Što kaže Biblija?

Tko ide na nebo?

TERORISTIČKA bomba raznosi putnički avion u letu, i svi koji se u njemu nalaze ginu. Rođacima i prijateljima žrtava govori se da su njihovi voljeni sada na nebu, kao da se time kompenzira njihova prerana i nasilna smrt.

Popularni glazbenik umre te se za njega kaže da ‘trubi s anđelima na nebu’.

Bolest, glad ili nesreće liše malu djecu cijelog života, a svećenici kažu da ona sada uživaju nebesko blaženstvo, možda čak i kao anđeli!

Da li Bog ispravlja nepravdu nanesenu mladima i starima time što sve takve uzima k sebi u nebeski mir? Je li primanje na nebo jednostavno Božji način sačuvanja svega dobroga i hvalevrijednoga u čovječanstvu? Što Biblija kaže o tome?

Oni koji nisu na nebu

Biblija jasno kaže: “Ili ne znate da nepravednici ne će naslijediti carstva Božijega?” (1. Korinćanima 6:9). Međutim, Biblija govori i o mnogim drugim pravednicima i žrtvama nepravdi koji neće baštiniti nebesa.

Sam Isus rekao je o Ivanu Krstitelju, koji je upravo trebao biti mučen: “Zaista vam kažem: nijedan izmedju rodjenijeh od žena nije izišao veći od Ivana krstitelja; a najmanji u carstvu nebeskome veći je od njega” (Matej 11:11). Svi dječaci ispod dvije godine starosti u Betlehemu i okolici bili su nemilosrdno ubijeni od strane zlog kralja Heroda, koji je pokušao uništiti malog Isusa (Matej 2:16). Ipak, Isus je rekao: “Nitko [nijedan čovjek, nijedna žena i nijedno dijete] nije uzišao na nebo, osim Sina Čovječjega koji je sišao s neba [Isusa]” (Ivan 3:13, St). Zašto Isus za ove žrtve nepravde nije rekao da se nalaze na nebu?

Isus je otvorio put

Isus je sebe nazvao “put i istina i život”, a apostol Pavao o njemu je govorio kao o ‘prvencu umrlih’ (Ivan 14:6; 1. Korinćanima 15:20, St). Iz toga proizlazi da nitko nije mogao prije njega doći na nebo. No kada je Isus, nekih 40 dana nakon svog uskrsnuća, zaista uzišao na nebo, jesu li ga slijedili zaslužni vjerni ljudi koji su već umrli? Nekih deset dana kasnije, apostol Petar je rekao u pogledu kralja Davida: “Umro je i pokopan je i grob mu se nalazi među nama do današnjega dana. (...) Dakako, David nije uzišao na nebo” (Djela apostolska 2:29, 34,St).

Dakle, uzlaženje na nebo uključuje više nego samo kompenzaciju za nepravedne patnje pa čak i više nego samo nagradu za osobnu vjernost. Umjesto toga, ono osigurava formiranje nebeskog vladalačkog tijela sastavljenog od određenog broja ljudskih zastupnika pod Kristovim upravljanjem, pomazanih svetim duhom (Rimljanima 8:15-17; Otkrivenje 14:1-3).

Nebesko Kraljevstvo

Isus je o ovoj upravi, ili vladavini, govorio kao o ‘kraljevstvu nebeskom’ ili ‘kraljevstvu Božjem’ (Matej 5:3, 20; Luka 7:28; St). Nije bilo predviđeno da velike mase čovječanstva budu uključene u ovo administrativno tijelo. Stoga je Isus o njemu govorio kao o ‘malom stadu’ (Luka 12:32). Na originalnom jeziku koji je bio korišten da bi se zapisao ovaj dio Biblije, riječ “malo” (mikrós) suprotna je riječi “veliko” (mégas), i njena upotreba u Luki 12:32 odnosi se ili na kvantitet ili na malobrojnost. Stoga članstvo u “kraljevstvu nebeskom” ne dopušta neograničen broj. Da to prikažemo: Ukoliko biste bili zamoljeni da natočite malo vode u čašu, pazili biste da je ne prepunite. Tako i “malo stado” ne može biti sačinjeno od prevelikog broja ljudi. Božje Kraljevstvo ima točno ustanovljeni (“mali”) broj Kristovih suvladara.

Apostolu Ivanu otkriven je točan broj ovih vladara, 144 000 (Otkrivenje 14:1, 4). Ranije u Otkrivenju za ove iste kaže se da dolaze iz “svakoga koljena i jezika i naroda i plemena” da bi bili ‘Bogu carevi i svećenici’, a oni trebaju vladati kao kraljevi s neba nad Zemljom (Otkrivenje 5:9, 10). Ovo administrativno tijelo povezano s Isusom Kristom jest Kraljevstvo za koje je on naučio svoje sljedbenike moliti. Ono je i sredstvo kojim će loša vladavina na ovoj Zemlji biti okončana, čime će se obnoviti pravda i mir na čovjekovom domu, Zemlji, kao i vječna vitalnost njenih stanovnika (Psalam 37:29; Matej 6:9, 10).

Odabrano vladalačko tijelo

Budući da su ljudske vladavine koje će Kraljevstvo zamijeniti tako prožete korupcijom, nije li nam jasno zašto oni koji su uključeni u tu nebesku vladu moraju biti pažljivo odabrani i prokušani od strane Boga? Situacija u kojoj se čovječanstvo trenutno nalazi može se usporediti sa situacijom u kojoj se nalaze stotine putnika u oštećenom mlažnjaku po lošem vremenu. Da li biste u takvoj kritičnoj situaciji željeli posadu sastavljenu od mladih, neiskusnih ljudi? Teško! Situacija bi zahtijevala posadu pažljivo odabranu i to po strogim kriterijima.

U vezi s onima koji će služiti na nebu s Kristom Isusom, možemo biti zahvalni što znamo da “Bog postavi sve ude u tijelu kako je koga htio” (1. Korinćanima 12:18). Osobna želja ili ambicija za položajem u Kraljevstvu nisu odlučujući činitelji (Matej 20:20-23). Bog je postavio određena mjerila vjere i ponašanja kako bi nedostojnima zapriječio pristup (Ivan 6:44; Efežanima 5:5). Uvodne riječi Isusove Propovijedi na gori pokazuju da Kristovi suvladari moraju pokazati da su duhovno nastrojeni, blage ćudi, ljubitelji pravednosti, milosrdni, čista srca i miroljubivi (Matej 5:3-9; vidi i Otkrivenje 2:10).

Srećom, velika većina čovječanstva, iako je Bog nije izabrao da bude među predstavnicima ovog nebeskog vladalačkog tijela, nije ostavljena bez nade. Oni će nastaniti ovu prekrasnu Zemlju i uživati blagodati njegove božanske vladavine. Žrtve prošlih nepravdi umrle prije mnogo vremena bit će uskrsnute da bi živjele zajedno s onima koji će preživjeti da vide kako Božje Kraljevstvo ‘dolazi’ u najpunijem smislu riječi. Obećanje: “Pravednici [će] nastavati na zemlji, i bezazleni će ostati na njoj”, bit će održano (Matej 6:9, 10; Priče Salamunove 2:21; Djela apostolska 24:15).