen-svečanosti. Zbog toga su u tom selu prisustvovale 193 osobe.
Postupati u skladu sa spoznajom koja vodi u život
Važan sastavni dio kršćanske službe jest činjenje učenika. Prije nego se vratio na nebo, Isus je zapovjedio svojim sljedbenicima da ‘učine učenike od ljudi svih nacija, krsteći ih, učeći ih’ (Mat. 28:19, 20, NW). U skladu s tim, Jehovini svjedoci širom svijeta pozivaju ljude da se priključe programu besplatnog osobnog poučavanja na temelju Biblije. Prošle se godine u prosjeku svaki mjesec vodilo 4 552 589 takvih studija.
Neke od tih studija vodilo se s ljudima koji su tražili istinu. Jedan čovjek u Libanonu pronašao je primjerke časopisa Kula stražara i Probudite se! u smeću. Nakon što ih je pročitao i zapazio ponudu besplatnog biblijskog studija kod kuće, potražio je Svjedoke.
Neki ljudi nisu pokazali nikakav početni interes. Na otočju Vanuatu u jugozapadnom Pacifiku, jedan od sinova poglavice sela ljutio se zato što su njegovi roditelji upoznavali istinu te zato što su napustili Prezbiterijansku crkvu i družili se s Jehovinim svjedocima. Ipak, jednog je dana jedan pionir bio u mogućnosti da vodi razgovor s tim sinom te mu je ponudio da mu “samo za probu” pokaže kako izgleda biblijski studij. Koristili su brošuru Što Bog zahtijeva od nas? Nakon što su obradili jednu lekciju, mladi je čovjek želio drugi studij, a zatim i treći. Ubrzo je proučavao dvaput tjedno, a posjećivao je i sastanke.
Jednom kada osjete kako to izgleda, prilično velik broj osoba želi proučavati više puta tjedno. To je bio slučaj s Larsom, jednim čovjekom iz Danske koji je sebe smatrao ateistom. Nakon što je pristao da pročita knjigu Život — kako je nastao? Evolucijom ili stvaranjem? brzo se uvjerio da Bog postoji. Bio je nestrpljiv da nauči više — toliko nestrpljiv da je ubrzo proučavao triput tjedno uz pomoć knjige Spoznaja koja vodi do vječnog života. Tri su se brata mijenjala u vođenju tog studija.
Naravno, samo posjedovanje spoznaje nije dovoljno. Osoba treba vršiti Božju volju. Ponekad treba napraviti drastične promjene. Jedan mladi čovjek u Indoneziji ponašao se tako užasno da su ga njegovi roditelji, koji su ispovijedali konfucijanizam, predali vlastima zbog nepopravljivog vladanja. No iskrenost i ljubav koje su mu pokazane kad je konačno otišao na sastanke Jehovinih svjedoka, kod njega su razvile želju da upozna Jehovu. Nakon samo dva mjeseca proučavanja načinio je velike promjene u svom životu — nema više pušenja, nema više drogiranja. Uskoro je postao objavitelj, zatim se krstio i postao pomoćni pionir, a nakon toga opći pionir — sve to u 15 mjeseci!
Uistinu, kao što je prorečeno u Otkrivenju 7:9, 10 (St), “veliko mnoštvo” iz svih nacija, plemena, naroda i jezika dolazi da bi služilo Jehovi.
Domišljati u pronalaženju ljudi
Kada je Isus Krist izvršavao svoju službu, on je išao tamo gdje je bilo ljudi. To ga je odvelo do privatnih domova. On je ujedno svjedočio tamo gdje su ribari čistili svoje mreže, na bunaru u selu te u hramu u Jeruzalemu (Mat. 13:1, 2; 26:55; Luka 5:1-3; Ivan 4:5-26). I apostol Pavao je javno propovijedao te je išao “od kuće do kuće” zato što je to bio najbolji način da se nikog ne izostavi (Dj. ap. 20:20, NW). Oponašajući te primjere, Jehovini svjedoci danas idu tamo gdje ima ljudi.
Više nego ikada prije svjedoči se putem telefona. To Svjedocima omogućava da redovito budu u kontaktu s ljudima koji žive u dobro osiguranim stanovima, zgradama sa zaključanim ulazima i na područjima gdje je zabranjen ulaz. Telefon se koristi i da bi se doprlo do stanovnika stotina izoliranih otočića koji sačinjavaju Bahame. Udaljenost koju treba prevaliti da bi se doprlo do tih ljudi te cijena takvih putovanja oduvijek su bile ogromne prepreke. Međutim, sada se vrše redoviti “posjeti” putem telefona.
Jedan objavitelj iz Dominikanske Republike uživa svjedočiti na aerodromu. Taj objavitelj izvještava: “Aerodrom je posebno područje. Čak i bez putnih isprava mogu razgovarati s ljudima mnogih nacionalnosti. Nudim privlačne članke koje putnici mogu ponijeti sa sobom u avion. Usto pristupam onima koji dovode putnike na aerodrom ili onima koji dočekuju putnike. Uručujem oko 30 časopisa na sat. Sada radnici na aerodromu čekaju da dođem kako bi dobili najnovije brojeve. S jednim od radnika započeo sam biblijski studij.” Prošle su godine Svjedoci u Dominikanskoj Republici otvorili i svoj štand na Nacionalnom sajmu knjiga, što je jedan od glavnih događaja u toj zemlji. Dobri razgovori vodili su do uspostavljanja nekoliko biblijskih studija.
Starješine u jednoj skupštini na Tajvanu organizirali su da osposobljena braća i sestre posjete velike bolnice na svom području. Dvije su sestre posjetile odjel za dijalizu. Njihov cilj bio je da budu srdačne prema pacijentima koji tamo moraju biti satima bez prekida. Je li bilo dobrih rezultata? Naprimjer, kad je jedan čovjek pokazao izvjestan interes, sestra je dovela svog supruga i upoznala ga s njim. Uspostavljen je studij, a svaki se tjedan održava u bolnici. Ubrzo je taj čovjek počeo redovito posjećivati skupštinske sastanke.
Neki su Svjedoci u Australiji načinili paket literature da bi ga ponudili pogrebnicima. On se sastojao od brošura Kad umre netko koga voliš i Brine li se Bog zaista za nas? kao i od nekih traktata koji su idealni za osobe koje tuguju. Tu se literaturu dobro primilo. Braća nastavljaju vršiti periodične posjete kako bi obnovili zalihe brošura i traktata.
U mnogim je zemljama naglo porastao broj zatvorenika. Tamo gdje je to moguće Jehovini svjedoci propovijedaju i zatvorenicima. Prije otprilike 15 godina Svjedoci u São Paulu u Brazilu počeli su posjećivati zatvorske komplekse u kojima se nalaze ćelije s otprilike 6 000 zatvorenika. Tamo se vodi 45 redovitih biblijskih studija. Devet zatvorenika sada su objavitelji Kraljevstva, a svi su oni istinu upoznali u zatvoru. Kad se krste, tada počnu služiti kao pomoćni pioniri. Neki zatvorenici svaki tjedan vode biblijske studije sa svojim obiteljima, a jedan od njih drži nastavu za oko 30 drugih zatvorenika da ih uči čitati i pisati. Zbog toga zatvorska uprava hvali djelo koje se vrši među zatvorenicima.
U Južnoafričkoj Republici dvoje Svjedoka posjetilo je suce za prekršaje, pravnike i službenike u sudovima. Tamo su se susreli s jednom matičarkom koja je upitala: “Zašto niste došli ranije?” Objasnila je kako je tog jutra već vjenčala više od 20 ljudi. Uzela je knjigu Tajna obiteljske sreće; a uzela su je i tri para koja su sjedila u njezinom uredu. Sada braća tamo odlaze triput tjedno i održavaju petominutni govor za slušateljstvo od 60 do 100 ljudi. Oni objašnjavaju Jehovino gledište o braku te spomenu da svakog petka u toj istoj sudnici više od 100 brakova završi razvodom. Nakon toga nude knjigu Obiteljska sreća kako bi pomogli tim parovima da njihov brak uspije.
Putujući na dan posebnog sastanka, jedan se član betelske obitelji s Filipina vozio autobusom na dugoj relaciji. Da bi zabavili misli putnika, kondukteri u autobusima često koriste videorekordere i prikazuju filmove. No prilikom ovog putovanja naš je brat upitao može li pustiti videokasetu koju je ponio sa sobom. Kondukter je pristao. Tako je 70 putnika gledalo kasetu Jehovini svjedoci — organizacija iza imena. Uistinu postoje mnogi načini na koje se ljudima može pružiti mogućnost da čuju dobru vijest.
Radost propovijedanja na ‘netaknutom području’
Poput apostola Pavla koji je nalazio užitak u propovijedanju na područjima na kojima prije nije bilo dano svjedočanstvo, neki se današnji Jehovini svjedoci stavljaju na raspolaganje da bi radili na ‘netaknutom području’, kao i na područjima gdje se nije redovito svjedočilo (Rim. 15:23, NW).
Velika ruralna područja u Moldovi, u Istočnoj Evropi, praktički su netaknuta područja što se tiče propovijedanja dobre vijesti. Ipak, kad im se posveti pažnja, neka od njih pokažu se vrlo plodnima. Jedna skupština iz grada Tighina u siječnju 1997. obrađivala je dva sela koja se nalaze na takvom području. Brzo se započelo studije, a na oblasnom kongresu održanom u ljeto iz tih se sela krstilo 13 osoba. Kakvog li razloga za radost!
Jedna pionirka u Limi, Peru, željela je proširiti svoju službu svjedočenjem u jednom izoliranom području. Putovala je autobusom 15 sati do svog rodnog grada u pokrajini Andamarca. Među 7 000 stanovnika u tom području nije bilo niti jednog Svjedoka. Na njezino iznenađenje brzo je pronašla posao. Pridružila joj se njena partnerica, također pionirka. Utvrdile su da je iznenađujuće lako svjedočiti liječnicima, inženjerima, arhitektima i drugim stručnjacima u tom mjestu. Neki su zaista gladovali u duhovnom pogledu. Za samo nekoliko mjeseci tamo su se redovito održavala tri skupštinska sastanka, a na njima je bilo prisutno 15 osoba. Na Spomen-svečanosti bilo je prisutno 66 osoba.
Jedan bračni par pionira koji služi tamo gdje je veća potreba u Gvajani postigao je odlične rezultate čak i prije nego što je došao do svog područja. Na mjestu na kojem su prenoćili svjedočili su nekim seljanima iz tog područja. Sljedećeg jutra, prije nego što su krenuli dalje na put, jedna je djevojčica došla u njihov šator i rekla da njena majka želi razgovarati s njima. Kako su samo bili iznenađeni kada su pronašli ženu koja već 14 godina čita literaturu Društva! Literaturu joj šalje njena sestra iz Sjedinjenih Država. Ona je imala tako snažan utjecaj na život članova te obitelji da su napustili Katoličku crkvu, i čak su ustrajali pod progonstvom sredine u kojoj žive zato što su to učinili! Sljedeće je nedjelje dogovoren sastanak. Bilo je prisutno 47 osoba, uključujući i 23 člana obitelji te žene. Kasnije se tamo organizirala proslava Spomen-svečanosti, a na njoj je bilo prisutno 66 osoba. Kakve samo obilne blagoslove primaju oni koji se odazovu na poziv da ‘dođu u Makedoniju i pomognu’! (Dj. ap. 16:9).
Mladi “hvale ime Gospodinovo”
Ohrabrujuće je vidjeti mnoge mlade među onima koji revno služe Jehovi. Psalam 148:7-13 poziva: “Hvalite Gospodina na zemlji, (...) momci i djevojke, starci i djeca, neka hvale ime Gospodinovo; jer je samo njegovo ime uzvišeno, slava njegova na zemlji i na nebu.” Mnoge tisuće prihvaćaju taj dobrostivi poziv. Oni koriste prilike da daju dobro svjedočanstvo kako svojim riječima tako i svojim kršćanskim vladanjem.
Presjek objavitelja u Gani pokazao je da 12 posto od preko 50 000 objavitelja čine mladi između 6 i 20 godina. Podružnica u Argentini izvještava da su mladi od 12 godina naviše sačinjavali polovicu od 3 441 osobe koje su krštene u njihovoj zadnjoj seriji kongresa. Većina tih mladih još uvijek ide u školu. Oni imaju pristup jedinstvenom području na koje ostali ne mogu slobodno doći. A ono se često pokazuje plodnim područjem.
Daniel, šestogodišnji nekršteni objavitelj iz Gane, vodi deset biblijskih studija i to uglavnom s prijateljima iz škole. Jedan od njih, 19-godišnjak, prošlog je ožujka prisustvovao Spomen-svečanosti. Kada je Danielov učitelj u razredu dao jednu krivu izjavu s obzirom na porijeklo životinjskog svijeta, Daniel je uočio priliku. Za vrijeme pauze otišao je do učitelja i pristojno mu rekao da ima jednu publikaciju koja će mu pružiti više informacija o temi koju su razmatrali. Nakon što je učitelj pročitao brošuru, napisao je poruku Danielovom ocu. Sada taj učitelj napreduje u spoznaji koja vodi do vječnog života.
Čak i djeca predškolske dobi koju poučavaju njihovi bogobojazni roditelji mogu imati efektan udio u davanju svjedočanstva. Kada u Rusiji jedna majka i njezina petogodišnja kćerka putuju podzemnom željeznicom, često je djevojčica ta koja započinje razgovore. Ako netko sjedi pored njih, djevojčica upita: “Oprostite, gospođo. Znate li vi da je Božje ime Jehova?” Odgovor je obično: “Ne, ne znam.” Zatim se djevojčica obrati svojoj majci i kaže: “Mama, molim te objasni joj to.”
Među našim mladima ima onih koji su vrlo hrabri i revni Svjedoci. Bjarki, koji sada ima deset godina, često je propovijedao svojim školskim kolegama na Islandu. Nedavno su oni uporno tvrdili da on nije kršćanin zato što vjeruje u Jehovu, a ne u Boga, kako oni to kažu. Kad je pokušao objasniti u čemu je stvar, nisu mu htjeli vjerovati. Kada se iz škole vraćao kući, Bjarki je zamolio jednog dječaka iz svog razreda da dođe kod njega kući zato što ima nešto što mu mora pokazati. Bjarki je otvorio svoju Bibliju na 1. Mojsijevu 2:5, gdje se Božje ime pojavljuje u fusnoti u islandskoj Bibliji, ali on je koristio i New World Translation na engleskom kako bi svog prijatelja uvjerio da Jehova zaista jest Božje ime. Bjarki je zatim rekao: “Sad si se sam uvjerio da je prema Bibliji Božje ime Jehova, tako da kad dečki u školi kažu da Jehova nije Božje ime, ti im možeš reći da nisu u pravu kad to kažu, zato što si sam to vidio u Bibliji.” Tako Bjarki nije samo svog prijatelja poučio istini nego mu je dao smjernice kako će propovijedati.
Ponekad je moguće dati taktično svjedočanstvo u samoj učionici. Jedan mladi brat iz Libanona svojim je kolegama u razredu iznio izvještaj o Jehovinim svjedocima. U svoj je izvještaj uvrstio prikazivanje videokasete Jehovini svjedoci — organizacija iza imena. Kad su je zamolili da napiše sastav o tome što je radila za vrijeme “uskršnjih” praznika, jedna je mlada objaviteljica iz Portugala napisala da je prisustvovala Spomen-svečanosti. Zbog interesa koji je tako nastao, njezin je učitelj uskoro pristao na biblijski studij, a sada je nekršteni objavitelj.
Revnost mnogih mladih potaknula ih je da upišu pomoćnu pionirsku službu — neki i opću pionirsku. Marie Rose iz Ruande jedna je od njih. Dok ide u srednju školu, ona naporno radi da bi pomagala svojoj ostarjeloj majci, ali je pored toga opći pionir i vodi 15 biblijskih studija. U Kamerunu je Glory bila pomoćni pionir dok je još bila u školi, iako nitko od njene najuže obitelji nije Svjedok. Sada je ona opći pionir, a tri člana njene obitelji postala su kršteni Svjedoci. Glory kaže: “Vršeći pionirsku službu dok sam bila u školi mogla sam se na najbolji način zaštititi od droge, nemorala i nasilja koji danas prevladavaju u mnogim školama.”
Škola za one koji izaberu pionirsku službu
Općim pionirima koji su u toj službi najmanje godinu dana na raspolaganju stoji jedno posebno školovanje. U studenom 1977. prvi pozivi za pohađanje Škole pionirske službe upućeni su u Sjedinjenim Državama. Tokom proteklih 20 godina samo je u Sjedinjenim Državama preko 195 000 pionira izvuklo korist iz te škole. Ta brojka obuhvaća i 10 345 polaznika koji su tu školu pohađali prošle službene godine. Stotine tisuća pojedinaca u čitavom svijetu odškolovano je na takav način.
Što je cilj te škole? Tečaj je koncipiran tako da pomogne pionirima (1) hoditi s Jehovom oponašajući Isusa Krista, (2) još potpunije obilovati u ljubavi prema cijeloj zajednici braće i (3) izoštriti njihove vještine propovijedanja i poučavanja kako bi djelotvornije svijetlili “poput svjetlila u svijetu” (Fil. 2:15, NW).
Dva voditelja tečaja rekla su da je uz praktičnu pouku za službu propovijedanja tečaj pomogao polaznicima da “budu uravnoteženi u pionirskoj službi i da ne dozvole da im stvari ovog sustava odvraćaju pažnju”. Tako se većem broju objavitelja pomoglo da teže za punovremenom službom kao za zadovoljavajućim životnim pozivom.
Tokom proteklih osam godina, otkad su ukinute zabrane s aktivnosti Jehovinih svjedoka u Istočnoj Evropi i Africi, na tim su područjima brzo poduzeti koraci kako bi pioniri mogli izvući korist iz Škole pionirske službe. Slovenija izvještava: “Može se primijetiti pozitivan utjecaj škole, budući da se poboljšava kvaliteta i djelotvornost pojedinih pionira.” Oduševljenje koje izražavaju oni koji su pohađali tu školu često motivira druge da započnu s pionirskom službom. Tako je bilo u Mađarskoj gdje je jedna skupština s 5 pionira dobila još 21 nakon što su neki pohađali Školu pionirske službe.
Žetva je uistinu velika. Na području postoji potreba za spremnim, dobro obučenim slugama. Škola pionirske službe nesumnjivo će i dalje pomagati u udovoljavanju toj potrebi.
Deset godina Škole za osposobljavanje slugu
Otprilike deset godina nakon što se počela održavati Škola pionirske službe, 1. listopada 1987. uvedena je Škola za osposobljavanje slugu u Pittsburghu, Pennsylvania (SAD). Starješine i sluge pomoćnici koji su samci, a koji prođu ovo školovanje, mogu biti pozvani da služe gdje god postoji potreba na svjetskom području. Prije deset godina u svijetu je bilo 54 911 skupština; danas ih je 85 256. Postoji velika potreba za osposobljenim muževima koji će pastiriti i poučavati u skupštinama te preuzimati vodstvo u velikom djelu evangeliziranja. Škola za osposobljavanje slugu priprema predane muževe da udovolje tim potrebama (2. Tim. 2:2).
Otkad je ta škola počela djelovati, pohađalo ju je 3 698 polaznika u Sjevernoj, Srednjoj i Južnoj Americi, 1 208 u Africi, 1 804 u Aziji i na pacifičkim otocima i 2 295 u Evropi. Diplomci ove škole sada služe u 126 različitih zemalja.
Velik broj diplomaca govori više jezika. Takve sposobnosti odmah se upotrijebe ili u zemljama odakle oni dolaze, a u kojima ima mnogo etničkih skupina, ili na stranim područjima. Ostali su naučili jezike koje se govori u zemljama u koje su poslani.
Stotine diplomaca služe kao specijalni pioniri, pomažući otvoriti izolirana područja. Skupštine u kojima postoji potreba za starješinama i slugama pomoćnicima izvukle su korist iz njihove službe. Neki su dobili zadatak da služe u pokrajinskoj službi. Naprimjer, Nigerija izvještava da je u toj zemlji 50 diplomaca u putujućoj službi. Otprilike isti broj služi u tom svojstvu u Meksiku, gdje su oformljene mnoge nove skupštine. Na Filipinima je 37 diplomaca u pokrajinskoj službi, a njih 111 služe kao zamjenici pokrajinskih nadglednika. Neki diplomci koji su tehničke struke dobili su zadatak da udovoljavaju potrebama u podružnicama.
Škola se pokazuje pravim blagom za pružanje vrijednog školovanje braći koja se spremno stavljaju na raspolaganje da bi služila interesima Kraljevstva (Ps. 110:3, NW). Zato što su im povjerene veće odgovornosti, od njih se više i zahtijeva, ali oni uživaju obilne blagoslove (Luka 12:48b).
“Veselite se pred Gospodinom”
U drevnom su se Izraelu obožavatelji Jehove redovito sastajali na godišnjim praznicima. Onima koji su išli na godišnji Praznik sjenica bilo je zapovjeđeno: “Veselite se pred Gospodinom Bogom svojim sedam dana” (3. Mojs. 23:40). Slično je i u našim danima, godišnji oblasni kongresi vrijeme su posebne radosti među Jehovinim narodom. Početkom ove službene godine u nekim su se zemljama još uvijek održavali oblasni kongresi “Glasnici božanskog mira”.
Kako je to samo bila prikladna tema kongresa u ratom pogođenoj Liberiji! Tjednima prije samog kongresa moglo se vidjeti našu braću u velikim i u malim gradovima kako ponosno nose svoje značke s oznakom kongresa “Glasnici božanskog mira”. Jehovini svjedoci su s punim pravom mogli nositi takvu identifikaciju. Liberijski narod zna da su se tokom ratnih godina samo Jehovini svjedoci dokazali pravim glasnicima božanskog mira. Dok se tisuće članova drugih religija pridružilo oružanim frakcijama i nosilo oružje, Jehovin se narod posvuda moglo vidjeti kako s Biblijama u rukama prenosi poruku o božanskom miru Liberijcima izmorenima ratom.
Do sredine 1997. počela se održavati serija kongresa “Vjera u Božju Riječ”. Mnogi su izrazili cijenjenje za dramu “Sačuvaj jednostavno oko”. Drugi su svoju pažnju usmjerili na pravovremenost govora pod naslovom “Kvaliteta tvoje vjere — sada na ispitu”. Brošura koja je tada objavljena — Knjiga za sve ljude — već je izdana na 58 jezika. Vrhunac kongresa u Poljskoj došao je kad je oduševljenoj publici u Varšavi i Wrocławu istovremeno najavljeno izdavanje kompletnog New World Translationa na poljskom. Kada su prisutni u Grčkoj shvatili da je tiskano i izdano grčko izdanje čitavog New World Translation of the Holy Scriptures, tada se čak i prije nego što je obavijest dovršena prolomila duga ovacija ljudi koji su stajali na nogama očiju punih suza od radosti i cijenjenja.
Uz oblasne kongrese na različitim su mjestima održani drugi izvanredni skupovi. Jedan od njih, u studenom 1996, bio je otvorenje nove podružnice, zajedno s Kongresnom dvoranom s 3 000 sjedećih mjesta i Dvoranom Kraljevstva u Dominikanskoj Republici. Među prisutnima bili su mnogi koji su proživjeli okrutno desetogodišnje progonstvo za vrijeme Trujillove diktature. Bivša misionarka Juanita Brandt ispričala je da su misionari ostali u zemlji diskretno svjedočeći, radeći nekakav svjetovni posao i ohrabrujući mjesne Svjedoke, od kojih su mnogi bili zatvoreni i mučeni. U vrijeme kada je Luis Montás, rođak diktatora Trujilla, upoznao istinu bio je blagajnik političke stranke. Proganjali su ga, zatvarali te su ga nekoliko puta umalo ubili. No u 91. godini života bio je prisutan na otvorenju podružnice i bio je sretan što može biti među 35 678 prisutnih na nacionalnom kongresu koji je slijedio nakon toga.
Jedan drugi poseban skup održan je u ožujku 1997. u povezanosti s proširenjem objekata podružnice u Brazilu. Na programu svečanog otvorenja bili su prisutni Svjedoci iz svih 26 brazilskih država. Nadalje, bili su prisutni i delegati iz 24 druge zemlje i misionari koji su predstavljali 43 razreda Škole Gilead, a koji su služili u Brazilu. Kako je to samo bila radosna prilika! Na posebnom sastanku održanom sljedećeg dana, Milton Henschel, jedan od članova Vodećeg tijela, održao je govor na stadionu Maracanã u Rio de Janeiru, dok je velik broj ljudi u četiri druga grada također slušao program. Ukupan broj prisutnih bio je preko 200 000. Dirljiva tema njegovog govora, koji se temeljio na 12. poglavlju Propovjednika, bila je “Jehova voli mlade”. Poticao je mlade: ‘Služite Jehovi u punoj mjeri, sudjelujući u pionirskoj službi prije nego što dođu dani nevolje.’
Kasnije tog mjeseca u Argentini je održan skup koji je obuhvaćao svečano otvorenje naše vlastite nove Kongresne dvorane s 9 400 sjedećih mjesta u Cañuelasu. Taj će objekt poslužiti za održavanje oblasnih kongresa i sastanaka pokrajine za one koji žive u argentinskom glavnom gradu ili u njegovoj blizini. Među ostalim, program svečanog otvorenja sadržavao je oduševljavajuć izvještaj o aktivnosti Jehovinih svjedoka u Argentini, gdje se stalno bilježio teokratski porast, unatoč zabrani i drugim ograničenjima koja su trajala 33 godine. Dan nakon programa otvorenja održan je skup na velikom stadionu River Plate u Buenos Airesu. Stadion je bio prepun, a mnoga su braća morala izaći na samo igralište. Ukupno je bilo prisutno preko 71 800 osoba. Neki su prevalili velike udaljenosti. Jedan prepuni autobus prevalio je 3 100 kilometara od Patagonije. Na stadion River Plate je iz različitih dijelova zemlje ukupno stiglo oko 1 200 autobusa.
Tom je prilikom govorio Carey Barber, koji je tada imao 91 godinu i član je Vodećeg tijela. Na programu otvorenja on je snažno istaknuo redovito čitanje Biblije, govoreći: “Braćo i sestre, čita li svatko od nas Bibliju svaki dan? Mnogi tvrde kako su prezaposleni da bi svakodnevno čitali Bibliju; no izgleda da imaju dovoljno vremena da uzmu tri izvrsna obroka dnevno, i to je očito, zar ne? Ako bi svaki dan čitali Bibliju, i to bi bilo očito, zar ne?” Kad je sljedeći dan na stadionu iznio govor s temom “Kako se oduprijeti duhu ovoga svijeta”, govor je u više navrata bio prekinut aplauzom oduševljene publike koja je pomno pratila izlaganje. Kada je hrabrio sve da nastave napredovati u onom što je vrsno i čestito, on je također objasnio da nam je potrebna Jehovina pomoć, njegov duh, kako bismo u tome uspjeli. Brat Barber je istaknuo važnost toga da “osoba okrene leđa prljavom govoru i nemoralnom vladanju svijeta”. Zatim je potaknuo: “Pronađite radost i sreću u tome da služite Jehovi, da ga obožavate i ugađate mu.” Taj poseban program ostavio je uistinu dubok dojam na prisutne.
‘Razvuci užad šatora’
Posljednjih se godina bilježi zapanjujuć porast broja ljudi u cijelom svijetu koji dolaze u Jehovin veliki duhovni dom da bi učili o njegovim putevima i hodili njima (Iza. 2:2-4). U proteklih pet godina 1 593 995 osoba dalo se krstiti uranjanjem u vodu u znak svog predanja Jehovi. Potrebno je izgraditi Dvorane Kraljevstva u kojima bi se one mogle sastajati u svrhu poučavanja i obožavanja. Potrebne su i Kongresne dvorane u kojima mogu održavati dane posebnog sastanka, pokrajinske sastanke i oblasne kongrese. Potrebne su i podružnice i tiskare u kojima će se vršiti prevođenje i tiskanje biblijske literature na lokalne jezike i odakle se mogu koordinirati aktivnosti Jehovinih svjedoka, tako da bi svi ljudi mogli dobiti priliku da čuju poruku o Kraljevstvu. Kako je stoga prikladna ova proročanska objava: “Raširi mjesto šatora svojega, (...) ne brani, produlji uža svoja, i kolje svoje utvrdi” (Iza. 54:2).
Kako se grade ti objekti? Uz pomoć Jehovinog blagoslova koji počiva na složnim naporima njegovih Svjedoka. Tamo gdje je to moguće, mjesni Svjedoci sami grade i financiraju takve objekte putem dobrovoljnih priloga. Tamo gdje je potrebno — a to je često slučaj — pomoć pružaju Svjedoci iz drugih dijelova zemlje ili to čini međunarodno bratstvo. Povremeno dobrovoljci iz pet, deset ili više nacija pomažu u izvedbi velikih projekata objekata podružnice.
Među projektima koji su dovršeni i otvoreni tokom prošle službene godine bile su brojne Dvorane Kraljevstva, neke Kongresne dvorane i nekoliko objekata podružnica. Ti su projekti obuhvaćali izgradnju potpuno novih objekata podružnice u Dominikanskoj Republici, Francuskoj Gvajani, na Jamajci, Madagaskaru, Mauricijusu, u Rusiji i Sijera Leoneu, a ujedno i proširenje objekata podružnica u Argentini, Australiji i Brazilu. Što se desilo u tim zemljama da je bilo potrebno izgraditi sve te objekte?
ARGENTINA: Otkad je 1980. ukinuta državna zabrana s aktivnosti Jehovinih svjedoka u Argentini, u toj je zemlji došlo do “eksplozije” broja objavitelja Kraljevstva. Godine 1981. tamo je bilo 38 869 aktivnih Svjedoka — što je činilo omjer od 1 Svjedoka na 717 stanovnika. Sada tamo djeluje 116 151 objavitelj, a omjer je 1 prema 281. Bilo je potrebno nekoliko puta povećavati objekte tiskare. Nedavno su kupljene i modernizirane još dvije zgrade, a prošireni su i stambeni prostori. Sve je to nadograđeno na već ogroman kompleks podružnice.
AUSTRALIJA: Otkad su objekti podružnice izgrađeni na svojoj sadašnjoj lokaciji u predgrađu Sydneya, broj Svjedoka u toj zemlji porastao je na 60 946, odnosno gotovo se udvostručio. Otvoreni su novi odjeli: Regionalni projektni ured, Ured Službe za bolničke informacije, Pravni odjel i drugi. Ekspedit je sada skladište literature za veliki dio pacifičke regije. Da bi se udovoljilo potrebama, tri su zgrade — uredska, stambena i zgrada tehničke službe — dodane kompleksu podružnice u Australiji.
BRAZIL: Otkad su 1981. otvorene zgrade podružnice u gradu Cesário Lange, veličina tih objekata se utrostručila. Zašto? Više od 338 600 novih osoba pridružilo se redovima Jehovinih svjedoka u Brazilu. Prošle su godine propovijedanju dobre vijesti posvetili preko 80 300 000 sati, raspačali milijune primjeraka biblijske literature te su u prosjeku vodili 443 028 biblijskih studija kod kuće. Ova podružnica koordinira aktivnost 6 960 skupština i 340 putujućih nadglednika.
DOMINIKANSKA REPUBLIKA: Ovo je uistinu plodno područje. Ukupno 21 007 objavitelja Kraljevstva u Dominikanskoj Republici vodi 35 362 biblijska studija kod kuće. Bilo je hitno potrebno izgraditi nove objekte podružnice da bi se moglo voditi djelo u toj zemlji.
FRANCUSKA GVAJANA: Nekada su djelo propovijedanja ovdje uglavnom vršili Svjedoci koji su došli s Guadeloupea i Martiniquea. Do 1990. tamo je izvještavalo 660 objavitelja, pa je otvorena podružnica — s kakvim rezultatom? U roku od pet godina broj objavitelja se udvostručio. Propovijedanje dobre vijesti cvate u ovoj zemlji koja je velikim dijelom prekrivena amazonskom kišnom šumom. Sada je tamo 1 Svjedok na svakih 100 stanovnika. Činjenica da 1 468 objavitelja vodi 2 167 biblijskih studija, a da je 1997. godine 5 506 osoba prisustvovalo Spomen-svečanosti, ukazuje na daljnji porast.
JAMAJKA: Dobru vijest na Jamajci prvi put se propovijedalo 1897, tako da se otvorenje divnih novih objekata podružnice 1997. godine poklopilo sa stotom godinom svjedočenja u toj zemlji. Kompleks novih zgrada sastoji se od nove zgrade uredskog prostora i tehničke službe, Betelskog doma, Kongresne dvorane i jedne Dvorane Kraljevstva. Ovi će objekti nesumnjivo značajno doprinijeti daljnjem teokratskom rastu u ovoj zemlji.
MADAGASKAR: Na Madagaskaru se mnogo postiglo otkad su 1925. Jehovini sluge prvi put posjetili tu zemlju. Posljednjih se godina puls aktivnosti znatno ubrzao. Tokom ožujka 1997, kada je 8 404 objavitelja sudjelovalo u službi propovijedanja i kada su vodili 22 321 biblijski studij, na Spomen-svečanosti bilo je prisutno 45 300 osoba. Novi kompleks podružnice pomoći će u udovoljavanju potrebama ovog rastućeg mnoštva obožavatelja Jehove.
MAURICIJUS: Na ovom otoku u Indijskom oceanu izgrađena je nova atraktivna podružnica i Kongresna dvorana bez bočnih zidova. Zašto? Zato što se ovdje na otocima ljudi odazivaju na privlačni biblijski poziv da se pridruže hvaljenju Jehove (Iza. 42:10). Tokom proteklih osam godina broj Svjedoka na ovom području gotovo se udvostručio.
SIJERA LEONE: Dugotrajan građanski rat i politički metež u ovoj zemlji prouzročili su da mnogi ljudi čeznu za sigurnošću koju jedino Božje Kraljevstvo može ostvariti. U takvim je uvjetima gradnja nove podružnica dala dobro svjedočanstvo. Građevinski stručnjaci iz mnogih zemalja dobrovoljno su pružili svoje usluge bez naplate — što je za javnost na prvi pogled bilo nevjerojatno. A činjenica da su stranci, bijelci, obavljali fizičke poslove zajedno sa Svjedocima iz Sijera Leonea postala je “glavna priča u gradu”. Bilo je očito da su Jehovini svjedoci naučili kako raditi tako i živjeti u miru i pravom bratstvu.
RUSIJA: Svečano otvorenje novih objekata podružnice u Rusiji privuklo je posebnu međunarodnu pažnju. U ovom je dijelu svijeta došlo do izvanrednog teokratskog napretka. Na programu održanom 21. lipnja 1997. bili su prisutni ljudi iz 42 zemlje.
Godine 1972. u čitavom je Sovjetskom Savezu bilo 10 000 Svjedoka. Godine 1991, kada je djelo Jehovinih svjedoka konačno zakonski priznato u toj zemlji, iz 15 republika Saveza izvještavao je 49 171 Svjedok. U svibnju 1997. preko 215 000 Svjedoka bilo je aktivno u tom području, a oko 600 000 ljudi prisustvovalo je Spomen-svečanosti u ožujku.
Djelo u Rusiji i u devet od tih bivših republika sada nadgleda ruska podružnica. Da bi se koordiniralo njihovu aktivnost i prevodilo literaturu za njih, izgrađeni su novi objekti podružnice oko 40 kilometara sjeverozapadno od Sankt Peterburga, blizu mjesta Solnječnoe. To je učinjeno u skladu sa zakonskom registracijom u administrativnom centru za regionalnu vjersku organizaciju Jehovinih svjedoka u Ruskoj federaciji. Ovaj lijepi kompleks sastoji se od sedam stambenih zgrada koje udomljuju oko 250 osoba, Dvorane Kraljevstva i blagovaonice od kojih svaka ima preko 500 sjedećih mjesta i od prostranog kompleksa uredâ i velikog skladišta.
Na programu svečanog otvorenja je Theodore Jaracz, jedan od članova Vodećeg tijela, održao glavni govor s naslovom “Gradnja za budućnost”. Drugi su ispričali zanimljiv povijesni razvoj događaja. Na velikim panoima na recepciji bile su izložene fotografije i iskustva koja pružaju dokaz o tome da su Jehovini svjedoci u Rusiji aktivni više od 100 godina. Promatrači su mogli vidjeti da je već 1892, po odredbi moskovskog metropolita Pravoslavne crkve, jedan čovjek koji je drugima govorio ono što je naučio od Istraživača Biblije (kako su Jehovini svjedoci tada bili poznati) bio protjeran na područje današnjeg Kazahstana. Mogli su čitati o stotinama Rusa koji su biblijsku istinu upoznali od Jehovinih svjedoka dok su bili u nacističkim koncentracionim logorima za vrijeme drugog svjetskog rata. Oni su čitali iskustva o tisućama Jehovinih svjedoka koji su 1951, za vrijeme Staljinove diktature, prognani u Sibir i na ruski daleki istok.
Među prisutnima na otvorenju bili su mnogi koji su zbog svoje vjere izdržali mnoge godine u zatvorima i u sibirskim logorima za prisilni rad. Možeš li zamisliti krajnje oduševljenje i radost ovih veterana dok su obilazili predivne objekte smještene na području od sedam hektara, koje nalikuje jednom velikom vrtu? Mnogima su oči bile pune suza, a osobito onda kada su braća prepoznala one pojedince koje nisu vidjela otkad su bili u zatvoru. Kakva li je radost bila biti prisutan kada su braća i sestre u velikom dvorištu u četveroglasju spontano počeli pjevati pjesme Kraljevstva koje su pjevali kada su desetljećima prije toga bili u izgnanstvu u Sibiru!
Mnogi građevinski radnici iz oko 20 zemalja zajedno su radili preko četiri godine da bi izgradili te objekte. Neki su otišli od svoje kuće i napravili radikalne promjene u svom životu da bi pomogli svojoj ruskoj braći. Kakvu li je emocionalnu pozadinu imalo to otvorenje za njih dok su se pripremali za odlazak na druge teokratske zadatke!
U svjetskoj centrali Društva i u podružnicama diljem svijeta stalno rade ukupno 16 982 dobrovoljca. Zbog okolnosti pod kojima služe, svi ti članovi betelske obitelji ubrajaju se u Red specijalnih punovremenih slugu.
‘Polja zrela za žetvu’
“Podignite oči svoje i vidite njive kako su već žute za žetvu”, rekao je Isus (Ivan 4:35). Danas te riječi poprimaju veći smisao negoli ikada prije. Otkad je 1919. godine započela globalna kampanja svjedočenja o Kraljevstvu, na svjetskom je polju posijana ogromna količina “sjemena”. Raspačalo se milijarde primjeraka biblijske literature. S ljudima se vodilo desetke milijardi razgovora o Jehovinom naumu. Koristilo se svaki prikladni oblik publiciteta da bi se pred ljude stavila važna poruka o Božjem Kraljevstvu, koje je jedina nada za čovječanstvo. Sada je vrijeme žetve.
U Meksiku, Srednjoj i Južnoj Americi i na Karipskim otocima, u proteklih se pet godina krstilo 590 760 osoba. A tokom prošle godine u tim se područjima prosječno vodilo 1 858 462 biblijska studija s onima koji imaju želju upoznati Jehovu i služiti mu.
Iz Afrike i s obližnjih otoka stiže izvještaj da su od 1993. godine 274 724 osobe postale predani i kršteni Jehovini sluge. Broj prisutnih na Spomen-svečanosti u tim zemljama bio je 2 863 594. U Malaviju je bilo prisutno više od 125 000. U Angoli 160 414. U ratom pogođenoj Demokratskoj Republici Kongo (nekada Zair) bilo je 574 736. Sigurno će mnogi od tih ljudi prihvatiti pravo obožavanje.
Otkad se 1989. počelo rušiti Berlinski zid, 309 589 osoba upoznalo je istinu i krstilo se u zemljama koje su sačinjavale bivši sovjetski blok. Ti ljudi pokazuju spremnost ne samo da budu poučeni od Jehove nego i da vrše njegovu volju.
U Sjevernoj Americi i Evropi, gdje Jehovini svjedoci propovijedaju dobrano više od jednog stoljeća, velik broj imigranata stvara plodno područje za činjenje učenika.
Uistinu, kad Jehovin dan dođe, “svaki koji prizove ime Gospodinovo [“Jehovino”, NW] spašće se” (Joel 2:32). Kako li je stoga neophodno da pomognemo ljudima da upoznaju Jehovu, da se u njega pouzdaju i da svoj život dovedu u sklad s njegovim pravednim mjerilima! Ako poduzmu takve korake, tada će, kad veliki i zastrašujući dan Jehovin konačno dođe, oni možda biti među onima na koje će Jehova gledati s naklonošću (Sof. 2:3).
[Slike na stranicama 4 i 5]
Apostol Pavao citirao je Joelovo proročanstvo i naglasio hitnost propovijedanja
[Slika na stranici 20]
Dugogodišnji Svjedok Luis Montás
[Slike na stranici 21]
Na stadionu River Plate Carey Barber potaknuo je više od 71 800 prisutnih da se odupru duhu svijeta
[Slika na stranici 22]
Nova Kongresna dvorana s 9 400 sjedećih mjesta u Cañuelasu (Argentina)
[Slike na stranici 27]
(1) Rusija
(2) Argentina
(3) Sijera Leone
(4) Australija
[Slike na stranici 28]
(5) Francuska Gvajana
(6) Brazil
(7) Madagaskar
(8) Dominikanska Republika
[Slike na stranici 29]
(9) Mauricijus
(10) Jamajka