Religija — tabu tema?
“POSTOJE dvije teme o kojima nikad ne raspravljam: religija i politika!” To je čest odgovor kad Jehovini svjedoci govore drugima o Bibliji. To je gledište razumljivo.
Kad ljudi raspravljaju o politici, mogu se razljutiti i iz toga nastane svađa. Mnogi su prozreli prazna obećanja i shvaćaju da političari često samo traže moć, slavu i novac. Nažalost, političke razlike ponekad dovode do nasilja.
‘No’, možda razmišljaš, ‘nije li isto i s religijom? Nije li religiozna gorljivost potpalila mnoge današnje sukobe?’ U Sjevernoj Irskoj rimokatolici i protestanti dugo su bili huškani jedni protiv drugih. U balkanskim se zemljama pripadnici pravoslavne crkve, rimokatolici i ostali bore za teritorij. Kakve su posljedice? Zvjerstva i mržnja koja se nastavlja.
Suočavajući se s prijetnjom smrti, mnogi pokušavaju sakriti svoja vjerovanja kao i vjerovanja svojih obitelji. U Africi su stoljeća religioznog neprijateljstva između kršćanskog naroda i pripadnika drugih stranih kao i etničkih religija potaknula roditelje da svojoj djeci daju dva imena koja pružaju određenu mjeru zaštite, a to je običaj koji traje i danas. Tako se neki mali dječak može izdavati za člana crkve ili za pripadnika neke druge religije služeći se jednim imenom, ali ne i drugim. Kad religiozna uvjerenja mogu osobu stajati života, ne čudi da ona oklijeva javno raspravljati o religiji.
Za druge je religija tabu tema čak i kad im nije ugrožen život. Oni se boje da će diskutiranje o svojim uvjerenjima s nekim tko je druge vjere dovesti do besciljne rasprave. Drugi pak vjeruju da su sve religije dobre. Oni kažu da je razgovor o razlikama besmislen, sve dok je osoba zadovoljna onim što vjeruje.
Čak se i oni koji se ozbiljno bave proučavanjem bîti religije međusobno ne slažu. U svom članku ”The Study and Classification of Religions“, The New Encyclopædia Britannica priznaje: “Rijetko kad (...) izučavatelji se međusobno slažu o bîti [religije] (...) Stoga je, kroz cijelu svoju povijest, ta tema sadržavala elemente rasprave.”
Jedan rječnik definira religiju kao “izraz čovjekova vjerovanja u nadljudsku silu poznatu kao stvoritelj i vladar svemira te izraz njenog štovanja”. To bi zahtijevalo da religija igra važnu ulogu u životu. Zaista, religija je bila sveobuhvatan činilac u oblikovanju ljudske povijesti. “Nije postojalo društvo”, primjećuje Oxford Illustrated Encyclopedia of Peoples and Cultures, “koje nije pokušalo životu dati sklad i smisao pomoću nekog oblika religije.” Budući da uključuje takva temeljna načela kao što su “sklad” i “smisao” života, religija sigurno zaslužuje i nešto drugo osim prepiranja ili raspravljanja. Umjesto toga, ona zaslužuje razgovor — to jest, temeljito razmatranje — s nekim drugim. Ali, s kim, i kakva je korist od toga?