Izbor najznačajnijih događaja prošle godine

JEHOVINA zemaljska organizacija napredovala je i tokom protekle službene godine. Božji je blagoslov očit budući da u 235 zemalja više od šest milijuna Jehovinih svjedoka pokazuje svoju lojalnost Bogu te vjeru u njegovo obećanje da će uspostaviti novi svijet pravednosti. Ti milijuni nisu Božji sluge samo na riječima već aktivno propovijedaju dobru vijest o Božjem Kraljevstvu, kao što je to Isus prorekao, a zapisano je u Mateju 24:14. Oni, u skladu s godišnjim citatom za 2001, ‘stoje potpuni i s čvrstim uvjerenjem s obzirom na svu Božju volju’ (Kol. 4:12).

Tokom prošle godine bilo je mnogo uzbudljivih događaja među Božjim narodom. Osvrnimo se na neke od njih.

Kongresi koji su učiteljima Božje Riječi pružili pouku

Jedan od nezaboravnih događaja prošle godine bio je Oblasni kongres Jehovinih svjedoka “Učitelji Božje Riječi”, koji se od sredine 2001. do početka 2002. održavao na stotinama mjesta diljem svijeta. Prisustvovali su mu milijuni ljudi. Govornik je prvog dana trodnevnog kongresa objasnio koja je tema kongresa. Rekao je: “Isus nije želio dati ključ spoznaje nekoj probranoj grupi izučavatelja Pisama. Svojim je učenicima rekao: ‘Što vam kažem u tami, recite na svjetlu; i što vam se šapće, propovijedajte s krovova.’ Isus je gorljivo želio prenijeti spoznaju o Bogu što većem broju ljudi. Smatrao je da spoznaju o Pismima treba širiti, a ne skrivati.”

Kongresni program uključivao je govore u kojima se razmatralo značenje biblijskih proročanstava te na koji bi način kršćani trebali primjenjivati biblijska načela u svom životu. U nedjelju je održana kostimirana drama s naslovom Poštuj Jehovin autoritet. Ta drama temeljila se na biblijskom izvještaju o Korejevoj pobuni u pustinji i vjernosti koju su, za razliku od njega, pokazali njegovi sinovi.

Na kongresu su objavljene dvije nove publikacije. Prva je knjiga Izaijino proročanstvo — svjetlo za čitavo čovječanstvo, drugi svezak. Druga je brošura pod naslovom Sretan život — kako ga postići? Osim toga, izašao je i novi traktat Posjeduješ li besmrtan duh?

Tokom kolovoza u Francuskoj i Italiji održani su posebni kongresi. U Francuskoj su održani u Parizu, Lyonu i Bordeauxu te je najveći broj prisutnih sveukupno iznosio 160 045. Ti kongresi veoma su ohrabrili braću u Francuskoj, koja su bila izložena napadima pristranih medija. Jedan je brat rekao: “Ponekad se u svojoj borbi osjećamo tako usamljenima, no sad, nakon što su nas posjetile tisuće naše kršćanske braće, imamo snage da se i dalje borimo.”

U Italiji su posebni kongresi održani u Rimu, Milanu, Torinu i Bariju. Neki dijelovi programa prenošeni su telefonskom linijom u još pet kongresnih gradova. Ukupni broj prisutnih na ovih devet kongresa iznosio je 289 133. Na svakom od tih kongresa u Francuskoj i Italiji prisutnima je iznesena poticajna rezolucija. Delegati, koji su došli iz raznih zemalja, uzvratili su gromoglasnim “da”. Zatim je uslijedio dugotrajan pljesak.

Širom svijeta nudio se traktat Vijesti Kraljevstva br. 36

Tokom listopada i studenog 2000. širom svijeta podijeljeno je skoro pola milijarde primjeraka traktata Vijesti Kraljevstva br. 36 na 189 jezika. Zahvaljujući biblijskoj poruci o Tisućugodišnjoj Vladavini Krista Isusa te upečatljivim ilustracijama u tom izdanju Vijesti Kraljevstva, traktat je privukao pažnju mnogih. Ako si Jehovin svjedok, vjerojatno si i sam sudjelovao u raspačavanju tog traktata. Slijede neki izvještaji o toj akciji iz raznih dijelova svijeta.

Usprkos vrlo niskim temperaturama na Aljasci, Jehovini svjedoci nisu se dali omesti. Predsjedavajući nadglednik skupštine North Pole rekao je: “Premda je zima, neki su još u svom dvorištu pročitali traktat Vijesti Kraljevstva br. 36. Jednostavna poruka koja pokazuje koliko se ono što danas vidimo oko sebe razlikuje od blagoslova koje će ljudi primiti doista je divna.”

U Albaniji je 15 skupština iz nekoliko većih gradova zamoljeno da obradi vanjsko područje. Braća i sestre odazvali su se na taj poziv s velikim oduševljenjem i radošću. Jehovini svjedoci su prvi put posjetili 56 sela, u kojima ima otprilike 50 000 stanovnika.

Podružnica u Angoli izvještava: “Zahvaljujući revnosti i oduševljenju objavitelja akcija s traktatom Vijesti Kraljevstva br. 36 na našem području bila je izuzetno uspješna, i to usprkos teškim ekonomskim problemima i ratu koji pogađaju braću diljem naše zemlje. Mnogi ljudi radosno su uzeli traktat Vijesti Kraljevstva koji smo nudili. Zahvaljujući tome Angola je u studenom izvijestila novi najveći broj biblijskih studija, koji iznosi 94 026 te je za skoro 10 000 veći od broja biblijskih studija u prethodnom mjesecu.”

U Kamerunu je grupi Jehovinih svjedoka na putu u jedno selo slučajno ispao svežanj traktata Vijesti Kraljevstva br. 36. Čovjek, koji je vidio Jehovine svjedoke kako dijele traktate Vijesti Kraljevstva, išao je na svoje imanje te je pokraj ceste ugledao taj svežanj. Uzeo ga je i počeo dijeliti traktate! Na koncu su mu ostala samo četiri primjerka. Kad su ga neki ljudi zamolili da ih da još i njima, on to nije želio učiniti, već je rekao: “Valjda i ja zaslužujem nešto nakon što sam ih toliko podijelio. Ovo je za moju obitelj. Vi ćete ih dobiti kad vam dođu Jehovini svjedoci.”

U Kolumbiji su Jehovini svjedoci ponovno posjetili ženu koja je uzela traktat Vijesti Kraljevstva br. 36. Ona je rekla da nikada dosad nije željela razgovarati s Jehovinim svjedocima. No nakon što je pročitala taj traktat, uvidjela je da je odbijala nešto veoma dobro. Kleknula je i molila Boga za oproštenje. Kasnije je stupila u kontakt s Jehovinim svjedocima i sada proučava Bibliju.

U jednom selu u Demokratskoj Republici Kongo policajac u uniformi s velikim je zanimanjem pročitao traktat Vijesti Kraljevstva br. 36. Kratko nakon toga pronašao je Jehovine svjedoke i rekao da je poruka koju je pročitao veoma dojmljiva i utješna. Zatim je otišao te se ubrzo vratio u civilnoj odjeći i s Biblijom u ruci. Rekao je: “Ova poruka je toliko važna i hitna! Htio bih s vama drugima govoriti o njoj!” Jehovini svjedoci su mu na ljubazan način objasnili da najprije treba proučavati Bibliju. On je prihvatio studij i sada dobro napreduje.

U Grčkoj je mlada žena po imenu Joy pod vratima pronašla traktat Vijesti Kraljevstva br. 36. Nakon što ga je pročitala, odmah je nazvala svoju tetu koja je Jehovin svjedok. Rekla joj je da ju je poruka toliko dirnula da želi razgovarati s Jehovinim svjedocima. Njena teta nazvala je jednu sestru koja na tom području služi kao specijalni pionir, te je ona posjetila mladu ženu. Na njihovo veliko iznenađenje, poznavale su jedna drugu. Joy je pionirki rekla da ima Bibliju, ali da ne zna pronaći retke koji bi joj mogli pomoći u problemima koji su je snašli. Odmah je pristala na biblijski studij.

U Koreji je jedna sestra ponudila traktat Vijesti Kraljevstva br. 36 ženi koja se protivila svom sinu zbog toga što je Jehovin svjedok. Nakon tri dana ponovno ju je posjetila i rekla joj što Biblija govori o Raju. Žena je povoljno reagirala, te je započet biblijski studij. Njen je sin sa suzama u očima rekao: “Ne mogu vjerovati da je moja majka počela proučavati Bibliju!” Ta žena dobro napreduje.

U unutrašnjosti Liberije neki Jehovini svjedoci u selima su dijelili traktate Vijesti Kraljevstva, no skrenuli su s glavne ceste i zalutali na neko imanje koje se nalazilo duboko u šumi. Kad su ljudima koji su radili na tom imanju rekli da su se izgubili, jedan mladić je uzvratio: “Božji duh uputio vas je na ovaj put kako bismo i mi dobili te traktate.”

Ljudi u Nizozemskoj s velikim su zanimanjem uzimali traktat Vijesti Kraljevstva br. 36. Više od dva milijuna primjeraka tih traktata brzo je podijeljeno. Podružnica u Seltersu dodatno je tiskala 100 000 primjeraka, no skupštine su ih trebale još više. U gradu Helmondu jedan Jehovin svjedok rekao je stanaru da se taj traktat dijeli ljudima širom svijeta. Čovjek ga je zamolio da sačeka trenutak. Ušao je u kuću i nazvao svog prijatelja u Francuskoj kako bi provjerio je li to istina. Rekao mu je: “Upravo mi je na vratima jedan Jehovin svjedok i tvrdi da se traktat koji ima dijeli po cijelome svijetu. Jesi li ga i ti dobio?” Prijatelj mu je rekao: “Jesam, baš prije deset minuta.” Čovjek je završio razgovor, vratio se i uzeo traktat.

Podružnica u Rusiji dobila je zanimljivo pismo od jednog dečka koji ide u sedmi razred. On je napisao: “Dobar dan. Jako me obradovalo kad sam u našem poštanskom sandučiću pronašao traktat o novom mileniju! To što smo ga dobili obradovalo nas je više od ičega što nam se dogodilo ove godine! Molim vas da nam pošaljete još neke informacije.”

Osim što je pomogla drugim ljudima, akcija s traktatom Vijesti Kraljevstva br. 36 koristila je i samim Jehovinim svjedocima. Jedna sestra u Španjolskoj rekla je: “Stvarno sam uživala nudeći traktate Vijesti Kraljevstva. Krstila sam se 1998, tako da sam prvi put sudjelovala u ovom obliku službe. To me potaklo i na svjedočenje u večernjim satima, zbog čega sam mogla razgovarati s još većim brojem ljudi. Zahvaljujući toj akciji moja je vjera ojačala te se osjećam bližom Jehovi.”

Jehovini svjedoci došli su u jedan zabačeni dio na Malaiti (Solomonski otoci) kako bi ljudima uručili traktate Vijesti Kraljevstva br. 36. Nakon što su hodali više od pet sati, stigli su u selo u kojem ih je tamošnji pastor srdačno dočekao i pokazao veliko zanimanje. Rekao je da ih u proteklih devet godina nije posjetio nijedan predstavnik njihove crkve koji nije s njihovog otoka, niti se zanimao za njih. S druge strane, grupa stranaca pomučila se kako bi prešla planine i pomogla im da razumiju biblijsku poruku. Sa svim obiteljima u selu uspostavljen je biblijski studij. Braća su ponovno navraćala svaka dva tjedna i uskoro je deset studija dobro napredovalo. Pastor je rekao da bi se, ako bi netko ostao s njima i osnovao grupu, za sastanke moglo koristiti tamošnju crkvu. Jedan specijalni pionir sada redovito posjećuje tu grupu. Prema zadnjim informacijama, u to selo došao je predstavnik crkve i mještanima rekao da će dobiti hranu ako prestanu proučavati s Jehovinim svjedocima. No svi su rekli da će nastaviti biblijski studij.

Dok su bili na odmoru u jednom udaljenom dijelu Venezuele, neki Jehovini svjedoci uručili su traktat Vijesti Kraljevstva br. 36 svom vodiču, Indijancu iz plemena Pemón. Budući da se oduševio onime što je pisalo u traktatu, stalno ga je čitao. Kad mu se traktat namočio na kiši, pažljivo ga je objesio kako bi se posušio. Zatražio je još nekoliko primjeraka, koje je želio odnijeti svom plemenu.

Pravna zbivanja tokom službene godine

U Bugarskoj je Ivailo Stefanov zbog savjesti odbio ići u vojsku. Zbog toga je osuđen na godinu i po zatvora. Budući da je povrijeđena njegova vjerska sloboda, brat Stefanov obratio se Evropskom sudu za ljudska prava. Kad je sud pristao razmotriti njegov slučaj, bugarske su se vlasti odlučile na sporazumno rješenje te su u potpunosti oslobodile brata Stefanova i druge Jehovine svjedoke koji su bili u istoj situaciji. Trećeg svibnja 2001. sud je odobrio sporazumno rješenje. U sklopu tog sporazuma bugarske su vlasti također odlučile skratiti trajanje civilne službe, koja je prije bila duplo duža od služenja vojnog roka.

U Quebecu (Kanada) u gradu Blainvilleu donesen je zakon da oni koji iz vjerskih razloga idu od kuće do kuće moraju za to imati dozvolu. S tom dozvolom od vrata do vrata mogu ići samo od ponedjeljka do petka, ona vrijedi samo dva mjeseca, a može se obnoviti tek nakon što prođe 12 mjeseci. Sedamnaestog travnja 2001. sudac na Višem sudu u Quebecu donio je odluku da se taj zakon ne odnosi na službu propovijedanja koju vrše Jehovini svjedoci. Rekao je da Jehovini svjedoci ne moraju tražiti tu dozvolu te da za njih nema ograničenja u satima, danima, mjesecima i godinama s obzirom na službu koju izvršavaju od vrata do vrata. Izjavio je da je služba Jehovinih svjedoka “kršćanska služba na dobrobit čitavog društva” te da su njihove publikacije “ozbiljna literatura koja govori o temama kao što su religija, Biblija, droga, alkoholizam, obrazovanje mladih, bračni problemi i razvod”. Također je rekao da je uspoređivati Jehovine svjedoke s trgovcima “pogrdno, ponižavajuće, uvredljivo i klevetnički”.

Vrhovni sud u Tbilisiju (Gruzija) 22. veljače 2001. donio je odluku da se poništi registracija dva pravna tijela koja koriste Jehovini svjedoci u toj zemlji, naime: Zajednice Jehovinih svjedoka u Gruziji i Predstavništva Društva Kula stražara u Gruziji. Sud je jasno obrazložio da ta odluka ne znači da je djelo Jehovinih svjedoka zabranjeno. Naprotiv, oni mogu nastaviti sa svojim vjerskim aktivnostima, koje uključuju održavanje sastanaka, raspačavanje literature i unajmljivanje odnosno posjedovanje objekata i zemljišta. No vjerski ekstremisti to ignoriraju te okrutno napadaju Jehovine svjedoke, što jedna organizacija za ljudska prava opisuje kao “vladavinu terora”. Jehovini svjedoci su 29. lipnja 2001. Evropskom sudu za ljudska prava uložili žalbu zbog toga što vlada ništa ne poduzima u vezi s tim neobuzdanim nasiljem te je sud 2. srpnja odlučio da će po hitnom postupku razmotriti tu žalbu. No pozitivno je da su 30. svibnja 2001. carinske vlasti u Gruziji vratile oko 20 tona naše biblijske literature koja je 14. ožujka 2001. protuzakonito zaplijenjena. Literatura je odmah proslijeđena skupštinama u Gruziji.

Savezni upravni sud u Berlinu (Njemačka) odbio je 1997. Jehovinim svjedocima dati zakonski status pravne osobe koja podliježe odredbama javnog prava. Ta odluka donesena je na temelju tvrdnje da Jehovini svjedoci zbog svoje neutralnosti u političkim izborima nisu lojalni državi. Jehovini svjedoci uložili su žalbu na tu odluku. Devetnaestog prosinca 2000. Savezni ustavni sud u Njemačkoj donio je presudu da se takav stupanj lojalnosti ne može zahtijevati. Ipak, taj je slučaj vraćen upravnim sudovima kako bi ponovno razmotrili zahtjev Jehovinih svjedoka da dobiju pravni položaj, ovaj put iz aspekta da li oni krše ljudska prava. Sud se ovaj put usredotočio na vjerovanja i postupke povezane s krvlju, odgojem djece, isključenjem i obiteljskim odnosima.

Donedavno je više od 3 500 Jehovinih svjedoka u Grčkoj imalo dosje o ranijem kažnjavanju zato što su zbog svoje neutralnosti bili u zatvoru. To je značilo da ne mogu raditi u državnim službama, organizacijama za socijalnu skrb i bankama. Nekima nije dozvoljeno niti da rade na nekim drugim poslovima. Sada se prema zakonu izglasanom u Grčkoj na te Jehovine svjedoke više ne gleda kao na bivše kriminalce. Povoljna presuda Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Thlimmenos protiv Grčke s obzirom na pitanje ima li netko pravo zbog savjesti odbiti služenje vojnog roka nesumnjivo je položila temelj za donošenje novog zakona.

Okružni sud u Kobeu (Japan) donio je 30. ožujka 2001. povoljnu presudu u slučaju jedne naše sestre. Nju su oteli i 17 dana držali zatvorenu, želeći je primorati da odbaci svoja vjerovanja. Sud smatra da je optuženi baptistički svećenik otmicu izvršio u dosluhu sa sestrinim bivšim mužem i njegovom obitelji. Sud je odredio da optuženi mora platiti odštetu od 400 000 jena (3 300 dolara).

Vrhovni sud u Rumunjskoj donio je dvije jasno definirane odluke, naime da je Vjerska zajednica Jehovinih svjedoka zakonski priznata religija te da treba imati sva prava koja pred zakonom imaju druge religije. Državni sekretarijat za vjerska pitanja pokušao je poništiti te odluke, ali nije uspio. Drugog travnja 2001. Vrhovni sud potvrdio je svoje prvobitne odluke. Državni sekretarijat za vjerska pitanja zasad još nije priznao puni pravni položaj Jehovinih svjedoka, premda je od Vrhovnog suda dobio nalog da to učini.

Dana 23. veljače 2001, nakon skoro šest godina od početka sudskog procesa i trogodišnjeg suđenja, sutkinja je konačno u korist Jehovinih svjedoka zaključila parnicu u kojoj se raspravljalo o tome da se u Moskvi (Rusija) zabrani njihovo djelo. No olakšanje koje su braća zbog toga osjetila bilo je kratkoga vijeka, budući da je 30. svibnja 2001. Moskovski sud poništio odluku nižeg suda i naredio da se slučaj u cijelosti ponovi. To će biti već šesti put od 1996. da se Jehovini svjedoci moraju braniti zbog istih neutemeljenih optužbi.

Pensilvanijski Viši sud (Sjedinjene Države) svojom je odlukom donesenom 21. veljače 2001. potvrdio izričito pravo bolesnika na tjelesno samoodređenje, a Punomoć i nalog bolesnika proglasio je punopravnim dokumentom u zdravstvenoj zaštiti. Ta je presuda donesena u slučaju Marie Duran, koja je puno puta iznijela svoj čvrsti stav da ne želi primiti transfuziju krvi. Usprkos tome što je poduzela sve što je mogla, njen suprug, koji nije Jehovin svjedok, uz podršku njenih liječnika i bolnice dobio je sudski nalog prema kojem je on njen skrbnik u hitnim slučajevima, bez obzira na to što je ona za svog opunomoćenika u zdravstvenim pitanjima izabrala jednog suvjernika. Viši sud poništio je tu odluku o skrbništvu u hitnim slučajevima te potvrdio da se usprkos protivljenju njenog supruga, rođaka i liječnika, treba poštovati njena izričita želja iznesena u zdravstvenim dokumentima te da je opunomoćenik onaj kojeg je sama izabrala.

Potreba za više Dvorana Kraljevstva

U mnogim je zemljama gradnja Dvorana Kraljevstva predstavljala veliki izazov te je bila dugotrajna. Neke su se skupštine mjesecima, pa čak i godinama sastajale u unajmljenim objektima dok se gradila njihova dvorana. U nedovršenoj Dvorani Kraljevstva u jednoj afričkoj zemlji papiga je u krovištu napravila gnijezdo. Ubrzo se i ona počela javljati kad bi se pjevale pjesme Kraljevstva, što izgleda nikome nije smetalo. Budući da je gradnja sporo napredovala, papiga je naučila oponašati voditelja Studija Kule stražare te čak braću i sestre zvati po imenu! Nakon nekog vremena Dvorana Kraljevstva je dovršena te je papiga morala pronaći drugo boravište.

Danas se, zahvaljujući izvrsnom novom programu gradnje, Dvorane Kraljevstva grade zapanjujućom brzinom. U većini zemalja u razvoju Dvorane Kraljevstva budu sagrađene i otvorene za samo tri do četiri tjedna! Samo u Africi tokom prošle službene godine sagrađene su 1 074 nove Dvorane Kraljevstva, što znači skoro 4 u jednom danu!

Novim programom gradnje Dvorana Kraljevstva nastoji se ostvariti dva cilja. Prvo, udovoljiti trenutnim potrebama za dvoranama. Podružnica u Južnoafričkoj Republici piše: “Sigurni smo da će se zahvaljujući ovom izvrsnom napretku sagraditi još mnoge Dvorane Kraljevstva u zemljama u kojima su one prijeko potrebne. Drugi je cilj udovoljiti potrebama u budućnosti, odnosno organizirati gradnju tako da u njoj sudjeluju sposobna domaća braća. Naprimjer, program gradnje u Beninu vode samo tamošnja braća, koja će i u budućnosti moći udovoljiti svim potrebama za Dvoranama Kraljevstva.

Pored Odjela za projektiranje i izgradnju u Brooklynu, podružnicama u Istočnoj Evropi, Africi, Aziji, Oceaniji, Srednjoj i Južnoj Americi te na Karipskim otocima pomaže još pet Regionalnih ureda za gradnju Dvorana Kraljevstva. Ti uredi blisko surađuju s Odborima podružnica kako bi im pomogli da se u potpunosti okoriste uputama i pomoći koje im stoje na raspolaganju. Naprimjer, u svakoj podružnici osnovan je Odjel za gradnju Dvorana Kraljevstva koji nadgleda gradnju na svom području. Taj Odjel također pomaže skupštinama pri odabiru lokacije te ima standardizirane projekte prilagođene raspoloživim građevinskim materijalima i metodama uobičajenima za neko područje.

U 92 zemlje u kojima je nedostatak novčanih sredstava i osposobljenih radnika nekad sprečavao gradnju, sada više od 4 000 punovremenih i privremenih volontera radi u 352 stalne grupe za gradnju Dvorana Kraljevstva. Uspješnosti tih grupa puno doprinose sluge za gradnju Dvorana Kraljevstva, odnosno osposobljena braća koja u pojedinim zemljama sudjeluju u tom novom obliku posebne punovremene službe. Pored toga, 152 međunarodnih slugu obučava domaću braću kako bi mogla preuzeti ključnu ulogu u programu gradnje. Naravno, budući da je gradnja Dvorane Kraljevstva skupštinski projekt, članovi skupštine dobrovoljno se stavljaju na raspolaganje i obavljaju većinu poslova.

Kako ljudi reagiraju na taj novi program gradnje? U državi Trujillo (Venezuela) nedavno je sagrađena prva Dvorana Kraljevstva u Sara Lindi. Jedan je objavitelj sa suzama u očima rekao: “Tako je dirljivo što nas se Jehova sjetio. Našeg mjesta čak nema ni na karti!”

Jedna sestra iz Rio de Janeira (Brazil) osjetila se ponukanom da napiše: “Deset godina pješačila sam na sastanke četiri kilometra i prelazila jedan most čak i u vrijeme trudnoće. Napokon se moj san obistinio. Dvorana Kraljevstva na našem području! Mnogi koji proučavaju Bibliju već su počeli dolaziti na sastanke. Moj otac, koji je nekad proučavao no kasnije mi se protivio, nije propustio nijedan sastanak otkad je dvorana otvorena. Ovaj je tjedan ponovno počeo proučavati.” Jedan čovjek koji je promatrao gradnju, a nije Jehovin svjedok, priznaje: “Imam 60 godina, ali još nikad nisam vidio takvo što! Jehovini svjedoci rade brzo i radosno. Zaposlen sam u gradskoj službi kao zidar i kad god neki posao traje predugo, znamo reći: ‘Morat ćemo pozvati Jehovine svjedoke u pomoć!’”

Jedan starješina iz Ukrajine kaže: “Za samo mjesec dana sagradili smo Dvoranu Kraljevstva prema jednom standardnom projektu, tako da gradnja nije puno ometala naše obiteljske i skupštinske odgovornosti.” Jedna tamošnja sestra dodaje: “Tako smo sretni. Svojim očima promatrali smo kako Jehova pomaže svom narodu. Prije se zbog ovdašnje ekonomske situacije, uopće nismo nadali da ćemo imati vlastitu Dvoranu Kraljevstva.”

Zainteresirane osobe u Malaviju naročito se rado druže s nama kad se sastanci održavaju na nekom prikladnom mjestu. Skupština Nafisi izvještava: “Sada imamo lijepu Dvoranu Kraljevstva koja pruža izvrsno svjedočanstvo. Zbog toga u službi propovijedanja lako započinjemo biblijske studije. Svi su zadivljeni. Bilo da se ljudi nalaze u školi, na radnom mjestu ili u svom domu, naša Dvorana Kraljevstva glavna je tema njihovih razgovora.”

Program gradnje Dvorana Kraljevstva duboko se dojmio i osoba na istaknutim položajima u Mozambiku. Braća su od jednog tamošnjeg poglavice tražila zemljište za gradnju Dvorane Kraljevstva. On im je dao odobrenje te je rekao: “Čuo sam da se u drugim mjestima grade Dvorane Kraljevstva i već sam se zabrinuo zašto je nema na mom području. Jehovini svjedoci, hvala vam što ćete izgraditi našu Dvoranu Kraljevstva!”

Kako ti dobro organizirani projekti utječu na duh spremnosti braće u skupštinama? Pripadnik jedne grupe za gradnju u Zimbabveu priča: “Nakon što smo satima putovali po kiši, stigli smo na gradilište Dvorane Kraljevstva na jednom seoskom području. Braća i sestre koji su nas čekali stisnuli su se pod jednim drvetom, sakupljeni oko male logorske vatre. Premda je padala kiša, dočekali su nas sa srdačnim osmijehom. Prije nego što smo došli, 60 njih iz tamošnje skupštine iskopalo je jarke za temelje. S kopanjem su započeli dan ranije u četiri ujutro, a završili u šest uvečer tog dana kad smo došli.”

Dvoranu Kraljevstva nije imala ni skupština Zongoro u istoj zemlji. Nathan Muchinguri služi u toj skupštini od 1924, kad se krstio. Mnogo godina prevodio je biblijske publikacije na jezik šona. Budući da nije živio u Betelu, podružnica se ponudila da mu pomogne u pokrivanju njegovih životnih troškova, no on je to odbio. Ipak, izrazio je želju da prije nego što završi svoj zemaljski put prisustvuje sastanku koji će se održati u Dvorani Kraljevstva. Osmog travnja 2001. bratu Muchinguriju, koji ima 93 godine, ostvarila se želja. Skupština Zongoro je prvi put održala sastanak u svojoj novoj Dvorani Kraljevstva. Taj prvi sastanak bila je proslava Gospodinove večere.

Od studenog 1999, kad je započeo program gradnje, u 92 zemlje sagrađeno je 2 097 novih Dvorana Kraljevstva, prosječno 22 tjedno! To ‘izjednačavanje’ omogućuju dobrovoljni prilozi koje braća širom svijeta daju s puno ljubavi tako da ‘skupština koja ima mnogo, nema previše, i koja ima malo, nema premalo’ (2. Kor. 8:14, 15). Blagoslivlja li Jehova ta nastojanja diljem svijeta? Pa, razmotri sljedeće: Za samo mjesec dana nakon gradnje broj prisutnih na sastancima često se udvostruči.

Tri videofilma o beskrvnoj medicini i kirurgiji

Odjel za audio/videoprodukciju zajedno s braćom iz Njemačke i drugih zemalja snimio je seriju od tri videofilma koji pokazuju koliko su beskrvna medicina i kirurgija opravdane i djelotvorne. U sva tri videofilma uvaženi kirurzi govore o tome koliko su djelotvorni beskrvni medicinski postupci u usporedbi s onima u kojima se koristi krv. Prvi videofilm u toj seriji zove se Transfuzija — alternativne strategije — jednostavne, sigurne, učinkovite. Namijenjen je prvenstveno liječnicima i studentima medicine. U njemu se kompjuterskom animacijom prikazuje funkcija raznih krvnih komponenti.

Taj prvi videofilm napravljen je baš navrijeme kako bi ušao u konkurenciju 34. Međunarodnog festivala filmova i videa koji se svake godine održava u Sjedinjenim Državama. Na festivalu se natjecalo sveukupno 1 500 filmova i videofilmova iz 33 zemlje. Videofilm Alternativa transfuziji ocijenjen je u tri kategorije. U prve dvije, naime Istraživačkom radu i Stručno-obrazovnoj, videofilm je osvojio drugo mjesto i dobio priznanje Silver Screen. U trećoj kategoriji, Aktualne teme, osvojio je prvo mjesto i dobio priznanje Gold Camera. Ta priznanja pokazuju da stručnjaci iz filmske industrije uviđaju koliko je kvalitetan taj videofilm, da sadrži točne podatke te da je profesionalno napravljen, što doprinosi vjerodostojnosti njegove poruke.

Drugi videofilm zove se Alternative transfuziji — kvalitetno liječenje uz poštivanje prava pacijenta. Namijenjen je prvenstveno novinarima koji se bave medicinskom tematikom, zdravstvenim i socijalnim radnicima te pravnicima. Kao što pokazuje njegov naziv, videofilm govori o tome kako pacijentu pružiti kvalitetno liječenje, a istovremeno poštovati njegova zakonom utvrđena prava. Osim toga, videofilm pokazuje da su metode beskrvne kirurgije i ekonomski isplativije.

Treći videofilm u toj seriji zove se Beskrvno liječenje — uspješno svladavanje izazova. Budući da je namijenjen širokoj publici, taj je videofilm već prikazivan na raznim televizijskim mrežama u Sjedinjenim Državama. Pozitivni komentari stručnih osoba intervjuiranih u videofilmu, a koje nisu Jehovini svjedoci, nesumnjivo će uvelike doprinijeti tome da se ljude pouči o izvrsnim aspektima beskrvne medicine te da se donekle uklone predrasude onih koji nisu upućeni u to.

Novi kompleksi podružnica donose hvalu Bogu

Slijede izvještaji s programa svečanog otvorenja pet podružnica održanih tijekom protekle službene godine. Otputujmo u mislima najprije u Venezuelu i Urugvaj (Južna Amerika), gdje su otvorena dva nova kompleksa podružnica. Zatim ćemo ići u Ukrajinu (Istočna Evropa), gdje je djelo Jehovinih svjedoka bilo zabranjeno 50 godina. Nakon toga osvrnut ćemo se na Malavi (južna Afrika), gdje su Jehovini svjedoci ustrajali tokom mnogih godina zabrane i progonstva. Na koncu ćemo pažnju obratiti lijepom karipskom otoku Barbadosu.

VENEZUELA: Otprilike 1 600 posjetitelja iz 22 zemlje okupilo se 3. ožujka 2001. na lijepo uređenom posjedu 80 kilometara zapadno od glavnog grada Caracasa kako bi prisustvovalo svečanom otvorenju novog kompleksa podružnice. U ožujku tamo vlada sušno razdoblje, i gorje Arague sasušeno je i smeđe. Ipak, zahvaljujući navodnjavanju, travnjaci i palme na kompleksu podružnice bili su raskošni i zeleni. Delegati, odjeveni u svoju najljepšu odjeću i mnogi s fotoaparatom u ruci, obilazili su posjed i razgledavali zgrade izražavajući svoje divljenje i radost.

Prva podružnica u Venezueli otvorena je u rujnu 1946, kad je u ovoj zemlji dobru vijest propovijedalo samo 19 objavitelja. Tokom sljedećih 50 godina nekoliko je zgrada koje su se u tom razdoblju koristile kao podružnica zbog sve većih potreba postalo premalo. Nova podružnica trenutno vodi brigu o 88 541 objavitelju dobre vijesti u Venezueli.

Na svečanom otvorenju bilo je mnogo onih koji su sudjelovali u šestogodišnjoj gradnji objekata podružnice. Jedan međunarodni sluga kaže: “Veoma nas je ohrabrilo to što su braća bila spremna satima putovati samo da bi pomogla u gradnji. Naprimjer, braća iz jedne skupštine unajmila su autobus i krenula na put u 23.00 sata, putovali su čitavu noć da bi došli u 6.00 ujutro, doručkovali, radili s nama cijeli dan i zatim ponovno autobusom sedam sati putovali kući.” Druženje za vrijeme gradnje bilo je veoma ugodno, jer su braća surađivala u jedinstvu (Ps. 133:1).

Gerrit Lösch iz Vodećeg tijela održao je govor za svečano otvorenje pod naslovom “Širenje djela donosi hvalu Jehovi”. Sljedećeg dana 113 260 Jehovinih svjedoka i zainteresiranih osoba iz svih dijelova zemlje došlo je u grad Valenciju kako bi prisustvovalo izvrsnom programu u kojem je iznesen sažetak programa svečanog otvorenja.a

URUGVAJ: “Kakvi divni ljudi! Stvarno je lijepo vidjeti da toliko vas, i muškaraca i žena, tako naporno radi, a toliko ste radosni. To je moguće samo uz pravu motivaciju i kad se ne teži za materijalnim dobitkom. Čestitam vam i nastavite s tim izvrsnim poslom!” To je samo jedan od mnogih komentara onih koji su promatrali izgradnju podružnice u Urugvaju.

Jehovini svjedoci pokazivali su duh revnosti i suradnje prilikom gradnje podružnice, ali i izvršavajući svoje djelo poučavanja kroz mnoge godine. Prije šezdeset godina u Urugvaju je bilo samo nekoliko Jehovinih svjedoka, a među njima i šestero pionira iz Njemačke, koji su Urugvajem putovali biciklima. Sada su Jehovini svjedoci u Urugvaju jaka, poznata i poštovana organizacija s omjerom od 1 objavitelja na 287 stanovnika te prosječno 5 starješina u svakoj skupštini. Naravno, kako se djelo širilo, pojavila se potreba za većom podružnicom.

U sklopu programa svečanog otvorenja održanog 31. ožujka 2001. iznesena je zahvala mnogim Jehovinim svjedocima koji su svojim znanjem i iskustvom doprinijeli izgradnji tog objekta. Također su intervjuirani mnogi misionari koji su nekad služili u Urugvaju. Oni su doputovali iz udaljenih zemalja kako bi prisustvovali otvorenju. Brat Lösch održao je govor za otvorenje. Istaknuo je da je glavna svrha propovjedničke aktivnosti donijeti hvalu i slavu Jehovi.b

UKRAJINA: U Ukrajini se dobra vijest propovijeda već više od 110 godina. No djelo je u Ukrajini naročito napredovalo tokom prošlog desetljeća. Budući da se broj objavitelja u 1990-im povećao za 530 posto, pojavila se hitna potreba za podružnicom. Kako bi udovoljila toj potrebi, braća su pet kilometara sjeverno od Lavova pronašla odlično mjesto za izgradnju podružnice. Objekti podružnice imaju 104 sobe, moderne urede, kuhinju, praonicu, garažu i skladište za literaturu.

Dvije godine i tri mjeseca nakon izdavanja građevinske dozvole, braća su na zemljištu na kojem je nekada bio omladinski kamp izgradila privlačan kompleks podružnice. To zemljište nalazi se u šumi u kojoj su braća za vrijeme zabrane održavala sastanke.

Mjesne vlasti inzistirale su na tome da se do podružnice uredi cesta. Braća su unajmila jednu građevinsku firmu kako bi obavila taj posao te su dogovorila da se cestu, dugačku 1 200 metara, završi do kraja listopada 2000. To je bilo važno zbog toga što u studenom obično počinje padati snijeg. Građevinska firma nije uspjela završiti posao do ugovorenog datuma. No, budući da su vremenski uvjeti još uvijek bili pogodni za gradnju, braća su odlučila pomoći da se cesta završi. Svi su naporno radili te je ona konačno dovršena u subotu 16. prosinca 2000. Iste noći okolicu je prekrio snijeg. Upitate li stanovnike tog područja zašto je jesen 2000. bila tako topla i duga, reći će vam: “Zato što su Jehovini svjedoci morali završiti cestu.”

Program svečanog otvorenja održan je 19. svibnja 2001. Prisustvovala su mu braća i sestre iz 35 zemalja, a govore su, između ostalih, održali Theodore Jaracz i Gerrit Lösch, iz Vodećeg tijela. Sljedećeg dana na posebnom programu održanom na najvećim stadionima u Lavovu i Kijevu sakupilo se mnoštvo od 72 023 osobe. Mnogi koji su desetljećima služili pod zabranom prisustvovali su tom programu. Bili su oduševljeni tako lijepom podružnicom koja će Jehovi donijeti veliku čast i hvalu.c

MALAVI: Više od 2 200 Jehovinih svjedoka iz Malavija zajedno s 200 posjetilaca iz 21 zemlje okupilo se predvečer u subotu 19. svibnja 2001. pod nadstrešnicom napravljenom od dugačkih grana eukaliptusa i bambusa te slame. Budući da je padao mrak, braća nisu mogla iz pjesmarice otpjevati zaključnu pjesmu. Brat koji je s lijepo uređene pozornice najavio pjesmu broj 56 predvodio je braću koja su pjevala na tipičan afrički način — četveroglasno, i to bez muzičke pratnje. Prisutnima pjesmarice nisu ni trebale, sve su riječi znali napamet. Snažne emocije preplavile su goste iz drugih zemalja dok su slušali pjevanje tih vjernih Jehovinih slugu, od kojih je većina krštena 40 ili više godina te je mnogo propatila zbog svoje vjere.

Tog jutra braća i sestre koji su razgledavali novi kompleks podružnice spontano su počeli pjevati pjesme Kraljevstva i mahati svima koje su usput sreli. Dok se pripremalo otvorenje podružnice, službenici aerodroma pristali su da za dobrodošlicu posjetiteljima iz drugih zemalja preko razglasa puštaju Melodije Kraljevstva br. 1. To je doista bio srdačan teokratski doček! Na aerodromu još uvijek puštaju te melodije.

“Pokazuješ li zahvalnost u službi Jehovi?” pitao je Sébastien Johnson, koji je u Malaviju služio kao zonski nadglednik. Govoreći o recima iz Miheja 6:6-8, brat Johnson pokazao je da Jehova od nas ne traži previše. Potaknuo je prisutne da svaki dan čitaju Bibliju te da primjenjuju njena izvrsna načela. Guy Pierce iz Vodećeg tijela u svom je govoru za svečano otvorenje govorio o temi “Radujte se i kličite zbog Jehovinih djela”. Brat Pierce rekao je: “Svojom aktivnošću i dugogodišnjom vjernom službom položili ste temelj za porast kojem smo danas svjedoci. Nastavite činite sve što možete u svojoj svetoj službi Svevišnjem Bogu, Jehovi.”

U nedjelju 20. svibnja na stadionu u Lilongweu 17 378 prisutnih iz jednog je govora doznalo da je 1993, kad je ukinuta zabrana, broj objavitelja u Malaviju iznosio oko 30 000. Danas tamo ima skoro 50 000 Jehovinih svjedoka! Doista, svečano otvorenje novoizgrađenog betelskog kompleksa nešto je što će se pamtiti — dan Jehovine pobjede!d

BARBADOS: Nova podružnica na Barbadosu i Dvorana Kraljevstva u sklopu nje smještene su na zemljištu veličine jednog hektara koje se nalazi na jednoj uzvisini te je prekriveno travnjacima i raznim cvijećem, a s njega se pruža prekrasan pogled na obližnje Karipsko more. Ovaj privlačan kompleks sagrađen za 18 mjeseci nalazi se u mirnom predjelu u Prospectu, St. James, oko četiri kilometra udaljenom od Bridgetowna, glavnog grada Barbadosa.

U novoj podružnici boravi deseteročlana betelska obitelj. Podružnica se sastoji od osam soba, ureda i blagovaonice. Tu je i Dvorana Kraljevstva s 275 sjedećih mjesta. Ovaj objekt nadomjestio je prijašnju podružnicu koja je bila udaljena desetak minuta vožnje, a nalazila se u središtu Bridgetowna. Kad se 1969. počelo koristiti tu prijašnju podružnicu, koja se nalazila u relativno mirnom središnjem dijelu glavnog grada Barbadosa, ukupan broj objavitelja na šest većih i nekoliko manjih otoka za koje se brinula podružnica iznosio je 1 200. Do 2000. taj je broj porastao na 2 390 objavitelja u 25 skupština i jednoj zasebnoj grupi. Tada je podružnica postala doista premala da bi se u njoj moglo brinuti za sve veći broj skupština, a nekoć mirno područje na kojem se nalazila postalo je bučan poslovni dio grada.

U subotu 2. lipnja 2001. programu svečanog otvorenja, na kojem je između ostalog iznijeta i povijest djela na Barbadosu, prisustvovalo je 676 gostiju s otoka za koje se brine podružnica na Barbadosu te iz 15 drugih zemalja. Najupečatljiviji dio programa bio je govor “Obradujmo Jehovino srce”, koji je sa zaraznim oduševljenjem iznio John E. Barr iz Vodećeg tijela. Budući da je svečanom otvorenju mogao prisustvovati samo ograničeni broj osoba, za one koji nisu bili tamo sljedećeg dana organiziran je poseban sastanak. Tom sastanku prisustvovale su 3 332 osobe.e

U takvim podružnicama diljem svijeta radi 20 133 volontera. Svi oni pripadaju Redu specijalnih punovremenih slugu.

[Bilješke]

[Slike na stranici 6]

Na Oblasnim kongresima “Učitelji Božje Riječi” u Hong Kongu izašao je prijevod “Novi svijet” na tradicionalnom i pojednostavljenom kineskom

[Slike na stranici 11]

Širom svijeta podijeljeno je skoro pola milijarde primjeraka traktata “Vijesti Kraljevstva” br. 36

[Slika na stranici 13]

Evropski sud za ljudska prava, Strasbourg (Francuska)

[Slika na stranici 21]

Brat i sestra Muchinguri pred novom Dvoranom Kraljevstva

[Slika na stranici 22]

Tri priznanja za videofilm “Transfuzija — alternativne strategije — jednostavne, sigurne, učinkovite”

[Slike na stranicama 28 i 29]

Novootvoreni objekti podružnica

(1) Malavi

(2) Barbados

(3) Urugvaj

(4) Venezuela

(5) Ukrajina