Je li kasnije nego što misliš?
TRI dana prije svoje smrti, Isus je u Jeruzalemu bio vrlo zaposlen, i taj se dan pokazao od najveće važnosti za kršćane koji sada žive. On je u hramu poučavao, odbijajući mnoge smicalice u koje su ga pokušali namamiti židovski vjerski vođe. Konačno je književnicima i farizejima uputio oštru optužbu koja ih je obilježila licemjerima i gujama koji idu ka Geheni (Matej, poglavlja 22, 23).
Dok je napuštao područje hrama, jedan mu je učenik rekao: “Učitelju! Gledaj! Kakva li kamenja, kakve li zgrade!” Isus mu je, neimpresioniran, odgovorio: “Vidiš li ove goleme zgrade? (...) Neće tu ni kamen na kamenu ostati, sve će se srušiti” (Marko 13:1, 2, St). Zatim je Isus po posljednji puta napustio hram, spustio se u dolinu Kidron, prešao je, te se uspeo na obronke Maslinske gore.
Dok je tako sjedio na gori okupan kasnim popodnevnim sunčevim zrakama, s pogledom na hram na brdu Moriji s druge strane doline, nasamo su mu pristupili Petar, Jakov, Ivan i Andrija. Zamišljeni nad riječima o rušenju hrama, upitali su: “Kaži nam kad će to biti i što će biti znak tvoje prisutnosti i svršetka sustava stvari?” (Matej 24:3, New World Translation; Marko 13:3, 4). Odgovor koji im je tog popodneva dao na Maslinskoj gori za nas je od najveće važnosti. On nas može odvratiti od toga da predugo čekamo sa razmišljanjem o ‘svršetku sustava stvari’.
Njihovo je pitanje bilo dvojako. Jedan dio se odnosio na kraj hrama i židovskog sustava; drugi dio se odnosio na Isusovu buduću prisutnost u ulozi Kralja i na svršetak ovog sadašnjeg sustava stvari. Isus je svojim odgovorom obuhvatio oboje, što je zapisano u 24. i 25. poglavlju Mateja, 13. poglavlju Marka i 21. poglavlju Luke. (Vidi također Otkrivenje 6:1-8). Govoreći o svršetku ovog sadašnjeg svijeta, ili sustava stvari, Isus je opisao nekoliko značajki koje će, uzete zajedno, biti složeni znak koji označava posljednje dane. Da li se taj složeni znak ispunjava? Stavlja li nas on u posljednje dane o kojima govori Biblija? Upozorava li nas njegovo ispunjenje da bi moglo biti kasnije nego što mislimo?
Jedno obilježje složenog znaka koji je dao Isus je: “Dići će se narod protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva” (Matej 24:7, St). Godine 1914. počeo je prvi svjetski rat. U tom desetljeću Jehovini svjedoci su bili na oprezu. Zašto? Još u prosincu 1879. godine, 35 godina prije izbijanja rata, časopis Kula stražara je na temelju biblijske kronologije govorio, da će 1914. godina biti ključna godina u ljudskoj povijesti. Bi li taj rat, prvi rat zaista svjetskih razmjera, u kome je sudjelovalo 28 nacija i u kome je bilo ubijeno 14 milijuna osoba, mogao biti početak događaja koji će ispuniti Isusov složeni znak kraja? Hoće li uslijediti i druga obilježja znaka?
U ‘otkrivenju Isusa Krista’ prorečena je ova ista krvava kupka. Ovdje konj plamene boje i njegov jahač ‘uzimaju mir sa zemlje’ (Otkrivenje 1:1; 6:4, NW). To se od 1914. do 1918. svakako i dogodilo. No, I svjetski rat je bio samo početak. Godine 1939. je započeo II svjetski rat. U taj sukob bilo je uvučeno pedeset i devet nacija, a ubijeno je oko 50 milijuna ljudi. Tijekom 45 godina nakon II svjetskog rata bilo je vođeno preko 125 ratova u kojima je poginulo preko 20 milijuna ljudi.
Sljedeće obilježje tog znaka jest: “Bit će gladi” (Matej 24:7, St). Glad je bila vrlo raširena u toku i nakon I svjetskog rata. Jedan izvještaj navodi preko 60 većih gladi od 1914, koje su odnijele mnogo milijuna života. Štoviše, čak i sada svakog dana umire 40 000 djece od neishranjenosti i bolesti koje bi se mogle preventivno spriječiti.
“Bit će velikih potresa zemlje” (Luka 21:11, St). Oni su potresali zemlju nakon što je počeo I svjetski rat. Godine 1915. je u Italiji potres odnio 32 610 života; drugi je 1920. u Kini pobio 200 000 ljudi; u Japanu je 1923. poginulo 99 300 ljudi; u današnjem Pakistanu je 1935. 25 000 ljudi izgubilo život; u Turskoj je 1939. nestalo 32 700 ljudskih života; u Peruu je 1970. bilo ubijeno 66 800 osoba; u Kini je 1976. umrlo 240 000 ljudi (neki kažu 800 000). U Armeniji je 1988. 25 000 ljudi izgubilo život. Od 1914. zaista je bilo velikih potresa!
“U raznim mjestima bit će kuge” (Luka 21:11, St). Tokom 1918. i 1919. oboljelo je oko 1 000 000 000 ljudi od španjolske groznice, a umrlo je više od 20 000 000 ljudi. No, to je bio samo početak. Zemlje u razvoju nastavljaju napadati bolesti poput malarije, bilharcijaze, riječnog sljepila, akutnog proljeva i drugih koje onesposobljavaju i ubijaju stotine milijuna ljudi. Nadalje, srčana oboljenja i rak uzimaju milijune daljnjih života. Spolno prenosive bolesti pustoše čovječanstvo. Veliki strah u mnoga srca je danas unijela pošast zvana AIDS, za koju se procjenjuje da svake minute zarazi novu žrtvu, a lijeka još nema na vidiku.
“Razmahat će se bezakonje” (Matej 24:12, St). Bezakonje je izmaklo kontroli još od 1914. godine, a danas je eksplozivno. Novinski naslovi i radio-televizijske vijesti obiluju ubojstvima, silovanjima, pljačkama, ratovima bandi. Besmisleno nasilje divlja nesmetano. U Sjedinjenim Državama zločinac ispaljuje stotinu metaka iz brzometne jurišne puške u skupinu školske djece — 5 mrtvih, 29 ranjenih. U Engleskoj sumanut čovjek jurišnom puškom AK-47 ubija 16 osoba. U Kanadi je neki ženomrzac otišao u Montrealski univerzitet i ubio 14 žena. Takvi su ljudi poput vukova, lavova, divljih zvijeri, nerazumnih životinja, rođenih da ih se lovi i uništava. (Usporedi Ezehijel 22:27; Sofonija 3:3; 2. Petrova 2:12.)
“Ljudi će umirati od straha u očekivanju onoga što će zadesiti svijet” (Luka 21:26, St). Nedugo nakon eksplozije prve atomske bombe, atomski fizičar Harold C. Urey je rekao o budućnosti: “Jest ćemo strah, sanjati strah, živjeti u strahu i umirati u strahu.” Strahu od nuklearnog rata nadodan je strah od kriminala, gladi, ekonomske nestabilnosti, sloma morala, raspada obitelji, zagađenja Zemlje. Zaista, teška vremena koja pred nama prolaze u dnevnoj štampi i televizijskim vijestima svugdje siju strah.
Apostol Pavao je također pisao o stanju koje će prevladavati u posljednjim danima ovog sustava stvari. “Ali ovo znaj”, pisao je, “u posljednje će doba nastati teška vrmena, jer će ljudi biti samoživi, lakomi, umišljeni, oholi, psovači, nepokorni roditeljima, nezahvalni, bezvjernici, bez ljubavi, nepomirljivi, klevetnici, razuzdani, neotesani, neprijatelji dobra, izdajnici, naprasiti, bahati, ljubitelji požude mjesto ljubitelji Boga. Oni će sačuvati vanjski oblik pobožnosti iako su se odrekli njezine sile. I njih se kloni!” (2. Timoteju 3:1-5, St).
“Sve ostaje kako je bilo od početka stvorenja”?
Apostol Petar je predskazao drugo obilježje posljednjih dana: “Na koncu vremena pojavit će se izrugivači, koji će živjeti prema vlastitim požudama i pitati: ‘Gdje je njegov obećani dolazak? Otkada su umrli naši očevi, i dalje sve ostaje kako je bilo od početka stvorenja’” (2. Petrova 3:3, 4, St).
Danas, kad se postavlja pitanje u vezi posljednjih dana, mnogi ljudi ispunjavaju Petrove proročanske riječi jer se izruguju i govore: ‘Ma, sve su se te stvari i prije događale. To je samo povijest koja se ponavlja.’ Oni odbacuju upozorenje, te i dalje žive “prema vlastitim požudama”. Oni “hotimično” zanemaruju ispunjenje proročanstava koja tako jasno označavaju posljednje dane (2. Petrova 3:5, St).
Unatoč tome, različita obilježja složenog znaka kojeg je predskazao Isus nisu nikada prije bila ispunjena sva zajedno u tako kratkom vremenskom razdoblju i sa takvim intenzitetom i sa takvim dalekosežnim posljedicama. (Vidi naprimjer Matej 24:3-12; Marko 13:3-8; Luka 21:10, 11, 25, 26.) Mi bismo ipak posebno željeli usmjeriti pažnju na jedno predskazano obilježje posljednjih dana, koje je opisano u Otkrivenju.
Obratimo pažnju Otkrivenju 11:18. Tamo stoji da će Jehova, kad Kristovo Kraljevstvo počne vladati i kad narodi budu gnjevni i dođe vrijeme određeno za sud, ‘uništiti one koji zemlju uništavaju’ (NW). Ne uništava li zagađivanje danas okolinu? Istina, ljudi su oduvijek iskorištavali zemljina bogatstva kako bi se obogatili. Međutim, nikada nisu bili u položaju da unište Zemlju kao nastanjiv planet. Sada, uslijed razvoja znanstvene tehnologije nakon 1914. godine, ljudi posjeduju tu moć, te u svojoj grabežljivoj trci za bogatstvom oni zaista uništavaju Zemlju, zagađujući okoliš i dovodeći u opasnost njenu sposobnost da podržava život.
Pohlepno, materijalističko društvo to danas radi alarmantnom brzinom. Evo nekih grozota koje su rezultat toga: kisele kiše, globalno zagrijavanje, rupe u ozonskom omotaču, prenatrpanost smećem, smetišta toksičnih materija, nuklearni otpad, izljevi nafte, otvorene kanalizacije, ugroženost životinjskih vrsta, mrtva jezera, zagađene podzemne vode, uništene šume, zagađeno tlo, uništeni površinski sloj zemlje, smog koji oštećuje drveće, usjeve i ljudsko zdravlje.
Profesor Barry Commoner kaže: “Ja vjerujem da će daljnje zagađivanje Zemlje, ukoliko se ne dovede pod kontrolu, na kraju uništiti prikladnost ovog planeta za ljudski život (...) Teškoća ne leži u znanstvenom neznanju, već u svjesnoj pohlepi.” Knjiga State of the World 1987 iznosi na 5. stranici: “Raspon ljudskih aktivnosti počeo je prijetiti nastanjivosti same Zemlje.” U Sjedinjenim Državama je 1990. godine na televizijskom programu bila velika serija pod nazivom “Trka za spas planeta”.
Čovjek neće nikada zaustaviti zagađivanje; Bog hoće, kad uništi one koji uništavaju Zemlju. Bog će to učiniti zajedno sa svojim nebeskim Feldmaršalom, Kristom Isusom, tako što će izvršiti sud nad ovim materijalističkim narodima u konačnom ratu u Harmagedonu (Otkrivenje 16:14, 16; 19:11-21).
Na kraju, razmotri značajno obilježje Isusovog proročanstva o posljednjim danima: “Ova Radosna vijest o Kraljevstvu propovijedat će se po svemu svijetu” (Matej 24:14, St). Ta radosna, dobra vijest govori o tome da Božje Kraljevstvo sada vlada na nebesima i da će ono uskoro krenuti u akciju da uništi ovaj zli sustav i ponovo uspostavi Raj na Zemlji. Ova dobra vijest se propovijedala i prije, ali nikada po čitavoj nastanjenoj Zemlji. Međutim, od 1914. Jehovini svjedoci to rade usprkos progonstvu koje je Isus prorekao — državnih zabrana, nasilja rulje, zatvaranja, mučenja i mnogih smrtnih slučajeva.
Godine 1919. bilo je 4 000 Jehovinih svjedoka koji su propovijedali ovu dobru vijest. Njihov je broj stalno rastao, tako da je prošle godine preko 4 000 000 propovijedalo u 212 zemalja, na oko 200 jezika, raspačavajući stotine milijuna Biblija, knjiga i časopisa, vodeći milijune biblijskih studija u domovima zainteresiranih osoba, i održavajući kongrese na velikim stadionima po cijelom svijetu. Ovo ogromno propovijedanje evanđelja nikako nije obavljeno prije 1914. godine. Uspjesi u mjeri u kojoj su postignuti postignuti zahtijevali su suvremene, vrlo brze tiskarske strojeve, prijevozna sredstva, kompjutere, telefax, a također i komunikacije koje su dostupne jedino u ovo suvremeno doba.
Jeruzalem Jeremijinog vremena bio je upozoren na dolazeće uništenje; njegovi stanovnici su se samo izrugivali, a bilo je kasnije nego što su mislili. Danas se oglašava daleko veće upozorenje o uništenju u Harmagedonu, i to sa obiljem dokaza (Otkrivenje 14:6, 7, 17-20). Milijuni se na to oglušuju. No, vrijeme istječe; kasnije je no što oni misle. Je li kasnije nego što ti misliš?
[Slika na stranici 7]
U Jeremijino je vrijeme bilo kasnije nego što su mislili