Govorenje jezicima — rastući fenomen

“NEKA sila je preuzela vlast nad mojim jezikom i riječi su jednostavno potekle poput vode. Kakva je to samo bila radost! Bio je to osjećaj superčistoće. Otada više nikad nisam bio onaj isti”, izjavila je osoba koja je doživjela neobično iskustvo govorenja “nepoznatim jezikom”.

Pred sobom imaš opis nečijeg prvog iskustva govorenja “nepoznatim jezikom”. ‘Ali, što je to?’ neki bi s pravom mogli pitati. To se odnosi na prakticiranje ili vjerovanje za koje muškarci i žene u nekim crkvama tvrde da ih je Božji duh potaknuo na govorenje stranim ili čudnim jezicima koje nisu poznavali.

To je sve veći religiozni fenomen. Nekoć smatrano događajem vezanim isključivo za pentekostalne vjernike, govorenje jezicima sada prelazi tradicionalne denominacijske granice i obuhvaća baptiste, episkopalce, luterane, metodiste, prezbiterijance i rimokatolike. Za osobu koja se nalazi u tom stanju kaže se da je u ekstatičkom, mahnitom i hipnotičkom stanju i transu. Neki to nazivaju čak i histeričnim iskustvom. S govorenjem jezicima, ili glosolalijom, povezane su tajanstvenost i karizma.

Odakle danas želja za darom jezikâ?

U svojoj knjizi Tongues of the Spirit, Cyril G. Williams ukazuje da možda postoji “neka međuzavisnost između osjećaja neuspjeha i želje za ‘jezicima’ ”. On govorenje jezicima opisuje kao mehanizam oslobađanja koji ima “terapeutsku vrijednost smanjivanja napetosti” i “rješavanja unutarnjeg sukoba”. Kao činioci koji pridonose takvom ekstatičnom govoru navedeni su frustracija u crkvenom radu, emocionalni stres, neuspjeh u karijeri, žalost zbog smrti, napetost u kući ili bolest u obitelji.

Slično tome, u djelu The Psychology of Speaking in Tongues, John P. Kildahl kaže da je “tjeskoba preduvjet za razvijanje sposobnosti govorenja jezicima”. Kroz osobno istraživanje i pažljive intervjue pokazalo se da je “više od 85% jezikogovornika prije svog govorenja jezicima doživjelo jasno određenu tjeskobnu krizu”. Naprimjer, neka je majka željela govoriti jezicima da bi se mogla moliti za svog sina oboljelog od raka. Jedan je čovjek počeo govoriti jezicima u periodu neodlučnosti da prihvati unapređenje na poslu. Neka je žena počela govoriti jezicima u toku prvog tjedna nakon što se njen suprug pridružio društvu za odvikavanje od alkoholizma.

Što se doživljava?

Jedna druga osoba, koja je po prvi puta govorila jezicima, izvijestila je: “Osjećao sam da sav gorim, hladnoću i velike kaplje znoja, drhtavicu i neku vrstu slabosti u svojim udovima.” S iskustvom govorenja jezicima često je povezano neobično ponašanje koje je za neke uznemiravajuće. Naprimjer, “neka se djevojka zamalo ugušila svojom vlastitom pljuvačkom kad se istegla na stolici na čijem naslonu joj je počivao vrat, a pete ukočenih nogu su joj dodirivale pod”. U toku sastanka jedne kongregacije, “neki čovjek se neprestano prekobacivao s jednog kraja crkve na drugi”.

“Za neke ljude”, piše profesor William J. Samarin, “govorenje jezicima je uvjet za krštenje Svetim Duhom.” Bez toga se “osjećaju donekle nepotpuni”. To se također smatra “odgovorom na molitvu, jamstvom božanske ljubavi i prihvaćanja”. Drugi su rekli da im to donosi osjećaj unutarnjeg sklada, radosti i mira, te “osjećaj veće snage” i “snažniji osjećaj identiteta”.

Je li ekstatičan govor zaista pokazatelj djelovanja svetog duha? Označava li to iskustvo osobu kao pravog kršćanina? Je li govorenje jezicima danas dio prihvatljivog obožavanja? Ova pitanja zaslužuju više od samo površnog odgovora. Zašto? Jer želimo da naše obožavanje ima Božje odobravanje i blagoslov.