Tko ima Božju naklonost?
SVI se mi želimo dopadati onima s kojima se družimo. Kršćanin ima mnogo jaču želju da stekne Božju naklonost. U Psalmu 84:12 o Jehovi Bogu je rečeno: “On daje milost [“naklonost”, New World Translation] i slavu. Ne uskraćuje Jahve dobara onima koji idu u nedužnosti” (St). Prilikom Isusovog rođenja, radosno klicanje nebeskih anđela obećavalo je “mir na zemlji za ljude kojima je on naklonjen!” (Moffatt).
No, kome je Bog naklonjen? Jesu li Božja mjerila jednaka čovječjim? Nesumnjivo nisu, kao što je pokazano onim što je razmotreno u prethodnom članku. U stvari, budući da se kršćane potiče da ‘postanu oponašatelji Boga’, svatko se od nas može s pravom zapitati: Pokazujem li naklonost prema osobama kojima je Bog naklonjen, ili sam sklon slijediti svjetovna mjerila u svom prosuđivanju ljudi? (Efežanima 5:1, NW). Da bismo stekli Jehovinu naklonost i priznanje, moramo nastojati gledati na stvari s njegova gledišta.
Božja viša mjerila
“Bog nije pristran”, rekao je apostol Petar, “naprotiv, njemu je mio u svakom narodu onaj koji ga priznaje [“koji ga se boji”, NW] i čini što je pravedno.” Nadalje, apostol Pavao je posvjedočio da je Bog “izveo sav ljudski rod od jednoga čovjeka” (Djela apostolska 10:34, 35; 17:26, St). Zato je sasvim razumno zaključiti da su u Božjim očima svi ljudi jednaki, bez obzira na njihove tjelesne karakteristike. Budući da je tako, kršćaninu ne bi dolikovalo da neopravdano bude naklonjen nekome samo zato što on dolazi iz određenog područja ili ima određenu boju kože ili pripada drugoj rasi. Umjesto toga, on će postupiti dobro ako slijedi svoj Primjer, Isusa Krista, za koga su čak i neprijatelji priznali da nije pokazivao pristranost (Matej 22:16).
Izraz “površan” ponekad se koristi da se opiše nešto što je plitko ili nevažno. S bojom kože je upravo tako; ona je samo površna. Boja kože neke osobe ni u kom slučaju ne odražava njenu osobnost ili unutarnje vrijednosti. Kad se radi o izboru ljudi s kojima se družiti, jesti ili rukovati, sigurno ne bismo posebno trebali gledati na boju kože. Sjeti se da je djevojka koja je bila nadahnuće za jednu od najljepših i najromantičnijih pjesama ikad napisanih rekla o sebi: “Crna sam, ali lijepa (...) crna [sam], jer me je sunce opalilo” (Pjesma nad pjesmama 1:5, 6). Niti rasa niti boja kože ne predstavlja stvarni temelj za pokazivanje naklonosti. Daleko je važnije da li se ta osoba boji Boga i postupa li pravedno.
Kako Bog gleda na posjedovanje materijalnog bogatstva? Od svih osoba koje Bog ljubi i kojima je naklonjen najistaknutiji je njegov Sin, Isus Krist. Ipak, dok je bio na Zemlji, Isus ‘nije imao gdje glavu zakloniti’ (Matej 8:20). Nije imao zemlju, kuće, polja, voćke ili životinje. Ipak, Jehova mu je iskazao čast i uzdigao ga na položaj iznad svih drugih u svemiru osim samoga Boga (Filipljanima 2:9).
Isus Krist je stekao Božju naklonost zato što je bio bogat ne materijalnim dobrima već uzornim djelima. (Usporedi 1. Timoteju 6:17, 18.) On je savjetovao svoje učenike: “Ne sabirajte sebi blaga na zemlji, gdje moljac i rdja kvari, i gdje lupeži potkopavaju i kradu; nego sabirajte sebi blago na nebu, gdje ni moljac ni rdja ne kvari, i gdje lupeži ne potkopavaju i ne kradu” (Matej 6:19, 20). Dakle, umjesto da pokazuju naklonost samo prema onima koji su bogati dobrima ovoga svijeta, kršćani neće praviti razlike na temelju svjetovnih posjeda. Oni će tražiti one koji su bogati kod Boga bez obzira jesu li isti bogati ili siromašni u materijalnom pogledu. Nikad nemoj zaboraviti da je ‘Bog izabrao siromahe ovoga svijeta da budu bogati vjerom i nasljednici carstva’ (Jakov 2:5). Ako se držiš Božjeg gledišta, nikad nećeš postati žrtvom uobičajene prakse povlađivanja ili nastojanja stjecanja naklonosti kod materijalno bogatih.
Što se tiče izobrazbe, Biblija jasno pokazuje da nas Bog potiče da tražimo spoznaju i mudrost i da je Isus Krist bio najveći učitelj koji je ikad hodao Zemljom (Priče Salamunove 4:7; Matej 7:29; Ivan 7:46). No, naklonost kod Boga ne stječe se svjetovnom mudrošću ili izobrazbom. Nasuprot tome, Pavao nam govori da ‘nije pozvano mnogo na ljudsku mudrih. Naprotiv, što je ludo u očima svijeta, izabra Bog da posrami mudre’ (1. Korinćanima 1:26, 27, St).
Bog je naklonjen onima koji su dobro obrazovani, ne u svjetovnim predmetima koji se uče u institucijama fakultetskog obrazovanja, već u ‘čistom jeziku’ istine koji se može pronaći u njegovoj Riječi, Bibliji (Zefanija 3:9, NW). U stvari, sam Jehova danas poučava svoj narod pomoću obrazovnog programa koji se širi do najudaljenijih krajeva Zemlje. Kao što je prorekao prorok Izaija, ljudi svih nacija odazivaju se govoreći: “Hodite da idemo na goru Gospodinovu, u dom Boga Jakovljeva, i učiće nas svojim putovima, i hodićemo stazama njegovijem.” Prema tome, umjesto da veličaju svjetovno obrazovanje, kršćani će tražiti one koji svojim riječima i djelima dokazuju da su zaista osobe ‘naučene od Gospodina [“Jehove”, NW]’. Čineći to, uživat će “obilan mir” koji daje Bog (Izaija 2:3; 54:13).
Možemo steći Božju naklonost
Da, Božja mjerila za iskazivanje naklonosti prema drugima veoma se razlikuju od čovječjih. Međutim, moramo nastojati dati se voditi njegovim putevima ako želimo steći naklonost u njegovim očima. To znači da moramo naučiti gledati na druge s Božjeg gledišta a ne ljudskim mjerilima na koja mogu utjecati sebičnost i predrasude. Kako to možemo činiti?
Jehova Bog ispituje srce osobe i naklonjen je onima koji očituju osobine kao što su ljubav, dobrohotnost i dugotrpljivost. Mi bismo trebali činiti to isto (1. Samuelova 16:7; Galaćanima 5:22, 23). Trebamo gledati unutarnju osobu, koliko to kao ljudi možemo, a ne njenu boju kože ili etničko porijeklo. Umjesto da tražimo one koji su bogati materijalnim stvarima, činimo dobro ako imamo na umu Božje gledište o bogatstvu i ako nastojimo ‘biti bogati djelima ljubavi, biti darežljivi i podatni’ (1. Timoteju 6:18, St). Da bismo stekli Božju naklonost, moramo nastaviti tražiti točnu spoznaju o Bogu i njegovu Sinu, Isusu Kristu, postižući dobro obrazovanje u čistom jeziku istine (Ivan 17:3, 17). Čineći to, i mi ćemo biti među onima kojima je Bog naklonjen.