Pogled u svijet
Dječji gerilci
Djeca su postala uobičajena pojava u gerilskim vojskama diljem svijeta. Prema pisanju International Herald Tribunea, djeca brzo nauče ubijati, a njihov osjećaj za ispravno i neispravno nije tako snažan kao što je snažna njihova želja da budu prihvaćeni od bilo koje vojne formacije koja im je postala poput obitelji. “U Ruandi i drugdje, djeca su bila počinitelji nekih od najgorih masakra”, rekao je jedan predstavnik Ujedinjenih naroda. “Ona imaju potrebu za pripadnošću nekome ili nečemu i za pohvalom, a njihovi bi im vršnjaci mogli odati priznanje samo ako postanu još hrabriji ili suroviji od odraslih.” U jednom afričkom sukobu, dječaci kojima je bilo samo osam godina bili su obučeni i prisiljeni da čine zvjerstva kao što su ustrijeliti vlastite roditelje i prerezati im grkljan. Otete djevojčice morale su kuhati, čistiti i pružati muškarcima spolnu zabavu. “Procjene s obzirom na to koliko djece trenutno ratuje u 24 sukoba kreću se od 50 000 pa čak i do 200 000”, piše časopis Newsweek.
Osiguranje cikasa
Mnogi botaničari smatraju da je cikas Encephalartos woodii najrjeđa biljka na svijetu. Zato su, kad je prošle godine Južnoafrička Republika odlučila poslati jedan primjerak ove palmolike tropske biljke na londonski Sajam cvijeća u Chelseau, poduzeli mjere predostrožnosti umetnuvši u njegovu stabljiku mikročip za zaštitu od krađe premazan antibakterijskom kremom. Sada se na taj način zaštićuje sve cikase koje se transportira u Južnoafričkoj Republici, izvještava New Scientist. U namjeri da zaustave kradljivce, stručnjaci za zaštitu okoliša iz Južnoafričke Republike sada na sličan način zaštićuju divlje cikase i to pomoću satelitskog sistema za pronalaženje.
Nestali poklopci otvora na pločnicima
Godine 1994. preko 200 stanovnika Pekinga propalo je kroz otkrivene otvore na pločnicima, izvijestile su novine Economic Daily. Što je uzrok tome? Tokom te godine kradljivci su s ulica kineske prijestolnice ukrali preko 2 000 poklopaca za otvore na pločnicima. Većinu su navodno ukrali migranti, koje nazivaju kineskim lutajućim stanovništvom. U proteklom desetljeću krađa poklopaca rasla je usporedo s porastom migracijskog stanovništva u tom gradu. Poklopci težine 60 kilograma mogu se prodati za više od 100 juana (12 američkih dolara). Među ozlijeđenim građanima bilo je i pješaka i biciklista.
Novi prijevodi Biblije
“Knjižare zapljuskuje prava poplava novih izdanja Biblije na suvremenom engleskom”, bilježi U.S.News & World Report. Dosad su izdane Biblije za djecu, sportaše, starije osobe, majke-domaćice, očeve i druge kategorije ljudi. Jedna od njih, Black Bible Chronicles, “služi se kolokvijalnim rječnikom i dramatizacijom ne bi li afroameričkim tinejdžerima biblijske priče učinila živopisnima”. Jedna druga, The New Testament and Psalms: An Inclusive Version, nastoji stvoriti jezik koji je neutralan s obzirom na rod. Boga se naziva “Ocem-Majkom”, a Sin čovječji postaje “ljudska osoba”. Kako ne bi uvrijedili ljevoruke osobe, prevodioci Božju desnu ruku nazivaju njegovom “moćnom rukom”, a tama se zbog rasističkih prizvuka više ne poistovjećuje sa zlom. A treću, New International Reader’s Version New Testament, njen je izdavač opisao kao “prvu Bibliju ikada napisanu na elementarnom čitalačkom nivou, najnižem koji postoji na tržištu”. Članak zaključuje: “Sve u svemu, danas samo na engleskom postoji preko 450 verzija Biblije. Zahvaljujući svim tim novim izdanjima koja stižu u knjižare, Biblija po svoj prilici neće doskora napustiti svoje dugogodišnje mjesto na listi bestselera svih vremena.”
Problemi s imenima
Kina, koja ima više od 1,2 milijarde stanovnika, suočava se sa sve užim izborom prezimena. Prema riječima istraživača, tamo je danas u upotrebi samo 3 100 prezimena, za razliku od nekih 12 000 u prošlosti. Oko 350 milijuna ljudi — otprilike koliko i zbir broja stanovnika Sjedinjenih Država i Japana — nosi pet najčešćih prezimena: Li, Wang, Zhang, Liu i Chen. Osim toga često se koriste jedna te ista imena. U Tijanjinu, naprimjer, više od 2 300 ljudi nosi isto ime i prezime, Zhang Li, i piše ga pomoću istih znakova, dok mnogi drugi upotrebljavaju isti izgovor ali pišu ga pomoću drugačijih znakova. Uslijed te zbrke, došlo je do mnogo krivih hapšenja, greškom su bili ispražnjeni bankovni računi, a u bolnicama se operiralo krive osobe. Republika Koreja ima sličan problem. Jedno je istraživanje iz 1987. pokazalo da se tamo svaka peta osoba preziva Kim. Da bi se spriječilo rađanje potomstva između bliskih rođaka zabranjivalo se sklapanje braka između osoba koje nose isto prezime. Rezultat toga bio je da je na tisuće parova živjelo zajedno ali nije registriralo svoj brak, našavši se tako u poziciji da nemaju pravo na socijalno osiguranje ili druge pogodnosti. No sada je vrhovni sud te zemlje donio odluku da će se takve brakove između osoba s istim prezimenom smatrati zakonitima ukoliko se parovi najprije vjenčaju u inozemstvu.
Optužene Ruanđanke
Uz muškarce, i žene moraju snositi odgovornost za pokolj najmanje 500 000 ljudi u Ruandi 1994, tvrdi organizacija Africa Rights sa sjedištem u Londonu. “Na tisuće žena bilo je ubijeno od drugih žena”, kaže se u njihovom izvještaju. “Žene nikada prije nisu u tolikoj mjeri preuzele aktivnu ulogu u pokoljima. To nije stvar slučaja. Idejni tvorci tog holokausta nastojali su u njega uključiti što je moguće više stanovnika — muškarce, žene pa čak i djecu koja imaju samo osam godina. Planirali su stvoriti naciju ekstremista međusobno povezanih krvlju genocida.” Mnoge žene koje su u tome sudjelovale bile su na povjerljivim položajima — položajima ministrica u kabinetu, regionalnih upraviteljica, opatica, učiteljica i bolničarki. Jedne su aktivno sudjelovale u pokolju, služeći se mačetama i vatrenim oružjem, dok su druge preuzele sporedne uloge stalno bodreći muške ubojice, omogućavajući im pristup u domove i bolnice te pljačkajući kuće i svlačeći i pljačkajući mrtve.
Prirodna sredstva za čišćenje
Neke cvjetnice pokazuju zadivljujuću sposobnost čišćenja i obnavljanja naftom zagađenog pustinjskog tla, izvještava londonski The Times. Znanstvenici su otkrili da na mjestima gdje je koncentracija nafte u pijesku manja od deset posto, te biljke odlično uspijevaju a korijenje im ostaje potpuno čisto. Zbog čega? Milijuni bakterija koje žive oko korijenja biljaka apsorbiraju naftu i razgrađuju je na bezopasne derivate. Te biljke pripadaju jednoj od najvećih biljnih porodica, porodici Compositae, u koju spadaju tratinčica, astra i mnogi korovi. U Kuvajtu su znanstvenici preporučili sađenje tih biljaka kako bi se ubrzalo čišćenje pustinje. Četiri godine nakon rata s Irakom, još uvijek je zagađeno oko 50 kvadratnih kilometara pustinje.
Služe se svojom glavom
“Afrikanke pješače kilometrima noseći teške vrčeve s vodom ili lonce s hranom baš kao da ne nose ništa”, piše časopis Discover. “Istraživači su otkrili da žene mogu nositi silne terete a da pritom ne troše nimalo dodatne energije.” Neke Kenijke mogu bez ikakvog dodatnog napora nositi čak 20 posto od vlastite tjelesne težine. Kako to postižu? Noseći “svoje terete daleko efikasnije od ljudi koji teške terete nose na leđima ili od ljudi koji nisu naučili služiti se svojom glavom”, odgovara New Scientist. “Istraživači smatraju da tajna leži u kretanju žena koje podsjeća na njihanje klatna.” Dok hodamo, krećemo se poput klatna koje se njiše, prenoseći pritom dio energije na sljedeći korak. Kod Evropljana se efikasnost ovog prijenosa energije smanjuje kako teret postaje teži. No kod Afrikanki koje nose teret na glavi, efikasnost se ustvari povećava, tako da njihovi mišići ne moraju izvršavati nikakav dodatni rad. No usavršavanje ove tehnike traje mnogo godina.
“Jeruzalemski sindrom”
To je “bolest turista koji su, obuzeti snažnim religioznim evokacijama tog grada, došli do uvjerenja da su Spasitelj ili neka druga biblijska ličnost ili pak da su dobili neku specijalnu poruku ili opunomoćenje od Boga”, piše časopis Time. “Većina je otprije imala psihičkih poremećaja.” Jedan bradati Talijan, koji je pronađen kako odjeven u kostrijet luta brdima nedaleko od Betlehema, tvrdi da je Isus. Jedan nagi čovjek koji zamahujući mačem trči Starim gradom kaže da ima zadatak izliječiti slijepe. Jedan kršni Kanađanin kaže da je Samson i to “dokazuje” time što trga metalnu rešetku s prozora svoje bolničke sobe i bježi. Osobe koje pate od ovog sindroma najčešće se dovodi u jeruzalemsku Psihijatrijsku bolnicu Kfar Shaul — ne da bi ih se liječilo već da bi ih se smirilo kako bi se mogli vratiti kući na oporavak. Bolnica godišnje primi oko 50 takvih pacijenata, mahom iz Zapadne Evrope i Sjedinjenih Država.