Bježimo u Božje Kraljevstvo!
1. Što se može primijetiti u Pavlovom pismu Jevrejima o bježanju?
U SVOM pismu Jevrejima apostol Pavao govori neke važne stvari u vezi sa bježanjem. On uzima u obzir dva gledišta: stvari na koje se mora paziti i stvari koje bi trebalo izbjegavati. Podržavajući svoje razloge, često citira iz Hebrejskih spisa, koji su bili jako poznati čitaocima njegovog vremena — Židovima, koji su postali kršćani.
2. Kako je Pavao usporedio Božjeg Sina sa anđelima i na koji zaključak nas to navodi?
2 U prvom poglavlju poslanice Jevrejima, Pavao ističe da je položaj Božjeg Sina viši od anđela. Zatim apostol kaže: “Zato treba (mi kršćani) da dobro pazimo na ono što smo čuli, da slučajno ne promašimo cilj. Jer, ako se riječ koju su saopćili anđeli pokazala sigurnom, ... kako ćemo joj izbjeći mi ako zanemarimo takvo i toliko spasenje? Ovo je Gospodin (Isus Krist) počeo propovijedati ...” (Jevr. 2:1-4, ST).
3. a) Koja druga nada na spasenje preko Krista Isusa je bolja i zašto? b) Što je povezano sa tom “boljom nadom”? c) Što trebamo učiniti, imali nebesku ili zemaljsku nadu?
3 Nada spasenja, dana preko Isusa Krista, daleko je bolja i veća od onoga što je pružao Zakon, kojega su “posredovali anđeli” na gori Sinaju (Gal. 3:19). Bolja je zato, jer se temelji na “boljem zavjetu, zakonski uspostavljenom na boljim obećanjima”, daleko boljoj žrtvi (prenijetoj “jednom zauvijek”, dajući “bolju nadu”) i višem svećenstvu, sličnom Melhizedekovom (Jevr. 7:15 -25; 8:6; 9:23-28). Međutim, sa tom “boljom nadom” je povezana veća odgovornost. Dakle, potrebno je obratiti veliku pažnju i nastojati izbjeći svaku nemarnost da ne bismo nikada “promašili cilj”. Premda se ovdje radi o nebeskoj nadi, slične odgovornosti imaju i oni sa nadom na zemaljsko spasenje pod Božjim Kraljevstvom.
4. Što znači “promašiti cilj” i kako se to odnosi na kršćane?
4 Koliki napori su potrebni za “promašiti cilj”? Uopće nikakvi. Ako smo na rijeci, bilo u čamcu ili plivamo struja nas lako nosi nizvodno. Jednako je tako i u životu. Ako mi, kao kršćani počnemo popuštati, prihvaćamo utjecaje, koji su se našli na našem putu, bili oni izvana ili su naslijeđene sklonosti počinjemo gubiti cijenjenje za duhovne vrijednosti. To se može sasvim neprimjetno razvijati i zato se trebamo toliko više čuvati. U protivnom nećemo se “čvrsto uhvatiti pravog života”, već ćemo doći u opasnost potpunog gubitka života (1. Tim. 6:19, NS). Kako možemo — kako je to Pavao istakao — izbjeći konačnim kobnim posljedicama, ako nemarno stanovište ostane nekontrolirano?
5. Na koje opasno stanje srca nas upozorava Pavao u svojim daljnjim riječima, upućenim hebrejskim kršćanima?
5 Sljedeće apostolove riječi, upućene hebrejskim kršćanima, upozoravaju nas na još veću opasnost. On je pisao: “Pazite, braćo, da se slučajno u koga od nas ne nađe pokvareno, nevjerno srce, tako da otpadne od Boga živoga. Naprotiv, opominjite se međusobno svaki dan sve dotle dok traje ovo “danas”, da koji od vas ne otvrdne zavodljivošću grijeha!” (Jevr. 3:12, 13, ST).
6. a) Što znači “odstupiti” od nekoga? b) Što prouzrokuje “odstupanje od živoga Boga” i kako se to može izbjeći?
6 Nikakvi napori nisu potrebni da bismo “promašili cilj”; da ne bismo počeli “odstupati” od nekoga potrebni su odlučujući koraci. Doduše, možemo se još uvijek nalaziti pred osobom, u nastojanju zadržati njenu naklonost, pa ipak možemo početi uzmicati ili povlačiti se od nje sve većim udaljavanjem. Zašto bi netko počeo “odstupati od živoga Boga”? Odgovor glasi: zbog pomanjkanja vjere. Kao što je iz povezanosti razvidno, Pavao ne govori o slaboj vjeri, koja nastaje uslijed nedovoljne spoznaje ili pogrešnog razumijevanja, već navodi sljedeće upozorenje: “Ne otvrdnite srca svoja”. Baš takvi su bili Izraelci u pustinji, iako su gledali Jehovina “djela četrdeset godina”, stalno uživajući njegovo milostivo zbrinjavanje i zaštitu (Jevr. 3:7-11, ST). Dakle, svi pravi kršćani trebaju danas neprestano pomagati jedan drugome i međusobno se hrabriti, kako se ne bi netko počeo udaljavati i da “ne otvrdne zavodljivošću grijeha!” Trebali bismo opominjati jedan drugoga, da sačuvamo živu vjeru. Kako? Pomoću djela vjere. Podsjeti se, Abraham je u vjeri poslušno postupao i to pod teškom kušnjom i tako se “prijatelj Božji nazva”. Mi kao Jehovini svjedoci, ćemo izdržati samo “ako nadu kakvu smo od početka imali čvrsto sačuvamo do svršetka” (Jevr. 3:13, 14, ST; Jak. 2:21-26).
7. Kako Pavao, pri kraju svoga pisma Jevrejima, upozorava na odgovornost, koju imaju kršćani u usporedbi sa odgovornošću starih Izraelaca?
7 Pri kraju svog pisma Jevrejima, Pavao ponovo navodi misli iz Jevrejima 2:1-4. On upozorava na veliku odgovornost, koju imaju kršćani, uspoređujući je sa odgovornošću starih Izraelaca. Međutim, on sada upotrebljava još snažnije riječi govoreći: “Ako nisu utekli oni koji su se odrekli onoga koji je davao božanska upozorenja na Zemlji, kako ćemo izbjeći mi ako se okrenemo od onoga koji govori s nebesa!” (Jevr. 12:25, NS).
8, 9. a) Što znači odstupiti od nekoga i do kakvih posljedica to može dovesti u duhovnom smislu? b) Kako i zašto bi trebali uzeti k srcu ta upozorenja? c) Što će se dogoditi, ako prihvatimo božansko karanje?
8 Odstupiti od nekoga znači, namjerno mu okrenuti leđa, što je često znak odbacivanja. To je bilo gledište koje su zastupali prirodni Izraelci, sve do vremena Malahije, kada im je Jehova rekao: “Od vremena otaca svojih odstupite od uredaba mojih i ne držaste ih” (Mal. 3:7). Kakve će biti posljedice, ako neki pomazani kršćanin, duhovni Izraelac, počinje “odstupati” od Boga i ići pogrešnim putem? Postoji velika opasnost, da će dospjeti u onu vrstu ljudi, o kojoj Pavao piše: “Jer nije moguće one koji su jednom prosvijetljeni, ... i otpali, opet obnoviti na pokajanje” (Jevr. 6:4-6). Naravno, samo Jehova Bog i Isus Krist mogu odlučiti, je li osoba došla tako daleko da se više ne može promijeniti ili pokajati.
9 Trebali bi uzeti k srcu ta upozorenja. Slabljenje vjere može započeti prihvaćanjem stvari kao same po sebi razumljive, pokazujući tako duh ravnodušnosti što skoro neprimjetno vodi k otpadu. Prvi pogrešan korak ili krivo gledište, može dovesti do drugog, sve dok nismo otišli tako daleko da otpadnemo i kada povratak više nije moguć. Prije nego se to dogodi, Jehova će nas bez sumnje, pokarati i upozoriti, o čemu Pavao govori u istom pismu i čije savjete bi bilo mudro prihvatiti. Pavao je tim hebrejskim kršćanima pisao slijedeće: “I zaboravili ste opomenu, premda je takva koja vam se upućuje kao sinovima: ‘Sine moj, ne preziri karanja Gospodnjega, niti kloni kad te kara, jer Gospodin (Jehova) kara onoga koga ljubi i šiba svakoga koga usvaja za svog sina.’ ... Doduše, svako karanje za sada ne pričinja se nečim što donosi radost, nego žalost. Ali kasnije onima koji su njime uzgajani donosi plod pun mira — pravednost” (Jevr. 12:5-11, ST).
10. Zašto ne bismo nikada trebali negativno ili obeshrabrujuće misliti o svojoj braći ili o samima sebi?
10 Iz naprijed rečenoga ne bi trebali zaključiti, da je Pavao imao negativno ili obeshrabrujuće gledište o svojoj duhovnoj braći. Također ni mi ne bismo trebali na taj način gledati sebe ili druge u skupštini, čak i nakon što je apostol rekao hebrejskim kršćanima, da su ‘postali slabi na slušanju’ i da trebaju ‘mlijeka, a ne jake hrane’ — i nakon upozorenja u vezi onih, koji su otpali i više se ne mogu pokajati — on kaže: “Iako ovako govorimo, ipak smo za vas uvjereni u bolje, u ono što je blizu spasenju.” Pavao ih zatim ljubazno ohrabruje “da nasljeđujete one koji vjerom i strpljivošću baštine obećanje” (Jevr. 5:11, 12; 6:4-6, 9-12, ST).
Pobjeći iz Babilona
11. U kojem proročanstvu je Danijel pod nadahnućem prorekao spasenje Božjeg naroda?
11 Ključni faktor kod svakog spašavanja je bježanje od mjesta opasnosti ili opasne situacije i to bez oklijevanja. Da li je danas potrebno poduzeti takve mjere? Da, zaista. U neposrednoj vezi sa kritičnim stanjem u kojem su današnji kršćani, su riječi, koje je prorok Danijel napisao pod nadahnućem: “U ono će vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji štiti sinove tvog naroda. Bit će to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaše otkako je ljudi pa do toga vremena. U ono vrijeme tvoj će se narod spasiti — svi koji se nađu zapisani u Knjizi” (Dan. 12:1, ST). Da, spasit će se Danijelov — u stvari Božji narod. Kakve li divne garancije!
12. a) Kada je Isus upravio pažnju na Danijelovo proročanstvo? b) Kada i u čiju korist se uzdigao Mihailo i pokazao svoju silu?
12 Kad je Isus upozorio, da će se njegovo najveće proročanstvo, zapisano u Mateju 24. poglavlju, konačno ispuniti u naše vrijeme, u “vremenu svršetka”, on je upravio pažnju na Danijelove riječi. Rekao je: “Jer će biti nevolja velika kakova nije bila od postanja svijeta dosad niti će biti” (Dan. 12:4; Mat. 24:21). Od 1914. g. Isus Krist je nebeski knez, Mihailo, koji se uzdigao i pokazao svoju moć i brigu za današnji Božji narod. Koji je to narod? To nisu prirodni Izraelci, nego ostatak duhovnih Izraelaca, čije je “obrezanje srca duhom, a ne slovima” (Rim. 2:29).
13. Od kada se poziva ostatak duhovnih Izraelaca, da se izbavi iz Babilona Velikog i u kakvom stanju se nalazio prije tog vremena?
13 Međutim, posebno od 1919. g. taj vjerni i očišćeni ostatak odazvao se na slijedeći poziv: “Hej! Hej! Bježite iz zemlje sjeverne, ... Hej, Sione, koji živiš kod kćeri babilonske, spasi se!” (Zah. 2:6, 7, 10, 11, ST; Jer. 51:45) Prije te godine i za vrijeme Prvog svjetskog rata, taj ostatak se nalazio u okovima Babilona velikog, svjetskog carstva krive religije.
14. a) Tko su “zapisani u Knjizi”? b) Da li će još netko izbjeći uništenju i ako da, tko su ti?
14 Kao što je Danijel rekao, svi članovi tog ostatka se “nađu zapisani u Knjizi”. Oni pripadaju “skupštini prvorođenih koji su upisani na nebesima” (Jevr. 12:23, ST; vidi također Malahiju 3:16). Među onima, koji će izbjeći uništenju zlih, nalazi se “veliko mnoštvo”, koji nisu duhovni Izraelci, nego su uspoređeni sa “strancima”. Oni također “ljube Jehovino ime” i postali su njegovi vjerni sluge. I što im je obećano? Jehova na to odgovara, govoreći: “Njih ću dovesti na svetu goru svoju i razveseliću ih u domu svojem molitvenom.” Ti pripadnici “velikog mnoštva” prinose Bogu svetu službu u njegovom templu. Oni će preživjeti “veliku nevolju” i bit će dovedeni do “izvora vode života” (Iza. 56:6, 7; Otkr. 7:9-17).
15. Koje posljednje upozorenje je dano u vezi bježanja iz Babilona Velikog?
15 Pročitajmo, što u potvrdu prijašnjih proročanstava piše u zadnjoj proročanskoj knjizi Biblije, koja je namijenjena sadašnjem Božjem narodu. U toj knjizi je izrečeno posljednje upozorenje u vezi Babilona Velikog, carstva krive religije: “‘Iziđite iz nje, moj narode’, da ne postanete sudionicima njezinih grijeha i da ne dijelite njezinih zala! ‘Jer, njezini su’ grijesi ‘doprli do neba’ i Bog se sjetio njezinih opačina. ... Eto, zato će je ‘u jednom jedinom danu zadesiti’ zla: ... Ona će izgorjeti u vatri, jer ‘je moćan Gospodin (Jehova)’, Bog koji je ‘osudi’!” (Otkr. 18:4-8, ST).
16. a) Zašto možemo reći, da još ima vremena izbjeći uništenju, koje dolazi na Babilon Veliki? b) Kako možeš biti ubrojen među one, koje Bog naziva “svoj narod”?
16 Još uvijek ima vremena za bjekstvo! Upozorenje za bjekstvo je jasno i glasno. To je hitna vijest, koju objavljuju Jehovini svjedoci. Ovoga puta ne gori samo jedna kuća, zapaljen će biti cijeli “grad”. Kada jednom počne gorjeti, bit će prekasno za bjekstvo. Oni koji su u srcu Babilonci, ne odazivaju se na to upozorenje, niti će se odazvati. Međutim, postoje još uvijek drugi ljudi koji u srcu pokazuju želju služiti vjerno Jehovi Bogu i njegovom Kraljevstvu pod Kristom Isusom. Prema tome, oni još uvijek imaju vremena dokazati, da se mogu s pravom ubrajati među one, koje Bog naziva “moj narod”. Poziva ih se, da postanu “druge ovce”, sačinjavajući tako dio “jednog stada pod jednim pastirom” (Iv. 10:16). Srećom, možeš i ti, uslijed tvoje iskrene službe Jehovi i vjernosti prema njegovom Kraljevstvu, biti ubrojen u Božji narod.
Bježati u Božji grad — Sion
17. Kakvu pripremu je Jehova učinio za one koji bježe?
17 Kao što je već bilo spomenuto, nije dovoljno samo pobjeći sa mjesta ili iz područja gdje je velika opasnost. Pitanje je također, hoćemo li pronaći mjesto sigurnosti i da li će nam netko pomoći doći do njega? Da li se je za to pobrinuo veliki Spasitelj? Da li je upozorio svoj narod da pobjegne iz “grada”, koji je trebao biti vatrom uništen samo zato, da bi ga ostavio lutati po pustinji? Zapazi odgovor dat u njegovoj Riječi: “Svi što prizivaju ime Jehovino spašeni će biti, jer će na brdu Sionu i u Jeruzalemu biti spasenje, kao što Jahve reče, a među preživjelima oni koje Jahve pozove” (Joel 2:32, ST).
18. Ima li stari glavni grad Izraela suvremenog dvojnika?
18 Dakle, Biblija govori o dva grada: o jednom iz kojega treba bježati i o drugome u kojem možemo naći utočište. Stari glavni grad Izraela, često spominjan kao Sion, ili Jeruzalem, predočava “nebeski Jeruzalem”, Božje nebesko Kraljevstvo, kojeg na Zemlji zastupa ostatak razreda “vjernog i mudrog sluge”, o kojem je Isus govorio u Evanđelju po Mateju 24:45-47 (Jevr. 12:22). Jehova je nadahnuo mnoge svoje vjerne sluge u prošlosti, da napišu riječi ohrabrenja i savjete za sve koji bježe u njegovo Kraljevstvo.
19, 20. Kakvo ohrabrenja i uputstva nam daje Izaija: a) u Izaiji 2:2-4 i b) u Izaiji 26:1-4?
19 Izaija je bio jedan od tih vjernih slugu i on je sljedećim riječima prorekao najradosnije vrijeme: “I ići će mnogi narodi govoreći: hodite da idemo na goru Jehovinu, ... i učiće nas svojim putovima, i hodićemo stazama njegovijem; jer će iz Siona izaći zakon, i riječ Jehovina iz Jeruzalema.” Taj Zakon i ta Riječ će ih učiti kako živjeti u miru. “Neće se više učiti ratu” (Iza. 2:2-4; vidi također Sofonija 2:3).
20 Izaija je pod nadahnućem, u svom kasnijem proročanstvu, detaljnije opisao, kako će se to ispuniti, rekavši: “U onaj dan, pjevat ću ovu pjesmu u zemlji Judinoj: ‘Tvrd grad mi imamo: za obranu nam On podiže zidove i predziđa. Otvorite vrata! Nek uđe narod pravedni koji čuva vjernost, čiji je značaj čvrst, koji čuva mir jer se u te uzda. Uzdajte se u Jahvu dovijeka, jer Jahve je Stijena vječna’” (Iza. 26:1-4, ST).
21. Kako primamljivo je opisan duhovni raj u Izaiji 61:4-11?
21 Pri kraju svog proročanstva, proširujući ispunjenje vizije na čitavu Zemlju, koja pripada Sionu, Izaija je zanosnim riječima opisao ponovno uspostavljeni duhovni raj, gdje će svi oni, koji su pobjegli, moći sudjelovati u ‘ponovnoj izgradnji odavno opustošenih mjesta’. To djelo neće voditi samo duhovni Izraelci, jer proročanstvo govori da će i ‘tuđini tu stajati i pasti stada vaša, i inostranci će biti vaši orači i vinogradari’. Ova proročanstva ne govore samo jasno o tome, da će ljudi jedva izbjeći smrt, nego i o potpunom spasenju i oslobođenju. Zato se svi možemo radosno pridružiti ostatku Jehovinog vjernog pomazanog “sluge” u hvaljenju: “Radovaću se u Jehovi, duša će se moja veseliti u Bogu mome.” (Iza. 61:4-11).
22. a) Kakva priprema oslobođenja je učinjena za svakog pojedinca? b) Kako moramo postupati, da bi izvukli korist iz nje?
22 Možda se slažeš, da je ovo što smo do ovdje razmatrali, istina što se tiče Božjeg naroda kao cjeline, ali se pitaš, kako se to odnosi na tebe osobno. Bi li želio pobjeći od jednog ili više osobnih problema? Tko to ne bi želio? Istinita je ona stara poslovica, da je život samo kratko putovanje od kolijevke do groba. Zar nema nikakvog oslobođenja od okova grijeha i smrti? Zanimljivo je, da Biblija govori kako za grijeh tako i za smrt da su kraljevi i da će oboje biti uništeni (Rim. 5:14; 6:12). Pišući svojoj kršćanskoj braći, apostol Pavao objašnjava kako se otvorio put oslobođenju, to jest “otkupom koji je u Isusu Kristu”. “Njega je Bog izložio da svojom krvi bude pomirilište po vjeri (za vjernike)” (Rim. 3:24, 25, BA). Da, vjerujući u žrtvu pomirenja, možemo ući u Božju milost. Istina je, mi smo još uvijek nesavršeni i moramo dnevno moliti za oproštenje naših grijeha, ali nemojmo dozvoliti da nas grešne sklonosti potpuno svladaju. Pavao je pisao: “Ne dozvolite da vlada grijeh u vašem smrtnom tijelu. ... Jer grijeh ne smije gospodariti nad vama.” Da bi nam u tom pogledu pomogao, Bog nam je pružio pomoć kroz svoju Riječ i svoje vjerne sluge, kao i kroz svoj sveti duh. (Rim. 6:12-14, NS; 8:11; Jak. 5:14, 15).
23. Kakvi divni izgledi su pred nama i pod čijim Kraljevstvom?
23 Dakle, predstoje nam divni izgledi nakon ovih “kritičnih vremena sa kojima je teško izaći na kraj”, jer će Sotonin “sustav stvari” biti potpuno uništen! (2. Tim. 3:1; 2. Kor. 4:4). Grijeh i smrt više neće carevati, nego će potpuno oslobođenje voditi do trajne slobode. Kada će Kristovi sunasljednici ući u nebesku domovinu, tada “će se i samo stvorenje (čovječanstvo) osloboditi ropstva raspadljivosti da sudjeluje u slobodi Slave djece Božje”. Isus Krist “mora kraljevati, dok ‘ne položi svoje neprijatelje pod svoje noge’. Neprijatelj koji će posljednji biti uništen jest smrt.” Kakva li radost predstoji svim vjernim izbjeglicama — onima, koji bježe u Božje Kraljevstvo! Neka je sva slava i hvala Jehovi, “Spasitelju”! (Rim. 8:19-21, ST; 1. Kor. 15:25, 26, ST).
Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega, što počivaš u sjeni Svemogućega, reci Jahvi: “Zaklone moj! Utvrdo moja! Bože moj u koga se uzdam!” (Ps. 91:1, 2, ST).