Kakvim si ljudima naklonjen?

“TRAŽI SE NEVJESTA. Treba biti svijetle puti i vitka, s diplomskom ili još bolje postdiplomskom naobrazbom. Mora biti iz dobre obitelji sa posjedima. Po mogućnosti ista kasta.”

TAKO glasi tipičan bračni oglas koji se može vidjeti u novinama u Indiji. Vjerojatno se nešto slično može vidjeti u mnogim drugim dijelovima svijeta. U Indiji oglas obično daju roditelji budućeg mladoženje. Odgovori mogu uključivati fotografiju djevojke odjevene u svjetlo crveni sari s dosta zlatnog nakita na sebi. Ako se obitelj mladića složi, mogu započeti pregovaranja s ciljem sklapanja braka.

Uobičajena mjerila vrijednosti

U Indiji je potražnja za nevjestom svijetle puti veoma uobičajena. To je posljedica duboko ukorijenjenog vjerovanja da su takozvane niže kaste indijskog društva tamne puti. Nedavno je na indijskoj televiziji bila prikazana emisija koja govori o dvjema djevojkama, jednoj svijetle a drugoj tamne puti. Djevojka svijetle puti bila je okrutna i neučtiva; djevojka tamne puti bila je ljubazna i obzirna. Došlo je do magičnog preokreta, tako da je djevojka svijetle puti kažnjena dobivši tamnu put, dok je djevojka tamne puti bila nagrađena svijetlom puti. Pouka te priče očito se sastojala u tome da, iako dobrota konačno pobjeđuje, svijetla put je željena nagrada.

Takvi rasni osjećaji često su mnogo dublji negoli bi netko to možda pomislio. Naprimjer, Azijat može posjetiti neku zemlju na Zapadu i žaliti se kako se prema njemu loše postupalo zbog njegove boje kože ili kosih očiju. Ti ga postupci uznemiruju, te zbog toga osjeća da je žrtva diskriminacije. No, kad se vrati u svoju domovinu, možda prema osobama druge etničke grupe postupa baš na takav način. Čak i danas boja kože i etničko porijeklo kod mnogih igraju glavnu ulogu u tome kako će procijeniti vrijednost neke druge osobe.

“Novci pribavljaju sve”, pisao je kralj Salamun drevnog doba (Propovjednik 10:19, Stvarnost). Kako je to samo točno! Bogatstvo utječe i na to kako se gleda na ljude. Rijetko se ispituje porijeklo bogatstva. Je li se čovjek obogatio napornim radom ili pažljivim vođenjem poslova ili zbog nepoštenja? To se jedva uzima u obzir. Bogatstvo, nepošteno stečeno ili ne, mnoge navodi da se ulaguju onima koji ga posjeduju.

I visoka je naobrazba u ovom natjecateljskom svijetu izdignuta na pijedestal. Čim se dijete rodi, roditelje se potiče da počnu štedjeti velike svote novca za obrazovanje. Kad dijete ima dvije ili tri godine, oni brinu o tome kako će ga smjestiti u dobre jaslice ili dječji vrtić kao prvi korak na dugom putu ka akademskom stupnju. Izgleda da neki smatraju kako ugledna diploma donosi sa sobom pravo na naklonost i poštovanje od strane drugih.

Da, boja kože, naobrazba, novac, etničko porijeklo — to su postala mjerila po kojima mnogi prosuđuju, ili prije prenaglo prosuđuju, drugu osobu. To su faktori koji određuju prema kome će pokazati naklonost a prema kome će biti suzdržani. Kako je s tobom? Kome si ti naklonjen? Smatraš li da netko tko ima novac, svijetlu put ili višu naobrazbu zaslužuje veću naklonost i poštovanje? Ako je tako, trebaš ozbiljno razmotriti temelj svojih osjećaja.

Jesu li to zdrava mjerila?

Knjiga Hindu World primjećuje: “Svatko iz nižih kasta tko je ubio brahmana mogao je biti mučen do smrti i njegovo se imanje moglo konfiscirati, a njegova je duša bila vječno prokleta. Brahman koji je ubio nekoga mogao je biti kažnjen samo novčanom kaznom a nikada smrću.” Iako ta knjiga govori o drevnim vremenima, što reći o našem vremenu? Rasne predrasude i društvena napetost prouzročile su da čak i u 20. stoljeću teku rijeke krvi. A to se nije ograničilo samo na Indiju. Mržnja i nasilje koji u Južnoafričkoj Republici zbog aparthejda ne prestaju, rasne predrasude u Sjedinjenim Državama, nacionalističke predrasude na Baltiku — popis se nastavlja — sve su to prouzročili osjećaji urođene superiornosti. Dakako, takvo pokazivanje veće naklonosti prema jednoj osobi nego prema drugoj zbog rase ili nacionalnosti nije donijelo dobre, miroljubive plodove.

Što reći o bogatstvu? Mnogi su se nesumnjivo obogatili poštenim, napornim radom. Međutim, organizirani kriminalci, krijumčari, trgovci drogom, ilegalni trgovci oružjem i drugi zgrnuli su ogromno bogatstvo. Istina, neki od njih poklanjaju novac dobrotvornim organizacijama ili financijski podupiru programe za pomaganje siromašnima. Međutim, njihovi kriminalni postupci nanijeli su njihovim žrtvama neizrecive patnje i jad. Čak i relativno beznačajni spekulanti, kao što su oni koji uzimaju mito ili sudjeluju u sumnjivim poslovima, izazivaju frustraciju, štetu i smrt kad njihovi proizvodi ili usluge zataje i pogrešno funkcioniraju. Zaista, samo posjedovanje bogastva nije temelj za povoljno prosuđivanje.

Nadalje, što reći o naobrazbi? Jamči li dugi popis akademskih stupnjeva i titula ispred imena neke osobe da je ona poštena i čestita? Znači li to da na takvu osobu treba gledati s naklonošću? Mora se priznati, naobrazba može proširiti nečije vidike, a mnogi koji svoju naobrazbu upotrebljavaju u korist drugih zaslužuju čast i poštovanje. No, povijest je puna primjera iskorištavanja i tlačenja širokih slojeva od strane obrazovane klase. Osim toga, razmotri ono što se događa u današnjim srednjim školama i na sveučilištima. Kompleksi sveučilišta pogođeni su problemima zloupotrebe droge i spolno prenosivih bolesti, a mnogi studenti upisuju se samo u težnji za novcem, moći i slavom. Sama naobrazba osobe teško može biti pouzdan pokazatelj njenog pravog karaktera.

Ne, boja kože, naobrazba, novac, etničko porijeklo ili drugi takvi faktori nisu zdravi temelj za prosuđivanje vrijednosti druge osobe. Kršćani ne bi trebali biti zaokupljeni tim stvarima u nastojanju da steknu naklonost drugih. Za što bi, dakle, netko trebao biti zainteresiran? Kojih bi se mjerila trebao držati?