Pogled u svijet
“Siguran seks” — ne baš tako siguran za žene
Unatoč velikom publicitetu u korist “sigurnog seksa” i upotrebe prezervativa kako bi se izbjeglo dobivanje AIDS-a, liječnici počinju dovoditi u pitanje mudrost takvog savjeta. U medicinskom izvještaju objavljenom u pariškom listu Le Figaro kaže se da iako prezervativi pružaju muškarcima određenu mjeru zaštite protiv AIDS-a, ženama oni pružaju daleko slabiju zaštitu budući da zaraženi partner lako može zaraziti vanjsku površinu prezervativa. Žene su također posebno izložene riziku od zaraze tijekom menstruacije te kada imaju bilo koji oblik vaginalne infekcije ili ozljede. Statistike pokazuju da su, kako se čini, u zaštiti žena od AIDS-a prezervativi sada djelotvorni u manje od 69 posto slučajeva. Komentirajući ovaj smanjeni faktor “sigurnosti”, jedan je liječnik primijetio: “Što biste rekli za avion koji tokom godine ima samo 69 posto šansi da se ne sruši?”
Moždani jogging
“Slabo pamćenje obično nije stvar sudbine već slabog treniranja”, izvještava DAK Magazin, publikacija koju izdaje njemačko zdravstveno osiguranje. Kao što uslijed neaktivnosti mišići postanu atrofični, tako i mozak, ako se malo vježba, zarđa i pohranjuje manje podataka. Je li to uglavnom problem starijih? Daleko od toga! “Budući da nam se razmišljanje često olakšava ili čak čini nepotrebnim”, komentira časopis, čak i za mlade postoji rizik da im pamćenje zarđa, što se događa kad ispravno ne zapošljavaju svoj um. Što može pomoći? Časopis preporučuje moždani jogging, korištenje igara za mozganje, kao što su slagalice koje uključuju brojke i slova abecede, čime se stimulira um i pamćenje. Također, “križaljke mogu biti od pomoći”.
Poruke s vlakova na toaletnom papiru
Dok se ne uvede modernija oprema, jedini način na koji kondukter u vlaku može obavijestiti vlasti o nekom hitnom slučaju na skoro svakom talijanskom vlaku jest sljedeće: Napisati poruku, ubaciti je unutar role toaletnog papira i zavitlati je s jurećeg vlaka na sljedećoj stanici duž pruge, nadajući se da će biti pronađena i da će vlasti biti obaviještene. Ovaj sistem, “star koliko i sama željeznica”, preporučuje se i službenim željezničkim odredbama. To je “još uvijek djelotvorna, isprobana i dokazana metoda”, kaže jedan službenik Talijanske državne željeznice, koji bez obzira na to priznaje da su “komunikacije na vlakovima vrlo ozbiljan problem”. Suočeno s bolešću putnika, sumnjivom prtljagom, činom agresije ili krađom, “osoblje Državne željeznice zapravo je nemoćno”, kaže talijanski list Corriere della Sera, budući da nije ovlašteno intervenirati. Da bi se riješio problem komunikacije, Talijanska državna željeznica namjerava u bliskoj budućnosti instalirati kućne prijenosne telefone.
Američki paradoks s pištoljima
Sve veći broj ubojstava u Sjedinjenim Državama počinjenih iz pištolja, zajedno s bujicom masovnih pucnjava, doveo je do toga da neki razmišljaju kako je vrijeme da se kriminalcima oduzmu pištolji, a neki kako je vrijeme da i sami kupe pištolj. “Mnogi ljudi, zapravo, mogu u isto vrijeme misliti i jedno i drugo”, kaže se u časopisu Time. Iako postoji sve veći pritisak u pravcu kontrole oružja, ljudi kupuju pištolje više no ikada ranije. Kad je Bradyev zakon (zakon o kontroli oružja) usvojen, preprodavači oružja izvijestili su prije njegovog stupanja na snagu astronomske prihode. Sada u Sjedinjenim Državama ima oko 211 milijuna pištolja. Želeći smanjiti taj broj, započelo se s programima kojima se ljudima omogućilo da predaju oružje i za njega dobiju priznanicu na 100 američkih dolara — bez postavljanja ikakvih pitanja. Ove kampanje povukle su s ulica stotine pištolja, no neke je to potaklo da kupuju jeftine pištolje kako bi ih mogli predati i zaraditi na tome. Vlasnik jedne prodavaonice oružja rekao je: “Mogu vam garantirati da mnogi ljudi koji ujutro predaju pištolje, još ih uvijek poslijepodne posjeduju.”
Prisluškivani Japan
Nazvavši prisluškivanje japanskom “nacionalnom razbibrigom”, Mainichi Daily News izvijestio je da je “Japan jedna od najprisluškivanijih zemalja na svijetu, u kojoj se [godišnje] proda 60 000 majušnih radiomikrofona”. Neki prislušni uređaji toliko su mali da mogu stati u kemijske olovke. Postoje uređaji koji mogu uhvatiti razgovor na 15 metara i prenijeti ga na udaljenost od 3 kilometra. Tko su japanski prisluškivači? Prema listu, mnogi prisluškivači samo traže “frekvencije na kojima mogu naći najsočnije poslastice” ogovaranja. No mnogi su “ljubomorni ljubavnici koji se žele uvjeriti u naklonost svog partnera ili očevi koji žele držati na oku kretanje svojih kćeri”.
AIDS desetkuje Afriku
Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, od preko 15 milijuna poznatih slučajeva AIDS-a u svijetu, nekih 10 milijuna nalazi se u Africi, što Afriku čini najzaraženijim kontinentom na svijetu. “Mali pješčani nasipi protiv nadirućih rijeka.” Tako je profesor Nathan Clumek opisao mjere koje se trenutno poduzimaju da bi se suzbila epidemija AIDS-a. U intervjuu objavljenom u pariškom dnevniku Le Monde, profesor Clumek rekao je da šefovi afričkih država ne shvaćaju u potpunosti koliko će razorno taj virus djelovati na Afriku. Godine 1987, kad je profesor Clumek davao procjene da će 10 posto kontinenta biti zaraženo AIDS-om, mnogi su mislili da pretjeruje. Danas se procjenjuje da će u budućnosti negdje od 20 do 40 posto afričkog stanovništva biti zaraženo ovim smrtonosnim virusom.
Prekomjerno ribarenje iscrpljuje mora
“Jedna engleska izreka kaže: ‘Ima još riba u moru.’ No to nije točno”, piše The Economist. “Morsko obilje eksploatira se preko svojih granica.” Od rekordne 1989. godine, svjetski ulov morske ribe opada. Razlog je jednostavan: “U moru je ostalo premalo ribe da bi se održala riblja mlađ. Ribari žive od glavnice, loveći ribu potrebnu za reprodukciju.” Prema Organizaciji Ujedinjenih naroda za prehranu i poljoprivredu, od 17 glavnih svjetskih oceanskih lovišta, 13 ih je problematično — od kojih su 4 označena kao komercijalno iscrpljena. Sofisticirana tehnologija — kao što su sonarna i satelitska komunikacija — omogućila je ribarima da lociraju ribu čak i u udaljenim područjima kao i da se vrate točno na najbolje lovište. Veliki prerađivački kočari veličine nogometnog igrališta, s još većim mrežama, izvlače prekomjerne količine ribe. The Economist kaže da su za tu rastrošnost odgovorne vlade, budući da se 90 posto svjetskog ulova nalazi unutar 200 nautičkih milja od obala nekih zemalja, nad čijim su vodama one proglasile suverenost. Vlade drže ribarske flote drugih zemalja podalje, no dopuštaju domaćim flotama da se šire te ih čak i subvencioniraju.
Bolje navike spavanja
“Nespavanje se mnogim ljudima može činiti produktivnim, no posljedice uskraćivanja tijelu sati spavanja na kraju će biti vrlo neproduktivne”, kaže brazilski časopis Exame. Neurolog Rubens Reimão objašnjava: “Organizam neće zaboraviti sate sna koje mu pojedinac duguje. Nasuprot tome, uvijek će ih zapamtiti te će iznenada podastrijeti račun koji se manifestira u obliku rupa u sjećanju, problema s koncentracijom i spore sposobnosti razmišljanja.” Da bi se izbjegla prekomjerna anksioznost, dr. Reimão preporučuje: “Ostavite rješavanje poslovnih problema ili razmišljanje o njima za vrijeme koje provodite na radnom mjestu.” Da biste se bolje relaksirali te da biste imali bolji san, Exame preporučuje redovito vježbanje, laganu muziku, prigušeno osvjetljenje i dobre misli.
Ministrantice služe pri katoličkoj misi
Neke su crkvene vlasti dosad tolerirale korištenje djevojčica za asistiranje svećenicima tokom celebriranja mise. U pismu koje je odobrio papa Ivan Pavao II, a koje je poslano predsjednicima katoličkih biskupskih konferencija diljem svijeta, Kongregacija za bogoslužje i sakramente dala je svakom pojedinom biskupu pravo da ovlasti ministrantice da pomažu u služenju mise. Prema listu Corriere della Sera, iznoseći objavu, a želeći pritom “eliminirati čak i najmanji tračak nade za feminističke težnje”, predstavnik Vatikana Joaquin Navarro Valls brzo je istaknuo da ova novina ni na koji način ne modificira stav crkve prema ženskim svećenicima. Čemu onda ministrantice? “To me ne iznenađuje”, komentirao je sociolog Franco Ferrarotti. “Crkva ne može pronaći svećenike, a čini se da ne može pronaći ni ministrante.”
Kult eunuha
List Indian Express, koji izlazi u Bombayu izvještava da u Indiji postoji preko milijun eunuha. Samo 2 posto njih rođeno je u ovom stanju. Ostali su kastrirani. Prema Expressu, ljepuškasti dječaci bivaju zavedeni ili kidnapirani i odvedeni u neki od mnogih centara za stvaranje eunuha u Indiji. Tamo dječaci bivaju podvrgnuti obredu koji uključuje “kneževski tretman” i kulminira odstranjenjem njihovih testisa. Nakon toga novopečenog eunuha usvoji stariji eunuh, čime se uspostavlja veza “majka-kći”. Tim eunusima bivaju dana ženska imena te se ponašaju i odijevaju poput žena. Većina eunuha organizirana je u kult s predsjedajućim božanstvom. Diljem Indije postoji mnogo hramova u kojima se tokom godišnjih svečanosti eunuhe slavi i štuje kao božanska bića.