Zoster — nositi se s bolom

“Uplašio me snažan bol iza oka”, prisjeća se Ann. “Bojala sam se da mi u mozgu raste tumor.”

“Kad sam se probudila s tako neobičnim osjećajem neugode u jednoj strani abdomena, pomislila sam da se sigurno radi o slijepom crijevu”, sjeća se Jean.

“I prije sam imao osipe”, priča Dilip, “no pitao sam se zašto ovaj toliko boli ispod kože.”

ŠTO JE zapravo zoster? Ovaj izraz očigledno je preuzet iz grčkog jezika u kojem riječ ζωστήρ (zoster) znači “pojas” ili “pâs”.

U medicinskim krugovima poznat je kao herpes zoster (od grčke riječi hérpes, izvedene iz hérpo, što znači “gmizati”, i riječi zostér, koja, kao što smo rekli, znači “pojas”). U skladu sa svojim imenom, virus herpesa koji uzrokuje zoster potajno gmiže duž osjetnih živaca i često okruži torzo vijugavom prugom bolnih upala. Mučni bolovi u upaljenom živcu često mogu biti neizdrživi, pa otuda naziv “akutna bol” koji neki liječnici upotrebljavaju.

Rani simptomi zostera, kao što su groznica, prehlada i opća malaksavost često podsjećaju na simptome gripe, no može ih se pobrkati i sa simptomima srčanog napadaja, moždanog tumora ili nekog drugog ozbiljnog stanja. Oboljeli od zostera najčešće se žale na ukočenost, trnce i jak osjećaj peckanja ili svraba koji se sve više pojačava dok ne preraste u oštar, mučan bol.

Oko tjedan dana nakon pojave simptoma, duž mreže osjetnih živaca napadnutih virusom pojavljuje se ravna pruga svrbljivih crvenih prištića, obično iznad struka te samo s jedne strane tijela. Tipične lokacije nalaze se na rebrima, križima, prsima, vratu, čelu ili očima, ovisno o tome koji je živčani ganglij zahvaćen. Osip uskoro postane nakupina mjehurića, ili vodenih plikova, koji naizgled nalikuju onima koje uzrokuje otrovni ruj. Za desetak dana, mjehurići se osuše i počinju otpadati, ostavljajući u mnogo slučajeva za sobom ožiljke i dugotrajan bol, kao podsjetnike na nečiji susret sa zosterom.

Uzroci, učestalost i prognoze

Kako se dobije zoster? Vrlo je vjerojatno da je bolesnik sam sebe zarazio. Medicinska istraživanja gotovo sigurno su dokazala da je virus herpesa (varičela-zoster) koji uzrokuje zoster isti onaj visoko zarazni virus koji uzrokuje vodene kozice. To objašnjava zašto netko tko boluje od zostera može nekog drugog (uglavnom dijete) zaraziti vodenim kozicama. Međutim, da bi netko dobio zoster, on mora prvo preboljeti vodene kozice.

Nakon što je netko prebolio vodene kozice, obično u ranom djetinjstvu, imunološki sustav ne očisti u potpunosti tijelo od virusa varičela-zoster. On putuje do nekog udaljenog živčanog centra (istraživači smatraju da se isti nalazi u području kralješnice ili pak lubanje), te tamo ostaje u stanju mirovanja sve dok se ne pojave okolnosti koje on smatra povoljnima za ponovni napad, često godinama kasnije u razdobljima kada je imunološki sustav oslabljen.

I dok 10 do 20 posto ukupne populacije tokom svog života oboli od zostera, najosjetljiviji su oni u dobi iznad 50 godina. Istraživači procjenjuju da je polovina onih koji navrše 85 godina života preboljelo ovu bolest. Muškarci i žene podjednako su pogođeni. Bolest se može ponovno pojaviti, no donekle je utješno znati da se ponovno javlja u samo 2 do 4 posto slučajeva.

Napadaj zostera najčešće usljeđuje nakon razdoblja teške bolesti, neuobičajenog stresa, duže premorenosti ili drugih trauma u životu. Može uslijediti nakon kemoterapije, terapije zračenjem, ili drugih postupaka koji ugrožavaju ili oslabljuju imunološki sustav. Drugi napad virusa vodenih kozica ne uzrokuje ponovno obolijevanje od vodenih kozica, već zoster, koji ima neka općenita obilježja vodenih kozica. Ove karakteristike uključuju faze kao što su osip, mjehurići i kraste, no ipak, zoster je posebna bolest.

Koliko je zoster ozbiljna bolest i koliko dugo traje napadaj? Iako je zoster vrlo mučna bolest, rijetko je opasna po život. No kad je jednom dobijete, pripremite se na nekoliko tjedana neprestanog bola, koji će trajati dok tijelo bude prikupljalo obrambene snage kako bi se obranilo od ove razbuktale virusne infekcije. Trajanje bolesti u većini slučajeva kreće se od sedam do deset dana, iako se može dogoditi da prođu i do četiri tjedna dok se osip skroz ne zaliječi. Nije neobično da oboljeli od zostera osjećaju bol u živcima, što se naziva postherpetična neuralgija, još tjednima, katkada i mjesecima, nakon što su mjehurići nestali.

Ukoliko se infekcija proširi po oku, može ozbiljno utjecati na vid te može uzrokovati sljepoću. Stoga je preporučljivo posjetiti oftalmologa čim se primijeti da je zahvaćen dio lica. Ukoliko se rano započne s liječenjem, često se mogu spriječiti ozbiljne očne komplikacije.

Liječenje

Što se može učiniti kako bi se djelotvorno liječilo zoster? Iako su od davnina pa sve do danas iskušani mnogi lijekovi, pošteni odgovor glasi da medicinska znanost još uvijek nije pronašla metodu liječenja koja bi učinila nešto više od blagog ublažavanja posljedica i kontroliranja bola dok se bolest sama od sebe ne povuče.

Nedavno provedena istraživanja o upotrebi antivirusnih lijekova u liječenju različitih infekcija herpesom donijela su neke obećavajuće rezultate u pogledu liječenja zostera. Iako naprimjer, aciklovir, priznajemo, ne liječi ovu bolest, on kod nekih bolesnika usporava reprodukciju virusa i ublažava bol te skraćuje trajanje bolesti. Istraživači kažu da je, da bi se postigli dobri rezultati, važno rano započeti s liječenjem.

Tokom jedne studije provedene na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Coloradu kod oboljelih od zostera kojima je deset dana oralnim putem pet puta dnevno davano do 800 miligrama aciklovira napravilo se znatno manje rana i krasti te su osjećali znatno manji bol od onih ispitanika kojima je davan placebo. Istraživači se razmimoilaze kad je riječ o tome pomaže li aciklovir i pri ublažavanju postherpetične neuralgije. Vidarabin, jedan drugi antivirusni lijek, pokazao se donekle uspješnim u liječenju zostera. Vrše se i istraživanja na jednom cjepivu, no to je još uvijek u eksperimentalnoj fazi.

Mnogi koji su preboljeli zoster kažu da bi bol bilo lakše podnijeti kad ne bi bila tako uporna. Bol ne prestaje ni danju ni noću te oboljeloga iscrpi i psihički i fizički.

Tijekom onih dana kada je jačina boli koju bolesnik osjeća vrlo velika, liječnici mogu smatrati za shodno nekoliko dana davati oboljelome jača sredstva protiv bolova, iako ova mogu imati neželjene nuspojave. Ukoliko to bolesnik može podnijeti, ublažavajuće može djelovati i stavljanje mokrih hladnih obloga. Nekima je pomogla lokalna primjena kreme koja sadrži 1 posto srebrnog sulfadijazina nekoliko puta dnevno. Nemojte dirati mjehure; nemojte ih češkati i nemojte ih pokrivati povojima.

Rane će postupno zacijeliti, no kad zoster napadne po drugi put, mnogim oboljelima nema olakšanja u boli. Pojavljuje se postherpetična neuralgija, koja naročito iscrpljuje starije bolesnike te one sa oslabljenim imunološkim sustavom. Nije lako izdržati ovaj oštar, prodoran bol. Isprobani su kortikosteroidi, no iz medicinskih podataka nije moguće procijeniti djelotvornost i sigurnost ovih moćnih lijekova. U slučajevima dužeg trajanja bola, liječnici ponekad propisuju antidepresiv amitriptilin, no i to može dovesti do poteškoća, naročito pri dužem uzimanju.

Začudo, prilično obećavajući rezultati u kontroliranju boli postignuti su s mašću koja sadrži kapsaicin, koji se dobiva od ljutih feferona od kojih se pravi chili. No ta se mast može primijeniti tek nakon što su otvorene rane zacijelile. Jean, spomenuta na početku, u svojoj borbi s teškim slučajem zostera pronašla je olakšanje u tome što je nekoliko tjedana danju i noću nosila jedinicu TENS-a (transkutane električne živčane stimulacije). Slabi električni impulsi stišali su snažan unutarnji bol i omogućili joj slobodno kretanje.

Popis kućnih lijekova dugačak je, a većina se svodi na zdravu prehranu (s malim količinama arginina) te dodatke, kao što su vitamini B i C te L-lizin. Neki tvrde da pomaže lokalno primjenjivati jabučni ocat; drugi koriste vitamin E kako bi pospješili zacjeljivanje rana na koži.

Ukoliko obolite od zostera, vjerojatno neće proći mnogo vremena prije nego vam vaši bliži i dalji prijatelji počnu slati svoje, iako s vaše strane netražene, omiljene kućne lijekove. Neki će vam prijedlozi možda pomoći, s mnogima to neće biti slučaj. Možda će vam izmamiti osmijeh usred bola koji proživljavate. Barem ćete znati da se vaši prijatelji brinu za vas, a to saznanje može vam više koristiti od njihovih lijekova.

Dakle, u izlaženju na kraj sa zosterom, bolesnik i njegov liječnik možda mogu učiniti nešto da bi ublažili napad i umanjili bolove. No, ukoliko vam vaš liječnik kaže: “Izgleda da se radi o zosteru”, možda će vam jednostavno reći kako je najbolje vježbati strpljenje i ustrajnost sve dok obrambene snage koje je naš Stvoritelj ugradio u tijelo ne dovedu bolest pod kontrolu.