INTERNETSKA BIBLIOTEKA Watchtower
INTERNETSKA BIBLIOTEKA
Watchtower
Hrvatski
  • BIBLIJA
  • IZDANJA
  • SASTANCI
  • g97 22. 8. str. 22–27
  • Jehovini svjedoci u Rusiji

Videosadržaj nije dostupan.

Žao nam je, došlo je do greške u učitavanju videosadržaja.

  • Jehovini svjedoci u Rusiji
  • Probudite se! – 1997
  • Podnaslovi
  • Slično gradivo
  • ***
  • ***
  • ***
  • ***
  • ***
  • Rusko sudbeno vijeće brani Jehovine svjedoke
    Probudite se! – 1998
  • Rusi cijene slobodu obožavanja
    Probudite se! – 2000
  • Miroljubiv narod bori se protiv kleveta
    Stražarska kula – glasnik Jehovinog Kraljevstva (2011)
  • Duga pravna bitka okončana pobjedom!
    Stražarska kula – glasnik Jehovinog Kraljevstva (2011)
Više
Probudite se! – 1997
g97 22. 8. str. 22–27

Jehovini svjedoci u Rusiji

Teologovo viđenje

U RIMU su vođe židovske zajednice u prvom stoljeću u vezi s kršćanstvom primijetili sljedeće: “Nam[a] je (...) za ovu sektu poznato da se posvuda protiv nje govori.” Što su ovi vođe učinili? Oni su, što je za svaku pohvalu, otišli apostolu Pavlu, koji se tada nalazio u kućnom pritvoru, i rekli: “Mislimo da je prikladno da čujemo od tebe kakve su tvoje misli” (Djela apostolska 28:22, NW). Radije su poslušali jednog dobro upućenog kršćanina nego one koji su govorili protiv kršćanstva.

Sergej Ivanenko, uvaženi ruski teolog, učinio je nešto slično. Iako je povjerovao u mnoge negativne izvještaje koji su kolali Rusijom o Jehovinim svjedocima, odlučio je nazvati podružnicu Svjedoka, koja se nalazi malo izvan Sankt Petersburga, kako bi se informirao. Prihvatio je poziv da tamo posjeti Svjedoke, postavi im pitanja te da ih izbliza promotri.

Kad je u listopadu 1996. stigao gosp. Ivanenko, objekti u kojima živi gotovo 200 članova osoblja podružnice Jehovinih svjedoka u Rusiji bili su u fazi dovršavanja. Sljedeća tri dana imao je mogućnost da obilazi gradilište, odlazi u blagovaonicu na obroke i intervjuira koga god želi.

Članak koji je gosp. Ivanenko napisao o Svjedocima objavljen je u popularnom ruskom tjedniku Moskovskie novosti u izdanju od 16-23. veljače 1997. Članak pod naslovom “Trebamo li se bojati Jehovinih svjedoka?” pojavio se i u engleskom izdanju Moscow News od 20-26. veljače. Budući da su mnogi čitatelji Probudite se! silno zainteresirani za aktivnost Jehovinih svjedoka u Rusiji, u nastavku, uz dozvolu, objavljujemo većinu tog članka. Gosp. Ivanenko započeo je članak sljedećim iskustvom koje je bilo tiskano masnim slovima:

“‘Sektaši, van iz Rusije!’ piše na plakatu kojim mašu članovi LDPR stranke Žirinovskoga, protestirajući protiv sastanaka Jehovinih svjedoka. ‘Što vam se ne sviđa kod te organizacije?’ upitao sam jednoga od ovih agitatora. Uručio mi je primjerak novina Megapolis-Express u kojima je stajao naslov ‘Provala vjerskog sifilisa na Kamčatki’. U novinama je stajalo da se Jehovini svjedoci, da bi napunili kase svoje organizacije, bave svodništvom te da vode prostitucijske lance, šireći spolne bolesti među mornarima. ‘Jeste li i vi jedna od njihovih žrtava?’ upitao sam suosjećajno, ‘Vjerujete li da je ova informacija istinita?’ ‘To nije važno’, dobio sam odgovor. ‘Najvažnije je da ova američka sekta uništava rusku duhovnost i kulturu, i to moramo zaustaviti.’”

U zaglavlju novinskog članka koji je napisao gosp. Ivanenko stajalo je sljedeće: “Autor članka Sergej Ivanenko, teolog, doktorand filozofije.”

“Ovakva iskrenost zaista je rijetka, iako je točno da mnogi Rusi nisu baš naklonjeni Jehovinim svjedocima. Na sam spomen ove organizacije pokreće se niz komentara na račun njenog turobnog fanatizma, njenih američkih korijena, slijepe vjere običnih članova u vođe organizacije te na račun vjerovanja da nas uskoro očekuje kraj svijeta. Jehovini svjedoci u mnogima bude strah pomiješan s radoznalošću.

Kakva je ova religija, i da li bismo se je trebali bojati?

Da bih sâm to saznao, posjetio sam selo Solnječnoe u oblasti Kururtnoe (Sankt Petersburg), gdje se nalazi administrativni centar ruskih Jehovinih svjedoka.

***

[On se] nalazi na mjestu bivšeg ljetnog kampa. Do 1992 [prvobitna] je zgrada postala katastrofalno ruševna i mjesto djece tu su se naselile skitnice i horde štakora. Očito da je zapušteno stanje tog područja pomoglo Jehovinim svjedocima da dobiju parcelu od sedam hektara na neograničen period korištenja. Obnovili su stare zgrade a i započeli graditi nove, među ostalim i administrativnu zgradu na četiri kata, [Dvoranu Kraljevstva] s 500 sjedala i blagovaonicu. Jehovini svjedoci također siju novu travu (posebno naručenu iz Finske) i sade razne rijetke vrste drveća. Očekuje se da će posao biti završen do ljeta. Glavni zadatak administrativnog centra jest organiziranje propovjedničke aktivnosti i isporuka literature mjesnim skupštinama Jehovinih svjedoka. Solnječnoe nema vlastitu tiskaru, pa se ruska literatura tiska u Njemačkoj, a potom se doprema u Sankt Petersburg odakle se distribuira u ostala područja. Nekih 190 ljudi radi u centru. Rade kao dobrovoljci, no iako ne primaju plaću, sve su im osnovne potrebe, kao što su smještaj, hrana i odjeća, zadovoljene.

Radom centra rukovodi odbor od 18 starješina. Vasilij Kalin je od 1992. koordinator administrativnog centra. Rođen je u Ivano-Frankovsku. Godine 1951, kad mu je bilo četiri godine, bio je zajedno sa svojim roditeljima protjeran u Sibir (1949. i 1951. oko 5 000 obitelji našlo se na udaru vlasti zbog toga što su bili Jehovini svjedoci). Kršten je 1965. te je živio u Irkutskoj oblasti. Radio je kao poslovođa u jednoj pilani.

Osim dobrovoljaca u administrativnom centru tu je još 200 dobrovoljnih građevinskih radnika iz Rusije, Finske, Švedske i Norveške koji žive u Solnječnoem: Većina njih uzela je slobodne dane na svom redovnom poslu. Tu je također mnoštvo Jehovinih svjedoka iz Ukrajine, Moldave, Njemačke, Sjedinjenih Država, Finske, Poljske i drugih zemalja. (Jehovini svjedoci ne gaje rasne predrasude. Unatoč činjenici da Gruzijci, Abhazi, Azerbajdžanci i Armenci žive zajedno u centru, u četiri godine nije bilo ni jednog jedinog incidenta.)

Većinu građevinskog materijala i opreme osigurale su skandinavske zemlje, a i mnogo toga poklonili su suvjernici. Pokazali su mi buldožer koji je 1993. jedan Jehovin svjedok iz Švedske dopremio u Solnječnoe. Radio je s njim cijelo vrijeme dok je ovdje boravio, a prije nego što je otišao kući dao ga je svojoj braći u vjeri. Građevinski radnici smješteni su u udobnim pansionima i kućicama. Njihov dan izgleda otprilike ovako: u 7.00 — doručak i molitva; radno vrijeme je od 8.00 do 17.00 s pauzom od sat vremena za ručak. Subotom rade do podneva, a nedjelja je dan odmora.

Kvalitetno se hrane i voća uvijek ima na jelovniku. Ova religija ne obdržava nikakve postove niti bilo kakva stroga ograničenja u pogledu hrane. Mnogi nakon posla odlaze u saunu, uzmu pivo pa sjednu i slušaju muziku. Među Jehovinim svjedocima nema pijanica, no alkohol nije ni zabranjen. Vjernicima je dozvoljeno da u umjerenim količinama piju vino, konjak, votku i drugo. No što se tiče pušenja, toga nema među Jehovinim svjedocima.

***

Triput tjedno imaju satove proučavanja Biblije, kojima većinom prisustvuju mladi ljudi. Međutim, nije neobično naići i na osobe koje su već 30-40 godina Jehovini svjedoci. Gotovo svi stariji Svjedoci bili su u zatvoru, radnim logorima i egzilu. Nakon što se razdoblje represije okončalo, mnogi su liječnici, pravnici, inženjeri, nastavnici, poslovni ljudi i studenti stupili u redove Jehovinih svjedoka.

Skupštine nastoje očuvati atmosferu jednakosti među članovima. Naprimjer, čak i koordinator administrativnog centra uvečer pere suđe kad dođe na red. Jehovini svjedoci oslovljavaju jedni druge na neusiljen način te će također dodati ‘brate’ ili ‘sestro’ kad zovu nekog imenom.

Kad se Jehovin svjedok ogriješi o biblijska učenja i odbija se pokajati, on na najozbiljniji način biva kažnjen — isključenjem. Osoba još uvijek može pohađati sastanke, ali je više nitko od suvjernika ne pozdravlja. Blaža mjera kazne bila bi ukor.

***

Dugo sam vremena promatrao Jehovine svjedoke, pokušavajući dokučiti što je to što je dovelo toliko mnogo različitih ljudi u ovu vjersku organizaciju. Uza sve razlike u njihovim osobnostima, stupnju obrazovanja i onome što vole i ne vole, [Jehovini svjedoci ne sudjeluju u obožavanju] s religijama koje ulaze u kompromis s ovim grešnim svijetom. Osjećaju se nelagodno na mjestima gdje [ljudi] moraju slijepo prihvaćati autoritet, gdje vlada misticizam, gdje su ljudi podijeljeni na hijerarhiju i poslušne mase.

Jehovini svjedoci odlikuju se svojom nepokolebljivom vjerom u život u skladu s Biblijom. Svaki svoj potez pokušavaju potkrijepiti ovim ili onim biblijskim načelom ili citatom iz Starog ili Novog zavjeta. Jehovini svjedoci vjeruju da jedino Biblija sadrži odgovore na sva pitanja. Jehovinim svjedocima Biblija je ustav, građanski zakonik i najuzvišenija istina.

Iz tog su razloga Jehovini svjedoci poznati širom svijeta kao osobe koje su besprijekorno poslušne zakonu, a naročito su poznati po svom vrlo savjesnom stavu prema plaćanju porezâ. Porezna inspekcija redovito ih provjerava i svaki put biva zapanjena budući da ne nailazi ni na kakve prekršaje. Jehovini svjedoci bi, naravno, mogli kao mnogi drugi tražiti razloge da ne plaćaju poreze, ali Biblija kaže da pojedinac mora pošteno plaćati poreze, a za Jehovine svjedoke Biblija ima posljednju riječ.

Međutim, njihov beskompromisan stav prema Bibliji često je izvor nekih ozbiljnih neslaganja između Jehovinih svjedoka i države. Njihov potpuno apolitičan stav, koji se manifestira time što odbijaju služiti vojsku, glavna je sporna stvar.

Jehovini svjedoci doslovno tumače Isusove riječi o tome kako njegovi učenici i njegovo kraljevstvo nisu dio ovoga svijeta, pa iz tog razloga odbijaju sudjelovati u politici i ratu, bez obzira na to gdje se ratuje i iz kog razloga. Budući da su Jehovini svjedoci odbijali izvikivati ‘Heil Hitler’ i služiti u Hitlerovoj vojsci, mnoge tisuće vjernika bile su poslane u nacističke koncentracione logore i tisuće ih je umrlo. Svakog njemačkog Jehovinog svjedoka koji je odbio sudjelovati u agresiji na Sovjetski Savez, i platio to životom, Rusi smatraju osobom koja je učinila visokomoralno djelo. Međutim, istovremeno mnogi Rusi nisu skloni osjećati sažaljenje prema onim [ruskim] Jehovinim svjedocima koji su bili pogubljeni zbog toga što su odbili uzeti oružje i sudjelovati u drugom svjetskom ratu ili koji su bili osuđeni zbog toga što su odbili služiti vojsku u vrijeme mira. No u oba slučaja Jehovini svjedoci postupali su u skladu sa svojim religioznim vjerovanjima, a ne u skladu s političkim uvjerenjima.

Sličan se problem ne tako davno pojavio u Japanu, gdje su se neki studenti koji su Jehovini svjedoci odbili uključiti u predmet borilačkih vještina i riskirali da budu izbačeni sa sveučilišta. Godine 1996. Vrhovni sud Japana donio je presudu podržavajući prava ovih studenata te im omogućio da pohađaju alternativne satove.

***

Što je to u vezi s Jehovinim svjedocima što zapanjuje suvremene mislioce? Najviše od svega zapanjuje ih njihovo uporno propovijedanje da nas uskoro očekuje kraj svijeta (oni vrše misionarsko djelo na ulici i od vrata do vrata). Nedavno su starješine savjetovali propovjednicima da naglasak toliko ne stavljaju na ‘kraj svijeta’ i žalostan ishod za grešnike, već da radije objasne onima koji ih slušaju da im Jehova nudi priliku za ‘vječni život u raju na Zemlji’.

Još jedna sporna stvar jest negativan stav Jehovinih svjedoka prema međuvjerskim kontaktima te neprihvaćanje ekumenizma. Oni vjeruju da je kršćanski svijet izdao Boga i Bibliju te da su sve druge religije jedna katastrofalna pogreška. Jehovini svjedoci uspoređuju ove religije s ‘babilonskom bludnicom’ i tvrde da će ih snaći ista sudbina. U nedavnom izdanju ‘Probudite se!’ navodi se da se raznoraznim religijama približio kraj te da jedina religija koja će ostati jest ona koju propovijedaju Jehovini svjedoci.

Usput da kažemo, Jehovini svjedoci priznaju pravo svake osobe na slobodu savjesti.

***

Određeni broj zemalja već je izrazio zabrinutost u vezi s tim predstavljaju li učenja Jehovinih svjedoka prijetnju za društvo ili ne predstavljaju. Vrhovni sud države Connecticut u Sjedinjenim Državama (1979) i Novog Južnog Walesa u Australiji (1972), Provincijalni sud Britanske Kolumbije u Kanadi (1986) te drugi sudovi izjavili su da nema dokaza da Jehovini svjedoci predstavljaju društvenu prijetnju ili da su prijetnja za zdravlje ili emocionalno stanje ljudi. Evropski sud za ljudska prava (1993) obranio je pravo na slobodu vjeroispovijedi Jehovinih svjedoka, koja je u Grčkoj i Austriji bila ograničena. Danas Jehovini svjedoci trpe progonstvo u 25 zemalja. (...)

Jehovini svjedoci svojim sugrađanima mogu poslužiti kao primjer u odanosti biblijskoj istini i želji da tako nesebično brane svoja vjerovanja. No nameće se pitanje: Je li naše društvo spremno ustavnim putem zajamčiti slobodu savjesti organizacijama koje svoj biblijski pristup brane u svim aspektima života na takav radikalan i beskompromisan način?”

U ovoj zadnjoj rečenici, gosp. Ivanenko postavio je jedno važno pitanje. U prvom je stoljeću apostol Pavao, kojeg je Krist izravno odabrao da bi služio kao njegov zastupnik, podnio nepravedne ‘zatvorske okove’. Zato je Pavao pisao suvjernicima o svojim naporima koje je ulagao u “obrani i zakonskom utvrđivanju dobre vijesti” (Filipljanima 1:7, NW; Djela apostolska 9:3-16).

Jehovini svjedoci danas sve pozivaju da se pobliže upoznaju s njihovom djelatnošću, kao što je to učinio gosp. Ivanenko. Mi smo uvjereni da će ljudi, ukoliko to učine, otkriti kako su negativni izvještaji o Svjedocima neistiniti, baš kao što su takvi izvještaji o ranim kršćanima bili neistiniti. Svjedoci na istaknut način slušaju ‘novu zapovijed’ koju je Isus dao svojim učenicima: “Ljubite jedan drugoga, kao što ja vas ljubih” (Ivan 13:34, 35).

[Okvir na stranici 23]

MN članak

(Sljedeća informacija iz dokumentacije Moscow News tiskana je zajedno s ovim člankom Sergeja Ivanenka.)

“Ruski Jehovini svjedoci dio su svijetom raširene kršćanske organizacije koja djeluje u 233 zemlje i ima 5,4 milijuna članova. Jehovini svjedoci slijede duhovno vodstvo Vodećeg tijela koje se nalazi u Brooklynu u New Yorku. Suvremena organizacija Jehovinih svjedoka razvila se iz razreda za proučavanje Biblije koji je osnovao Charles Taze Russell 1870. u Pittsburghu (Pennsylvania). Organizacija je dospjela u Rusiju 1887. Semjon Kozlitski, jedan od prvih Jehovinih svjedoka u Rusiji, bio je 1891. protjeran iz Moskve u Sibir. Unatoč progonstvu koje je organizacija podnosila, u Sovjetskom Savezu je 1956. godine bilo 17 000 Jehovinih svjedoka. Tek su u ožujku 1991. Jehovini svjedoci dobili zakonsko priznanje u Rusiji, nakon što je prihvaćen zakon ‘O slobodi vjeroispovijedi’. Danas postoji preko 500 grupa s otprilike 70 000 članova koji su aktivni u Rusiji. Organizacija distribuira primjerke ‘Kule stražare’ (koja se izdaje na 125 jezika, u nakladi od 20 milijuna) i ‘Probudite se’ (na 81 jeziku, u nakladi od 18 milijuna).”

[Slika na stranici 23]

Dio kompleksa podružnice u Rusiji

[Slika na stranici 24]

Dvorana Kraljevstva gdje se obitelj podružnice u Rusiji sastaje radi proučavanja Biblije

[Slike na stranici 25]

Obitelji Svjedoka uživaju u zajedničkom proučavanju i rekreaciji

[Slike na stranici 26]

Dijele biblijsku spoznaju s drugima

    Izdanja na hrvatskom jeziku (1973-2026)
    Odjava
    Prijava
    • Hrvatski
    • Podijeli
    • Postavke
    • Copyright © 2026 Watch Tower Bible and Tract Society of Pennsylvania
    • Uvjeti korištenja
    • Izjava o privatnosti
    • Postavke za privatnost
    • JW.ORG
    • Prijava
    Podijeli