Gotska Biblija — značajno postignuće
GOTI su bili konfederacija germanskih plemena, porijeklom vjerojatno iz Skandinavije. U prvim su stoljećima naše ere migrirali na jug sve do Crnog mora i Dunava, na same granice Rimskog Carstva.
Prvo literarno djelo stvoreno na jednom od germanskih jezika bila je gotska Biblija. Danas postoje samo fragmenti tog prijevoda. Međutim, to je ipak jedinstven i cijenjen prijevod Svetih pisama. Zašto?
Ulfila — misionar i prevodilac Biblije
Prevodilac te Biblije bio je Ulfila, poznat i po svom gotskom imenu Wulfila. Prema povjesničaru Filostorgiju, Ulfila je bio potomak zarobljenika zarobljenih u gotskoj najezdi na Kapadociju (sada istočna Turska). Rođen je oko 311. n. e., a oko 30 godina kasnije zaredio ga je Euzebije Nikomedijski, te se školovao za misionarsko djelo među Gotima.
“Kako bi podučio svoje obraćenike i umnožio njihov broj”, kaže povjesničar Will Durant, “strpljivo je, s grčkog na gotski, prevodio čitavu Bibliju, osim knjiga o Kraljevima” (The Age of Faith). Jedini manuskripti gotske Biblije koji još i danas postoje jesu, pored jednog fragmenta knjige Nehemije, dijelovi Kršćanskih grčkih pisama.
Gotski nije bio jezik kojim se pisalo. Ulfila se stoga suočio s prevodilačkim izazovom koji je zahtijevao izuzetnu dosjetljivost. Drevni crkveni povjesničari pripisuju mu izum gotskog alfabeta od 27 znakova, koji se prvenstveno temeljio na grčkom i latinskom alfabetu. Osim toga, The New Encyclopædia Britannica primjećuje da je “skovao germansku kršćansku terminologiju, koja se djelomično još uvijek koristi”.
Rana povijest gotske Biblije
Ulfila je završio svoj prijevod prije 381. n. e. a dvije ili tri godine nakon toga je umro. Popularnost njegovog djela potvrđuje The Encyclopedia Americana, koja kaže da su se “prijevodom uglavnom služili Goti koji su migrirali u Španjolsku i Italiju”. Zaista, sudeći po broju sačuvanih fragmenata, izgleda da su načinjeni mnogi prijepisi gotske Biblije. Vjerojatno je nekoliko manuskripata izrađeno u pisarnicama u Raveni i u Veroni, na području gdje su Goti uspostavili svoje kraljevstvo. Pisarnice su bile sobe u samostanima gdje su se pisali i prepisivali manuskripti.
Goti su prestali postojati kao nacija oko 555. n. e., nakon što je bizantski car Justinijan I ponovno osvojio Italiju. Tönnes Kleberg kaže da su nakon njihovog odlaska sa scene, “u Italiji iščeznuli i gotski jezik i gotske tradicije, ostavivši jedva koji trag. Manuskripti na gotskom više nisu bili zanimljivi. (...) Velikim dijelom su rastavljeni i sastrugani kako bi se odstranilo pismo. Skupi se pergament zatim koristio za pisanje novih sadržaja.”
Sačuvani manuskripti
Neki od tih manuskripata sastrugani su nepotpuno, ostavljajući izvorni tekst još slabo vidljivim. Nekoliko takvih palimpsesta, kako se zovu, pronađeno je i dešifrirano. Vrijedno je spomena da je slavni Codex Argenteus, koji sadrži četiri evanđelja po redoslijedu Matej, Ivan, Luka i Marko, sačuvan neoštećen.
Smatra se da je taj izvanredni kodeks izrađen u ravenskoj pisarnici početkom šestog stoljeća n. e. Zove se Codex Argenteus, što znači “srebrna knjiga”, zato što je napisan srebrnom tintom. Njegovi su listovi pergamenta purpurno obojeni, što pokazuje da je vjerojatno načinjen za neku kraljevsku ličnost. Zlatna slova ukrašavaju prva tri reda svakog evanđelja kao i početak različitih odlomaka. Imena pisaca evanđelja pojavljuju se također zlatnim slovima iznad četiri paralelna “luka” koja se nalaze na dnu svakog stupca teksta. Oni upućuju na paralelne odlomke u evanđeljima.
Restauracija gotskog teksta Biblije
Nakon rasula gotske nacije, dragocjeni je Codex Argenteus nestao. Nitko ga više nije vidio sve dok se sredinom 16. stoljeća nije pojavio u samostanu u Werdenu, blizu Kölna (Njemačka).
Godine 1569. objavljen je gotski prijevod Gospodinove molitve, što je skrenulo pažnju na Bibliju iz koje je uzeta. Ime Codex Argenteus pojavilo se po prvi put u tisku godine 1597. Iz Werdena je manuskript dospio u carevu zbirku umjetnina u Prag. Međutim, na kraju tridesetgodišnjeg rata, godine 1648, pobjednički su ga Šveđani odnijeli zajedno s drugim blagom. Od 1669. ima svoje stalno mjesto u sveučilišnoj knjižnici u Uppsali (Švedska).
Codex Argenteus bio je prvobitno sastavljen od 336 listova, od kojih se 187 nalazi u Uppsali. Jedan daljnji list — posljednji list evanđelja po Marku — pronađen je 1970. u Speyeru (Njemačka).
Čim se kodeks ponovno pojavio, izučavatelji su počeli proučavati tekst kako bi odgonetnuli značenje mrtvog gotskog jezika. Koristeći sve raspoložive manuskripte i prijašnje pokušaje rekonstruiranja teksta, njemački je izučavatelj Wilhelm Streitberg 1908. sastavio i objavio ”Die gotische Bibel” (Gotsku Bibliju), s grčkim tekstom na jednoj i gotskim tekstom na drugoj strani.
Danas je ta gotska Biblija uglavnom zanimljiva za izučavatelje. Međutim, činjenica da je načinjena i cijenjena u tim ranim danima prevođenja Biblije dokaz je o Ulfilinoj želji i odlučnosti da prevede Božju riječ na tadašnji suvremeni jezik. Ispravno je uvidio da se gotski narod samo na taj način može nadati da će razumjeti kršćansku istinu.
[Zahvala na stranici 9]
Ljubaznošću sveučilišne knjižnice u Uppsali (Švedska)