Zašto toliko zločina?
“ZLOČIN je većim dijelom uperen protiv vlasništva”, tvrdi se u jednoj brošuri britanske vlade. Ipak, u toj se zemlji o nasilju uperenom protiv ljudi govori kao o “obliku kriminala koji najbrže raste”, iako on predstavlja 5 posto svih prijestupa.
Ova situacija odražava svjetski porast kriminala. Ulični prepadi, oružani napadi, silovanja, i drugi činovi nasilja redovito se pojavljuju na stranicama svjetske štampe, privlačeći često više pažnje nego izvještaji o nenasilnom kriminalu. Očito je da i ti i tvoja imovina možete biti metom zločina. Zašto? Što nagoni ljude da postanu kriminalci?
Mnogi kriminalci su oportunisti. Kao posljedica, vlasti se pokušavaju boriti protiv navale kriminala hrabreći ljude da budu svjesniji toga što se dešava u njihovom susjedstvu. Dok se takve strategije koriste u pokušajima sprečavanja kriminalnih djela, da li one sprečavaju ljude da postanu kriminalci? Ne.
Osobnost kriminalaca je predmet mnogih studija. Zanimljivo, Božja riječ, Biblija, pruža uvid u razmišljanja kriminalca kad upozorava mlade ljude na one koji zavodnički govore: “Hodi s nama, da vrebamo krv, čekamo u zasjedi nevina ni za što; da ih progutamo žive kao carstvo smrti i cijele kao one koji silaze u grob; naplijenit ćemo svakojaka blaga, napuniti svoje kuće plijenom; bacat ćeš s nama svoj ždrijeb, svi ćemo zajedno imati jednu kesu” (Priče Salamunove 1:11-14, ST). Da, pohlepa, gramzlivost i materijalistički nazori potiču kriminal.
Zloupotreba droge i hedonizam također dominiraju razmišljanjem mnogih u ovom 20. stoljeću. Za takva pretjerivanja potrebno je pribaviti novac, pa čak i ako to zahtijeva nanošenje povrede drugoj osobi ili oduzimanje njenog života. U ovim ‘kritičnim vremenima s kojima se teško izlazi na kraj’ zaista je istina da raste broj ljudi koji “nogama svojim trče na zlo, i hite da proljevaju krv” (2. Timoteju 3:1, 3, 4; Priče Salamunove 1:16).
Kriminal je “veliki prijestup, posebno protiv morala”, kaže Webster’s Ninth New Collegiate Dictionary. Mi živimo u vremenu sloma morala. Apostol Pavao je kršćane Efeza upozorio na ljude koji ‘provode život’ u ispraznosti svoga mišljenja, zamračeni u svom razumu, otuđeni od Božjeg života zbog neznanja koje u njima vlada i zbog okorjelosti njihova srca; oni su se, izgubivši svaki ćudoredni osjećaj, predali raspuštenosti”. Na sličan način i mi danas trebamo obratiti pažnju tom upozorenju (Efežanima 4:17-19, ST).
Zar produkcija sadističkih video kazeta, uzvisivanje rata i sebična stremljenja ka nedozvoljenim užicima ne doprinose da neki postanu kriminalci, dok nedužni postaju metom zločina? No, postoji još jedan element u mreži kriminalne spletke. Koji je to element?
To je Sotona, Đavo. Njegov gnjev potpaljuje vatru bezumnog nasilja i zločina koji karakteriziraju sadašnji svijet (1. Ivanova 5:19; Otkrivenje 12:12). Njegov je cilj da sve ljude odvrati od pravog Boga, Jehove. Iako kod mnogih može uspjeti, Biblija proročanski otkriva da on neće uspjeti slomiti besprijekornost pravih Božjih slugu. Na kraju će i Sotona biti odstranjen. No, čak i bez Sotone, da li će to značiti kraj zločina? I da li se zločinu sada bliži kraj?