Je li dar govorenja jezicima dio pravog kršćanstva?
“DOK sam ga slušao kako se moli na jezicima, osjećao sam kao da se u zraku nalazi elektrizirajući naboj”, rekao je Bill nakon što su se on i još šestorica drugih okupili pred propovjednikom blizu crkvenog oltara. Ponavljaju li se u takvim iskustvima djelovanja svetog duha iz prvog stoljeća? Identificiraju li ona religiju Biblije? Pažljivim ispitivanjem Pisama možemo naći zadovoljavajuće odgovore.
Biblijski zapis otkriva da je prilikom bilo kojeg davanja čudesnog dara duha bio prisutan bar jedan od 12 apostola ili apostol Pavao. Prvi od tri zapisana slučaja govorenja jezicima zbio se među 120 Isusovih učenika koji su se na Pentekost 33. n. e. sakupili u Jeruzalemu (Djela apostolska 2:1-4). Tri i pol godine kasnije, dok je grupa neobrezanih Talijana slušala Petrovo propovijedanje, primila je duh, te su počeli ‘govoriti tuđim jezicima i slaviti Boga’ (Djela apostolska 10:44-48, Stvarnost). A 19 godina nakon tog Pentekosta, oko 52. n. e., Pavao je govorio grupi u Efezu i položio ruke na 12 učenika. Oni su također ‘počeli govoriti tuđim jezicima i proricati’ (Djela apostolska 19:6, St).
Zašto dar jezikâ?
Netom prije svog uzlaska na nebo, Isus je svojim sljedbenicima rekao: “Primit ćete snagu pošto Duh Sveti dođe na vas, pa ćete mi biti svjedoci u Jeruzalemu (...) i sve do kraja zemlje” (Djela apostolska 1:8, St). Zapazi da je tako ukazao upravo na to kako će to monumentalno djelo svjedočenja biti obavljeno — uz podršku svetog duha.
Suvremena tehnologija komunikacije koja nam omogućava da na mnogo jezika šaljemo poruke širom Zemlje tada nije postojala. Dobra vijest se morala prenositi prvenstveno usmeno i u tome se čudesni dar govorenja stranim jezicima pokazao od velike pomoći. To je bio slučaj i na Pentekost 33. n. e., kad su kršćani prvog stoljeća propovijedali Židovima i prozelitima u Jeruzalemu. Parti, Medijci, Elamićani, Krećani, Arapi, stanovnici Mezopotamije, Judeje, Kapadokije, Ponta i oblasti Azije, kao i putnici iz Rima, čuli su “o veličanstvenim Božjim djelima” na svom vlastitom jeziku i razumjeli su što je bilo rečeno. Tri tisuće je brzo postalo vjernicima (Djela apostolska 2:5-11, 41, St).
Često se previđa činjenica da je govorenje jezicima bilo samo jedno od devet djelovanja svetog duha koja je apostol Pavao spomenuo u svom pismu kršćanima u Korintu. Iako je Pavao govorenje jezicima smatrao manjim darom, ono je prvoj skupštini bilo vrijedno u širenju dobre vijesti o Božjem nebeskom Kraljevstvu. To je bio jedan od ‘darova’ koji je pridonio brojčanom rastu i izgradnji mlade skupštine kršćana (1. Korinćanima 12:7-11; 14:24-26).
Razna djelovanja svetog duha u prvom stoljeću, uključujući govorenje jezicima, bila su također vidljivi dokaz da Bog više nije upotrebljavao 1 500 godina staru skupštinu Izraela kao svoj posebni narod. Nema sumnje, njegovo priznanje je sada počivalo na novoj kršćanskoj skupštini, koju je uspostavio njegov jedinorođeni Sin. (Usporedi Jevrejima 2:2-4.)
Ta očitovanja duha bili su ključni građevni elementi u osnivanju mlade kršćanske skupštine i pomaganju u njenom rastu do zrelosti. Pavao je objasnio da će ti čudesni darovi nestati nakon što ispune svoju svrhu: “Proroštva? Ona će iščeznuti! Jezici? Oni će umuknuti!” (1. Korinćanima 13:8, St).
Da, Biblija je jasna u tome da su darovi jezika trebali prestati. Ali kada? Djela apostolska 8:18 otkrivaju da su darovi duha bili primljeni “polaganjem ruku apostolskih” (Duda-Fućak). Stoga je očito da je smrću posljednjeg apostola trebalo prestati prenošenje darova duha — uključujući govorenje jezicima. Dakle, kad su sa zemaljske pozornice nestali oni koji su te darove primili od apostola, nestao je taj čudesni dar. Do tada je kršćanska skupština imala dovoljno vremena da se dobro utvrdi i proširi u mnoge zemlje.
‘Nepoznati jezici’ i njihovo tumačenje
Današnje ponovno pojavljivanje govorenja jezicima “neki smatraju emocionalnom ekstravagancijom nestabilnih egzibicionista, dok drugi smatraju da je to istovjetno fenomenu govorenja jezicima iz apostolskih vremena”. Na suvremenim crkvenim skupovima na kojima se dešava govorenje “nepoznatim jezicima”, ono obično uključuje ekstatične provale nerazumljivih zvukova. U skladu s time, neka je osoba priznala: “Svoj dar govorenja jezicima koristim uglavnom privatno u vlastitom meditiranju (...) Pred drugim ljudima se osjećam nekako neugodno.” Jedan drugi čovjek je rekao: “Ja čujem svoje vlastite riječi, ne razumijem ih, ali neprestano osjećam kako me moj jezik nagoni da govorim.”
Koja informacija stvarne vrijednosti je prenesena takvim nepoznatim jezicima i što je s tumačenjem? Oni koji tvrde da tumače taj govor, ponudili su različita objašnjenja za iste nerazumljive izjave. Zašto različita? Oni to razilaženje umanjuju tako što govore da je “Bog jednoj osobi dao jedno tumačenje govora, a drugoj osobi drugo tumačenje”. Jedan je priznao: “Zapazio sam slučajeve kad tumačenje nije bilo pouzdano.” D. A. Hayes je u svojoj knjizi The Gift of Tongues naveo primjer u kome je neki čovjek odbio rastumačiti govor neke žene koja je govorila nepoznatim jezikom jer je “taj jezik bio podliji od najpodlijeg”. Kakva je to samo suprotnost s govorenjem jezicima koje je postojalo u prvom stoljeću i koje je zaista služilo za izgradnju skupštine! (1. Korinćanima 14:4-6, 12, 18).
Neki danas tvrde da su čuli čudesna tumačenja i mogu iskreno vjerovati da Bog taj dar koristi kad “ljudima želi saopćiti neku neposrednu poruku”. Međutim, kakvu poruku danas trebamo od Boga, a koju nam nisu pružili Isus Krist i apostoli? Pavao, koji je i sam bio obdaren svetim duhom, rekao je: “Sve je pismo od Boga dano, i korisno za učenje, za karanje, za popravljanje, za poučavanje u pravdi, da bude savršen čovjek Božij, za svako dobro djelo pripravljen” (2. Timoteju 3:16, 17).
Činjenica je da kršćanska skupština više nije u povojima, i stoga božanska otkrivenja ili čudesni darovi duha nisu više potrebni da bi potvrdili njenu ulogu. Biblija upozorava: “Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo [“u protuslovlju”, The New English Bible] onoga koje vam navijestismo, neka je proklet!” (Galaćanima 1:8, DF).
Čudesno govorenje jezicima više nije potrebno i ne postoji biblijska osnova za vjerovanje da je ono danas dio pravog kršćanstva. Sada kad je Biblija kompletna i svuda dostupna, ono što nam je potrebno imamo u Riječi Božjoj. Ona nam omogućava da zadobijemo točnu spoznaju o Jehovi i njegovom Sinu koja vodi do vječnog života (Ivan 17:3; Otkrivenje 22:18, 19).
Čak i u prvom stoljeću, apostol Pavao je bio prinuđen da piše skupštini u Korintu kako bi ispravio njihovo stajalište o tome zašto je dar jezikâ dan prvim kršćanima. Izgleda da su neki bili opčinjeni darom jezikâ pa su se ponašali poput male djece, duhovno nezrele. “Jezicima” je bio pridan preveliki značaj (1. Korinćanima 14:1-39). Pavao je naglasio da nisu svi kršćani u prvom stoljeću govorili čudesnim jezicima. To nije bilo neophodno za njihovo spasenje. Čak i tada kad je postojao, dar jezikâ je bio manje važan od čudesnog proricanja. Govorenje jezicima nije bilo, a ni sada nije, zahtjev za kršćane za postizanje vječnog života (1. Korinćanima 12:29, 30; 14:4, 5).
Sila iza nepoznatih jezika danas
Neki vjeruju da su pokretačke sile iza suvremenih jezikogovornika karizmatski crkveni vođe koji članove svojih stada potiču da steknu tu sposobnost. U nekim slučajevima to se dešava zbog emocionalnosti i neuravnoteženosti. Cyril G. Williams, u djelu Tongues of the Spirit, kaže da je ono postalo “u mnogim slučajevima značka elitnosti unutar grupe” i da osobi daje “stav i autoritet u očima grupe, a također i u vlastitim očima”. Motiv bi stoga mogao biti želja da se pripada nadmoćnoj grupi koja govori nepoznatim jezikom.
Dok je bio rektor sveučilišta Loyola, Donald P. Merrifield je zapazio da “jezici mogu biti histerično iskustvo ili, prema nekima, đavolsko”. Svećenik Todd H. Fast je rekao: “Jezici su proturječni. Đavo ima mnoge načine kojima pokušava djelovati na nas.” I sama Biblija upozorava da su Sotona i njegovi demoni sposobni utjecati na ljude i upravljati njihovim govorom (Djela apostolska 16:17, 18). Isus je nastupio protiv demonskog duha koji je jednog čovjeka potaknuo da viče i padne na tlo (Luka 4:33-35). Pavao je upozorio da će se ‘sam sotona pretvarati u anđela svjetla’ (2. Korinćanima 11:14, St). Oni koji danas traže dar jezikâ, koji Bog više ne daruje svom narodu, zapravo se izlažu prevari Sotone koji će, kako smo upozoreni, upotrijebiti ‘svakovrsna silna djela i varave čudesne znakove’ (2. Solunjanima 2:9, 10, St).
Jezici — i pravo kršćanstvo
Kršćani iz prvog stoljeća koji su primili dar govorenja jezicima taj su dar upotrijebili da bi objasnili veličanstvene stvari Božje. Naglasak je bio stavljen na potrebu jasnog tumačenja poruke prenesene jezicima kako bi je svi mogli razumjeti i kako bi mnogi mogli biti izgrađeni (1. Korinćanima 14:26-33). Pavao je opomenuo: “Ako govoreći tuđim jezikom ne govorite razumljivo, kako će se razumjeti što govorite? Govorit ćete u vjetar” (1. Korinćanima 14:9, St).
Dok je duh Božji prvim kršćanima dao dar jezikâ, on ih nije navodio da govore nerazumljivo ili da neprevodivo brbljaju. U skladu s Pavlovim savjetom, sveti duh je omogućio govor koji je za posljedicu imao da dobra vijest bude brže “propovijedana svakom stvorenju pod nebom” (Kološanima 1:23, St).
U vezi ovih posljednih dana sadašnjeg sustava, Isus Krist je zapovjedio: “Najprije se mora Radosna vijest [o uspostavljenom Kraljevstvu] navijestiti svim narodima” (Marko 13:10, St). Kao i u prvom stoljeću, svako stvorenje mora čuti poruku Kraljevstva. To je moguće jer je Biblija sada prevedena, dijelom ili u cijelosti, na skoro 2 000 jezika. Isti duh koji je ispunio prve kršćane da govore neustrašivo i hrabro, sada podupire veliko i čudesno djelo propovijedanja današnje skupštine Jehovinih svjedoka. Usmenom riječju i korištenjem suvremene tehnologije tiska kojom se biblijska istina čini dostupnom u tiskanom obliku, oni govore “čist jezik”. Ova poruka odlazi u preko 200 zemalja i morskih otoka. Jehovini svjedoci su jedini narod koji je potaknut Božjim duhom da svima obznani veličanstvene stvari Božje (Zefanija 3:9, NW; 2. Timoteju 1:13).
[Slike na stranici 7]
Svjedočenje od vrata do vrata u Japanu
Svjedočenje od broda do broda u Kolumbiji
Dolje: Biblijski studij u Gvatemali
Na dnu: Svjedočenje na selu u Nizozemskoj