Via Egnatia — cesta koja je potpomogla širenje
OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ GRČKE
GODINE 50. n. e. grupa kršćanskih misionara prvi je put kročila na evropsko tlo. Odazvali su se na poziv koji je apostol Pavao dobio u viziji: “Dodji u Ma[k]edoniju i pomozi nam” (Djela apostolska 16:9). Poruka o Isusu Kristu koju su u Evropu donijeli Pavao i njegovi suradnici izvršila je ogroman utjecaj.
Važan doprinos širenju kršćanstva u Makedoniji predstavljala je Via Egnatia, popločena rimska cesta. Nakon što su misionari pristali uz sjevernu obalu Egejskog mora u luci Neapol (današnja Kaválla, Grčka), očito su tom cestom putovali do Filipa, vodećeg grada pokrajine Makedonije. Cesta je potom vodila u Amfipol, Apoloniju i Solun, iduća odredišta Pavla i njegovih suradnika (Djela apostolska 16:11–17:1).
Neke dionice te antičke ceste sačuvane su do današnjih dana te se još uvijek svakodnevno koriste. Sada se planira izgradnja suvremene autoceste koja će slijediti trasu antičkog puta i nositi isto ime.
Tko je izgradio tu prvu cestu? Kada je bila napravljena i u koju svrhu?
Zašto je trebala cesta
Kad je Rim nastavio s osvajanjem Istoka, Makedonija je 146. pr. n. e. postala rimska provincija. No s tim je osvajanjem carstvo dobilo jednu novu potrebu — mogućnost brzog raspoređivanja vojnih snaga u ta nova područja. Na Apeninskom poluotoku već je postojala Via Appia, ili Apijeva cesta, koja je Rim povezivala s jugoistočnom jadranskom obalom. No sada je carstvu trebala slična cesta na Balkanskom poluotoku, pa se tako rodila ideja o Vii Egnatii. Nazvana je po svom glavnom projektantu, rimskom prokonzulu Gnaju Egnaciju.
Počevši od lučkog grada Dyrrachiuma u provinciji Ilirik (Drač, Albanija), Via Egnatia protezala se sve do drevnog grada Bizantiona (Istambul, Turska), na preko 800 kilometara. Gradnja je započela 145. pr. n. e. i trajala je otprilike 44 godine. Kao što se i planiralo, Via Egnatia uskoro je postala iznimno efikasno sredstvo rimske ekspanzionističke politike na Istoku.
Težak teren za izgradnju ceste
Međutim, izgraditi cestu na tom terenu bio je pravi izazov. Naprimjer, u početnoj etapi cesta nailazi na Ohridsko jezero, koje zaobilazi sa sjeverne strane. Zatim, nakon vijuganja brdskim prijevojima i napredovanja prema istoku po negostoljubivom terenu kupastih udubljenja, ogoljenih brda i nizinskih bazena djelomično prekrivenih jezerima, cesta konačno stiže u srce Makedonske zaravni.
Dok se približava Solunu, cesta prolazi ravničarskim i pristupačnim krajem. No istočno od grada teren je brdovit. Vijugajući između tih brda, Via Egnatia spušta se u dolinu u kojoj se nalaze jezera s jedva uočljivim, močvarnim rubovima. Idući dalje, krivuda dolinama i između močvara, sve dok ne stigne u antički grad Neapol.
Otamo put vodi obalom Egejskog mora prema istoku i prelazi u područje Trakije. U svojoj posljednjoj etapi, cesta ide manje-više ravnom, horizontalnom trasom prema svom odredištu, Bizantionu.
Njena svrsishodnost
Via Egnatia je postala najkraći i najpogodniji put između Rima i područja koja je osvojio s istočne strane Jadranskog mora. Doprinijela je formiranju rimskih kolonija u makedonskim gradovima i snažno utjecala na privredni, demografski i kulturni razvoj tog područja. Cesta je omogućila lak transport bakra, bitumena, srebra, ribe, ulja, vina, sireva i drugih dobara.
Prosperitet koji je bio rezultat te trgovine svrstao je neke gradove duž ceste, kao što su Solun i Amfipol, u red najvećih gradskih centara na Balkanu. Naročito se Solun razvio u važan trgovački centar u kojem je vladala velika umjetnička i kulturna živost. Istina je da su troškove održavanja ceste djelomično snosile komune kroz koje je prolazila. No, te su komune zauzvrat uživale bogate koristi od međunarodne trgovine.
Uloga u širenju kršćanstva
Međutim, Via Egnatia je žiteljima tog kraja donijela korist koja je daleko uzvišenija od materijalnog blagostanja. Uzmimo, naprimjer, uspješnu poslovnu ženu Lidiju. Živjela je u Filipima — prvom evropskom gradu koji je čuo Pavlovo propovijedanje dobre vijesti. Nakon što su pristali u Neapolu 50. n. e., apostol Pavao i njegovi suradnici otputovali su Viom Egnatiom 16 kilometara na sjeverozapad, u Filipe.
“U dan subotni”, pisao je Luka, “izidjosmo iz grada k vodi gdje bješe bogomolja; i sjedavši govorismo k ženama koje se bijahu sabrale.” Među ženama koje su slušale Pavla bila je i Lidija. Još istog dana, ona i njeno kućanstvo postali su vjernici (Djela apostolska 16:13, 14).
Iz Filipa su Pavao i njegovi drugovi krenuli dalje Viom Egnatiom preko Amfipola i Apolonije do Soluna, sve u svemu, nekih 120 kilometara (Djela apostolska 17:1). U Solunu je Pavao iskoristio sabatna okupljanja Židova u tamošnjoj sinagogi da bi propovijedao dobru vijest. Tako su neki Židovi i mnogi Grci postali vjernici (Djela apostolska 17:2-4).
Tako i danas Jehovini svjedoci u Albaniji i Grčkoj koriste dionice te iste ceste da bi došli do ljudi koji žive u tim područjima. Cilj im je širiti dobru vijest o Božjem Kraljevstvu, baš kao što su to činili apostol Pavao i njegovi misionarski suradnici (Matej 28:19, 20; Djela apostolska 1:8). Doista, rimska cesta Via Egnatia doprinijela je duhovnom napretku, kako u prvom stoljeću tako i u našem 20. stoljeću!
[Slika na stranicama 16 i 17]
(Vidi publikaciju)
BRITANIJA
EVROPA
AFRIKA
BALKANSKI POLUOTOK
MAKEDONIJA
GRČKA
Dyrrachium, Ilirik (Drač, Albanija)
Solun
Apolonija
Amfipol
Filipi
Neapol (Kaválla)
Bizantion (Istambul)
CRNO MORE
MRAMORNO MORE
TRAKIJA
EGEJSKO MORE
TROADA
TURSKA
[Zahvala na stranici 16]
Mountain High Maps® Copyright © 1995 Digital Wisdom, Inc.
[Slika na stranici 16]
Na putu za Neapol
[Slika na stranici 17]
Na putu za Filipe