Zašto organizirani kriminal cvjeta?

AL CAPONE, ozloglašeni gangster iz doba prohibicije u Sjedinjenim Državama (1920-33), tvrdio je da je on samo biznismen koji udovoljava zakonu — zakonu ponude i potražnje. Pravnik najveće yakuzine mreže u Japanu rekao je sljedeće: “Ne možete poreći činjenicu da postoji jaka potražnja za [seksom, drogom i kockanjem].” Tu potražnju unapređuje organizirani kriminal. Iako nitko ne želi biti žrtva kriminala, neki se možda okreću zločinačkim organizacijama i koriste njihove usluge.

Uzmite, naprimjer, nasilno pružanje zaštite koje mafijaši u mnogim zemljama koriste kao izvor prihoda. Iako su, povremeno, njihove mete pošteni vlasnici trgovina, oni obično love one koji se bave mutnim poslovima. Vlasnik kockarnice u Shinjukuu (Tokyo) koji vodi svoj posao tajno pod krinkom salona društvenih igara, rekao je sljedeće: “Jednog su službenika izboli nožem i oteli mu 2 milijuna jena. No mi nismo htjeli zvati policiju.” Zašto ne? “Budući da se bavimo ilegalnom aktivnošću (kockanjem), ne želimo imati posla s policijom. Kad mušterija postane nasrtljiva u našem salonu, pozovemo yakuzu.” Vlasnik kockarnice plaća mjesečno 4 000 dolara yakuzi, malu nadoknadu u usporedbi sa zaradom od 300 000 dolara koju zgrne ilegalnim poslovanjem u tom vremenu. Odakle dolazi taj novac? Iz džepova onih koji se vole ilegalno kockati.

Isto vrijedi i za ugledna poduzeća koja žele izbjeći probleme. Jedan je predstavnik vlasti u New Yorku procijenio da je jedan poduzetnik koji se bavi poslovima ličenja i koji godišnje zaradi 15 milijuna dolara uštedio 3,8 milijuna dolara podmićujući gangstere. To je poduzetniku omogućilo da uposli jeftinu radnu snagu i izbjegne sukobe sa sindikatima koje kontrolira mafija. U Japanu su tijekom perioda ekonomskog prosperiteta financijeri ulagali svoj novac u nekretnine te rušili stare kuće i trgovine kako bi napravili mjesta za ekstravagantne zgrade. Kad se stanari nisu htjeli odseliti ili prodati svoju zemlju, ulagači su pozivali jiageye, kompanije koje su većinom povezane s yakuzom, da ih otjeraju.

Kad su pripadnici yakuze vidjeli kako je lako posuditi i zaraditi novac u 80-ima, osnovali su kompanije i bacili se na nekretnine i špekulaciju vrijednosnim papirima. Banke i financijske institucije uložile su velik novac u ove kompanije, očito s namjerom da i same ostvare veliku zaradu. Ali kad je gospodarski procvat na koncu splasnuo, bankama je bilo vrlo teško povratiti svoj novac. Govoreći o recesiji koja u Japanu već duže traje, bivši je policijski službenik u Newsweeku izjavio sljedeće: “Pravi razlog zašto se problem loših zajmova ne može brzo riješiti jest taj da je znatan dio tih zajmova povezan s organiziranim kriminalom.”

Doista, organizirani kriminal hvata korijena i napreduje tamo gdje ljudi nestrpljivo žele zadovoljiti svoje požude, bez obzira na to kojim bi se sredstvima trebali poslužiti. Pohlepa za užitkom, seksom i novcem pogodno je tlo da se osoba počne baviti preprodavanjem droge, prostitucijom, kockanjem i zelenaštvom. Uplesti se u takve stvari obično znači plaćati i bogatiti mafiju. Kako li je samo istinito da organizirani kriminal udovoljava zahtjevima onih koji pod svaku cijenu žele zadovoljiti svoje putene želje!

Lažni obiteljski sistem

Osim potražnje za nezakonitim stvarima, postoji potreba za još nečim na temelju čega organizirani kriminal napreduje. Nedavno preminuli šef jedne od najvećih yakuzinih mreža u Japanu uporno je tvrdio da on prihvaća odmetnike i brine se za njih te tako sprečava da postanu loši ljudi. Tvrdio je da je on otac članovima bande. Većina zločinačkih udruženja, bez obzira na to kojoj naciji pripadaju, gradi svoje organizacije na takvim lažnim obiteljskim odnosima.

Uzmite za primjer Chi Suna,a koji je potjecao iz siromašne obitelji iz Hong Konga. Njegov otac često ga je divljački tukao zbog beznačajnih razloga. Mladi Chi Sun postao je buntovan te se na koncu s 12 godina pridružio ozloglašenim trijadama. U zločinačkoj organizaciji pronašao je mjesto kamo je osjećao da “pripada”. Zbog svoje hrabrosti u oružanim sukobima, uskoro se popeo na položaj na kojem je imao nekoliko ljudi ispod sebe. Na kraju je, kad je imao samo 17 godina, završio u zatvoru.

Mnogi poput Chi Suna okreću se zločinačkim organizacijama kako bi pronašli obiteljske spone koje su nedostajale u njihovom domu. Članovi tvrde da pokazuju brigu, ali mlađi se često razočaraju kad otkriju da je svaki član uglavnom zainteresiran za sebe.

Anđeo svjetla

Kada je najveća zločinačka mreža u Japanu 1992. godine na temelju novog zakona za borbu protiv bandi bila označena kao nasilna grupa, jedan od njenih vođa tvrdio je da se članovi grupe smatraju “časnim” osobama, koje se bore protiv zla. Kada je 1995. godine Kobe zadesio strašan potres, ta ista banda svojim je bližnjima dijelila hranu, vodu i druge neophodne stvari. “Takva velikodušnost”, izvijestio je Asahi Evening News, “ima za cilj da učvrsti sliku o članovima yakuze, koja već dugo vlada u Japanu, kao o odmetnicima koji zaslužuju poštovanje.”

Šefovi zločinačkih udruženja često su pokušavali zadržati fasadu dobrotvora. Pablo Escobar, zloglasni šef kolumbijskog medelinskog narkokartela, bio je stanovnicima sirotinjskih četvrti svog grada “mitska ličnost” — djelomično Mesija, djelomično Robin Hood, djelomično Kum u gotovo feudalnom smislu patróna te šef bande”, napisala je Ana Carrigan u Newsweeku. Gradio je djeci mjesta za koturaljkanje te dolične kuće za siromašne i davao posao djeci koja su živjela na ulici. Bio je heroj za one koji su imali korist od njegove velikodušnosti.

Ipak, kriminalci koji se očito skrivaju u sigurnosti svojih udruženja, samo su pijuni u rukama najvećeg kriminalca u čitavom svemiru. Biblija otkriva o kome se radi. “Sâm [se] sotona pretvara u anđela svjetla. Prema tome, nije ništa osobito ako se i njegove sluge pretvaraju kao da su sluge pravednosti. Svršetak će im biti prema djelima njihovim” (2. Korinćanima 11:14, 15, St). Danas većina ljudi ne vjeruje da je Sotona stvarna osoba. Francuski pjesnik iz 19. stoljeća rekao je sljedeće: “Đavolova najprepredenija zamisao jest uvjeriti ljude da ne postoji.” On zakulisno vreba i manipulira onim što se događa, ne samo u zločinačkim udruženjima već i širom svijeta. “Sav svijet [je] u vlasti Zloga”, objašnjava Biblija. Isus je Sotonu opisao kao ‘ubojicu ljudi od početka (...) lašca i oca laži’ (1. Ivanova 5:19; Ivan 8:44; St).

Biblijska proročanstva otkrivaju da je Sotona Đavo naročito aktivan od 1914. Od te godine naovamo mobilizira svoje horde u sveopćem ratu protiv Božjeg naroda. Uvlači čovječanstvo u stravično kaotično stanje. On je prvi razlog zašto kriminal i zločinačke organizacije danas napreduju (Otkrivenje 12:9-12).

Hoće li mozak koji se krije iza zemaljskih zločinačkih organizacija ikad biti uklonjen? Hoće li se čovječanstvo ikad radovati miru i redu? Je li vama moguće osloboditi se iz zlog carstva koje je Sotona danas izgradio na Zemlji?

[Bilješke]

[Okvir na stranici 7]

Kako zaštititi svoju obitelj

ZBOG pomanjkanja atmosfere tople i ujedinjene obitelji mladi ljudi mogu postati lak plijen za zločinačka udruženja. Kaže se da u Sjedinjenim Državama većina mladih osoba koja bude upetljana u gangsterska ubojstva dolazi iz slabije situiranih obitelji ili onih koje su se raspale. “Budući da ne dolaze iz povlaštene sredine”, kaže jedan službenik kažnjeničkog centra u Sjevernoj Karolini, “lako ih dirne snažna spona koja postoji između šefa i vjernih mu ljudi kao i osjećaj da kao članovi neke organizacije posjeduju jedinstvo, što doživljavaju prvi put u životu.”

Slično tome i mladi član yakuze na Istoku koji je spreman biti živi štit svom šefu kaže sljedeće: “Kod kuće sam čitavo vrijeme bio sam. Iako smo bili obitelj, nikad nisam osjećao da bismo mogli otvoreno razgovarati. (...) No sada mogu s dečkima otvoreno razgovarati.” Usamljeni mladi osjećaju zahvalnost prema članovima zločinačkih organizacija koji ih uvlače u nešto nalik obiteljskom sistemu.

“Yakuzini ljudi su vrlo, vrlo brižni”, kaže djevojka koja je vođa djevojačke motorističke bande iz Okinawe. “Možda je to njihov trik; ali, vidite, budući da se prema nama nitko nikad nije obzirno ophodio, dirnute smo takvim ponašanjem.” Upravitelj ustanove za delinkventice potvrđuje da su gangsteri “stvarno dobri u osvajanju srca djevojaka”. Kad ih usamljene djevojke nazovu usred noći, gangsteri dojure k njima i poslušaju njihovu priču, a da ne dolaze obavezno s nekim seksualnim ponudama.

Njihov brižan stav traje samo dotle dok potpuno ne osvoje mlade ljude koje nastoje uloviti. Jedanput kad mladi upadnu u zamku, oni ih dokraja iskoriste — djevojke u prostitucijskim lancima, a mladiće u zločinačkoj mašineriji.

Kako možete zaštititi svoje voljene?

“Očevi, ne ogorčujte svoje djece da ne klonu duhom”, opominje Biblija (Kološanima 3:21, Duda-Fućak). Taj savjet ne potiče roditelje da budu popustljivi. Biblijska poslovica kaže: “Razuzdan mladić sramoti majku svoju” (Priče Salamunove 29:15, St). Umjesto toga, Biblija potiče očeve — a i majke — da razumno postupaju s djecom, da ih saslušaju te da s njima otvoreno komuniciraju. Tada će djeca biti motivirana da se povjere svojim roditeljima kad se nađu u nevolji.

Osim otvorene komunikacije, roditelji trebaju svojoj djeci pružiti mjerila u životu. Gdje otac može pronaći takve smjernice? Biblija kaže: “Vi, očevi, ne razdražujte svoju djecu, nego ih nadalje odgajajte u stezi i Jehovinom usmjeravanju mišljenja” (Efežanima 6:4, NW). Odvojite vrijeme da sa svojom djecom razmatrate Bibliju putem obiteljskog biblijskog studija. I usadite u njihova srca zdrav strah Jehovin tako da uvijek slijede Jehovine smjernice na vlastitu korist (Izaija 48:17).