Mladi pitaju...

Kako mogu izbjeći da me se neprestano okrivljuje?

“Uvijek me se okrivljavalo za nešto. Ako kuća nije bila zaključana ili je štednjak ostao uključen ili nešto nije bilo na svom mjestu ili nije bilo učinjeno, za sve je bio kriv Ramon!” (Ramon).

KAD si tinejdžer, ponekad ti se može činiti da te se okrivljuje za skoro sve i svašta što krene naopako. U prethodnom se članku priznalo da su roditelji ponekad prebrzi kad trebaju okriviti svoju djecu.a Razlozi za to mogu varirati od normalne roditeljske brige do dubokog emocionalnog stresa. Bez obzira na to o kojem se razlogu radi, to što te se smatra odgovornim za stvari za koje nisi kriv može biti bolno i ponižavajuće.

Naravno, kao nesavršen čovjek, ti ćeš s vremena na vrijeme činiti greške (Rimljanima 3:23). Osim toga, zato što si mlad relativno si neiskusan (Priče Salamunove 1:4). Vrlo je vjerojatno da ćeš povremeno praviti greške u prosuđivanju. Dakle kad pogriješiš prikladno je i razumno smatrati te odgovornim (Propovjednik 11:9).

Kako bi onda trebao reagirati kad te se okrivi za nešto što si ti stvarno učinio? Neki se mladi nastoje ponašati kao da su žrtve neke velike nepravde. Oni bjesne i viču da ih njihovi roditelji uvijek okrivljuju za sve. Kakav je rezultat toga? Frustrirani roditelji koriste strože mjere da bi urazumili svoju djecu. Biblija pruža ovaj savjet: “Ludi preziru mudrost i nastavu. Slušaj, sine, nastavu oca svojega, i ne ostavljaj nauke matere svoje” (Priče Salamunove 1:7, 8). Kad priznaš svoje pogreške i učiniš potrebne promjene, možeš učiti na svojim greškama (Jevrejima 12:11).

‘Povjerljiv razgovor’ s roditeljima

Doduše, potpuno je druga stvar kad te se okrivi za stvari za koje nisi kriv ili kad je okrivljavanje neprestano. Razumljivo je da možeš biti ljut i srdit. Možeš čak doći u iskušenje da se vladaš loše, misleći da će te se svejedno okriviti (Propovjednik 7:7). Međutim, djela koja se čine iz inata pogađaju svakoga. (Usporedi Joba 36:18, NW.) Priče Salamunove 15:22 (NW) ukazuju na bolji način rješavanja stvari kad kažu: “Planovi propadaju gdje nema povjerljivog razgovora.” Da, jedna mogućnost kako promijeniti način na koji se tvoji roditelji ophode s tobom jest da ih upoznaš sa svojim osjećajima.

Kao prvo, odaberi ono što Biblija naziva “pravo vrijeme” (Priče Salamunove 15:23, St). Pisac Clayton Barbeau predlaže: “Izaberi vrijeme i mjesto kad su glave hladne, a svi se osjećaju prilično dobro.” Osim toga, Biblija upozorava: “Riječ osorna uvećava srdžbu” (Priče Salamunove 15:1, St). Stoga pokušaj u svom obraćanju biti ljubazan i pun poštovanja, a ne ratoboran. Pazi da ne izgubiš strpljenje (Priče Salamunove 29:11). Umjesto da napadaš svoje roditelje (‘Vi uvijek za sve okrivljavate mene!’), pokušaj objasniti kako se osjećaš zato što te neprestano okrivljavaju. (‘Osjećam se loše kad me se okrivljava za stvari za koje ja nisam kriv.’) (Usporedi 1. Mojsijevu 30:1, 2.)

Isto se može reći za razdoblja kad su tvoji ukućani ljuti zbog nekog nesporazuma. Jednom su se roditelji mladog Isusa uzrujali kad nisu znali gdje je on. No Isus nije kukao ili se žalio. Mirno je razjasnio situaciju (Luka 2:49). Zašto se ne bi pokušao obraćati svojim roditeljima na način odrasle osobe kad si uznemiren? Shvati da su oni uzrujani zato što se brinu za tebe! Slušaj s puno poštovanja (Priče Salamunove 4:1). Čekaj da se stvari smire prije nego što izneseš svoju verziju događaja.

‘Ispitaj svoje djelo’

Pa ipak, zašto su neki roditelji skloni preuranjeno donositi krive zaključke prvenstveno o svojoj djeci? Iskreno govoreći, mladi ponekad daju svojim roditeljima razlog da budu sumnjičavi. U Pričama Salamunovim 20:11 se kaže:“Po djelima svojim poznaje se i dijete hoće li biti čisto i hoće li biti pravo djelo njegovo.” Kakav si glas stekao kod svojih ukućana? Jesu li tvoja ‘djela’ pokazala da si ‘prav’ i ozbiljan ili da si nemaran i neodgovoran? Ako je ovo zadnje slučaj, nemoj se iznenaditi ako često preuranjeno donose krive zaključke o tebi. “Morao sam biti iskren sam sa sobom”, priznao je Ramon, mladić kojeg smo ranije spomenuli, o kritikama svojih roditelja. “Ponekad je postojalo zrnce istine u njihovim sumnjama.”

Ako je to istina i u tvom slučaju, jedino što možeš učiniti jest da pokušaš svojim sadašnjim načinom života baciti u zaborav svoju prošlost. Ako postaneš poznat po pouzdanom i odgovornom vladanju, možeš postepeno uvjeriti svoje roditelje da si učinio promjene i da ti se može vjerovati.

Ramonovo iskustvo razjašnjava to gledište. Njegovi prijatelji i obitelj dobronamjerno su mu dali nadimak smušeni profesor zbog njegove sklonosti da zaboravlja stvari. Jesu li ti tvoji roditelji dali negativnu etiketu kao što je “nezreo” ili “neodgovoran”? Kao što spisateljica Kathleen McCoy zapaža, roditelji mogu misliti da takve etikete “ističu ono što je krivo tako da tinejdžer to može uvidjeti i promijeniti se”. Međutim, u stvarnosti takve etikete često izazivaju duboku srdžbu. Pa ipak, Ramon je shvatio da je nadimak isticao jedan stvarni problem. “Moj um je uvijek bio usmjeren na jednu stvar, pa sam gubio stvari kao što su ključevi ili moj domaći rad i zaboravljao sam obaviti svakodnevne poslove po kući”, priznaje on.

Tako je Ramon počeo činiti promjene. “Počeo sam učiti o odgovornostima i prioritetima”, prisjeća se on. “Načinio sam vremenski raspored i počeo sam ozbiljnije shvaćati osobni biblijski studij. Naučio sam da Jehova pridaje važnost i malim i velikim stvarima” (Luka 16:10). Primjenjujući načela iz Biblije, Ramon je konačno prestao biti poznat kao zaboravljiva osoba. Zašto ne pokušati učiniti isto? A ako te etiketa ili nadimak zaista zabrinjava, razgovaraj o tome sa svojim roditeljima. Možda će gledati stvari na tvoj način.

Kad izgleda kao pristranost

Ponekad izgleda da se iza okrivljavanja skriva pristranost. Ramon se prisjeća: “Moja starija braća ili sestre došli bi kući kasno i ne bi bili kažnjeni. Ja bih došao kući kasno i bio bih zbog toga u nevolji.” Jedan čovjek iz Gvajane, imenom Albert, prisjeća se da je imao slične osjećaje dok je odrastao. Činilo mu se da ga majka kažnjava strože nego njegovog brata.

Međutim, stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine. Roditelji često daju veću slobodu starijoj djeci, ne zbog pristranosti, nego jednostavno zbog toga što misle da će se ponašati odgovorno. U to mogu biti uključene i posebne okolnosti. Albert priznaje da je njegov brat bio pošteđen fizičke kazne zato što je bio “malen i boležljiv”. Je li pristranost kad roditelji uvide posebne potrebe ili ograničenja koja može imati pojedino dijete?

Naravno, roditelji ponekad imaju svoje miljenike. (Usporedi 1. Mojsijevu 37:3.) Albert kaže o svom boležljivom bratu: “Mama je imala posebnu naklonost prema njemu.” Nasreću, kršćanska ljubav je široka (2. Korinćanima 6:11-13). Dakle čak i ako tvoji roditelji imaju “posebnu naklonost” prema jednom od tvoje braće ili sestara, to ne znači da im nije ostalo ljubavi za tebe. Pravo pitanje jest: Da li se ophode s tobom nepravedno, okrivljavajući te zbog slijepe naklonosti prema jednom bratu ili sestri? Ako izgleda da je to slučaj, svakako ih upoznaj s tim kako se osjećaš. Na miran, razuman način, daj im određene primjere o tome kako misliš da pokazuju pristranost. Možda će slušati.

Problematične obitelji

Ipak, mora se priznati, nije lako promijeniti sve situacije. Za neke su roditelje posramljivanje i okrivljavanje usađene navike. To može naročito biti slučaj kod roditelja koji imaju emocionalnih problema ili se bore s nekom ovisnošću. Pod takvim okolnostima, malo dobra može proizaći iz nastojanja da se o tim stvarima razgovara. Ako ti se čini da je to tvoj slučaj, shvati da su problemi tvojih roditelja izvan tvoje kontrole i vjerojatno se mogu riješiti samo uz pomoć sa strane. Najbolje što možeš učiniti jest da im pridaš prikladnu čast i poštovanje i da pokušaš izbjegavati nepotrebne konflikte (Efežanima 6:1, 2). U Pričama Salamunovim 22:3 se kaže: “Pametan čovjek vidi zlo i skloni se.”b

Istovremeno, potraži pomoć od nekoga izvan obitelji. Razgovaraj s jednom zrelom osobom, možda s kršćanskim starješinom. Obzirnom pažnjom takva osoba može uvelike spriječiti osjećaj da si ti uvijek kriv za sve. Istovremeno se ‘približi Bogu’ (Jakov 4:8). Iako te drugi mogu nepravedno okrivljavati, “[Bog] ne gnjevi se jednako, niti se do vijeka srdi. (...) Jer zna gradju našu, opominje se da smo prah” (Psalam 103:9, 14). Saznanje da si dragocjen u Božjim očima, može ti pomoći da podneseš nepravedno okrivljavanje.

[Bilješke]

[Slika na stranici 21]

Priznavanje svojih pogrešaka pomaže nam učiti na svojim greškama