Što kaže Biblija?

Mogu li pravi kršćani očekivati božansku zaštitu?

DA BI svojim suobožavateljima dostavili pomoć, nakon molitve kršćani su krenuli u konvoju na put kroz ratom poharano područje gdje je postojala mogućnost da poginu. Uspjeli su neozlijeđeni proći kroz to područje na veliko zaprepaštenje zaraćenih vojski. Je li ih Božji anđeo štitio?

Jedan bračni par kršćana koji su dugo godina služili kao propovjednici poginuo je kad se avion srušio na području gdje su propovijedali od kuće do kuće. Zašto Božji anđeo u tom određenom trenutku nije avion ili njih uputio negdje drugdje? (Usporedi Djela apostolska 8:26.)

Uspoređujući ove događaje, mogli bismo se pitati: Zašto neki kršćani smrtno stradaju vršeći Božju volju, dok drugi, često u jako opasnim okolnostima, ostanu na životu? Mogu li kršćani očekivati božansku zaštitu, pogotovo u ovim kritičnim ‘posljednjim danima’? (2. Timoteju 3:1).

Svrha božanske zaštite

Jehova Bog obećao je da će blagosloviti i štititi svoj narod (2. Mojsijeva 19:3-6; Izaija 54:17). On je to na izvanredan način manifestirao u prvom stoljeću, kada je kršćanska skupština bila u povojima. To je vrijeme obilovalo svakovrsnim čudima. Isus je umnažao hranu kako bi nahranio tisuće ljudi; on i njegovi sljedbenici liječili su sve vrste bolesti i slabosti, tjerali nadljudske duhove iz onih koji su bili opsjednuti demonima te čak podizali mrtve. Pod božanskim vodstvom mlada je skupština narasla i postala čvrsto utemeljena. Ipak, i pored sve Božje zaštite koja je bila očita, mnogi vjerni kršćani pretrpjeli su ono što bi se moglo nazvati preranom smrti. (Usporedi Psalam 90:10.)

Razmotri slučaj Jakova i Ivana, Zebedejevih sinova. Izabrani za apostole, oni su zajedno s Petrom bili među Kristovim najbližim prijateljima.a Ali Jakov je umro mučeničkom smrću 44. n. e. dok je njegov brat Ivan živio do kraja prvog stoljeća. I jedan i drugi su očigledno vršili Božju volju. Zašto je bilo dozvoljeno da Jakov smrtno strada, dok je Ivan ostao na životu?

Svemoćni Bog sigurno je mogao spasiti Jakovu život. Zaista, ubrzo nakon Jakovljeve mučeničke smrti, Jehovin je anđeo spasio Petra od smrti. Zašto anđeo nije izbavio Jakova? (Djela apostolska 12:1-11).

Korištena u svrhu izvršenja Božjeg nauma

Da bismo razumjeli zašto se pruža božanska zaštita, moramo shvatiti da se ona ne pruža jednostavno zato da bi se pojedincima omogućilo da žive duže već da bi se zaštitilo nešto što je daleko važnije, izvršenje Božjeg nauma. Naprimjer, preživljavanje kršćanske skupštine kao cjeline je zajamčeno jer je ona usko povezana s ispunjenjem tog nauma. Međutim, Krist je otvoreno rekao svojim učenicima da bi se oni kao pojedinci zbog svoje vjere mogli suočiti sa smrću. Nakon što je to naveo, Isus je stavio naglasak na ‘ustrajnost do kraja’ a ne na čudesno izbavljenje (Matej 24:9, 13, NW). Činjenica da su neki pojedinci bili zaštićeni, a drugi nisu, ne ukazuje na to da je Bog pristran. Bog je jednostavno koristio osobu koja je bila u najboljem položaju da provede njegov naum, koji će na koncu donijeti korist čitavom čovječanstvu.

Budući da je prerana smrt u Božjoj službi realna mogućnost, kršćani bi trebali imati isti uravnoteženi stav poput trojice vjernih Hebreja koja su bila osuđena na smrt zbog toga što su obožavala Boga. Babilonskom kralju rekli su sljedeće: “Evo, Bog naš, kojemu mi služimo, može nas izbaviti iz peći ognjene užarene; i izbaviće nas iz tvojih ruku, care. A i da ne bi, znaj, care, da bogovima tvojim ne ćemo služiti niti ćemo se pokloniti zlatnom liku, koji si postavio” (Danijel 3:17, 18).

Jehova je sačuvao živote Petra i Ivana zbog njihove ključne uloge u izvršenju njegovog nauma. Petar je bio korišten kako bi ‘učvrstio’ skupštinu obavljajući djelo pastirenja, koje je uključivalo pisanje dviju nadahnutih biblijskih knjiga (Luka 22:32, St). Ivan je napisao pet biblijskih knjiga i bio ‘stup’ u ranoj skupštini (Galaćanima 2:9; Ivan 21:15-23).

Kako Jehova određuje kada će se točno i na koji način umiješati u živote svojih slugu, nemoguće je unaprijed reći. Sve što se sa sigurnošću može navesti jest to da je Krist obećao da će sa svojim sljedbenicima biti “sve vrijeme do svršetka svijeta” (Matej 28:20, St). On će osobito biti ‘s nama’ putem anđeoskog vodstva u djelu propovijedanja (Matej 13:36-43; Otkrivenje 14:6). Budući da imamo samo ove opće indikacije, ne možemo točno predvidjeti kako će se očitovati božanska pomoć ili tko bi mogao iskusiti božansku zaštitu. Što ako kršćanin osjeća da ima Božju zaštitu i vodstvo? Budući da se to ne može nepobitno dokazati niti opovrgnuti, nitko ne bi trebao suditi iskrene tvrdnje takve osobe.

Je li Bog bezosjećajan?

Da li činjenica da Bog dopušta smrt kršćana pokazuje da je on na neki način bezosjećajan? Ni u kom slučaju (Propovjednik 9:11). Jehova radi na tome da sačuva naš život ne samo za nekoliko godina ili čak desetljeća već u vječnost. Sa svoje nadmoćne točke gledišta, on upravlja događajima na vječnu dobrobit svakog pojedinca koji ga ljubi ili koji mu se približava. (Usporedi Mateja 18:14.) Ispunjenje njegovog nauma značit će potpuno odstranjenje svega što smo pretrpjeli u ovom sustavu stvari — čak i smrti. Toliko su složeni i savršeni Božji postupci da je apostol Pavao bio potaknut da uzvikne: “O dubino boga[t]stva i premudrosti i razuma Božijega! kako su neispitljivi njegovi sudovi i neistražljivi njegovi putovi!” (Rimljanima 11:33).

Budući da nas ništa ne može rastaviti od Božje ljubavi, pitanje koje bi si svaki kršćanin trebao postaviti ne glasi: ‘Hoću li imati božansku zaštitu?’ već ‘Posjedujem li Jehovin blagoslov?’ Ako ga posjedujemo, on će nam dati vječni život — bez obzira na to što nam se događa u ovom sustavu stvari. U usporedbi s vječno savršenim životom, svaka patnja — čak i smrt — u ovom sustavu djelovat će kao “trenutna i laka” (2. Korinćanima 4:17, NW).

[Bilješka]