Što moramo učiniti da bismo bili spašeni?

NEKI je čovjek jednom pitao Isusa: “Gospodine! je li malo onijeh koji će biti spaseni?” Kako je Isus odgovorio? Je li rekao: ‘Samo me prihvati kao svoga Gospodina i Spasitelja, pa ćeš biti spašen’? Nije! Isus je rekao: “Navalite da udjete na tijesna vrata; jer vam kažem: mnogi će tražiti da udju i ne će moći” (Luka 13:23, 24).

Je li Isus propustio odgovoriti na čovjekovo pitanje? Nije, čovjek nije pitao koliko će teško biti spasiti se; pitao je hoće li biti malo spašenih. Stoga je Isus samo ukazao na to da će se manje ljudi nego što bi to netko mogao očekivati snažno naprezati kako bi dobilo ovaj veličanstveni blagoslov.

‘Ali meni nije bilo tako rečeno’, mogli bi prosvjedovati neki čitaoci. Mogli bi citirati Ivana 3:16 gdje stoji: “Jer je Bog tako ljubio svijet, da je predao svojega jedinorođenog Sina, da svaki, koji vjeruje u njega, ne pogine, nego da ima vječni život” (Šarić). Međutim, mi odgovaramo: ‘U što, dakle, moramo vjerovati? Da je Isus uistinu živio? Naravno. Da je Sin Božji? Svakako! A budući da Biblija Isusa naziva “učiteljem i Gospodinom”, zar onda ne moramo vjerovati i u ono što je učio, slušati ga i slijediti?’ (Ivan 13:13; Matej 16:16).

Slijediti Isusa

Da, ovdje nastaje problem! Izgleda da mnogi ljudi kojima je rečeno da su “spašeni” nemaju namjeru niti slijediti Isusa niti ga slušati. Ustvari, jedan je protestantski svećenik napisao: “Naravno, naša vjera u Krista treba biti postojana. No tvrdnja da ona mora biti apsolutno postojana, ili da je to nužno, uopće se ne temelji na Bibliji.”

Suprotno tomu, Biblija nabraja nemoralne postupke koji su uobičajeni među nekim ljudima koji misle da su “spašeni”. Što se tiče jedne osobe koja je nastavila živjeti na takav način, Biblija je uputila kršćane: “Izvadite zloga izmedju sebe.” Bog sigurno ne bi želio da zli ljudi prljaju njegovu kršćansku skupštinu! (1. Korinćanima 5:11-13).

Dakle, što znači slijediti Isusa i kako to možemo činiti? Pa, što je Isus činio? Je li bio nemoralan? bludnik? pijanica? lažljivac? Je li nepošteno poslovao? Nikako ne! ‘Ali’, mogao bi pitati, ‘zar moram sve to ukloniti iz svog života?’ Da bi dobio odgovor, razmotri Efežanima 4:17 do 5:5. Tamo se ne kaže da će nas Bog prihvatiti bez obzira na to što činimo. Umjesto toga, kaže nam se da budemo drugačiji od svjetovnih nacija koje ‘ostaviše poštenje (...), ali vi tako ne poznaste Krista (...). Odbacite, po prvome življenju, staroga čovjeka (...). Koji je krao više da ne krade (...). Kurvarstvo i svaka nečistoća i lakomstvo da se i ne spominje među vama, kao što se pristoji svetima (...). Jer ovo da znate da ni jedan kurvar, ili nečist, ili tvrdica (koji je idolopoklonik), ne će imati dijela u carstvu Krista i Boga.’

Može li se reći da slijedimo Isusa ako barem ne pokušamo živjeti u skladu s njegovim primjerom? Zar ne moramo raditi na tome da naš život bude što sličniji Kristovom? O tim bitnim pitanjima rijetko razmišljaju, ako to uopće čine, ljudi koji kažu, kao što kaže jedan religiozni traktat: “Dođite Kristu sada — takvi kakvi jeste.”

Jedan od Isusovih učenika upozorio je da su bezbožni ljudi ‘blagodat našega Boga pretvorili u nečistoću [“izgovor za raspušteno vladanje”, NW], i da se odriču jedinoga gospodara Boga i Gospodina našega Isusa Krista’ (Juda 4). Kako bismo zapravo mogli pretvoriti Božju blagodat “u izgovor za raspušteno vladanje”? Mogli bismo to učiniti umišljajući si da Kristova žrtva pokriva namjerne grijehe koje i dalje namjeravamo činiti, a ne grijehe koji su posljedica ljudske nesavršenosti i kojih se pokušavamo osloboditi. Sigurno se ne bismo složili s jednim od najpoznatijih američkih propovjednika, koji je rekao da se ne moraš “očistiti, odustati od nečega ili obratiti se”. (Usporedi Djela apostolska 17:30; Rimljanima 3:25; Jakov 5:19, 20.)

Vjerovanje potiče na djelovanje

Mnogim je ljudima rečeno da je “vjerovanje u Isusa” samo jedan čin i da naša vjera ne mora biti tako jaka da potiče na poslušnost. No Biblija se s time ne slaže. Isus nije rekao da su ljudi koji počinju svoj kršćanski put spašeni. Umjesto toga, on je rekao: “Tko ustraje do konca, taj će se spasiti” (Matej 10:22, St). Biblija uspoređuje naš kršćanski put s trkom, a nagrada na kraju te trke jest spasenje. Ona nas bodri: “Tako trčite da dobijete” (1. Korinćanima 9:24).

Dakle, “prihvatiti Krista” uključuje daleko više nego samo prihvatiti blagoslove koje nudi Isusova izvanredna žrtva. Traži se poslušnost. Apostol Petar kaže da suđenje počinje “od kuće Božije”, i dodaje: “Ako li se najprije od vas počne, kakav će biti pošljedak onima što se protive [“nisu poslušni”, “NW”] Božijemu evangjelju?” (1. Petrova 4:17). Stoga moramo učiniti više nego samo slušati i vjerovati. Biblija kaže da moramo postati “tvorci riječi, a ne samo slušači, varajući sami sebe” (Jakov 1:22).

Isusove vlastite poruke

Biblijska knjiga Otkrivenje sadrži Isusove poruke, koje je preko Ivana prenio ranim sedmerim kršćanskim skupštinama (Otkrivenje 1:1, 4). Je li Isus rekao da je dovoljno to što su ga ljudi u tim skupštinama već “prihvatili”? Nije. On je pohvalio njihova djela, njihov rad i njihovu ustrajnost te je govorio o njihovoj ljubavi, vjeri i službi. No rekao je da će ih Đavo iskušati i da će biti nagrađeni ‘svaki po svojim djelima’ (Otkrivenje 2:2, 10, 19, 23).

Isus je tako opisao daleko veću obavezu nego što je to većina ljudi shvatila kad im je bilo rečeno da je njihovo spasenje “gotova stvar” sve dok Isusa “prihvaćaju” na nekom religioznom sastanku. Isus je rekao: “Ako ko hoće za mnom ići, neka se odreče sebe, i uzme križ svoj i ide za mnom [“neprekidno me slijedi”, NW]. Jer ko hoće svoju dušu da sačuva, izgubiće je; a ako ko izgubi dušu svoju mene radi, naći će je” (Matej 16:24, 25).

Odreći se sebe? Neprekidno slijediti Isusa? To bi zahtijevalo naprezanje. Promijenilo bi nam život. No je li Isus zaista rekao da bi neki od nas čak morali ‘izgubiti svoju dušu’ — umrijeti za njega? Da, takva vjera može proizići samo iz spoznaje veličanstvenih stvari koje možeš naučiti proučavajući Božju riječ. Ona se jasno vidjela onog dana kad su Stjepana kamenovali religiozni fanatici koji ‘nisu mogli stati protiv premudrosti i duha kojim je govorio’ (Djela apostolska 6:8-12; 7:57-60). Takvu su vjeru i u naše vrijeme pokazale stotine Jehovinih svjedoka koje su radije umrle u nacističkim koncentracionim logorima nego povrijedile svoju biblijski školovanu savjest.a

Kršćanska revnost

Moramo se čvrsto držati svoje kršćanske vjere jer, za razliku od onoga što bi mogao čuti u nekim crkvama ili na religioznim televizijskim programima, Biblija kaže da možemo otpasti. Ona nam govori o kršćanima koji su ostavili “pravi put” (2. Petrova 2:1, 15). Zato trebamo ‘graditi svoje spasenje sa strahom i drhtanjem’ (Filipljanima 2:12; 2. Petrova 2:20).

Jesu li kršćani u prvom stoljeću, ljudi koji su stvarno čuli kako Isus i njegovi apostoli poučavaju, tako razumjeli to pitanje? Jesu. Oni su znali da moraju nešto učiniti. Isus je rekao: “Idite dakle i naučite sve narode (...) učeći ih da sve drže što sam vam zapovijedao” (Matej 28:19, 20).

Nekoliko tjedana nakon što je to Isus rekao, u samo jednom danu krstilo se 3 000 ljudi. Broj vjernika brzo je narastao na 5 000. Oni koji su vjerovali poučavali su druge. Kad su se rasijali zbog progonstva, to je samo pomoglo širenju njihove poruke. Biblija ne kaže da je samo nekoliko vođa propovijedalo nego da su i ‘oni koji su se rasijali prolazili propovijedajući riječ’. Zato je, oko 30 godina kasnije, apostol Pavao mogao napisati da se dobra vijest ‘propovijedala svoj tvari pod nebom’ (Djela apostolska 2:41; 4:4; 8:4; Kološanima 1:23).

Pavao nije obraćao ljude, kao što to čine neki televizijski propovjednici, govoreći: ‘Sada prihvatite Isusa i zauvijek ćete biti spašeni.’ Niti je imao pouzdanja poput američkog svećenika koji je pisao: “Još kao tinejdžer, (...) bio sam spašen.” Više od 20 godina nakon što je Isus osobno izabrao Pavla da ljudima iz nacija prenosi kršćansku poruku, ovaj je marljivi apostol napisao: “Morim tijelo svoje i trudim da kako sam drugima propovijedajući izbačen ne budem” (1. Korinćanima 9:27; Djela apostolska 9:5, 6, 15).

Spasenje je Božji besplatan dar. Ono se ne može zaraditi. No od nas se ipak zahtijeva naprezanje. Ako ti je netko poklonio vrlo vrijedan dar a ti nisi pokazao dovoljno cijenjenja da ga primiš i uzmeš, nezahvalnost koju si pokazao mogla bi darivaoca navesti da dar pokloni nekom drugom. Pa, koliko je vrijedna životna krv Isusa Krista? Ona je besplatan dar, no mi moramo pokazati duboko cijenjenje za nju.

Pravi se kršćani nalaze u stanju spasenja u tom smislu što su u priznatom položaju pred Bogom. Njihovo spasenje, kao grupe, jest sigurno. No pojedinačno, moraju udovoljiti Božjim zahtjevima. Međutim, može se desiti da ne uspijemo u tome, jer Isus je rekao: “Ko u meni ne ostane izbaciće se na polje kao loza, i osušiće se” (Ivan 15:6).

‘Riječ Božja je živa’

Razgovor koji je spomenut na početku prethodnog članka odvijao se prije gotovo 60 godina. Johnny još uvijek vjeruje da spasenje dolazi jedino posredstvom Isusa Krista, no on shvaća da mi moramo težiti za njim. I dalje je uvjeren u to da Biblija ukazuje na jedini pravi izvor nade za čovječanstvo i da moramo proučavati tu divnu knjigu, da nas ona mora pokrenuti te da joj moramo dopustiti da nas motivira na djela ljubavi, vjere, dobrohotnosti, poslušnosti i ustrajnosti. Svoju je djecu odgajao tako da vjeruju u iste stvari i sada je radostan što vidi da ona na isti način odgajaju svoju djecu. On želi da svi imaju takvu vjeru i čini sve što može kako bi je usadio u srca i misli drugih.

Apostol Pavao bio je nadahnut da napiše kako je “živa riječ Božija, i jaka” (Jevrejima 4:12). Ona može promijeniti život. Može te motivirati na iskrena djela ljubavi, vjere i poslušnosti. No moraš učiniti više nego jednostavno razumski “prihvatiti” ono što kaže Biblija. Proučavaj je i dopusti da motivira tvoje srce. Neka te vodi njena mudrost. Oko 5 000 000 spremnih Svjedoka Jehove u više od 230 zemalja nudi besplatne biblijske studije na domu. Kako bi vidio što možeš naučiti na takvom studiju, piši izdavačima ovog časopisa. Oduševit će te vjera i duhovna snaga koju ćeš dobiti!

[Bilješke]

[Okvir na stranici 7]

Zašto se ‘boriti za vjeru’?

Biblijska knjiga Jude upućena je “pozvanima, (...) čuvanima za Isusa Krista”. Da li ona kaže da je njihovo spasenje zasigurano zato što su ‘prihvatili Isusa’? Ne, Juda je takvim kršćanima rekao da se ‘bore za vjeru’. Naveo je tri razloga zašto da to čine. Kao prvo, Bog je “spasio izabrani narod iz egipatske zemlje”, no mnogi od njih kasnije su otpali. Kao drugo, čak su se i anđeli pobunili i postali demonima. Kao treće, Bog je uništio Sodomu i Gomoru zbog teškog spolnog nemorala koji se vršio u tim gradovima. Juda je te biblijske izvještaje iznio “za [“upozoravajući”, NW] primjer”. Da, čak i vjernici ‘čuvani za Isusa Krista’ moraju pripaziti da ne bi otpali od prave vjere (Juda 1-7, St).

[Okvir na stranici 8]

Što je ispravno?

Biblija kaže: “Čovjek [će se] opravdati vjerom bez djela zakona.” Isto tako kaže: “Vidite li dakle da se djelima pravda čovjek a ne samom vjerom?” Što je ispravno? Jesmo li proglašeni pravednima na temelju vjere ili djela? (Rimljanima 3:28; Jakov 2:24).

Uravnoteženi odgovor iz Biblije glasi da je oboje točno.

Stoljećima je Zakon koji je Bog dao preko Mojsija od židovskih obožavatelja zahtijevao da prinose posebne žrtve i prinose, da slave praznike te da se pridržavaju određenog načina ishrane i drugih zahtjeva. Takva “djela zakona”, ili jednostavno “djela”, nisu više bila potrebna nakon što je Isus dao savršenu žrtvu (Rimljanima 10:4).

No činjenica da su ta djela koja su se izvršavala pod Mojsijevim zakonom bila zamijenjena Isusovom izvanrednom žrtvom ne znači da možemo ignorirati biblijske pouke. Ona kaže: “A kamo li ne će krv Kr[i]sta (...) očistiti savjest našu od [prijašnjih] mrtvijeh djela, da služimo Bogu živome i istin[it]ome?” (Jevrejima 9:14).

Kako “služimo Bogu živome i istin[it]ome”? Biblija nam, između ostalog, kaže da se borimo protiv djela tijela, da se odupiremo svjetovnom nemoralu i da izbjegavamo njegove zamke. Ona kaže: “Bori se u dobroj borbi vjere”, odbacimo “grijeh koji je za nas prionuo i s trpljenjem (...) trčimo u bitku koja nam je odredjena, gledajući na načelnika vjere i svršitelja Isusa”. Biblija nas potiče i da nam ne ‘oslabe duše i da nam ne dotuži’ (1. Timoteju 6:12; Jevrejima 12:1-3; Galaćanima 5:19-21).

Mi ne zarađujemo spasenje čineći sve to, jer niti jedan čovjek nikada ne bi mogao učiniti dovoljno da bi zavrijedio takav divan blagoslov. No ukoliko ne pokazujemo svoju ljubav i poslušnost čineći ono što Bog i Krist žele da činimo, a što je zapisano u Bibliji, ne zavređujemo ovaj veličanstveni dar. Ako svoju vjeru ne pokazujemo djelima, nećemo dokazati svoju tvrdnju da slijedimo Isusa, jer u Bibliji jasno stoji: “Vjera ako nema djela, mrtva je po sebi” (Jakov 2:17).

[Slika na stranici 7]

Proučavaj Bibliju i neka te ona motivira