Objavitelji Kraljevstva izvještavaju

“Bogu je sve moguće”

GORNJE riječi iz Mateja 19:26 pokazale su se istinitima u slučaju jedne djevojke iz Venezuele. Kada je naučila potpuno se uzdati u Jehovu, uspjela je svladati jedan ozbiljan problem. Ona priča:

“Moja je baka bila vrlo prijazna i žena puna ljubavi. No nažalost, umrla je kada sam imala samo 16 godina. Njena mi je smrt bila strahovit udarac. Postala sam psihički nestabilna te nisam htjela čak ni izaći iz kuće u dvorište. Na kraju sam se pretvorila u pravog pustinjaka.

Nisam išla u školu niti sam radila. Cijelo sam vrijeme samo bila u svojoj sobi. Budući da sam bila usamljena i nisam imala prijatelja, patila sam od teške depresije. Osjećala sam se potpuno bezvrijedno i željela sam umrijeti da svemu tome dođe kraj. Stalno sam se pitala: ‘Zašto ja postojim?’

Moja je majka znala primati časopise Kulu stražaru i Probudite se! od jedne mlade Svjedokinje po imenu Gisela. Jednog je dana moja majka vidjela Giselu dok je prolazila kraj naše kuće i upitala je bi li mi mogla pomoći. Gisela je bila spremna pokušati, ali ja je nisam htjela primiti. No Gisela nije tako lako odustala. Napisala mi je pismo u kojem je rekla da mi želi biti prijateljica i da još netko tko je daleko važniji od nje također želi biti moj prijatelj. To je, rekla je ona, Jehova Bog.

To me ganulo, pa sam odgovorila na njeno pismo. Dopisivale smo se tri mjeseca. Tek nakon što me Gisela puno, puno nagovarala, konačno sam skupila hrabrost za susret s njom. Kada smo se prvi put srele, Gisela je sa mnom proučavala Bibliju, služeći se knjigom I ti možeš vječno živjeti u raju na Zemlji. Nakon studija pozvala me da dođem na sastanak u mjesnu Dvoranu Kraljevstva. Bila sam zatečena. Četiri godine nisam izašla iz kuće i pomisao da se nađem na ulici bila mi je užasavajuća.

Gisela je bila vrlo strpljiva sa mnom. Uvjerila me da se nemam čega bojati i da će ona ići sa mnom na sastanak. Na kraju sam pristala. Kad smo stigle u Dvoranu Kraljevstva, počela sam drhtati i znojiti se. Nisam bila u stanju ni s kim se pozdraviti. No unatoč tome, pristala sam i dalje dolaziti na sastanke, a Gisela je vjerno svaki tjedan dolazila po mene.

Da bi mi pomogla pobijediti nervozu, Gisela bi me odvela na sastanke vrlo rano. Stale bismo kraj vrata i pozdravljale svakoga tko bi stigao. Na taj sam se način suočavala samo s jednom ili dvije osobe istovremeno, a ne odjednom s čitavom grupom. Kad sam imala osjećaj da više ne mogu izdržati, Gisela mi je citirala riječi iz Mateja 19:26: ‘Ljudima je ovo nemoguće, a Bogu je sve moguće.’

Premda nije bilo lako, s vremenom sam smogla snage prisustvovati većem skupu prilikom pokrajinskog sastanka. Za mene je to stvarno bio divovski korak! U rujnu 1995. skupila sam hrabrost da razgovaram sa starješinama o sudjelovanju u službi propovijedanja od vrata do vrata. Šest mjeseci kasnije, u travnju 1996, krštenjem u vodi simbolizirala sam svoje predanje Jehovi.

Kad me je nedavno netko upitao na koji način sam skupila hrabrosti za sve to, odgovorila sam: ‘Želja da ugodim Jehovi veća je od mog straha.’ Iako još uvijek tu i tamo znam pasti u depresiju, vrlo sam radosna što služim kao opći pionir. Kad pogledam unatrag, moram se složiti s Giselom. Sada imam Prijatelja kojem je stalo do mene i koji mi ‘daje snagu’” (Filipljanima 4:13, NW).

[Slike na stranici 8]

“Želja da ugodim Jehovi veća je od mog straha”