Božja Riječ je živa
Vječni život — gdje će ga dobiti?
ISUS je rekao svojim učenicima: “U kući Oca moga ima mnogo stanova; ... Idem da vam pripravim mjesto! Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit ću se da vas uzmem k sebi” (Ivan 14:2, 3, ST).
Nebo je bilo Isusova kuća. Bog ga je odatle poslao na Zemlju. Sada je Isus obećao svojim apostolima da će ih uzeti (u svoju kuću) da žive s njim na nebu. A što će Isus i njegovi učenici raditi na nebu?
Znamo da je Bog odabrao Isusa za kralja svog Kraljevstva. Dakle, drugi trebaju biti suvladari s Kristom u Božjoj nebeskoj vladavini. Isus je rekao svojim apostolima: “I ja sklapam s vama savez za Kraljevstvo, kao što je moj Otac sklopio sa mnom savez za Kraljevstvo” (Luka 22:29, NS). Pavao i Timotej bili su među tim vladarima s Kristom. Zato je Pavao pisao Timoteju: “Ako i dalje ustrajemo, s njim ćemo i vladati kao kraljevi” (2. Timoteju 2:12, NS).
No, tko će biti zemaljski podanici Božjeg Kraljevstva? Čovjek koji je krstio Isusa je njegov rođak — bratić, Ivan Krstitelj. Isus je rekao za njega: “Među rođenima od žena nije ustao veći od Ivana Krstitelja.” Ivan se zaista pokazao velikim svojim revnim pripremanjem puta Kristu i sakupljanjem onih koji su kasnije postali prvim Isusovim učenicima. Isus je ipak za njega rekao: “Onaj koji je najmanji u Kraljevstvu nebeskom veći je od njega” (Matej 11:11, NS). Suglasno tome, Ivan neće biti među onima, koji idu na nebo vladati s Kristom. On će biti ubrojen među mnoge zemaljske podanike Kraljevstva.
Biblija pokazuje, da će samo ograničeni broj osoba, “malo stado”, otići na nebo da bi bili kraljevi s Isusom Kristom. U Bibliji se daje njihov konačan broj od 144 000. Ostatak vjernog čovječanstva živjet će na Zemlji, kao podanici tih vladara (Luka 12:32; Otkrivenje 14:1, 3).
Pod pravednom vladavinom Božjeg Kraljevstva, Zemlja će postati rajem, upravo kao što je to bila Božja namjera u početku, kada je postavio Adama i Evu u raju Edena. Tada će biti ispunjeno biblijsko obećanje: “Pravednici će posjedovati Zemlju i na njoj boraviti zauvijek” (Psalam 37:29, NS).