Meksička privredna obnova — koliko je uspješna?
OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ MEKSIKA
ŠIROM svijeta mnoge se nacije bore s visokom inflacijom, devalvacijom novca, nestabilnošću i društvenim nemirima. Promjene koje su se odigrale u Rusiji u zadnje dvije godine izgleda da su i toj zemlji donijele porast ekonomskih problema. Sjedinjene Države se, mada ih se smatra najbogatijom zemljom svijeta, pokušavaju izvući iz recesije. Japanski nagli privredni polet sad je usporen pa Japanci pažljivije raspolažu svojim novčanim sredstvima. Kad je riječ o Latinskoj Americi, ekonomske poteškoće su način življenja.
Pod ovakvim okolnostima možda izgleda čudno čitati deklaracije o meksičkoj privrednoj obnovi. Meksički predsjednik Carlos Salinas de Gortari izjavio je: “Smanjili smo inflaciju od gotovo 200 posto u 1987. na razinu koja je već pala na 10 posto i nastavlja opadati.” U svom govoru Foreign Policy Associationu u New Yorku nastavio je: “Od 1989. trinaest milijuna Meksikanaca dobilo je električnu energiju, jedanaest milijuna dobilo je pitku vodu a osam i pol milijuna kanalizaciju.”
Dakle, mogla bi se pojaviti neka pitanja. Što je sve uključeno u tu obnovu? Poboljšava li se životni standard Meksikanaca?
Godine krize
Do sedamdesetih godina smatralo se da je Meksiko ekonomski stabilna država. Uz tečaj od 12,50 pezosa za jedan američki dolar, privreda je u osnovi bila stabilna, a inozemni dug bio je donekle pod kontrolom. Međutim, u osamdesetima, kad se činilo da bi trebalo doći do naglog ekonomskog procvata zbog novog pronalaska nafte u Meksiku, neočekivano je izbila kriza, pa je u 1987. Meksiko dostigao najveću stopu inflacije.
U to vrijeme bilo je izrazito teško ići ukorak s novčanom potražnjom, a država je nastavila štampati novac koji je svakodnevno gubio na vrijednosti. Iz zemlje su se počele iznositi ogromne količine novca da bi ga se pohranilo u sigurnijim inozemnim bankama. Devalvacija pezosa bila je gotovo jednaka stopi inflacije. U godini 1992, kada je devizni tečaj iznosio 3 110 pezosa za jedan dolar, devalvacija je premašila 24 000 posto od razdoblja sedamdesetih kada je tečaj bio 12,50 pezosa.
Većina mjera koje je vlada poduzela u protekla dva šestogodišnja razdoblja kako bi riješila gore spomenute probleme izgledala je samoporažavajuće te je oslabila meksičku ekonomiju. Kako u zemlji tako i u drugim državama, počelo se širiti nepovjerenje, osobito nakon što je 1982. Meksiko obznanio kako nije u stanju otplatiti čak ni kamate svog inozemnog duga.
Radikalne promjene u meksičkoj privredi
Promjene su se odigrale za mandata predsjednika Carlosa Salinasa de Gortaria, koji je došao na vlast 1. prosinca 1988. Predsjednik Salinas, ekonomist i diplomirani student harvardskog sveučilišta, okružen grupom stručnjaka za financije, suočio se sa zadatkom restruktuiranja meksičke privrede. Moglo se birati između dvije mogućnosti: mješovita privreda ili tržišna privreda. Kod mješovite privrede država nadzire veći dio industrije i uslužnih djelatnosti, dok istovremeno ostavlja mogućnost za postojanje privatnih poduzeća. Kod tržišne privrede zemlja ima potpunu slobodu pa industrija i privatni sektor mogu poslovati uz minimalno uplitanje države. Salinasova vlada odlučila se za mješovitu privredu krenuvši suprotno od smjera kojeg se slijedilo prijašnjih godina. Prijašnja vlada nagomilala je mnoga poduzeća i uslužne agencije koje su, umjesto da budu produktivne, trebale novčanu pomoć od države kako bi se održale. Sada su privatnim poduzećima pružene veće mogućnosti pa su se stoga počela prodavati neka državna poduzeća — do sada gotovo 400 — što je omogućilo kretanje gotovinskog kapitala te rasteretilo državni budžet.
Privatizacijom poduzeća i uz prateću politiku štednje u javnim izdacima Meksiko je bio u mogućnosti refinancirati svoj inozemni dug koji je u 1993. iznosio preko 103 milijarde američkih dolara. Pod tim okolnostima neke zemlje sada s više povjerenja Meksiko smatraju zemljom za moguća ulaganja.
Sporazum o sjevernoameričkoj slobodnoj trgovini (North American Free Trade Agreement — NAFTA)
Od 1990. godine vode se pregovori o sporazumu o slobodnoj trgovini između Kanade, Sjedinjenih Država i Meksika. Raspravljanje o konačnoj potvrdi ovog sporazuma nastavljeno je tokom 1993, osobito u Sjedinjenim Državama. Prihvaćanje sporazuma trebalo je završiti do kraja 1993. tako da bi sporazum mogao stupiti na snagu 1. siječnja 1994. Dok su za vlade bivšeg američkog predsjednika Georgea Busha vođeni pregovori o sporazumu, za mandata predsjednika Clintona pojavili su se mnogi protivnici sporazuma u Sjedinjenim Državama i u Kanadi. Odakle te nesuglasice?
Postoje različiti stavovi o mogućim posljedicama NAFTA-e. Razumljivo, meksičko je gledište pozitivno. Jaime José Serra Puche, meksički ministar za vanjsku trgovinu i privredni razvoj, izjavio je grupi američkih biznismena u Detroitu: “NAFTA je razuman i koristan potez. To jest, NAFTA će nam pomoći da stvorimo više radnih mjesta, pomoći će nam da postanemo konkurentniji, a također će biti od koristi za ekologiju.” Mnogi Amerikanci sumnjaju u ovu posljednju izjavu — oni tvrde kako ekologija nije bila najvažniji povod meksičkih poslova na granici Sjedinjenih Država. Također je objavljeno kako američki sindikati strahuju da će NAFTA uzrokovati značajan gubitak radnih mjesta za američku radnu snagu. Odgovor predsjednika Salinasa glasi: “Meksiko američkim izvoznicima predstavlja tržište s najbržim porastom.” Izjavio je kako je Meksiko “treći po redu najveći kupac američkih proizvoda, odmah iza Kanade i Japana”.
Osim Sjedinjenim Državama i Kanadi kao trgovinskim partnerima, Meksiko otvara svoja vrata i drugim zemljama. Japan je pokazao interes za ulaganje u Meksiko. Štoviše, jedno od poduzeća (Teléfonos de México) koje je privatizirano, otkupljeno je većinom japanskim kapitalom.
Meksički Nuevo Peso (novi pezos)
Jedna od vladinih strategija za bolje nadziranje financija jest promjena meksičke valute. Zbog devalvacije pezosa u odnosu na američki dolar, za poslovne transakcije bile su potrebne ogromne svote novca. Sve do 1992. bilo je potrebno 3 150 pezosa za jedan dolar, što znači da je za svotu od 1 000 dolara bilo potrebno 3 150 000 pezosa. Možete li si predočiti veće svote novca kao naprimjer jedan milijun ili 100 milijuna dolara? Te bi sume imale previše znamenaka da bi bile praktične za poslovne transakcije. Zbog toga je u 1993. odlučeno da se pezosu oduzmu tri nule. Sada tečaj iznosi 3,20 pezosa za dolar, a u domaćoj ekonomiji ponovo je omogućena upotreba sitnog novca.
Nova privreda — odjeci u zemlji
U Meksiku već nekoliko godina postoji sporazum između investitora, privrede i bankarskog sektora da se pokuša kontrolirati rast cijena. Radnički sindikati također su se složili da neće zahtijevati povećanje plaća. To je način da se kontrolira inflacija. No, koliko je ta kontrola dosad uspješna? Neki smatraju da su, dok je porast plaća bio pod kontrolom, cijene rasle. Mada je inflacija, prema službenim podacima, u 1993. zadržana ispod deset posto, prosječni građani, uključujući i domaćice, smatraju kako su svakog dana za istu svotu novca mogli sve manje kupiti. Londonski Economist rezimirao je situaciju, rekavši: “Fiesta je otvorila put siesti.”
Time se postavlja pitanje: Je li privredni napredak stimulirao stvarni napredak meksičkog društva? Nažalost, siromaštvo se i dalje rapidno širi. Uz minimalne radničke plaće, rečeno je, koje jedva prelaze 150 dolara mjesečno, u mnogim je mjestima nemoguće izbjeći siromaštvo. U nekim je meksičkim državama minimalna plaća čak i manja. Prosječni radnik ili zidar može zaraditi u protuvrijednosti od 200 do 300 dolara mjesečno, što prehranjivanje njegove obitelji čini veoma teškim. Prema nedavno provedenom istraživanju “od 91,9 posto meksičke populacije koja živi u siromaštvu, njih otprilike 30,1 posto živi u krajnjoj bijedi” (El Universal, 31. ožujka 1993).
U takvim prilikama preko 380 000 Jehovinih svjedoka propovijeda pozitivnu poruku za 85 milijuna Meksikanaca — kako će uskoro širom svijeta biti otklonjeno siromaštvo i nepravda, pod vladavinom Božjeg Kraljevstva u rukama uskrsnulog Isusa Krista. Biblija obećava: “Jer, evo, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju. Prijašnje se više neće spominjati, niti će vam na um dolaziti.” “Gradit će kuće i stanovat u njima, saditi vinograde u uživati rod njihov. Neće se više graditi da drugi stanuju, niti saditi da drugi uživa: vijek naroda moga bit će ko vijek drveta, izabranici moji dugo će uživati plodove ruku svojih” (Izaija 65:17, 21-24, St). Tada će nestati siromaštva, gdje god da je postojalo.
[Istaknuta misao na stranici 20]
“Meksiko američkim izvoznicima predstavlja tržište s najvećim porastom” (predsjednik Salinas).