Istina o laganju

“LAŽLJIVČE jedan!” Jesu li vas ikada napali tim teškim riječima? Ako je tako, onda sigurno dobro znate kakva je to emocionalna pljuska.

Baš kao što se dragocjena vaza može razbiti padne li na pod, tako se i dragocjeni odnos može uništiti laganjem. Istina, učinjenu štetu možda ćete nakon nekog vremena i popraviti, ali odnos možda nikada neće biti kao prije.

“Oni koji shvate da im je netko lagao”, piše knjiga Lying—Moral Choice in Public and Private Life (Laganje — moralni izbor u javnom i privatnom životu), “oprezni su u pogledu narednih pokušaja približavanja. Usto se osvrću na svoja prijašnja uvjerenja i postupke i gledaju ih u novom svjetlu otkrivenih laži.” Kad se otkrije prijevara, odnos koji je nekada sav cvao od otvorene komunikacije i povjerenja mogao bi se ugušiti uslijed nepovjerenja i sumnji.

Zbog svih tih negativnih osjećaja koji su povezani s laganjem, moramo se pitati: ‘Kako je takva iskvarena navika započela?’

Prva laž

Kad je Jehova Bog stvorio prvi ljudski par, Adama i Evu, dao im je prekrasan vrt za dom. U njihovom domu nije bilo nikakve prijevare niti lukavstva. To je bio raj u punom smislu riječi!

Međutim, neko vrijeme nakon što je Eva bila stvorena, Sotona Đavo pristupio joj je s jednom primamljivom ponudom. Rekao je Evi da ukoliko pojede ‘rod s drveta’, što je Bog zabranio, neće umrijeti kao što je to Bog rekao. Naprotiv, da će “postati kao bogovi [“kao Bog”, NW] i znati što je dobro što li zlo” (1. Mojsijeva 2:17; 3:1-5). Eva je povjerovala Sotoni. Uzela je plod i jela ga, a zatim je malo dala i svom suprugu. No umjesto da su postali slični Bogu, kao što je Sotona obećao, Adam i Eva postali su neposlušni grešnici, robovi raspadljivosti (2. Petrova 2:19, NW). A Sotona je izricanjem te prve laži postao “otac svih laži” (Ivan 8:44, Today’s English Version). S vremenom je ova grešna trojka spoznala da u laganju, odnosno u pouzdavanju u laži, nitko ne prolazi dobro.

Smrtonosne posljedice

Jehova je htio da sva njegova stvorenja — na nebu i na Zemlji — znaju kako svojevoljna neposlušnost neće proći nekažnjeno. Brzo je stupio u akciju, presudivši buntovnom duhovnom stvorenju da ostatak svog života provede izvan Božje svete organizacije. Povrh toga, na kraju će se Jehova Bog pobrinuti da Sotona bude u potpunosti izbrisan iz postojanja. To će se dogoditi kad ‘sjeme’, koje je Bog obećao dati, smrtonosno rani zmiju u glavu (1. Mojsijeva 3:14, 15; Galaćanima 3:16).

Adam i Eva bili su pak istjerani iz edenskog vrta. Bog je osudio Adama, rekavši: “Sa znojem lica svojega ješćeš hljeb, dokle se ne vratiš u zemlju od koje si uzet; jer si prah, i u prah ćeš se vratiti.” S vremenom su i on i Eva umrli, baš kao što je Bog prorekao (1. Mojsijeva 3:19).

Kao Adamovo potomstvo, čitava je ljudska obitelj bila ‘prodana pod grijeh’. Svi su ljudi naslijedili nesavršenost koja vodi u smrt (Rimljanima 5:12; 6:23; 7:14). Kakve su samo jezive posljedice proizišle iz te prve laži! (Rimljanima 8:22).

Duboko ukorijenjena navika

Budući da Sotona i anđeli koji su mu se priključili u pobuni protiv Boga još uvijek nisu uništeni, ne treba nas čuditi da nadahnjuju ljude da “govore laži” (1. Timoteju 4:1-3, NW). Kao posljedica toga, laganje je pustilo duboke korijene u ljudskom društvu. “Laganje je postalo tako uvriježeno”, primijetio je Los Angeles Times, “da je društvo sada već uvelike neosjetljivo na njega.” Mnogi danas dovode politiku i političare u blisku vezu s laganjem, no jeste li znali da u red najnotornijih lažljivaca spadaju i religiozni vođe?

Isusovi religiozni protivnici širili su za vrijeme njegove zemaljske službe laži o njemu (Ivan 8:48, 54, 55). On ih je javno osudio, rekavši: “Vaš je otac djavo; i slasti oca svojega hoćete da činite; (...) kad govori laž, svoje govori: jer je laža i otac laži” (Ivan 8:44).

Sjećate li se koja se laž proširila kada je nakon Isusovog uskrsnuća otkriveno da je njegov grob prazan? Svećenički glavari, kaže Biblija, “dadoše vojnicima dovoljno novaca govoreći: kažite: učenici njegovi dodjoše noću i ukradoše ga kad smo mi spavali”. Ta se laž veoma proširila i mnoge je zavela. Kako su samo zli bili ti religiozni vođe! (Matej 28:11-15).

Današnje religiozne laži

Kako glasi istaknuta laž koju danas govore religiozni vođe? Slična je onoj koju je Sotona rekao Evi: “Sigurno nećete umrijeti” (1. Mojsijeva 3:4, NW). No Eva je ipak umrla i vratila se u zemlju, u prah iz kojeg je bila stvorena.

No, je li ona samo naizgled umrla, a da je zapravo nastavila živjeti u nekom drugom obliku? Je li smrt samo prijelaz u neki drugi život? Biblija ne daje nikakvu naznaku da je neki svjesni dio Eve nastavio živjeti. Njena duša nije nadživjela smrt. Ona je sagriješila time što je bila neposlušna Bogu, a Biblija kaže: “Koja duša zgriješi ona će poginuti” (Ezehijel 18:4). Eva je, kao i njen suprug, bila stvorena kao živa duša i njen je život kao žive duše bio okončan (1. Mojsijeva 2:7). S obzirom na stanje u kojem se nalaze mrtvi, Biblija kaže: “Mrtvi nisu svjesni baš ničega” (Propovjednik 9:5, NW). No što naučava većina crkava?

Crkve uglavnom naučavaju da ljudi imaju besmrtnu dušu i da se ona smrću oslobađa kako bi iskusila jedan drugačiji život — bilo da je to blaženstvo bilo muka. Naprimjer, The Catholic Encyclopedia kaže: “Crkva izričito naučava vječnost paklenih muka kao vjersku istinu koju nitko ne može zanijekati niti dovesti u pitanje, a da pritom ne očituje herezu” (Svezak 7, stranica 209, izdanje iz 1913).

Kako li se to učenje razlikuje od onog što Biblija jasno govori! Biblija uči da se čovjek prilikom smrti ‘vraća u zemlju svoju: taj dan propadnu sve pomisli njegove’ (Psalam 146:4). Tako mrtvi, prema Bibliji, ne mogu trpjeti nikakve boli, jer apsolutno ničega nisu svjesni. Stoga Biblija potiče: “Sve što ti dodje na ruku da činiš, čini po mogućnosti svojoj, jer nema rada ni mišljenja ni znanja ni mudrosti u grobu [općem grobu čovječanstva] u koji ideš” (Propovjednik 9:10).

Valja biti na oprezu

Baš kao što su mnogi bili zavedeni lažima svećenikâ Isusovog vremena, tako postoji opasnost da čovjek bude zaveden lažnim učenjima današnjih religioznih vođa. Ti su ljudi ‘pretvorili istinu Božju u laž’ i šire lažna učenja, kao što je ono o besmrtnosti ljudske duše, i predodžbu da će ljudske duše biti mučene u paklenoj vatri (Rimljanima 1:25).

Osim toga, današnje religije obično izjednačavaju ljudske tradicije i filozofiju s biblijskom istinom (Kološanima 2:8). Zato se Božji zakoni o moralu — uključujući i zakone o poštenju i odnosima među spolovima — smatraju relativnima, a ne apsolutnima. Rezultat toga opisan je u časopisu Time: “Laži naprosto cvjetaju u društvenoj nesigurnosti, kada ljudi više ne razumiju pravila koja upravljaju njihovim međusobnim ophođenjem ili se pak s njima ne slažu.” (Usporedite Izaiju 59:14, 15; Jeremiju 9:5.)

Kad čovjek živi u sredini u kojoj se malo drži do istine, nije lako držati se Božjeg upozorenja da se ne laže. Što nam može pomoći da uvijek govorimo istinu?

Zauzeti stav za istinu

Naša želja da veličamo svog Stvoritelja daje nam najbolju motivaciju da njegujemo istinoljubiv govor. Valja zapaziti da Biblija naziva Stvoritelja ‘Bogom istine’ (Psalam 31:5, NW). Dakle, ako želimo ugađati svom Stvoritelju, koji mrzi “jezik lažljiv”, osjetit ćemo se ponukanima da ga oponašamo (Priče Salamunove 6:17). Kako to možemo činiti?

Marljivim proučavanjem Božje Riječi možemo steći ono što je potrebno da bismo ‘govorili istinu svaki sa svojim bližnjim’ (Efežanima 4:25). Međutim, nije dovoljno samo znati što Bog od nas zahtijeva. U slučaju da, poput mnogih u današnjem svijetu, nismo uvijek običavali govoriti istinu, morat ćemo uložiti velik napor da bismo počeli to činiti. Katkada ćemo trebati slijediti primjer apostola Pavla i oštro postupati sa samim sobom. “Bijem svoje tijelo i vučem ga kao roba”, napisao je Pavao (1. Korinćanima 9:27, St).

Daljnja pomoć u borbi da se uvijek govori istina jest molitva. Ako molimo Jehovu za pomoć, možemo dobiti ‘snagu koja je iznad obične’ (2. Korinćanima 4:7, NW). Čuvati “istinita usta” i odbacivati “jezik lažljivi” doista može značiti veliku borbu (Priče Salamunove 12:19). No uz Jehovinu pomoć, to se može postići (Filipljanima 4:13).

Uvijek imajte na umu da je Sotona Đavo taj koji stvara dojam da je laganje najnormalnija stvar. On je prevario prvu ženu, Evu, tako što joj je zlobno lagao. No mi itekako dobro znamo koje su bile katastrofalne posljedice Sotoninih laži. Zbog jedne sebične laži i tri sebična pojedinca — Adama, Eve i Sotone — na ljudsku su se obitelj sručile neizrecive patnje.

Da, istina o laganju može se usporediti sa smrtonosnim otrovom. No, sva sreća da i tome ima lijeka. Mi možemo prekinuti naviku laganja i vječno uživati naklonost Jehove, Boga koji je “obilan milosrdjem i istinom” (2. Mojsijeva 34:6).

[Istaknuta misao na stranici 19]

Laganje se može usporediti sa smrtonosnim otrovom

[Slika na stranici 17]

Posljedice laganja slične su razbijanju vaze