Mladi pitaju...
Hoće li mi posao uz školu pomoći da odrastem?
DVA od tri tinejdžera u Sjedinjenim Državama rade, i to između 16 i 20 sati tjedno!a
Zašto sve više mladih traži zaposlenje? Šesnaestogodišnji Brian kaže: “Ja moram raditi. Moji su roditelji rastavljeni i ja moram pomagati mami koliko god mogu.” Na sličan način mnoge obitelji trebaju financijsku pomoć. A čak ako omladinac i ne doprinosi izravno pokrivanju kućnih troškova, roditeljima je ipak financijski lakše ako on sam plaća svoju odjeću i druge osobne stvari.
Doduše, mnogi mladi troše svoj zarađeni novac na skupu odjeću, cipele ili hamburgere. No, za neke mlade zaposlenje u prvom redu znači veliki korak prema odrasloj dobi. Devetnaestogodišnja Suzanna pisala je u časopisu Seventeen: “Radim jer volim biti neovisna. Ne moram ovisiti o tome da mi roditelji sve plate. (...) Roditelji mogu svojoj djeci dati novac, ali ne mogu im dati osjećaj zadovoljstva koji imaju kada sami nešto zarade.” Možda i ti misliš tako — da bi rad bio dobro iskustvo, koje bi ti pomoglo da brže odrasteš. No, je li to doista tako?
Prednosti zaposlenja
Biblija osuđuje lijenost. “Uzaludna je žudnja lijenčine”, stoji u Izrekama 13:4 (St). “A ispunit će se želja marljivih.” Dakle, ako doista nešto trebaš što košta više nego što su tvoji roditelji spremni ili u stanju platiti, može biti pohvalna pomisao da marljivo radiš kako bi to mogao sam kupiti.
Mnogi osim toga tvrde da zaposlenje pomaže mladima steći realističan pogled na život i svijet. Ellen Greenberger i Laurence Steinberg poduzeli su obuhvatna istraživanja o mladima i zaposlenju koja su pridobila velik publicitet. Ustanovili su da mladi koji rade “uče o poslovanju, baratanju s novcem i o potrošačkoj aritmetici”. Posao ne pruža omladincu samo priliku da radi rame uz rame s odraslima, već da se i upozna s pritiskom i opterećenjima odraslih. Možda mora naučiti raditi kod poslodavca kojem je “teško ugoditi” ili koji je mrzovoljan, ili prijazno se ponašati prema razdraženim mušterijama — i radnim drugovima (1. Petrova 2:18). “Bio sam najmlađi na radnom mjestu”, priča Anthony, “i svi su mi prigovarali. No, naučio sam kako se ponašati prema ljudima.”
Zaposlenjem može omladinac također naučiti razvijati korisne sposobnosti i radne navike, kao primjerice točnost, koje će mu koristiti u kasnijem životu. (Usporedi Priče Salamunove 22:29.) “Naučio sam preuzimati odgovornost”, kaže mladić Eric. “Radeći sa svojim stricem naučio sam kvalitetno obavljati posao”, dodaje Duane. “On je naglašavao urednost, i ako nešto nije bilo kako treba, uradili smo to još jednom.” Olga, koja je obavljala posao sekretarice dok je išla u školu, kaže: “Stekla sam dobro radno iskustvo. Budući da sam morala često telefonirati, naučila sam dobro razgovarati.”
Posao ti osim toga može posredovati osjećaj da nešto postižeš. Mudri kralj Salamun je rekao: “Nema čovjeku druge sreće već jesti i piti i biti zadovoljan svojim poslom. I to je, vidim, dar Božje ruke” (Propovjednik 2:24, St).
Koliko se doista može naučiti?
Međutim, mnogi smatraju da današnji poslovi slabo pomažu mladima da brže odrastu. U prošlosti su mladi koji su radili izučili zvanje ili barem neke korisne sposobnosti. Danas međutim mnogi mladi (posebno u Sjedinjenim Državama) rade u snack-barovima ili u drugim uslužnim radinostima, gdje imaju zadatak stavljati hamburgere u kutije ili tipkati cijene na registar-blagajni. Mnogi sumnjaju u dugoročnu korist takvih poslova. Greenberger i Steinberg se žale: “Prosječni omladinac ili omladinka troši manje od 10 posto svog radnog vremena — otprilike samo 5 minuta na sat — na djelatnosti kao što su čitanje, pisanje i računanje. (...) Većinu poslova obilježava malo raznolikosti, mnogo rutinskih djelatnosti i stalno ponavljanje prilično nezanimljivih zadataka.”
U jednom članku u novinama The Wall Street Journal izvještava se: ‘Mnogi od današnjih tinejdžera koji rade, ne nauče mnogo više od toga da se samo pojave. Tehnologija ih je skoro pretvorila u automate. Blagajnički skeneri i komplicirane registar-blagajne zbrajaju račune i pokazuju koliko novaca treba vratiti. U snack-barovima, peći s kontrolnim satovima oduzimaju mladima posljednju mogućnost da dobiju barem neku predodžbu o kuhanju.’ Takvim se poslovima bez sumnje obavljaju potrebne i vrijedne usluge. No, oni malo doprinose tome da bi pripremili mlade na posao odraslih.
Ali što se može reći o iskustvu suradnje s odraslima? Greenberger i Steinberg kažu: “Zaposlenja za mlade sve su više podijeljena po starosnoj dobi. Umjesto da rade rame uz rame s odraslima (...) mnogi mladi rade danas rame uz rame s drugim omladincima.” Novine The Wall Street Journal nazivaju takva zaposlenja “omladinskim getom”.
“Preuranjeno bogatstvo”
Mnogi mladi u Sjedinjenim Državama zarade preko 200 dolara mjesečno. Nije li baratanje tim novcem dragocjeno iskustvo? Zapazi što je pokazala anketa provedena na više od tisuću škola među đacima koji rade. Ustanovljeno je da više od tri četvrtine ne doprinose ništa troškovima obitelji! Skoro 60 posto ne odvajaju ništa kao ušteđevinu! Pošto su oslobođeni tereta plaćanja stanarine, osiguranja i živežnih namirnica, koriste svoj zarađeni novac uglavnom kao džeparac koji troše kako žele.
Jerald G. Bachman iz Instituta za socijalna istraživanja kaže da je to “preuranjeno bogatstvo” kad “tinejdžeri raspolažu velikim svotama novca”. Zašto? Bachman objašnjava: “Mnogi srednjoškolci imaju novac za luksuzne stvari koje nakon pet godina možda neće više moći održavati kada će svojom zaradom morati pokrivati troškove za tako neluksuzne stvari kao što su hrana i stanarina.” Da, umjesto da mladi nauče odgovorno baratati novcem, naučit će, ukoliko imaju suviše novaca, možda upravo suprotno. To može probuditi nerealnu ljubav prema luksuzu, tako da će prijelaz u svijet odraslih biti još traumatičniji.
Biblija osim toga pokazuje da je mučna težnja za bogatstvom uzaludna. Ona kaže: “Ne trudi se stjecati bogatstvo; (...) usmjeriš li oči prema njemu, njega već nema, jer načini sebi krila kao orao i odleti u nebo” (Izreke 23:4, 5, St).
Hoće li zaposlenje biti dragocjeno, poučno iskustvo ovisi o vrsti posla, o ljudima s kojima ili za koje radiš i o tome kako se zalažeš. I poticaji iz kojih radiš, te kako barataš zarađenim novcem, odlučujući su hoće li ti zaposlenje koristiti ili naškoditi.
No, ako doista želiš odrasti, zapazi do kojeg su zaključka došli Greenbergerova i Steinberg: ‘Postoje djelatnosti koje su korisnije od zaposlenja. Takve djelatnosti uključuju čitanje i učenje neovisno od škole, kao i preuzimanje neplaćenih dobrovoljnih djelatnosti za opće dobro.’ Nina, primjerice, poslije škole obavlja vrlo dragocjenu djelatnost za opće dobro kao punovremeni propovjednik Jehovinih svjedoka. Ona kaže: “Sa svojim sam školskim savjetnikom izradila raspored sati koji mi omogućuje izlaziti u podne iz škole. Od ponedjeljka do srijede provodim javnu propovjedničku službu. Činim to vrlo rado. Pričinjava mi mnogo radosti!” Da li bi to tvoj raspored sati i tvoje osobne okolnosti također dozvolile? Razvijati na taj način “odanost Bogu” bilo bi nesumnjivo mnogo korisnije nego neko zaposlenje (1. Timoteju 4:8, NW).
No, neki mladi žele, ili moraju, raditi iz financijskih razloga. U budućim člancima razmatrat će se razlozi za i protiv.
[Bilješke]
a Rastući broj đaka koji su zaposleni nazvan je “karakterističnim američkim fenomenom” (When Teenagers Work, od Ellen Greenberger i Laurencea Steinberga). Od mladih se u drugim zemljama u školama više zahtijeva i teže se nalazi zaposlenje. Ipak će ovaj članak nesumnjivo zanimati mnoge mlade u zemljama gdje im se nuđa posao. Jedan budući članak pozabavit će se sa situacijom u zemljama u razvoju.
[Slika na stranici 21]
Zaposlenjem mladi mogu naučiti kako se ponašati kao odrasli prema poslodavcima i radnim drugovima