“Što je istina?”

DVA čovjeka koja su se suočila nisu mogla biti različitija. Prvi je bio političar koji je bio ciničan, ambiciozan, bogat, spreman na sve kako bi unaprijedio svoju karijeru. Drugi je bio učitelj koji je odbio bogatstvo i ugled te je bio spreman žrtvovati svoj život kako bi spasio živote drugih. Nije ni potrebno reći da ta dva čovjeka nisu bila istomišljenici! Posebno su se po jednom pitanju apsolutno razilazili — po pitanju istine.

Ti ljudi bili su Poncije Pilat i Isus Krist. Isus je stajao pred Pilatom kao osuđeni zločinac. Zašto? Isus je objasnio da se razlog tomu — da, pravi razlog zašto je došao na Zemlju i obavljao svoju službu — svodi na jedno: zbog istine. “Ja sam se zato rodio i zato došao na svijet”, rekao je, “da svjedočim za istinu” (Ivan 18:37, St).

Pilat je na to reagirao značajnim pitanjem: “Što je istina?” (Ivan 18:38, St). Da li je zaista želio čuti odgovor? Vjerojatno nije. Isus je bio čovjek koji je mogao odgovoriti na bilo koje pitanje koje mu je bilo iskreno postavljeno, no Pilatu nije odgovorio. A Biblija kaže da je Pilat izišao iz sudnice odmah nakon što je postavio pitanje. Rimski je namjesnik vjerojatno postavio pitanje s ciničnom sumnjom, kao da je rekao: “Istina? Što je to? Takvo što ne postoji!”a

Pilatovo skeptično gledište o istini danas je uobičajeno. Mnogi vjeruju da je istina relativna — drugim riječima, ono što jedna osoba smatra istinom, druga osoba možda smatra neistinom, tako da obje mogu biti “u pravu”. Ovo je vjerovanje toliko rašireno da je dobilo ime — “relativizam”. Gledaš li i ti tako na pitanje istine? Ako gledaš, je li moguće da si prihvatio ovo gledište, iako ga nisi temeljito ispitao? Čak i ako ga nisi prihvatio, da li znaš koliko ova filozofija utječe na tvoj život?

Napad na istinu

Ne bi se moglo reći da je Poncije Pilat bio prva osoba koja je dovela u pitanje ideju o apsolutnoj istini. Poučavanje takvih sumnji praktički je postalo životno djelo nekih drevnih grčkih filozofa! Pet stoljeća prije Pilata, Parmenid (kojeg se smatralo ocem evropske metafizike), smatrao je da nije moguće dokučiti pravu spoznaju. Demokrit, kojeg su uzdizali kao “najvećeg drevnog filozofa”, tvrdio je: “Istina je duboko zakopana. (...) Ništa ne znamo sigurno.” Sokrat, možda najpoštovaniji među njima, rekao je da jedino zna da ništa ne zna.

Ovaj napad na ideju da se istina može spoznati nastavlja se sve do našeg vremena. Naprimjer, neki filozofi kažu da nijedna spoznaja nije provjerena istina, jer spoznaju primamo svojim osjetilima, koja se može zavarati. Francuski filozof i matematičar René Descartes odlučio je istražiti sve ono što je mislio da zna sigurno. Odbacio je sve osim jedne istine koju je smatrao neospornom: “Cogito ergo sum”, ili: “Mislim, dakle postojim.”

Kultura relativizma

Relativizam nije ograničen samo na filozofe. Naučavaju ga religiozni vođe, uči se u školama i širi putem medija. Episkopalni biskup John S. Spong rekao je prije nekoliko godina: “Moramo (...) prestati misliti da imamo istinu i da drugi moraju prihvatiti naše stajalište te shvatiti kako je apsolutna istina iznad sposobnosti shvaćanja svih nas.” Spongov relativizam, poput onog mnogih današnjih svećenika, olako odbacuje biblijska moralna učenja u korist filozofije “svatko ima svoje mišljenje”. Naprimjer, nastojeći omogućiti homoseksualcima da se osjećaju što “ugodnije” u episkopalnoj crkvi, Spong je napisao knjigu u kojoj tvrdi da je apostol Pavao bio homoseksualac!

Izgleda da u mnogim zemljama školski sistemi razvijaju sličan način razmišljanja. Allan Bloom je u svojoj knjizi The Closing of the American Mind (Zatvaranje američkog uma) napisao: “Profesor može biti apsolutno siguran u jedno: gotovo svaki student koji se upisuje na fakultet vjeruje, ili kaže da vjeruje, da je istina relativna.” Bloom je otkrio da su njegovi studenti bili zaprepašteni kad je osporavao njihovo uvjerenje o tome, “kao da je dovodio u pitanje da je 2 + 2 = 4”.

Isti način razmišljanja potiče se na brojne druge načine. Naprimjer, izgleda da su televizijski i novinski izvjestitelji često više zainteresirani da zabavljaju svoje gledaoce nego da istinito prikažu neki događaj. Neki su programi koji emitiraju vijesti čak krivotvorili ili prepravljali snimljeni materijal kako bi izgledao dramatičnije. A i na području zabave započeo je snažniji napad na istinu. Vrijednosti i moralne istine po kojima su živjeli naši roditelji te djedovi i bake općenito se smatraju zastarjelima i često su otvoreno izvrgnute ruglu.

Naravno, neki bi mogli prigovoriti da relativizam uglavnom zastupa nepristrano razmišljanje i da stoga ima pozitivan utjecaj na ljudsko društvo. No, je li doista tako? A kako on utječe na tebe? Vjeruješ li da je istina relativna ili da ona ne postoji? Ako je tako, traženje istine može ti izgledati kao gubljenje vremena. Takvo će gledište utjecati na tvoju budućnost.

[Bilješka]