Izbor najznačajnijih događaja prošle godine
GODINE 2000. Jehovini svjedoci diljem zemaljske kugle na vidljivom su mjestu u svojim Dvoranama Kraljevstva istaknuli ovaj redak: “Mi nismo od onih koji se povlače (...), nego od onih koji vjeruju” (Hebr. 10:39). Riječi ovog retka svojstvene su duhu koji Jehovini svjedoci u cijelom svijetu pokazuju dok izvršavaju svoju službu. Istina je da nekima teško pada razgovarati s nepoznatim osobama; zbog određenih okolnosti možda su pomalo bojažljivi. Pa ipak, polažući vjeru u Jehovu, oni i dalje poslušno izvršavaju njegove zapovijedi.
Svjetski izvještaj na 31. stranici ističe neke najznačajnije podatke vezane uz ono što su uz Jehovin blagoslov postigli tijekom službene godine koja je završila 31. kolovoza. Ostale pojedinosti nalaze se u tabeli na stranicama 32-9. Osim toga, posebice valja spomenuti i kongrese koji su održani te godine.
Kongresi za izvršitelje Božje riječi
U prosincu 1999. svim Jehovinim svjedocima i drugim zainteresiranim osobama upućen je poziv da prisustvuju Oblasnom kongresu “Izvršitelji Božje riječi”. Prvi od tih kongresa održan je od 19. do 21. svibnja 2000. u Long Beachu (Kalifornija, SAD). Prije nego se ova serija kongresa okonča početkom 2001, diljem svijeta održat će se još stotine istih.
Program ovog kongresa usmjerio je pažnju na Jehovu, onog koji čini divne stvari. Potaknuti smo da ne zaboravljamo njegova djela, već da ga hvalimo iz sveg srca (Ps. 9:1; 103:2). Dobili smo praktične savjete o obiteljskom životu te o tome kako se boriti s trnom u tijelu. Braća su nas savjetovala da marljivo radimo na razvijanju duhovnosti, da ne budemo zaboravni slušači, već da budemo poslušni Božjoj riječi i nastavimo govoriti drugima o Jehovinim divnim djelima. Dirljiva iskustva, intervjui i govori istaknuli su praktičnu vrijednost onoga o čemu je bilo govora. Upečatljiva biblijska drama “Upozoravajući primjeri za naše vrijeme” ulila nam je snagu da se odupremo vladanju koje bi moglo narušiti naš osobni odnos s Jehovom. Ujedno nas je izgradilo temeljito razmatranje proročanstava iz biblijskih knjiga Izaije i Sofonije.
Jedna od kongresnih lokacija bio je i Népstadion, najveći stadion u Mađarskoj. Preko 22 000 ljudi okupilo se na programu prvog dana kongresa. Oni koji su poslušali savjet da prisustvuju kongresu od samog početka nikada neće požaliti zbog toga. U zaključnom dijelu prijepodnevnog programa član Vodećeg tijela Gerrit Lösch održao je posebni govor u kojem je objavljeno izlaženje Kršćanskih grčkih pisama prema prijevodu Novi svijet na mađarskom. Tog istog mjeseca na drugim je kongresima objavljeno izlaženje Kršćanskih grčkih pisama prema prijevodu Novi svijet na rumunjskom i albanskom.
Mada se u Albaniji istog mjeseca trebalo održati više kongresa na različitim lokacijama, Svjedoci iz čitave Albanije i s Kosova odazvali su se pozivu da prisustvuju programu prvog dana kongresa u Tirani. Kako li su bili sretni kad je objavljeno izlaženje Biblije na albanskom! Jedan je mladi brat rekao: “Dok čitam ovaj prijevod, Biblija mi je ne samo jasnija i razumljivija već osjećam kako moja ljubav prema njoj raste!” A jedna opća pionirka u dobi od preko 60 godina, bivši član komunističke partije i Narodne skupštine, napisala je: “Kako je to divno! Tek nakon proučavanja ovog prijevoda postajem svjesna koliko su proza, poezija i tečan stil izvještavanja u Bibliji lijepi. Mogu si posve jasno predočiti svaku dirljivu scenu. Kad sam čitala o tome kako je Isus činio čuda te kako su ga osuđivali i izrugivali, prožimali su me snažni osjećaji kakve nikad dotad nisam osjetila!”
Pored svega dobrog što je pripremljeno na kongresima u mnogim zemljama, delegati na kongresima u Češkoj Republici bili su oduševljeni kad su dobili izdanje prijevoda Novi svijet s referencama, koje sadrži mnoštvo paralelnih redaka i fusnota te će im poslužiti kao daljnja pomoć u pažljivom istraživanju Božje Riječi. Kad je objavljeno izlaženje ovog izdanja, mnogi posjetioci kongresa u Pragu i Ostravi ustali su te se prolomio dugotrajan pljesak.
Naravno, početkom službene godine u nekim dijelovima svijeta i dalje su se održavali oblasni kongresi pod nazivom “Božja proročanska riječ”. Učinjeni su svesrdni napori kako bi te vrlo važne informacije čuli ljudi iz što je moguće više nacija i na što većem broju jezika. Naprimjer, u Meksiku je održano 190 Oblasnih kongresa “Božja proročanska riječ”, a ukupan broj prisutnih na njima iznosio je 1 073 667. Program se izravno iznosio na španjolskom, engleskom, jeziku Maja i meksičkom znakovnom jeziku, a prevodio se na jezike mazateco, mixe i cocil. Jezične barijere uklonjene su tako što su sve vrste ljudi dobile uvid u divne stvari koje Bog priprema za čovječanstvo, a zapisane su u Bibliji.
Uspješno izlaženje na kraj s teškim situacijama
Prošle službene godine ponovo je dano izvanredno svjedočanstvo o Jehovi Bogu i njegovom Mesijanskom Kraljevstvu. U toj je aktivnosti sudjelovao najveći broj od 6 035 564 objavitelja. Prosječno je tijekom godine u pionirskoj službi sudjelovalo 805 205 objavitelja. U travnju se ukupan broj pionira popeo na čak 1 418 062! I ove je godine djelu svjedočenja posvećeno preko milijardu sati. Mnogi koji su sudjelovali u tom djelu učinili su to usprkos okolnostima koje su njihovu vjeru izložile žestokim ispitima. Da, Jehovini svjedoci u različitim su situacijama dokazali da ‘nisu od onih koji se povlače’.
Kao primjer toga spomenimo Demokratsku Republiku Kongo, koju već mjesecima razdire rat. U istočnom dijelu zemlje, koji je uglavnom odsječen od Kinshase gdje se nalazi podružnica, živi preko 30 000 objavitelja Kraljevstva. U nekim područjima vojnici često znaju zaustaviti civile, pa tako i Jehovine svjedoke, ispitivati ih, a ponekad i tući. Pa ipak, Svjedoci ne prestaju propovijedati. U ovoj zemlji živi oko 50 milijuna ljudi. I oni trebaju dobiti priliku da čuju dobru vijest. Tamošnji objavitelji prošle su godine prosječno proveli 13 sati mjesečno u službi propovijedanja.
Izvanrednu vjeru pokazuju i braća i sestre u Liberiji. U svakodnevne izazove s kojima se suočavaju ne spadaju samo teška ekonomska situacija već i borba s iscrpljujućim bolestima, kao što su malarija i trbušni tifus. Ti problemi pogađaju gotovo sve, i mlade i stare. Stoga je odaziv braće na poziv “Možemo li u aprilu 2000. postići dosad najbolje rezultate?” snažno svjedočio u prilog njihovoj vjeri, revnosti za Jehovu i snazi koju Jehovin duh ima u njihovom životu. U zemlji je postignut novi najveći broj od 3 193 objavitelja. Trideset dva posto svih objavitelja sudjelovalo je u pomoćnoj ili općoj pionirskoj službi. Uza svu ovu aktivnost broj od 16 875 prisutnih na Spomen-svečanosti ipak je nadmašio svačija očekivanja, a izvještaj iz svibnja pokazao je da su u tom mjesecu vođena 10 164 biblijska studija.
Građanski rat na Šri Lanki već se 19 godina vodi nesmiljenom žestinom. Žestoke borbe koje su se u travnju 2000. vodile na sjevernom poluotoku Jaffni natjerale su na desetke tisuća ljudi u bijeg. Među pogođenima je bilo i 600 objavitelja i zainteresiranih osoba iz tamošnjih pet skupština. Objavitelji su smatrali nužnim doseliti se na posjed koji pripada Dvorani Kraljevstva i u obližnje napuštene kuće. Kako izgleda život u takvim uvjetima? Jedan tamošnji starješina napisao je: “Siromaštvo i nestašica hrane jasno su vidljivi svuda oko nas. (...) Braća su ostala bez kuća i sve svoje imovine. Kopnene mine posijane su svuda naokolo. Braća su bez posla; djeca ne mogu ići u školu. Život je bijedan. No zahvaljujući Jehovinom duhu i duhovnoj pomoći braća nisu klonula. (...) Vidimo da je Jehovina ruka s nama i zahvaljujemo mu na tome.” Ova braća i dalje održavaju sve sastanke, čak su pronašla neka sigurna mjesta gdje mogu održati pokrajinski sastanak, mada u manjim grupama nego inače. Umjesto da njihova revnost u službi oslabi još se više trude da s dobrom viješću dođu do svojih bližnjih.
Ekonomska situacija u Ukrajini veoma otežava putovanja u nekim dijelovima te zemlje. Unatoč tome jedna sestra u 80-im godinama života koja cijeni prednost služenja Jehovi već nekoliko godina pješači četiri sata do područja na kojem propovijeda i isto toliko natrag. Ujedno hoda deset kilometara po brdovitom terenu kako bi prisustvovala sastancima.
Jehovini svjedoci u Rumunjskoj služe usprkos snažnom protivljenju svećenstva Pravoslavne crkve. U očekivanju posjeta zonskog nadglednika Willya Gournona braća su za posebno predavanje unajmila nogometni stadion u Bukureštu. Međutim, zbog pritiska pravoslavne patrijaršije ugovor o najmu je raskinut. No nekoliko dana prije dogovorenog posjeta intervenirala je jedna utjecajna osoba i pomogla braći da unajme prekrasnu dvoranu Sala Palatului, gdje je 2 184 prisutnih poslušalo predavanje s prikladnim naslovom “Ispitujte jeste li u vjeri”. Preko 38 000 objavitelja u Rumunjskoj s ispitanom vjerom nastavlja s nesmanjenim naporima propovijedati dobru vijest. Među njima ima prosječno 3 569 pionira, mada većina njih istovremeno mora raditi na svjetovnom poslu s punim radnim vremenom.
Vlada u Etiopiji podržava ustavom zajamčenu slobodu vjeroispovijedi, no svećenstvo huška pripadnike svojih crkava protiv Svjedoka. Kad god su u službi propovijedanja, Svjedoci mogu čuti mnoštvo neugodnih uvreda. No to nije kraj protivljenju. Fanatični stanari također znaju tući objavitelje štapom i gađati ih kamenjem. Usprkos tome 6 166 Jehovinih svjedoka nastavlja s čvrstom vjerom nositi dobru vijest mira stanovništvu ovog sjeveroistočnog dijela Afrike, koje broji 62 milijuna.
Kad je Bejoma u 61. godini života čuo za istinu, bio je nepismen. Budući da je gladovao za istinom, zamolio je da se s njim vodi biblijski studij svaki dan. Ujedno je počeo učiti čitati i pisati kako bi mogao poučavati ljude u svom rodnom selu na Madagaskaru. Još je bio nekršteni objavitelj kad se vratio u svoje selo i počeo održavati sastanke. Naredne se godine krstio. Tri godine kasnije započeo je s pionirskom službom. No svjedočiti u njegovom selu nije lako. Na zainteresirane osobe vrši se snažan pritisak. Jednom se prilikom čitavo selo okupilo kako bi ih pokušalo navesti da promijene svoje mišljenje. Članovi obitelji pribjegavali su i spiritizmu. Rodbina je prijetila da će ustrijeliti brata Bejomu ako bude dolazio kod nekih zainteresiranih osoba, pa je biblijske studije s njima brat održavao u svom domu. Usprkos svem protivljenju djelo propovijedanja nije zaustavljeno, a i sastanci se redovito održavaju. U vrijeme kada je ovo pisano u selu su bila četiri objavitelja. Otprilike 40 osoba pohađalo je sastanke.
Židovski vjerski ekstremisti u Izraelu nastavili su održavati bučne demonstracije u znak protesta protiv aktivnosti Jehovinih svjedoka. Slijedili su objavitelje koji su svjedočili od kuće do kuće i u parkovima te ih uznemiravali, upadajući u razgovor sa zainteresiranim osobama. Protivnici su ujedno na prometnim mjestima postavili velike fotografije objavitelja kako bi upozorili javnost da ne razgovara sa Svjedocima. Prošle godine također su prijetili poslodavcima da će bojkotirati njihove proizvode i usluge ukoliko ne otpuste sve radnike koji su Jehovini svjedoci. Posljedica toga bila je veliki publicitet koji su televizija i novine pridale Jehovinim svjedocima i njihovim vjerovanjima. Broj osoba koje u Izraelu služe Jehovi prošle je godine uz njegov blagoslov porastao za daljnjih 7 posto.
Zbog borbi koje se vode između oružanih skupina u Kolumbiji pokazalo se neophodnim da se pod vodstvom Vodećeg tijela pripremi poseban traktat s naslovom “Vi ste svjetlo svijeta”. Raspačano je gotovo deset milijuna primjeraka tog traktata. On je pomogao razjasniti neutralan stav Jehovinih svjedoka u slučaju oružanih sukoba. U njemu je objašnjeno što Jehovini svjedoci poduzimaju kako bi poučili ljude moralnim vrijednostima, pružili poduku onima koji su u zatvorima, pomogli gluhima, priskočili u pomoć žrtvama prirodnih katastrofa te pružili ljudima nadu za budućnost. U Kolumbiji 107 613 Jehovinih svjedoka sudjeluje u objavljivanju “dobre vijesti mira” (Ef. 6:14, 15). Traktat se raspačavalo kako na skupštinskim tako i na udaljenim područjima. Dva pionira u pokrajini Cauca molila su se da im se ukaže prilika svjedočiti jednoj oružanoj skupini koja djeluje na tom području. Molitve su im uslišane jednog dana kad su stigli u grad u kojem su naišli na velik broj pripadnika te skupine. U tom su gradu pioniri uspjeli podijeliti mnogo traktata. Nakon što je pročitao traktat, gradonačelnik jednog grada u pokrajini Choco zatražio je dozvolu da na lokalnoj televizijskoj postaji prikaže sve videofilmove Društva.
U mnogim je zemljama potrebno veliko strpljenje da bi se pribavila dozvola za gradnju Dvorane Kraljevstva, gdje se ljudi mogu sastajati radi proučavanja Božje Riječi. Međutim, u Kassándri, na sjeveru Grčke, pribavljanje dozvole za gradnju mjesta obožavanja od Ureda za prostorno planiranje grada bio je tek početak problema. Izvođača građevinskih radova, radnike koji su radili na iskopavanju, poduzeća koja su trebala isporučiti beton i ostali građevni materijal toliko su zaplašile prijetnje koje su im upućivane da su se povukli s projekta i odbili surađivati s braćom. Projekt nije dobio dozvolu za priključak na mjesni vodovod ni na električnu mrežu. Dana 21. listopada 1999, dok su radovi na gradilištu napredovali, zazvonila su crkvena zvona. Svjetina predvođena gradonačelnikom i svećenstvom upala je na gradilište u namjeri da sve uništi. No ministar unutarnjih poslova u Ateni, koji je bio upoznat sa situacijom, zajamčio je Svjedocima punu podršku policije. Tijekom ovog građevinskog projekta preko 300 policajaca iz različitih gradova cijele sjeverne Grčke bilo je uključeno u tu akciju. Dana 30. listopada lijepa Dvorana Kraljevstva bila je spremna za upotrebu. Naša braća nesumnjivo su dokazala da ‘nisu od onih koji se povlače’. Braća se nadaju da će se ishod ovog slučaja pozitivno odraziti na gradnju mjesta obožavanja i u drugim dijelovima Grčke.
Kako je poznato, dugogodišnji zategnuti odnosi između Albanaca i Srba na Kosovu doveli su do međunarodne intervencije 1999. U potrazi za sigurnošću stotine tisuća ljudi pobjeglo je u susjedne zemlje. Nakon što su se mnogi vratili, Svjedoci iz Albanije, a kasnije i iz Austrije, posjetili su braću na Kosovu. Kakvo su stanje zatekli? Posvuda samu pustoš. Tijekom zime najčešće nije bilo struje, a vladala je i nestašica vode te loživog ulja. Na mjestima na kojima su braća održavala sastanke često je bilo veoma hladno, no sastanci se nisu otkazivali. Braća i sestre komentirali su i održavali govore uz svjetlost svijeće, a bilo je toliko hladno da su mogli vidjeti svoj dah dok su pjevali Jehovi. Uništene su dvije kuće Svjedoka, no braća i sestre iz Albanije i Italije pomogli su im obnoviti ih, čime je dano lijepo svjedočanstvo. Zbog razbuktale etničke mržnje koja je prisutna svuda oko njih objavitelji moraju biti jako oprezni kad su u službi propovijedanja, no ipak gorljivo koriste svaku priliku za svjedočenje — na tržnici, u poštanskom uredu, na ulici i u susjedstvu.
Sredinom prosinca 1999. obalnu državu Vargas u Venezueli zadesila je najteža prirodna katastrofa u povijesti te zemlje. Nakon obilnih kiša obronci planine doslovno su se sručili na gusto naseljeni obalni pojas te su prema jednoj procjeni usmrtili 50 000 ljudi i ostavili bez krova nad glavom daljnjih 400 000. Među onima koji su morali pobjeći iz svojih domova bilo je i preko 1 200 Svjedoka. Što je unatoč toj katastrofi učinilo 11 preostalih skupština u Vargasu kad je upućen poziv za pomoćne pionire u travnju? Izvještaj pokazuje da se prijavilo 112 braće — prosječno deset u svakoj skupštini — i pridružilo se broju od 77 općih pionira koji već služe u tim skupštinama.
Dva brata u Surinamu koja ne mogu hodati kreću se pomoću tricikala čije pedale okreću rukama. Obojica su pioniri. Jedan je bio ranjen u obje noge, dok su drugom obje noge amputirane. U kišnom razdoblju može im se dogoditi da zaglave u blatu, no u Dvoranu Kraljevstva uvijek stižu s osmijehom na licu.
Mada su svi skupštinski sastanci važni, Spomen-svečanost je nadasve važna. Dana 19. travnja 2000. tom sastanku u Awasu (Papua) prisustvovalo je i 11 zainteresiranih osoba koje su 17 sati plovile olujnim morem u malom brodu da bi došle na sastanak. Nakon proslave Spomen-svečanosti prisutni nisu mogli zadržati suze kad su čuli za revnost koju su pokazale te zainteresirane osobe i za ljubav koju gaje prema kršćanskom bratstvu. “Htjeli smo Kristovu Spomen-svečanost proslaviti sa suobožavateljima Jehove; dakle, put se potpuno isplatio”, rekli su.
Doprijeti do još više ljudi s dobrom viješću
Apostol Pavao je napisao: “Dužnik sam i Grcima i barbarima, i mudrima i bezumnima” (Rim. 1:14). Jehova je posredstvom otkupnine omogućio ljudima svih vrsta da dobiju vječni život. Ta je spoznaja povjerena Pavlu, kojeg je Krist potom opunomoćio za apostola ljudi iz nacija. Pavao je bio svjestan da je obavezan učiniti sve što je u njegovoj moći kako bi dobru vijest prenosio drugima. To je gorljivo činio. Jednako tako i danas “vjerni i razboriti rob” ozbiljno shvaća svoje opunomoćenje da dobru vijest propovijeda po cijeloj nastanjenoj Zemlji za svjedočanstvo (Mat. 24:14, 45-47). Naravno, da bi ljudi po cijeloj Zemlji potpuno razumjeli značenje dobre vijesti, moraju je čuti ili čitati na svom jeziku. To iziskuje puno rada na području prevođenja.
Tijekom protekle godine Jehovini svjedoci počeli su proizvoditi biblijsku literaturu na još 22 jezika. Tim jezicima govori preko 31 milijun ljudi. Osim toga, nisu previđeni ni oni u Boliviji i Peruu koji govore kečuanski i nisu učili čitati; knjiga Spoznaja sada im je dostupna na audiokasetama. Biblijsku literaturu Jehovini svjedoci sada proizvode na 360 jezika.
Kula stražara i Probudite se! svakako su dvije od najistaknutijih publikacija namijenjenih širenju biblijske istine. Već sama priprema četiri različita izdanja svakog mjeseca na engleskom jeziku veliki je pothvat. No da bi se omogućilo mjesečno, polumjesečno i tromjesečno izdanje tih časopisa na mnogo jezika, potrebno je puno više od toga. Prošle je godine to uključivalo pripremu 4 078 različitih izdanja. Samo ruska podružnica trenutno prevodi Kulu stražaru na ruski i još sedam jezika kojima govori 36 milijuna ljudi u 13 zemalja.
Godišnjak se već redovito prevodi na 31, a brošurica Svakodnevno razmatranje Pisama na 114 jezika. Pored toga, u cilju širenja biblijske istine prošle je godine prevedeno još 119 knjiga, 265 brošura, 34 brošurice i 273 traktata. Kršćanska grčka pisma prema prijevodu Novi svijet od prošle su godine dostupna na još četiri jezika (albanskom, mađarskom, rumunjskom i šona jeziku), a kompletan prijevod Novi svijet objavljen je na jeziku xhosa. Proizvedene su i 24 videokasete. Osim toga, Društvo trenutno tiska i literaturu na Brailleovom pismu, i to na 11 jezika. A prošlogodišnja kongresna drama prikazana je na videokaseti na američkom, brazilskom, japanskom i korejskom znakovnom jeziku. Sve se ovo čini kako bi životodajna poruka iz Božje Riječi doprla do što je moguće više ljudi.
Još jedan izazov predstavlja prenošenje biblijske istine ljudima koji govore kreolski. Kreolski se razvio kao pojednostavljena verzija mješavine dvaju ili više jezika. Kod nekih je naroda postao glavni jezik i odraz je njihove kulture. No ljudi koji govore kreolski uglavnom ga ne čitaju. Međutim, Jehovini svjedoci su učitelji, pa oni koji žive na Mauricijusu i Réunionu uče čitati i pisati tamošnji kreolski kako bi drugima čitali na njihovom materinjem jeziku te ih poučavali da i oni čine to isto. Kako za kreolski jezik koji se govori na Mauricijusu i Réunionu ne postoji standardno pismo, Društvo je izradilo prikladan pravopis. Zatim je kao pomagala u službi propovijedanja izdalo brošure Nauči čitati i pisati i Što Bog zahtijeva od nas? na kreolskom jeziku. Nakon što ih je počela koristiti, jedna je sestra izvijestila pet novih biblijskih studija. Jedan je brat rekao: “Otkako se služimo ovim novim publikacijama, ustanovili smo da osobe s kojima proučavamo bolje razumiju misli iz Božje Riječi. Mada im nije lako čitati kreolski, posve jasno razumiju smisao kada im mi čitamo.”
Još jedan činilac koji olakšava dopiranje s dobrom viješću do još većeg broja ljudi pojednostavljen je način raspačavanja literature. Jehova blagoslivlja vjeru koju njegovi sluge pokazuju u vezi s time. Ljudima se objasni sistem financiranja dobrovoljnim prilozima, no za literaturu se ne traži nikakva naknada. Od siječnja 2000. taj se sistem počeo primjenjivati u svim zemljama u kojima to dosad nije bio slučaj. Podružnica u Srednjoafričkoj Republici izvijestila je: “To znači da svatko, bez obzira na financijsko stanje, može dobiti tiskani materijal koji mu je neophodan da bi postao Kristov učenik. I objavitelji i javnost pohvalno se izjašnjavaju o ovoj promjeni.” U Indoneziji su rekli: “Shodno ovome, braća su više tražila osobe koje su zainteresirane za čitanje naših publikacija nego one koji mogu podmiriti troškove tiskanja.” U izvještaju podružnice u Južnoafričkoj Republici stoji: “Proizvodnja časopisa više se nego udvostručila, dok se na nekim jezicima više nego učetverostručila! (...) Sve ovo pokazuje da se ‘sjeme’ istine danas sije više nego ikada prije (Mat. 13:3-8).”
Daljnja značajka prošlogodišnje aktivnosti bilo je slanje privremenih specijalnih pionira na neka područja, na kojima su trebali provesti jedno određeno vrijeme. Na taj se način moglo pomoći ljudima koji nikada dotad nisu dobili svjedočanstvo. Obala Bjelokosti izvijestila je o dobrim rezultatima te akcije. Neki predstavnici gradske uprave srdačno su dočekali pionire i teška ih srca pustili da odu. Zamjenik seoskog poglavara u Sipilouu ljubazno se pobrinuo da pioniri dobiju besplatan smještaj te im je čak dozvolio da u njegovom dvorištu održavaju sastanke. Kad su se dvije pionirke koje su poslane u selo Tiemelekro došle oprostiti sa seoskim poglavarom, on je rekao: “Ne! Ne možete tek tako otići. (...) Pretpostavljam da ste u ova tri mjeseca načinile neke učenike. Zbog toga ste me bile došle zamoliti za komad zemlje na kojem biste izgradili svoju crkvu. Sada sam vam spreman dati to zemljište. Zato mi, molim vas, recite tko će vas zamijeniti!”
Mnogo je i Svjedoka koji su sami iskoristili priliku da biblijsku istinu prenesu ljudima do kojih ona inače ne bi stigla. Kada je jedna sestra s Otočja Marshall prihvatila posao učiteljice na udaljenom atolu Jaluit, ustanovila ja da je jedini Svjedok na otoku. Revno je počela propovijedati svim susjedima, vodeći devet biblijskih studija i tjedni sastanak za tu grupu. Kada je 19. travnja jedan sluga pomoćnik s otoka Majura došao održati govor povodom Spomen-svečanosti obilježavanja Kristove smrti, sastanku je prisustvovalo 175 osoba. Naša izolirana sestra pozvala je sve koje je mogla da prisustvuju tom važnom događaju. Kako bi pomogli tim ljudima da duhovno napreduju, ovaj brat i njegova supruga sada namjeravaju preseliti se na Jaluit i pridružiti se tamošnjoj sestri.
“Odvažno” pobijanje krivih informacija
Kršćani prvog stoljeća često su bili predmet rasprava. Primjerice, kad je u Ikoniju veliko mnoštvo ljudi prihvatilo učenja kršćanstva, protivnici su “podjarili (...) duše ljudi iz nacija i naveli ih protiv braće”. Umjesto da se povuku Pavao i Barnaba “proveli [su] dosta vremena govoreći odvažno s ovlaštenjem od Jehove” (Djela 14:1-7).
Suvremeni protivnici nastavljaju podjarivati javnost protiv Jehovinih svjedoka, služeći se ponekad medijima ili nekim drugim sredstvima javnog informiranja kako bi ostvarili svoje ciljeve. Stoga je Ured za odnose s javnošću u Brooklynu i brojnim podružnicama Društva proveo puno vremena pružajući informacije kojima je odvažno objavljivao istinu urednicima, novinarima i drugim ljudima.
Za jednu medicinsku konferenciju u Ženevi (Švicarska) Društvo je u svibnju 2000. pripremilo novi videofilm s naslovom Alternativne strategije transfuzije — jednostavne, sigurne, djelotvorne. Pored intervjua s nekim vodećim svjetskim kirurzima, videofilm prikazuje i tehnike koje se primjenjuju u beskrvnoj kirurgiji. Videofilm je upoznao liječnike u Evropi s metodama liječenja bez darovane krvi koje se mogu primijeniti na Jehovinim svjedocima i drugim ljudima. Prisutni liječnici smjesta su naručili oko 300 komada tog videofilma.
U Belgiji je organizirana povijesna izložba na temu pojavljivanja imena Jehova u različitim prijevodima Biblije. Izložba je istaknula radove ranih prevodilaca i štampara, primjerice Williama Tyndalea, te zapreke na koje su nailazili dok su radili na Bibliji koja bi bila dostupna javnosti. Izložbu su, među ostalima, posjetili i učenici 13 škola.
Preko 70 000 ljudi razgledalo je putujuću izložbu Ljubičasti trokuti, koja je prošle godine organizirana u Brazilu. Jehovini svjedoci se nadaju da će, baš kao i u drevnom Ikoniju, biti mnogo onih koji neće dozvoliti da im oni koji izvrću činjenice zatvore um, već će poslušati izlaganje biblijskih istina.
‘Zakonsko utvrđivanje dobre vijesti’
Po uzoru na apostola Pavla koji je postavio presedan u “obrani i zakonskom utvrđivanju dobre vijesti” u protekloj su godini Jehovini svjedoci vodili pravne slučajeve u mnogim zemljama (Fil. 1:7). U zemljama kao što su Azerbajdžan, Benin, Rumunjska i Švedska Jehovini svjedoci uspjeli su dobiti zakonsko i službeno priznanje, no ne samo kao zajednica već kao religija, čime uživaju veću zaštitu zakona koji jamče slobodu obožavanja.
Međutim, u Republici Gruziji, koja se nalazi pored Crnog mora, protivnici su tražili opoziv zakonske registracije Jehovinih svjedoka. Na suđenju u koje je bio uključen i jedan Jehovin svjedok ekstremisti koji se poistovjećuju s pravoslavnom crkvom zakrčili su ulaz u zgradu suda te su upotrijebili fizičku silu kako bi onemogućili ulazak svakoj osobi koja je odbila poljubiti drveni križ u njihovoj ruci. Za vrijeme sudske rasprave ekstremisti su visoko u zraku držali ikone i drvene križeve, dok su tijekom pauze u sudnici gorjele zavjetne svijeće. U zgradi suda izbilo je nasilje kad su ekstremisti napali advokate, novinare i Jehovine svjedoke. Braća u Gruziji uložila su priziv na nepovoljnu sudsku odluku Vrhovnom sudu Gruzije, nadajući se da će na njemu prevladati razum i istina. U međuvremenu je u toku prošle godine 14 855 objavitelja u Gruziji provelo 2 887 835 sati, poučavajući ljude oslobađajućim istinama iz Božje Riječi.
Sudski slučaj koji se vodi u Moskvi (Rusija), kojim se htjelo zatvoriti zakonsko zastupstvo Jehovinih svjedoka u tom gradu, još nije okončan. U međuvremenu braći u Moskvi nije dozvoljeno graditi prijeko potrebne Dvorane Kraljevstva. Međutim, 23. studenog 1999. Ustavni sud Rusije donio je jednu povoljnu presudu. Radi se o presudi u korist skupštine u gradu Jaroslavlu. Kako skupština nije mogla potkrijepiti dokazima da postoji već 15 godina, što se traži prema zakonu o religijama iz 1997, mjesne vlasti zahtijevale su da skupština obustavi dopremu i raspačavanje vjerske literature te da brat iz Njemačke prestane s aktivnošću u tom gradu. Sud je presudio da se taj zahtjev o 15-godišnjem postojanju ne može primijeniti na skupštine koje su dio “centralizirane vjerske organizacije” koja je već zakonski registrirana u čitavoj zemlji, što je slučaj s Jehovinim svjedocima. Registracija Jehovinih svjedoka na ruskom Ministarstvu pravosuđa potvrđena je 29. travnja 1999. Dok je Pravni odjel rješavao ovakve slučajeve, objavitelji u Rusiji protekle su godine proveli još 24 782 467 sati u službi propovijedanja. Zabilježili su daljnji porast od 7 posto i dostigli najveći broj od 114 284 objavitelja.
I braća u Francuskoj nastavljaju se boriti pod teškim okolnostima. U protekle četiri godine ishodovali su 921 povoljnu presudu istražnih sudova i 65 povoljnih presuda apelacionih sudova po pitanju izuzeća od plaćanja poreza na zemljišta na kojima su izgrađene Dvorane Kraljevstva. Zbog već ustaljenog pravila porezne uprave da se odlučno žali na ovakve presude slučaj je dospio na Conseil d‘État, najviši administrativni sud u Francuskoj. Dvadeset trećeg lipnja 2000. taj je sud donio presudu prema kojoj Jehovini svjedoci udovoljavaju uvjetima francuskog zakona o religiji, te su prema tome izuzeti od plaćanja poreza na zemljište. Što je još važnije, sud drži da aktivnosti koje se odvijaju u Dvoranama Kraljevstva “ne štete državnoj politici”. Međutim, svega 11 dana kasnije, u jednom drugom sporu koji je pokrenut sa svrhom da se podrže mjere porezne uprave kojima se na dobrovoljne priloge namijenjene podupiranju vjerskih aktivnosti Jehovinih svjedoka u Francuskoj želi nametnuti 60-postotni porez, istražni sud u Nanterreu izdao je pismenu odluku prema kojoj Jehovini svjedoci ne mogu tražiti izuzeće od plaćanja poreza jer nisu priznata religija u Francuskoj. Braća pripremaju peticiju koju će uputiti apelacionom sudu u Versaillesu. U međuvremenu je u francuskoj Nacionalnoj skupštini nakon prvog čitanja prošao prijedlog zakona kojim se želi olakšati raspuštanje bilo kakvog takozvanog sektaškog pokreta ukoliko se on ili njegovi vodeći ljudi dva puta pojave na sudu u ulozi optuženika. I dok protivnici ‘stvaraju nevolje pod izlikom zakona’, Jehovini svjedoci uzdaju se u Velikog Suca pred kojim će svi ljudi morati položiti račun (Ps. 94:20, St; Rim. 14:10).
Udovoljiti hitnoj potrebi za Dvoranama Kraljevstva
Kako broj onih koji ljube Jehovu i služe mu i dalje raste, pojavila se velika potreba za Dvoranama Kraljevstva u kojima bi se te osobe mogle sastajati radi obožavanja. Da bi udovoljili ovoj potrebi, Regionalni uredi za gradnju Dvorana Kraljevstva sada djeluju u sklopu podružnica Društva u Australiji, Brazilu, Južnoafričkoj Republici, Meksiku i Njemačkoj. Osposobljena braća iz tih podružnica posjećuju druge podružnice i pomažu im da se organiziraju u skladu sa svojim potrebama. Trenutno se takva pomoć pruža u 72 zemlje Azije i Oceanije, Istočne Evrope, istočne i zapadne Afrike, Srednje i Južne Amerike te na Karipskim otocima.
Preko 100 međunarodnih slugu marljivo poučava domaću braću kako bi unutar granica svoje zemlje mogla djelovati kao tim za gradnju Dvorana Kraljevstva. Zahvaljujući takvoj organizaciji dosad se u 30 zemalja sagradilo 453 Dvorane Kraljevstva, a još ih je 727 u fazi izgradnje. Posebna pažnja pridaje se izradi nacrta standardiziranog modela Dvorane Kraljevstva za svaku zemlju, koji omogućava korištenje za tu zemlju karakterističnih građevnih materijala i metoda gradnje. U Keniji se koristi lomljeni kamen; u Togu je uobičajeno graditi ciglom; u Kamerunu se koristi betonske blokove koje se kasnije ožbuka. Ovakav način rada omogućava domaćoj braći da brzo svladaju vještine koje su im potrebne kako bi vodila građevinske projekte u svojoj zemlji.
Kad su braća u raznim zemljama čula što se događa, mnoga su izrazila žarku želju da i ona sudjeluju u tome. Stotine sposobne domaće braće i sestara prijavilo se kao volonteri. U nekim zemljama, gdje bi braći zbog postojećih okolnosti inače bilo nemoguće sudjelovati u tim projektima, onima čijim je molbama udovoljeno organizira se prehrana i smještaj, tako da se mogu u potpunosti posvetiti ovom hitnom djelu izgradnje i renoviranja Dvorana Kraljevstva u svojoj zemlji.
Kako se izgradnja Dvorana Kraljevstva odražava na aktivnosti Jehovinih svjedoka u sredini gdje žive? Iz Benina u zapadnoj Africi stiže sljedeći izvještaj: “Bit će vam drago saznati da je jučer svečano otvorena Dvorana Kraljevstva u Krakeu. Prosječan broj prisutnih na nedjeljnom sastanku ove skupštine koja broji 34 objavitelja iznosi 73 osobe, no svečanom otvorenju prisustvovala je 651 osoba. Braća u ovom gradu nekad su se suočavala s mnogim predrasudama i podnosila razna izrugivanja zbog toga što je u usporedbi s nekim crkvama bivša Dvorana Kraljevstva djelovala jako skromno. Sada je nova Dvorana Kraljevstva jedan od najljepših objekata u gradu. Većina prisutnih na otvorenju bili su stanovnici ovog grada koji su promijenili mišljenje nakon što su se svojim očima osvjedočili što su braća bila u stanju učiniti za samo nekoliko tjedana.” Skupština Nafisi u Malaviju izvještava: “To što sada imamo lijepu Dvoranu Kraljevstva pruža lijepo svjedočanstvo. Zbog toga nam je u službi propovijedanja lako započeti biblijske studije. Ljudi su posvuda zadivljeni.”
Zbog porasta do kojeg je posljednjih godina došlo u Liberiji vlada očajnička potreba za Dvoranama Kraljevstva. Međutim, tamošnjoj je braći bilo nemoguće smoći sredstva za gradnju. Jedva da uspijevaju podmiriti troškove najamnine za svoj skromni smještaj. U mnogim mjestima sastanci su se jednostavno održavali u kućama braće, pa je velik broj prisutnih morao stajati na ulici. Bilo je i onih koji su se sastajali u nekoj vrsti privremene nastambe. Činilo se da se ne nazire nikakvo rješenje ovog problema sve dok nisu stigle vijesti o divnim planovima za izgradnju Dvorana Kraljevstva u zemljama s oskudnim financijskim sredstvima. Novčana sredstva koja su prilagala braća u drugim zemljama trebala su se upotrijebiti za gradnju dvorana u područjima gdje je postojala hitna potreba za njima. U proteklih šest mjeseci sagrađeno je već pet novih dvorana. Usprkos tome što ‘nemaju’ (misli se na novčana sredstva) braća su svoju “spremnost” pokazala silnom željom da u rad ulože svoju fizičku snagu (2. Kor. 8:12). Naprimjer, objavitelji skupštine New Georgia samo su u jednom danu izradili 1 000 betonskih blokova, i to ručno!
Novi i prošireni objekti podružnica
Da bi se zbrinule potrebe sve većeg broja Jehovinih svjedoka te da bi ih se opremilo za službu, neophodno je osigurati i odgovarajuće objekte podružnice. Neki od njih svečano su otvoreni prošle godine. U čitavom svijetu u objektima ove vrste radi ukupno 19 587 volontera, koji su svi članovi Reda specijalnih punovremenih slugu.
JUŽNOAFRIČKA REPUBLIKA: Podružnica u Krugersdorpu činila se i veća nego što je bilo potrebno kada je dovršena 1987. Zašto su onda samo 12 godina kasnije otvoreni prošireni kompleks ureda, tri stambene zgrade, garaža za kamione i prostrani ekspedit?
Jedan razlog je veća sloboda koju Jehovin narod uživa nakon okončanja hladnog rata. Zabrane djela Jehovinih svjedoka ukinute su u zemljama kao što su Ruanda, Malavi, Mozambik i Angola. Nakon što su 1987. izgrađeni objekti podružnice, deset zemalja koje Južnoafrička Republika opskrbljuje literaturom zabilježilo je ukupni porast objavitelja od 148 posto! (Samo je Mozambik u ovom 12-godišnjem razdoblju imao porast od 523 posto.)
Osim toga, uspostava nove vlade u Južnoafričkoj Republici i ukidanje politike apartheida omogućili su veću slobodu odlaska u druge afričke zemlje i dolaska iz njih. Tako je podružnica u Južnoafričkoj Republici bila u mogućnosti učiniti još više što se tiče snabdijevanja susjednih podružnica. Pored toga što tiska časopise, brošure i drugi materijal, ova podružnica skladišti literaturu i vodi brigu o narudžbama skupština iz mnogih susjednih zemalja. Kako izgradnja Kongresnih dvorana i Dvorana Kraljevstva na području Afrike uzima maha, sve je više podružnica koje građevni materijal dobavljaju iz Južnoafričke Republike.
Ostali činioci: I područje koje nadgleda južnoafrička podružnica bilježi 62-postotni porast broja objavitelja Kraljevstva u odnosu na 1987. U zadnjih nekoliko godina bilo je nužno povećati Prevodilački odjel kako bi se uspjelo obaviti dodatni posao prevođenja Biblije na sedam tamošnjih jezika — afrikaans, sepedi, sesoto, tsonga, čwana, xhosa i zulu. Ne čudi da je ključnim odjelima južnoafričke podružnice trebalo proširenje.
Tako su 23. listopada 1999. svečano otvoreni prošireni objekti podružnice u Južnoafričkoj Republici. Tom je događaju prisustvovao Daniel Sydlik, član Vodećeg tijela, koji je održao ohrabrujuće predavanje pod naslovom “Svečana otvorenja odražavaju Božju slavu”.
JAPAN: Nekoliko tjedana kasnije, 13. studenog, otvoreni su prošireni objekti podružnice u Ebini. Prošireni dio sastoji se od dvije jedanaesterokatne stambene zgrade i od trokatne zgrade namijenjene za tehničke službe. Zajedničkim radom preko 70 vještih međunarodnih slugu i volontera te otprilike 2 000 tamošnjih na duže ili kraće vrijeme prijavljenih radnika ovaj je projekt dovršen za tri i po godine.
Program svečanog otvorenja održao se 50 godina nakon što su po završetku drugog svjetskog rata prvi misionari Društva Watch Tower stigli u Japan. Neki od tih misionara koji još uvijek služe u Japanu prisustvovali su ovom događaju, kao i svi putujući nadglednici u Japanu, drugi dugogodišnji sluge Jehove te 344 delegata iz 37 zemalja.
Kad su nakon drugog svjetskog rata prvi misionari stigli u Tokyo i obnovili propovjedničku aktivnost u Japanu, u zemlji je bila tek šačica vjernih obožavatelja Jehove. Sada preko 221 000 aktivnih objavitelja Kraljevstva nosi dobru vijest do svakog kutka ove zemlje. Osim toga, biblijska literatura koja se u Japanu tiska na 27 jezika otprema se u druge zemlje, a u skladu s uputstvima Vodećeg tijela ova podružnica direktno pomaže u djelu propovijedanja nekim azijskim zemljama.
Na posebnom sastanku koji je održan dan nakon svečanog otvorenja član Vodećeg tijela Theodore Jaracz obratio se mnoštvu od 61 323 osobe na Međunarodnom stadionu Yokohama. Program se istovremeno pratio na 41 lokaciji u zemlji, a ukupan broj prisutnih iznosio je 269 376. Program koji je uključivao izvještaje stranih delegata i predavanje brata Jaracza na temu “Poučavanje od Jehove — korisno danas i u svu vječnost” snažno je potaknuo sve prisutne da nastave duhovno napredovati.
BENIN: Ova zemlja zapadne Afrike pokazuje se plodnim poljem za duhovnu žetvu. U njoj djeluju 6 343 objavitelja dobre vijesti, a preko polovice njih krstilo se tijekom ‘90-ih.
Da bi se udovoljilo potrebama rastućeg mnoštva pravih obožavatelja u toj zemlji te onih u Nigeru, u Abomey-Calaviu su 1. siječnja 2000. svečano otvoreni novi objekti podružnice, nova Kongresna dvorana i misionarski dom. Gerrit Lösch, član Vodećeg tijela, iskoristio je ovu priliku da bi naglasio dvije veoma važne točke: (1) Glavni razlog zbog kojeg služimo Jehovi nije to što se nadamo da ćemo dobiti vječni život, već ljubav koju osjećamo prema njemu. (2) Čitaj Božju Riječ, Bibliju, svaki dan. To su bili uistinu praktični podsjetnici!
MIANMA: Nekoliko tjedana nakon otvorenja u Beninu svečano je otvorena i nova podružnica u Mianmi. Podružnica u ovoj zemlji osnovana je 1947. Godine 1977. Zajednica je došla u posjed zemljišta za izgradnju odgovarajućih objekata. No, kakve je samo prepreke morala svladati! Kako se Jehovini svjedoci u ovoj zemlji nisu mogli registrirati, postavilo se pitanje kako će pribaviti građevinsku dozvolu? Bilo je potrebno uvesti građevni materijal, no kako su to mogli učiniti kad dozvolu za takvo što nikada nije dobila nijedna organizacija? Dovesti braću iz inozemstva koja bi pomagala prilikom izgradnje također se činilo nemogućim, budući da bi vizu za obavljanje takvih poslova dobili samo radnici na projektima koje financira sama država. I kao vrhunac svega, na sudu se pojavila jedna žena koja je tvrdila kako je zemljište koje je već preko 20 godina u posjedu Zajednice zapravo njeno. No iznenada su svi problemi iščezli. Vladina politika se promijenila, a s njome i svi zakoni koji su sprečavali ovaj projekt. A kad je započela gradnja, sud je odbio zahtjev žene koja je tražila da joj se dodijeli taj posjed.
Većinu građevnog materijala poklonila su braća iz Australije; ostalo je pristiglo iz Malezije, Singapura i Tajlanda. Došla su braća iz Australije, s Fidžija, iz Grčke, s Novog Zelanda, iz Njemačke, Sjedinjenih Država i Velike Britanije, a pomagali su im tamošnji Svjedoci. Kad su 22. siječnja 2000. za vrijeme posjeta brata Johna E. Barra, člana Vodećeg tijela, svečano otvoreni dovršeni objekti, prisutni su bili ponukani reći: “Veliko djelo čini Jehova na nama; razveselismo se” (Ps. 126:3).
Te riječi dobro izražavaju osjećaje Jehovinih svjedoka diljem svijeta dok se prisjećaju prošlogodišnjih događaja.
[Slika na stranici 6]
Samuel Herd najavio je izlaženje knjige “Izaijino proročanstvo — svjetlo za čitavo čovječanstvo”
[Slike na stranici 6]
Biblijska drama “Upozoravajući primjeri za naše vrijeme”
[Slika na stranici 8]
Delegati u Mađarskoj raduju se novoj Bibliji
[Slika na stranici 14]
Radosni Svjedoci okupljeni na sastanku u jednoj garaži na Kosovu
[Slike na stranici 24]
Dvorana Kraljevstva u Krakeu (Benin) — stara i nova
[Slike na stranici 27]
(1) Mianma, (2) Benin, (3) Južnoafrička Republika, (4) Japan