Kakva je korist od razgovora o religiji?
RODITELJI nestrpljivo očekuju da njihova beba izgovori prve riječi. Kad usred tepanja čuju ponovljeni slog, možda “mama” ili “tata”, njihovo se srce ispunjava srećom. Oni novost brzo dijele sa svojim prijateljima i susjedima. Bebina prva komunikacija zaista je dobra vijest koja donosi radost.
Zvukovi, prizori i mirisi koje je malo dijete upilo svojim osjetilima potiču reakciju. Naravno, reakcije su različite. No, ako nakon nekog vremena dijete ne reagira na takve podražaje, roditelji bi se s pravom mogli zabrinuti nije li narušen razvoj njihovog djeteta.
Bebe najbolje reagiraju na ljude koje poznaju. Kad majka miluje bebu, obično se javlja širok osmijeh. No, dodir rođaka koji je u posjetu može izazvati suze, pa čak i uporno odbijanje da je ta osoba drži. Većina rođaka koja to doživljava ne odustaje. Kako ih beba bolje upoznaje, barijera nepoznavanja na njihovu se radost ruši i polako se pojavljuje bebin osmijeh.
Slično tome, mnogi odrasli oklijevaju javno razgovarati o svojim religioznim uvjerenjima s nekim tko nije njihov dugogodišnji poznanik. Možda ne razumiju zašto bi neki neznanac želio razgovarati o osobnoj stvari — o religiji. Zbog toga dopuštaju da između njih i onih koji govore o Stvoritelju nastane barijera. Oni čak odbijaju razgovarati o želji za obožavanjem koja je, uostalom, urođena osobina čovječanstva.
Mi bismo zapravo trebali biti zainteresirani za učenje o našem Stvoritelju, a razgovor s drugima može nas dovesti u položaj da učimo. Razlog je tome taj što je Bog odavna vezan za otvorenu komunikaciju. Pogledajmo kako.
‘Slušaj i uči’
Prva Božja komunikacija s čovjekom bila je ona s Adamom u edenskom vrtu. No, kad ih je, nakon što su zgriješili, Bog zvao jer je želio dalje s njima komunicirati, Adam i Eva radije su se sakrili (1. Mojsijeva 3:8-13). Pa ipak, Biblija bilježi detalje o muškarcima i ženama koji su rado prihvaćali komunikaciju s Bogom.
Bog je komunicirao s Noom o predstojećem uništenju zlog svijeta njegovog vremena, zbog čega je Noa postao ‘propovjednik pravde’ (2. Petrova 2:5). Kao Božji govornik svojoj generaciji, Noa nije samo pokazao vjeru u Božji način postupanja s čovjekom nego se i javno izjasnio da je na Jehovinoj strani. Kakvu je reakciju Noa promatrao? Nažalost, većina njegovih suvremenika ‘ne osjeti dok ne dođe potop i odnese sve’ (Matej 24:37-39). No, na našu sreću, sedmero članova Noine obitelji slušalo je, poslušalo Božje upute i preživjelo opći potop. Od njih potječu svi ljudi koji danas žive.
Kasnije je Bog komunicirao s cijelom nacijom, drevnim Izraelom. Bog im je preko Mojsija dao Deset zapovijedi i oko 600 drugih zakona koji su ih jednako obavezivali. Jehova je od Izraelaca očekivao da se pokoravaju svim zakonima. Mojsije je naredio da se svakih sedam godina, za vrijeme godišnjeg Praznika sjenica, treba glasno čitati Božji zakon. ‘Saberi narod’, uputio ih je, ‘ljude i žene i djecu i došljake, koji budu u mjestima tvojim.’ Zašto? “Da čuju i uče i da se boje Gospodina Boga vašega, i drže i tvore sve riječi ovoga zakona.” Svi su trebali čuti i učiti. Zamisli kako su zacijelo uživali razgovarati o onome što su čuli! (5. Mojsijeva 31:10-12).
Više od pet stoljeća kasnije, judejski kralj Jozafat organizirao je knezove i Levite u akciji ponovnog oživljavanja čistog obožavanja Jehove. Ti su ljudi putovali judejskim gradovima poučavajući stanovnike Jehovinim zakonima. Time što je omogućio da se o zakonima javno razgovara, kralj je pokazao svoju revnost za pravo obožavanje. A što se tiče njegovih podanika, trebali su slušati i učiti (2. Dnevnika 17:1-6, 9).
Svjedočiti razgovorom
Bog je poslao svog Sina Isusa na Zemlju kako bi služio kao Njegov Govornik (Ivan 1:14). Dok su tri učenika prisustvovala Isusovom preobraženju, čuli su Božji glas kako objavljuje: “Ovo je sin moj ljubazni, koji je po mojoj volji; njega poslušajte” (Matej 17:5). Spremno su poslušali.
Slično tome, Isus je naložio svojim apostolima da objavljuju Božje naume drugima. No, kad mu je preostalo još oko šest mjeseci službe na Zemlji, Isus je dao do znanja da je djelo propovijedanja nebeskog Kraljevstva toliko obimno da će biti potrebno još učenika. Poučio je sedamdesetoricu njih kako da razgovaraju s neznancima o Božjem Kraljevstvu, a zatim ih je poslao pred sobom da javno šire tu poruku (Luka 10:1, 2, 9). Kratko vrijeme prije nego što se vratio svom Ocu na nebo, Isus je bodrio svoje sljedbenike da preuzmu inicijativu kako bi govorili drugima o toj poruci, i čak im je zapovjedio: “Idite dakle i naučite sve narode (...) učeći ih da sve drže što sam vam zapovijedao” (Matej 28:19, 20). Danas pravi kršćani diljem svijeta izvršavaju taj povjereni im zadatak razgovarajući o dobroj vijesti o Božjem Kraljevstvu sa svojim bližnjima. Takvi im razgovori omogućavaju da svjedoče za istinu o Stvoritelju Jehovi (Matej 24:14).
Miroljubivi, izgrađujući razgovori
Na koji su način Isusovi učenici trebali razgovarati s drugima o svojim vjerovanjima? Oni nisu trebali izazivati protivnike niti se svađati s njima. Umjesto toga, trebali su pronaći one koji su rado prihvaćali dobru vijest i zatim im predočiti biblijski dokaz koji ju je podupirao. Naravno, Bog je zapažao reakcije onih koji su došli u kontakt s učenicima njegovog Sina, baš kao što je Isus i najavio: “Koji vas prima, mene prima; a koji prima mene, prima onoga koji me je poslao” (Matej 10:40). Kakvo je to samo odbacivanje bilo kad je većina Isusovih suvremenika odbacila njegovu poruku!
“A sluga Gospodinov ne treba da se svadja”, savjetovao je kršćanski apostol Pavao. “Nego da bude krotak k svima, poučljiv, koji nepravdu može podnositi, i s krotošću poučavati one koji se protive: eda bi im kako Bog dao pokajanje za poznanje istine” (2. Timoteju 2:24, 25). Dobar je primjer način na koji je Pavao objavio dobru vijest Atenjanima (Grčka). Sa Židovima je raspravljao u njihovoj sinagogi. Svaki je dan na tržnici govorio s “onima s kojima se udešavaše”. Iako su neki nesumnjivo samo voljeli slušati nove ideje, Pavao je govorio izravno i ljubazno. Sa svojim je slušaocima razgovarao o Božjoj poruci, kojom ih se pozivalo da se pokaju. Reagirali su podjednako kao i ljudi danas. “Onda se jedni rugahu; a jedni rekoše: da te čujemo opet o tom.” Pavao nije inzistirao na tome da produži razgovor. Budući da im je propovjedio poruku, “otide izmedju njih” (Djela apostolska 17:16-34).
Kasnije je Pavao rekao članovima kršćanske skupštine u Efezu da im ‘ništa korisno nije izostavio reći i naučiti ih pred narodom i po kućama’. Nadalje je ‘svjedočio i Židovima i Grcima pokajanje k Bogu i vjeru u Isusa Krista’ (Djela apostolska 20:20, 21).
Ovi primjeri iz Pisama otkrivaju kako su u biblijska vremena Božji vjerni sluge razgovarali o religiji. Tako i danas Jehovini svjedoci poslušno razgovaraju o religiji sa svojim bližnjima.
Razgovori kojima se puno postiže
‘Čujte Riječ Božju.’ ‘Slušajte njegove zapovijedi.’ Kako se samo često takve opomene pojavljuju u Bibliji! I vi se možete odazvati na ovaj biblijski nalog sljedeći put kad Jehovini svjedoci budu razgovarali s vama. Poslušajte poruku iz Biblije koju vam donose. To nije politička poruka već se njome zastupa Božja nebeska vladavina, njegovo Kraljevstvo. To je Božje sredstvo za uklanjanje uzrokâ današnjih sukoba (Danijel 2:44). Zatim će ta Božja vladavina s neba učiniti pripreme da se cijela Zemlja pretvori u raj nalik edenskom vrtu.
Jedan je bivši detektiv često odbijao slušati kad su mu Jehovini svjedoci govorili o Bibliji. No, s porastom kriminala s kojim se morao suočiti, razočarao se u životu. Stoga je sljedećem Svjedoku koji ga je posjetio rekao da će istražiti dokaze za biblijsku poruku. Uslijedili su redoviti razgovori. Iako se policajac nekoliko puta selio, Svjedoci su ga radosno potražili na svakoj novoj lokaciji kako bi nastavili razgovore. Konačno je policajac priznao: “Dokaz koji sam tražio cijelo se vrijeme nalazio upravo ovdje u Svetim pismima. Da Svjedoci nisu bili ustrajni dok su razgovarali sa mnom, još bih uvijek bio u svijetu pitajući se što je smisao života. No, upoznao sam istinu i ostatak života provest ću tražeći druge koji tragaju za Bogom baš kao što sam to činio i ja.”
Zainteresirani slušaoci iskreno žele znati više. Oni s pravom očekuju da im se predoče razlozi za iznijeta vjerovanja (1. Petrova 3:15). Baš kao što malo dijete obasipa svoje roditelje pitanjima i očekuje da mu odgovore, i vi s pravom očekujete da vam Svjedoci daju pouzdane odgovore. Možete biti sigurni da će vas rado ponovno posjetiti i nastaviti s vama razgovarati o biblijskoj poruci.
Možda već nešto znate o Bibliji. Možda shvaćate da će ono što Bog očekuje od vas zahtijevati neke promjene u vašem načinu života. Nemojte oklijevati nastaviti zbog straha da će vas Božji zahtjevi previše koštati. Oni će vam samo donijeti istinsku sreću. To ćete uvidjeti dok budete napredovali korak po korak.
Kao prvo, razmotrite tko je Jehova, što očekuje od vas i što nudi. Zamolite Svjedoke da vam pokažu što o tome kaže Biblija. Provjerite ono što kažu u vlastitom primjerku Biblije. Kad spoznate da su Svjedoci razumni u onom što vam predstavljaju kao istinu o religiji, nesumnjivo ćete željeti dalje istražiti mnoge izvrsne stvari iz Pisama koje oni mogu podijeliti s vama (Priče Salamunove 27:17).
Srdačno ste pozvani da promotrite Svjedoke u njihovom mjesnom sastajalištu, Dvorani Kraljevstva. Tamo ćete čuti korisne rasprave o Božjoj riječi. Vidjet ćete kako prisutni uživaju međusobno razgovarati o Božjim naumima. Dozvolite tim Svjedocima da vam pomognu kako biste saznali istinu o tome što je Božja volja za nas danas. Odgovorite na Božji poziv da razgovarate o pravom obožavanju i dobijete Njegovo srdačno odobravanje, pa čak i vječni život u Raju (Malahija 3:16; Ivan 17:3).
[Slika na stranici 5]
Noa je otvoreno govorio o Božjem naumu
[Slike na stranici 7]
Kao što je to činio Pavao u drevnoj Ateni i Jehovini svjedoci poučavaju druge o biblijskim istinama