Kako možemo uteći?
“Bdijte i molite se svaki čas, da biste mogli umaći svemu onomu što se ima dogoditi i održati se pred Sinom čovječjim” (Luka 21:36, ST).
1. Zašto nas uvijek tako uznemiri, ako netko spomene riječ “uteći” i kako se to može prikazati?
UTEĆI! To je uvijek uzbudljiva riječ. Upotrebljavamo je samo tada, kad se radi o stvarnoj opasnosti i kada je potrebno naglo reagirati. Na primjer, možda, moramo, nakon kršćanskog sastanka u dvorani kršćanskih Jehovinih svjedoka iz nekog opravdanog razloga žuriti kući. Ali radi toga nećemo reći, da smo morali pobjeći, jedino, ako iznenada ne ugledamo, da se negdje u dvorani dimi. Ili, pogledajmo još jedan primjer: Odjednom spazimo stambenu zgradu obavijenu u plamenu i hitamo tamo. Na prozoru gornjega kata, vidimo prestrašenu ženu sa djetetom u naručju. Vrlo je visoko da bi skočila, a i za dijete bi bilo opasno. Kakva mogućnost postoji? Do njih mogu doći vatrogasci sa ljestvama ili će ih morati spasiti po požarnim stepenicama.
2. Koji su osnovni činioci uključeni u bjekstvo?
2 Svaka priča o spašavanju ima zapravo više obilježja. Uglavnom su ova: 1) mjesto ili opasna situacija odakle moramo hitno pobjeći; 2) potreba za mjestom utočišta, gdje možemo naći zaštitu i sigurnost; i 3) potreba točnog pridržavanja uputstava, koja potječu od nekoga, koji vidi našu poteškoću, koji nam može pružiti utočište i koji je spreman pomagati doći do njega. Takva osoba je tada najvažnija.
“Spasitelj”
3. a) Na što nas podsjeća naslov 18. psalma? b) Koji važni činioci se ističu u Psalmu 18:1-6?
3 Bog Jehova je spasitelj. S nikim ga ne možemo usporediti. Potraži u Bibliji 18. psalam, iz naslova ćeš razumjeti da je taj psalam sastavio David, “kad ga izbavi Jehova iz ruku svijeh neprijatelja njegovijehi iz ruke Saulove”. Ako spomenemo kralja Saula, prvog izraelskog kralja, možeš se odmah podsjetiti, koliko puta je David morao gledati smrti u oči, kralj ga je naime tri puta pokušao kopljem prikovati na zid! (1. Sam. 18:11; 19:10) Zatim je David nekoliko godina bio u bjekstvu, jer ga je Saul nemilosrdno proganjao (1. Sam. 26:20). Imajući to na umu, možemo si predočiti dubinu osjećaja, koju je David izrazio u uvodnim riječima 18. psalma, gdje čitamo: “Ljubiću te, Jehova, krjeposti moja, Jehova, grade moj, zaklone moj, koji se oboriti ne može, izbavitelju moj (koji si se za spasenje pobrinuo), Bože moj, kamena goro, na kojoj se ne bojim zla, štite moj, rože spasenja mojega, utočište moje! Prizivljem Jehovu, kojemu se klanjati valja, i opraštam se neprijatelja svojih. Obuzeše me smrtne bolesti, i potoci nevaljalijeh ljudi uplašiše me. ... U svojoj tjeskobi prizvah Jehovu, i k Bogu svojemu povikah; on ču iz dvora svojega glas moj, i vika moja (za pomoć) dođe mu do ušiju” (Ps. 18:1-6).
4. Koji počasni naslov se pripisuje Jehovi, i kako pokazuje 18. psalam pravo značenje tog naslova?
4 Kakav li je divan i utješan počasni naslov David pripisao Jehovi — “izbavitelju moj” ili “ti koji si se za spasenje pobrinuo”. I da li je Jehova zaista bio takav? Da, bio je, jer je David, nakon što je opisao silna djela Jehovina, nastavio: “Izbavi me od neprijatelja mojega silnoga i od mojih nenavidnika, kad bijahu jači od mene. Ustaše na me u dan nevolje moje, ali mi Jehova bi potpora. Izvede me na prostrano mjesto, i izbavi me, jer sam mu mio” (Ps. 18:17-19).
5, 6. a) Kako pomaže 37. psalam Jehovinom narodu, uzdati se u Boga kao “spasitelja”? b) Kako je u 70. psalmu naglašen osjećaj hitnosti?
5 David je o toj istoj temi često pisao u Psalmima. U četiri psalma naziva Jehovu “spasiteljem” (Ps. 18:2; 40:17; 70:5; 144:2, NS). Kao Jehovini svjedoci, dok govorimo drugima o Jehovinim divnim svojstvima i namjerama, često se pozivamo na dijelove 37. psalma. Taj psalam ima veličanstven zaključak: “Od Jehove je spasenje pravednicima; on je krjepost njihova u nevolji. Jehova će im pomoći, i izbaviće ih; izbaviće ih od bezbožnika, i sačuvaće ih, jer se u njega uzdaju.” (Ps. 37:39, 40, ST) Zaista bi te riječi trebale poticati Jehovin narod da poveća pouzdanje u Boga!
6 70. psalam nam živo nagovještava kako je to hitno. Kad je David bio u beznadnoj nevolji preklinjao je: “Bože, pohitaj da me izbaviš, Jehova, ... A ja sam ništ i ubog, Bože, pohitaj k meni! Ti si pomoć moja i izbavitelj moj, Gospodine, Jehova ne časi!” (Ps. 70:1, 5).
7. S kakvim stanovištem možemo prikladno moliti Jehovu, kad nam je hitno potrebna pomoć?
7 Jesi li se ikada tako osjećao? Pomisao da će nam Bog “pomagati”, tješi nas i jača nam vjeru. Bog zna naše potrebe i zna, kako će nas s tim opskrbiti. Naš ljubazni nebeski Otac je zaista “spasitelj”, upravo tada kad nam je spasenje potrebno. Ponekad, kao i David, uviđamo da su nas naše slabosti dovele u poteškoće. Ali i mi se možemo slično Davidu približiti iskreno Jehovi, “skrušena duha”, uvjereni da će nas čuti i ispuniti našu molitvu. Možemo ga moliti tako, kako ga je molio David: “Učini mi, Bože, čisto srce i duh prav ponovi u meni” (Ps. 51:10, 17).
8. Koju uloga igra Isus Krist kod primanja “pravovremene pomoći”?
8 Još jedan važan moment trebamo zadržati na umu. Naime, Bog se pobrinuo za prvosvećenika, koji može “suosjećati sa našim slabostima” i preko koga se možemo približiti “k prijestolju milosti da primimo milosrđe i nađemo milost za pravodobnu pomoć”. Zaista smo zahvalni, što smo dobili takvog suosjećajnog prvosvećenika, Isusa Krista, koji nas može pod vodstvom njegovog Oca “osloboditi” ili nam omogućiti pobjeći iz duhovnih okova (Jevr. 2:15; 4:15, 16, ST).
9. a) Kada je jedino Isus upotrijebio riječ “pobjeći”? b) Koje dvije stvari se moraju uzeti u obzir kod spašavanja?
9 Prema izvještajima iz evanđelja, Isus Krist, veći David, je samo jednom spomenuo riječ “pobjeći”. Kada je govorio o “svršetku sustava stvari”, potakao je svoje učenike: “Stražite dakle jednako i molite se Bogu da biste se udostojili uteći od svega ovoga što će se zbiti, i stati pred sinom čovječijim” (Luka 21:36; Mat. 24:3) Međutim, prije podrobnog razmatranja tog odlomka, ukratko ćemo se osvrnuti na nekoliko zanimljivih izvještaja o spašavanju, koji su zapisani u Hebrejskim spisima. Pri tome ćemo zapaziti važne pouke, koje bi morali naučiti i upotrebljavati ih u životu. Ako smo u opasnosti, moramo bez oklijevanja poduzeti važne korake i izbjeći izvjesne stvari, ako se želimo spasiti. To ćemo vidjeti, ako razmotrimo neke povijesne događaje.
Izbjegli su potopu
10, 11. Od čega je ovisilo da li će Noa i njegova obitelj uteći i kada je spasenje nemoguće?
10 Prvi izvještaj, koji ćemo razmotriti, svakako je uzbudljiv, jer se u njemu izvještava o sveopćem uništenju zlih ljudi. Da li se je tada uopće mogao tko spasiti? Sjeti se, Jehova je rekao Nou: “Jer evo pustiću potop na zemlju, da istrijebim svako tijelo, u kojem ima živa duša pod nebom; što je god na zemlji sve će izginuti” (1. Mojs. 6:17). Međutim, Jehova je već tada dao Nou iscrpna uputstva o izgradnji arke. Nakon što je Bog upozorio na sveopći potop, poučio je Noa što treba raditi on i njegova obitelj da bi zajedno sa drugim živim stvorenjima, preživjeli i utekli strahovitom uništavajućem potopu.
11 Od čega je bio odvisan njihov bijeg? To je jasno vidljivo u slijedećim riječima: “I Noje učini, kako mu zapovjedi Bog, sve onako učini” (1. Mojs. 6:22). Kad Bog daje izričite zapovijedi ili uputstva, tada ga trebamo bez pitanja poslušati. Ako se nešto od uputstava ili upozorenja zanemari, nije moguće uteći. Dogodilo bi se isto, što se dogodilo preostalom dijelu ljudske obitelji u Noinim danima. U vezi njihovog stanovišta i njegovim posljedicama Isus je rekao: “A da ništa nisu naslućivali dok ne dođe potop i sve ih odnese” (Mat. 24:39, ST). Takvi pojedinci nisu mogli pobjeći, jer nisu željeli spoznati opasnost, koja im je prijetila. Nisu obratili pažnju uputstvima za bijeg, koja je dao “spasitelj” po Nou.
12. Kako se prema 1. Petrovoj 3:20, u Noinim danima spasilo “osam duša”?
12 U ovom izvještaju posebno je važna još jedna okolnost, to je, kako se je spasilo tih ‘osam duša’? Razmotri pažljivo odgovor apostola Petra. “Bili su sigurno nošeni po vodi” (1. Petr. 3:20, NS). Bili su upravo u “središtu događaja” i nisu bili oslobođeni na taj način, da bi ih Bog uzeo sa Zemlje, i odnio, pretpostavimo na Mjesec. Kao što ćemo vidjeti, slično se može dogoditi onima, koji danas služe Jehovi.
Lot je pobjegao iz Sodome
13. Zašto je Lot došao živjeti u Sodomu?
13 Razmotrimo sada kako je Lot pobjegao iz Sodome. Sjeti se okolnosti koje su tada vladale. Budući da nije bilo dovoljno pašnjaka za cijelo stado, Abraham je dao Lotu priliku, da se odluči, kojim putem će krenuti. “I Lot izabra sebi svu ravnicu Jordansku, i otide Lot na istok; ... premještajući svoje šatore do Sodome. A ljudi u Sodomi bijahu nevaljali, i griješahu Jehovi veoma.” Lot je zaista morao znati, da su stanovnici Sodome bili na lošem glasu, ali ta pokrajina je pružala materijalno blagostanje jer “cijelu (pokrajinu) natapaše rijeka, bješe kao vrt Jehovin” (1. Mojs. 13:5-13).
14. Kako su na hitno upozorenje reagirali: a) Lotovi zetovi? b) Lot u oba primjera? c) Lotova žena?
14 Blagovremeno su došla u Sodomu, dva utjelovljena anđela kao ljudi, i ispričali Lotu, da je Jehova odlučio “razoriti grad”. Lot je odmah o tome obavijestio svoje buduće zetove. No, da li su zetovi spoznali, što im prijeti, i da li su bili svjesni da treba bježati? Da li su bili svjesni tog važnog faktora za svako bjekstvo? Ne, nego “se zetovima njegovijem (Lotovim) učini da se šali” (1. Mojs. 19:12-14). U zoru “anđeli navale na Lota” da bi odmah krenuo na put. I što je učinio? “Ali on oklijevaše.” Međutim, “po smilovanju Jahvinu nad njima”, anđeli su brzo izveli Lota iz grada, njegovu ženu i dvije kćeri. Zatim su ih tjerali i još im naručili: “Bježi, da život spasiš! Ne obaziri se ... Bježi u brdo, da ne budeš zatrt!” Kako je, sada, Lot postupio? “Ali Lot odvrati: ‘Nemoj, gospodine (Jehova)... Eno onamo grada; dosta je blizu da u nj pobjegnem, a mjesto je tako malo. Daj da onamo bježim — mjesto je zbilja maleno — daj da život spasim!’” Jehova je, u svom milosrđu dozvolio Lotu da uteče u grad Soar. Ali što se dogodilo sa Lotovom ženom? Ona je namjerno omalovažavala ta uputstva. “A Lotova se žena obazre, i pretvori se u stup soli” (1. Mojs. 19:15-26, ST).
15. a) Da li se Lot spasio bez ičije pomoći? b) Koja pitanja si može svatko postaviti, dok čita o Lotovom bjekstvu?
15 Što možemo naučiti iz svega toga? Da li se može Lot za uspješno bježanje zahvaliti sam sebi? Ne, jer je Abrahamova iskrena molba za milost također učinila svoje (1. Mojs. 18:20-33). “Tako se Bog, dok je zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot boravio, sjetio Abrahama i uklonio Lota ispred propasti” (1. Mojs. 19:29, ST) Osim toga, Bog je izbavio Lota, jer kao “pravednik” je osuđivao pokvareno življenje “bezbožnika” među kojima je živio (2. Petr. 2:7). Ipak, Lot se nije žurio napustiti Sodomu, jer je tamo bilo još uvijek nešto njegovog posjeda, do kojega je imao pravo. Trebalo ga je natjerati i čak vući ga za ruku (1. Mojs. 19:16). Dok razmišljamo o Lotovom spasenju, trebali bi se pitati: Da li nam uistinu nije drago, što radi taj bezbožni nepravedni svijet? Ili, da li smo za bjekstvo spremni žrtvovati prividne materijalne udobnosti i više brinuti za svoju duhovnost? (Mat. 6:33).
16. Kako su različito postupili Lot i Abraham?
16 Za razliku od Lotovog ustručavanja da brzo pobjegne, pogledajmo, što se dogodilo, kad je “Bog iskušao Abrahama” i rekao mu, da daruje na žrtvu paljenicu svog voljenog sina Izaka. Istina, tu se nije radilo o bježanju, ali što je Abraham tada učinio? Da li je oklijevao? Ili je tražio od Boga neku drugu mogućnost? Ne! “Abraham je rano ujutro ustao” i odmah krenuo sa Izakom na trodnevno putovanje. Čak je uzeo “nož da zakolje sina svojega”, međutim, tada je Bog posredovao i tako spasio život Izaku (1. Mojs. 22:1-14).
17. a) Koju pouku bi trebali uzeti k srcu, kad razmišljamo o spomenutim stvarima? b) Koje Isusove riječi nam mogu pomoći kao njegovim učenicima, da ocijenimo svoj položaj u tom svijetu?
17 Ovo je pouka koju možemo uzeti k srcu. Nikada ne budimo nedjelotvorni na pravom putu, neka nam ne bude dovoljno samo to, da izbjegavamo loše življenje. Nije dobro da oklijevamo i provjeravamo, koliko blizu ruba tog zlog svijeta možemo stati, tako da smo s njim u dobrim odnosima i da pokušamo dobiti od njega što veće koristi i “zabave”. Da Isusovi učenici ne smiju imati svjetski stav, jasno proizlazi iz molitve, koju je Krist uputio Bogu: “Ja, sam im predao riječ tvoju, i svijet ih zamrzi, jer više ne pripadaju svijetu, kao što ni ja ne pripadam svijetu” (Iv. 17:14, ST).
Kako uspješno pobjeći
18. Kako je Isus doveo u vezu izvještaj o Nou i Lotu i mogu li se oni primijeniti na nas danas?
18 U nekoj prilici je Isus tijesno povezao izvještaj o Nou i Lotu, rekavši da oni ukazuju na dolazeće “dane sina čovječijega”. Iako se to proročanstvo već ispunila na naraštaju Isusovih dana, ono će naći svoje potpuno ispunjenje u našim danima, u ovom “vremenu svršetka” (Luka 17:26-33; Dan. 12:1-4). Po biblijskom izvještaju, ljudi su u ‘Lotovim danima’ jeli i pili, kupovali, prodavali, sadili i gradili, kao i u Noevim danima. Zar to potpuno ne odgovara današnjem vremenu, kad se čovjek tako lako može izgubiti u brigama svakodnevnog življenja! Sve je teži pritisak, koji nastaje zbog inflacije, nacionalizma i sličnih pojava, popraćen geslom, “snađi se kako znaš” i “uspješno napreduj u svijetu”.
19. O kakvom razvoju događaja je Isus govorio u svom velikom proročanstvu na Zemlji, s obzirom na opasnu situaciju i koje opomene je zatim dao?
19 Sada se zamisli nad velikim Isusovim proročanstvom, koje opisuje, kako će se razvijati događaji u našim danima, koji će napredovati do vrlo prijeteće i opasne situacije, iz koje će biti prijeko potrebno pobjeći. On je rekao, da će narodi biti u tjeskobi i da će ljudi “umirati od straha i od čekanja onoga što ide na zemlju”. To će dostići svoj vrhunac u “velikoj nevolji”, kad će biti Sotonina “nebesa i zemlja” odstranjeni (Luka 21:10-33; Mat. 24:21; 2. Petr. 3:7). Zatim usljeđuje pravovremena opomena: “Pazite sami na se da vam srca ne otvrdnu od razuzdanosti, pijanstva i tjeskobnih briga za život, da vas ne uhvati iznenada onaj dan kao zamka, jer će doći na sve stanovnike cijele zemlje. Bdijte i molite svaki čas, da biste mogli umaći svemu onomu što se ima dogoditi i održati se pred Sinom Čovječjim” (Luka 21:34-36, ST).
20. a) Kako je Noa čitavo vrijeme “hodio sa istinitim Bogom”? b) Što bi mi trebali, slično tome, pažljivo činiti?
20 Kako ćemo dakle pobjeći? Ne tako, da se uklonimo sa pozornice događaja. Moramo se ugledati na Noa, koji je pazio i bio poslušan kod gradnje arke, i zatim je skupa sa obitelji ušao u arku. U toku tih teških godina, sačuvao je priznati položaj pred Jehovom. “S Bogom je Noa hodio” (1. Mojs. 6:9, ST). Trebamo uvidjeti, kao i Noa, da je sada opasna situacija iz koje moramo hitno pobjeći. Dakle, kao i taj čovjek vjere i mi moramo pažljivo slušati “spasitelja” i postupati po njegovim uputstvima u ovim teškim vremenima. Ne smijemo popustiti sami sebi i svojim nezasitnim željama; nikako ne dopustimo, da bi nas zaokupirale životne brige, jer bi radi toga počeli popuštati ili bi potpuno napustili istinu. Tako bi nas taj dan, koji bi došao iznenada kao zamka, iznenadio. S druge strane, moramo stalno biti oprezni i duhovno budni. Moramo usrdno moliti Boga. U našim mislima uvijek moramo biti na čisto na kojoj smo strani — na strani Božjeg Kraljevstva pod njegovim kraljem, Isusom Kristom (Mat. 6:31-34).
21. Kako smo ohrabreni da zadržimo priznati položaj u svako doba?
21 Prijeko je potrebno da izdržimo čitavo vrijeme, posebno u ovim kritičnim vremenima i da zadržimo priznati položaj pred Sinom čovječjim Isusom Kristom. Možda će to biti teško, ali neće biti teže od toga, što ćemo moći podnijeti, ako ćemo ostati budni i poslušni. Apostol Pavao nam garantira: “Bog je vjeran i neće dopustiti da budete kušani preko vaših snaga, nego će vam zajedno s kušnjom dati sretan ishod (ne obavezno da se izvučemo iz situacije, već), da je možete podnijeti.” Dakle, trebamo razvijati izdržljivost, kako bismo savladali iskušenja i nevolje i ostali “stajati” vjerno u ovom “svršetku sustava stvari” (1. Kor. 10:11-13; Mat. 24:3, ST).
22. Gdje ćemo potražiti vodstvo i upute za spasenje i zašto?
22 Ali možemo li na pitanja “kako ćemo pobjeći” i “kuda ćemo bježati” odgovoriti još nešto? Zato, ispitajmo u tom cilju dalje Riječ našega Boga Jehove, koji zna naše potrebe i koji će se brinuti za nas, ako ponizno tražimo njegovo vodstvo (1. Petr. 5:6, 7).
[Slika na stranici 8]
Noa i njegova obitelj su poslušali Božje upozorenje