Kršćansko gledište o pušenju
Očito je da Biblija ne spominje ni duhan ni pušenje, jer su ti pojmovi u staro vrijeme na Bliskom istoku bili nepoznati. Razlog je jednostavan: biljka duhan potječe iz Južne Amerike, Meksika i otoka u Karipskom moru, a u preostali dio svijeta prenesena je sredinom 16. stoljeća.
Da li to znači da Biblija ne govori ništa u vezi pušenja? Ni u kom slučaju. Ona jasno pruža načela koja imaju opću primjenu i predstavljaju smjernice za naše ponašanje. Koja su neka od tih temeljnih načela?
Ljubav prema Bogu i bližnjem
Osnovna poticajna snaga za kršćanina treba biti ono što je Isus rekao: “‘Moraš ljubiti Jehovu svog Boga svim srcem svojim i svom dušom svojom i svom snagom svojom i svim umom svojim’ i ‘bližnjega kao samoga sebe’” (Luka 10:27, NS).
Kako netko može ljubiti Boga svim srcem, dušom, umom i snagom kad hotimično uništava svoje sposobnosti time što se prepušta navici, poroku, koji dovodi do bolesti i preuranjene smrti? Kako se može pokazati cijenjenje Božjeg dara života dok se uzima droga koja izaziva ovisnost, kao što je nikotin? Bog je ‘svim ljudima dao život i dah’ (Djela apostolska 17:24, 25, NS). Trebamo li mi trovati taj od Boga nam dani dah? Sa Božjeg stajališta to je doista porok, “zla, ponižavajuća ili nemoralna praksa ili navika” (The American Heritage Dictionary of the English Language).
Kako se pušenjem pokazuje ljubav prema bližnjem, kad pušačev neugodan dah i dim prljaju odjeću i okolni zrak? A što je s onima koji su pušaču najbliži, s njegovim bračnim drugom i djecom? Je li to ljubav kad se ide pravcem koji bi mogao dovesti do preuranjene, polagane i bolne smrti, a što sve oni moraju promatrati? Pokazuje li se kršćanska obzirnost prema drugim ljudima time da ih se prisiljava da budu pasivni pušači, da udišu pušačev otrovni zadah? Ništa čudno što je u botaničkom vrtu u Blanesu, u Španjolskoj, biljka duhan smještena u sekciju otrovnih biljki!
A što je s ljubavlju prema sebi? Ispravno je voljeti sebe u toj mjeri da se brineš za svoje tjelesno, duševno i duhovno zdravlje. Apostol Pavao je rekao da “nijedan čovjek nikada nije mrzio svoje vlastito tijelo; nego ga hrani i njeguje”. Pokazuje li se ljubav prema sebi time da se podržava naviku koja polagano potkopava zdravlje? (Efežanima 5:28, 29, NS).
Jehova Bog je obećao da će uspostaviti ‘nova nebesa i novu zemlju u kojoj treba pravednost stanovati’ (2. Petrova 3:13, NS). To će biti čisti novi svijet, bez zagađenosti bilo koje vrste. Pušenje tada neće biti dozvoljeno niti će itko poželjeti pušiti, pa zašto to onda činiti sada? Ovdje se logično može primijeniti Pavlov savjet: “Prema tome, budući da imamo ova obećanja, ljubljeni, očistimo se od svake prljavštine tijela i duha time da usavršimo svetost u strahu Božjem” (2. Korinćanima 7:1, NS). Nikotin sasvim doslovno prlja tijelo. Pušenje onemogućava kršćaninu da prinese svoje tijelo “kao žrtvu živu, svetu, prihvatljivu Bogu, svetu službu u snazi /njegovog/ razuma” (Rimljanima 12:1, NS). Snaga razuma nalaže da je pušenje štetno i protivno načelima. Tu je, dakle, primarna motivacija da prestanemo s pušenjem ukoliko se želimo dopasti Bogu.
Zašto su prestali
Milijuni ljudi širom svijeta prestali su pušiti. To je sasvim moguće. Ali kako? Što je potrebno? Snažna motivacija. Kod mnogih motivacija je zdravlje, samopoštovanje, te ljubav prema obitelji. No, drugi imaju i religiozni motiv — želju da ugode Bogu.
Kako je, dakle, bilo s Rayem, Billom, Amy i Harleyom, spomenutim u drugom članku. Zašto su oni prestali pušiti?
Bill je prije bio dugokosi, bradati umjetnik. Počeo je proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima. I što je dalje bilo? “Opredijelio sam se za želju da ugodim Bogu i da mu služim čista tijela i čistih misli. Prekinuo sam odmah, naglo, bez postepenog prestajanja. Posljednji dim povukao sam 1. januara 1975, a zatim bacio kutiju cigareta. Otada mi se poboljšalo zdravstveno stanje. Još uvijek imam nešto emfizema. Ali, nakon što sam prestao pušiti čak se popravio i moj vidni osjet za boje.”
Amy, medicinska sestra, objašnjava kako je prekinula s pušenjem: “Asistirala sam kod operacija na otvorenom srcu i vidjela sam svakakva pluća — rumena i zdrava, ali i crna i zatrovana. I makar sam vidjela ta užasno bolesna pluća, koja su izgledala kao da su impregnirana crnim biberom, ipak nisam prestala pušiti. Zavaravala sam sama sebe, govoreći: ‘Još si mlada, To se tebi neće dogoditi.’
A onda sam 1982. godine, osjetila potrebu da usmjerim svoj život, pa sam počela proučavati Bibliju sa Svjedocima. Iako sam boravila u domu jedne Svjedokinje, iskradala bih se na krov da bih popušila cigaretu! Dakle, morala sam se uhvatiti u koštac sama sa sobom. Molila sam se usrdno i dugo. Ali, kad sam jednom donijela odluku, bilo je lako. Prva dva dana predstavljala su iskušenje, ali neprestana molitva bila je za mene ključ.”
Bivši vojni letač Harley imao je velikih problema kod prekidanja s navikom pušenja. “Pokušao sam prestati s pušenjem, ali nije išlo. Zatim, kad sam se odlučio krstiti i postati Jehovin svjedok, naglo sam prekinuo. Dva ili tri dana bio sam u agoniji, nervozan, napet, krajnje razdražljiv. Kako sam samo želio zapušiti! Tada mi je jedan Svjedok pomogao divnim savjetom. ‘Onda kad želiš posegnuti za cigaretom, u tom trenutku moraš se moliti Jehovi da ti pomogne.’ To je djelovalo. Još je jedna misao jako djelovala na mene. ‘Možeš li zamisliti Isusa s cigaretom u ustima?’ Bilo je to bespredmetno. Ali, shvatio sam da pušač treba imati snažnu motivaciju da bi prekinuo s tom navikom. Znao sam reći svojoj majci: ‘Ja samo sebi nanosim štetu, mama.’ Ustvari, nanosio sam i njoj štetu, i to na mnogo načina.”
Za Raya, bivšeg vojnog oficira, također nije bilo lako prestati pušiti. “Pokušavao sam nekoliko puta prije nego što sam upoznao Jehovine svjedoke, ali nikad nisam uspio. Uvijek sam se družio s ljudima koji puše, i bilo je teško odbiti ponuđenu cigaretu. Ali, kad sam upoznao istinu iz Biblije, želio sam služiti Jehovi, kao što je to Krist činio. Tako sam prestao u jednom danu. Dva tjedna jadno sam se osjećao. Tijelo mi je vapilo za nikotinom. Ali, kakva je to samo bila promjena! Iznenada sam ponovo stekao neograničenu energiju. Dobro sam se osjećao. Ponovo sam bio u formi.”
Isplati li se?
Zdrav razum nalaže da svaku štetnu naviku treba odbaciti. Ali, o pušenju ne govorimo kao o nečem jako štetnom. A ono je zapravo smrtonosno, otrovno, upravo kao što je rekao Patrick Reynolds, nasljednik duhanskog bogatstva, u svom svjedočanstvu pred jednim pododborom američkog kongresa: “Vjerujem da reklamiranje cigareta predstavlja stimuliranje prodaje otrovnog proizvoda i da je moralno, ispravno i dobro prekinuti svako reklamiranje cigareta.”
Za kršćane koji žele ugoditi Bogu u svakom slučaju je moralno, ispravno i dobro ne samo prekinuti sa reklamiranjem duhana, nego i u svom životu prekinuti sa svim duhanskim proizvodima. Cigarete (bilo “bezopasne” ili štetne), cigare, duhan za lule i burmut — sve to dolazi od iste otrovne biljke pune nikotina — duhana. Ne trebaš dokazivati da si ‘daleko dogurala, mala’ ili da u životu imaš izvrstan užitak i dobar ukus. Profinjenost se ne pokazuje time da trujemo sami sebe, bez obzira na to što ti pokušali reći prodavači bolesti i smrti.
[Okvir na stranici 15]
Prebjezi iz pušačkog zanata
Godine 1875. R. J. Reynolds je u Sjevernoj Carolini osnovao kompaniju za proizvodnju duhana za žvakanje. Godine 1913. izradili su prvu cigaretu — Camel. Otada je posao napredovao i to je po prodaji cigareta i zaradama postala druga firma u SAD, odmah iza Philipa Morrisa. Pra-praunuk osnivača je Patrick Reunolds, koji sada ima 40-tak godina. Iako je 15 godina bio pušač, bacio je bombu na svijet duhana.
Godine 1986. pojavio se pred jednim kongresnim pododborom da svjedoči protiv pušenja! Otada redovno vodi kampanju protiv upotrebe duhana. Što ga je navelo na takvu odbojnost prema proizvodu koji je njegovoj obitelji donio bogatstvo? Uspomena na njegovog oca, strastvenog pušača, kojeg je kao dječak promatrao kako umire od emfizema. Patrick je rekao: “Oca pamtim samo kao čovjeka kojem je uvijek manjkalo daha i koji je brojao dane koji su mu preostali do smrti.”
Patrick je odlučio da učini nešto pozitivno sa svojim životom. “Uvidio sam da mogu nešto promijeniti i učiniti nešto sa svojim životom.” Rekao je da bi daljnje unapređivanje “dokazanog ubojice” bilo “sasvim nemoralno”.
“Ako je ruka koja me nekad hranila bila duhanska industrija, onda je ta ista ruka pobila milijune ljudi, a još će milijune ljudi pobiti ukliko se ljudi ne osvijeste i uvide koliko su cigarete opasne” (The New York Times, 25. oktobra 1986).
David Goerlitz je model koji je bio poznat kao Winston man u reklamama za cigarete Winston. Odrekao se reklamiranja cigareta, a sada je govornik u ime Američkog udruženja za rak. Što je kod njega izazvalo tu promjenu? U televizijskom intervjuu 29. decembra 1988. on je rekao: ‘Posjetio sam brata na odjelu za rak u jednoj bolnici u Bostonu. Tako sam se licem u lice suočio sa posljedicama mog posla — s pacijentima oboljelim od raka koji su patili zbog pušenja. Vidio sam razorne posljedice koje pušenje ostavlja na svojim žrtvama, kao i najveće žrtve, njihove obitelji. Vidio sam četrdesetogodišnjake bez kose, sa cijevima u grlu i želucu. Osjetio sam se krivim i odlučio da prestanem reklamirati duhan.’
[Slika na stranici 14]
“Asistirala sam kod operacija na otvorenom srcu i vidjela sam svakakva pluća”