Premoštavanje provalije između liječnika i pacijenata Svjedoka

LIJEČNICI po cijelom svijetu znaju jednu osnovnu stvar o Jehovinim svjedocima: Oni odbijaju transfuzije krvi. Međutim, mnogim liječnicima još je malo što poznato o Svjedocima. Stoga kad žele dati transfuziju krvi pacijentu Svjedoku, odbijanje im može izgledati potpuno nerazumno. Zbog toga, nažalost, može nastati provalija između liječnika i pacijenta.

Premalo liječnika uviđa da Jehovini svjedoci nemaju ništa protiv medicinskog liječenja i da je njihov stav prema krvi neoboriv i čvrsto ukorijenjen na biblijskom zakonu. U međuvremenu je razumnost ovog biblijskog stava pouzdano opravdana poplavom novih znanstvenih otkrića, kako u vezi opasnosti transfuzija tuđe krvi, tako i sigurnosti alternativa za transfuziju. Ali, kako mogu Jehovini svjedoci posredovati takve informacije medicinskom osoblju?

Odbori za kontaktiranje s bolnicama

U tu svrhu je Vodeće tijelo Jehovinih svjedoka pokrenulo uspostavljanje Odbora za kontaktiranje s bolnicama u većim gradovima sa velikim medicinskim ustanovama. U SAD postoji već oko 100 Odbora, koji se sastoje prosječno od pet članova, i koji se trude premostiti provaliju između medicinskog osoblja i Svjedoka. Početkom ove godine ta priprema je proširena na druge zemlje. Od 19. veljače do 27. ožujka, tri člana Službe za bolničke informacije u Brooklynu posjetili su osam podružnica Jehovinih svjedoka u pacifičkom području.

Namjera je bila trostruka: održati seminare za obučavanje odabranih Svjedoka koji bi služili u Odborima za kontaktiranje s bolnicama, obučiti osoblje podružnice za rukovođenje Službama za bolničke informacije u svakoj podružnici i posjetiti bolnice i liječnike kako bi ih se ohrabrilo da nastave i prošire liječenje Jehovinih svjedoka bez krvi. Održana su četiri seminara: u Sydneyu za Australiju i Novi Zeland, u Manili za Filipine, Hongkong i Taiwan, u Ebina Cityju za Japan i Koreju i zaključno u Honoluluu za Havaje.

Za vrijeme programa korišteni su dijapozitivi i video film, kako bi se objasnile funkcije i sadržaj krvi, kao i rastući broj medicinskih alternativa za tuđu krv. Razgovori su obuhvaćali načine pomaganja Jehovinim svjedocima kod problema u vezi sa krvlju. Seminar je također naglasio važnost suradnje sa liječnicima i bolnicama, jer im to olakšava poštivanje stava Svjedoka. Jedan član japanskog Odbora je rekao: “Program nam je omogućio upotpunjenje razumijevanja.” Više od 350 Svjedoka svih životnih zvanja bilo je obučavano na ta četiri seminara.

Podružnice su unaprijed ugovorile sastanke sa poznatim kirurzima i vodećim službenicima velikih bolnica, kako bi sa njima razgovarali o beskrvnom liječenju Jehovinih svjedoka. U svakoj podružnici su tri tima, od kojih je svaki vodio jedan zastupnik iz Brooklyna, bila određena za takve posjete. To za te naimenovane članove bolničkog odbora nije bilo samo trenutno obučavanje, već ih je učinilo slobodnijima u razgovoru sa liječnicima i zastupnicima zdravstvene zaštite. Učinjeno je više od 55 takvih posjeta u toku tog razdoblja od šest tjedana.

Mostovi suradnje

Rezultati su bili zadovoljavajući. U Australiji je jedan od tih timova posjetio zamjenika ministra zdravstva New South Walesa. Razgovarali su s njim o vršenju beskrvnih operacija u mnogim bolnicama i predložili da Australija postane južnopacifički centar za takve operacije na Jehovinim svjedocima. On nije vidio razloga da liječnički timovi ne vrše takve operacije. U Australiji su izvršena 22 posjeta. Direktor jedne bolnice je rekao: “Vi više znate o pitanju krvi i alternativnom liječenju nego mi.” Predstojnik jedne grupe od sedam bolnica zajamčio je da će odrediti jednog profesora kirurgije koji bi proveo zamisao o formiranju timova kirurga u jednoj od svojih bolnica, kako bi omogućio beskrvno liječenje za Jehovine svjedoke.

U centru za srčana oboljenja u Manili — kojeg mnogi smatraju najboljim na Orijentu — ravnateljici je objašnjeno da je oko 100 Jehovinih svjedoka, koji čekaju na operaciju srca, stavljeno na kraj popisa jer odbijaju krv. Rekla je da će prekinuti takvu praksu. Ravnatelju bolnice St. Luke, koja na Filipinima uživa najveći ugled, bilo je pokazano što medicinska literatura sada govori o beskrvnoj kirurgiji, i on se složio da je ona pouzdanija. “To tek dolazi”, priznao je. “To je jedini način da izbjegnemo AIDS i hepatitis.” Ukazao je da je pripravan pružiti Svjedocima mogućnost beskrvnog liječenja u svojoj ustanovi; on je također predsjednik bolničke banke krvi.

Na trodnevnom seminaru u Japanu bila je prisutna i Koreja, s jednom delegacijom od 44 Jehovina svjedoka, među kojima su bila petorica liječnika. Iz Japana je došlo 255 Svjedoka, uključujući 41 liječnika — od kojih su neki neurokirurzi i anesteziolozi — i dva advokata. U Japanu je osnovano 20 odbora, a u Koreji 7.

Nakon seminara su instruktori sa članovima lokalnog bolničkog odbora posjetili liječnike i bolnice na području Tokija radi unapređivanja dobre suradnje. “Posjetili smo docenta porodiljstva u jednoj univerzitetskoj bolnici”, izvijestio je jedan japanski Svjedok. “On je obavio porode najmanje deset žena koje su Jehovini svjedoci. Jedna od njih je izgubila 2 800 ml krvi, a količina hemoglobina smanjila joj se na 3,5 grama/decilitar. (Prosječna količina kod žena iznosi 14 grama/decilitar.) Unatoč tome, liječnik je izvršio porod bez krvi. Iako je on budist, njegov stav je poštivanje vjerskog gledišta svojih pacijenata. Pristao je da nastavi i dalje primati pacijente koji su Jehovini svjedoci.”

Jedan ravnatelj bolnice iz Yokohame pristao je da njegova bolnica bude na popisu onih koje su spremne na suradnju, rekavši da će rado primiti Svjedoke koji budu odbijeni od drugih bolnica. “Liječiti Jehovine svjedoke bez krvi”, rekao je liječnik, “pravi je izazov, ali ja cijenim Svjedoke zbog toga što mi pružaju priliku da se poboljšam u spretnosti kao liječnik.” U Yokohami je također jedan ginekolog rekao: “Ja bih se pred sudom borio za prava pacijenta ako bih bio optužen za poštovanje pacijentove volje i odbijanje primjene transfuzije krvi.”

Odbori koji su postavljeni u Koreji već su izvijestili dobre rezultate. Tako je 26. svibnja izvršen posjet bolnici univerziteta Yonsei. Ona je poznata u cijeloj Koreji i ima tri podružnice. Bilo je prisutno ukupno 62 suradnika iz svih objekata. Jedan profesor anesteziologije govorio je o temi “Anestezija kod pacijenata koji su Jehovini svjedoci”. Informacije koje je on iznio bit će sadržane u jednom koreanskom časopisu za anesteziologiju. Budući da je to jedna od najpoznatijih bolnica u Koreji, trebalo bi to povoljno utjecati na druge bolnice i liječnike. Nije bilo pitanja koje nije bilo potpuno obuhvaćeno na seminaru u Japanu.

Na Havajima je postavljeno pet odbora za kontaktiranje i svi su članovi prispjeli na seminar u Honolulu. Većina njih je išla u posjete bolnicama. Direktor havajskog zdravstvenog centra je rekao da će u svom informativnom listu napisati jedan članak o nama i poslati ga svim bolnicama na Havajima.

U najvećem zdravstvenom centru, Queen’s, u Honoluluu, odbor je ukazao da obrazac izjave, koji Centar koristi, sadrži netočnu formulaciju kojom su Jehovini svjedoci krivo prikazani. U njoj se kaže da bi Svjedoci prije umrli nego što bi prihvatili “životospasavajuću” transfuziju krvi. Razjašnjeno je da to nikako nije naš stav, već da idemo u bolnicu da bismo sačuvali svoje zdravlje i život. Formulacija je posredovala utisak da je krv u svakom slučaju dobra i da odbijanje krvi znači sigurnu smrt. U njoj je mogućnost umiranja zbog transfuzije bila potpuno izostavljena, ne pružajući time pacijentu upućenost u izbor obzirom na rizike koje je spreman prihvatiti. Bolnički advokat je rekao: “Dajte da vidim to!” Kad je pročitao, rekao je: “Ja to nisam napisao!” Prilikom odlaska, upravnik se obratio advokatu: ‘Mislim da taj dokument trebamo zajedno pregledati.’

Novi odbor ispunjava svoju svrhu

Samo nekoliko dana nakon obučavanja na Havajima, jedna Svjedokinja je hitno prevezena u bolnicu s jakim krvarenjem, tako da je izgubila velike količine krvi. Budući da nije bilo moguće ustanoviti krvarenje, bila je potrebna hitna operacija. Liječnik nije htio operirati bez krvi. Prevezena je u drugu bolnicu, ali je i tamo liječnik odbio operaciju. Tek osnovani Odbor za kontaktiranje se pojavio, razgovarao s ravnateljem i prisutnim liječnikom i objasnio da su oni ustvari ostavili pacijenticu na cjedilu. Liječnik je i dalje odbijao operirati, tako da mu je oduzet slučaj. Pozvana su dvojica drugih kirurga. Oni su izvršili operaciju, pronašli uzrok krvarenja i otklonili problem. Naša sestra je preživjela. Bez intervencije Odbora za kontaktiranje ona bi možda umrla, a mediji bi njen slučaj opisali kao još jedan slučaj Svjedoka koji je ‘umro bez neophodne krvi’. U stvarnosti, u takvim slučajevima Svjedoci umiru bez neophodne operacije kojom ih odgovorni liječnici mogu spasiti.

Odbori za kontaktiranje s bolnicama djeluju međunarodno, da bi premostili provaliju između medicinskog osoblja i Jehovinih svjedoka razumnom komunikacijom i obostranim razumijevanjem. Rezultati su zadovoljavajući. Sve više liječnika dolazi do spoznaje da se dobri medicinski postupci i spretni operativni zahvati mogu potpuno uskladiti s vjerovanjem Jehovinih svjedoka. U SAD izjasnilo se već preko 6 500 liječnika spremnima za to.

Svjedoci trebaju i dalje poduzimati sve sa svoje strane da bi bili razumni i na suradnju spremni pacijenti. Na taj način neki liječnici počinju više poštovati Svjedoke zbog njihove odanosti visokim načelima. Jedan docent za urologiju na medicinskom univerzitetu u Tokiju je rekao: “Ja poštujem pacijente koji su Jehovini svjedoci. Oni imaju posebne vrijednosti u svijetu koji ih više nema.”

Glavni cilj seminara i posjeta bio je taj da se unaprijedi suradnja s više poštovanja i da se tako izbjegnu sukobi. Svi koji su se u tome naprezali zapazili su da je cilj zadovoljavajuće postignut. Mi se uzdamo da će Jehova nastaviti blagoslivljati te napore i pomoći onima koji slijede njegovo uputstvo da se uzdržavaju od krvi, kao što im i zapovijeda njegova Riječ.

[Okvir na stranici 26]

[Slika na stranici 23]

Hospital Committee Seminar — March 12, 1990