Bilo je kasnije nego što su mislili!
GODINA: 609. pr. n. e. Mjesto: Jeruzalem. Govornik: prorok Jeremija. On je prorekao razorenje svog voljenog svetog grada Jeruzalema, razorenje koje je trebalo uslijediti jer su Židovi okrenuli leđa Jehovi i jer su ogrezli u obožavanje krivih bogova. Upustili su se u razuzdano obožavanje spolnosti na uzvisinama, poganskim su bogovima prinosili žrtve u piću, obožavali su Sunce i Mjesec i zvijezde, palili su kâd Baalu i svoju su djecu žrtvovali Molohu (1. Carevima 14:23, 24; Jeremija 6:15; 7:31; 8:2; 32:29, 34, 35; Ezehijel 8:7-17).
U njihovim očima Jeremija je bio zloslutnik, fanatik, sa svima i u svemu nezadovoljan. Jeremija ih je upozoravao 38 godina; stanovnici Jeruzalema su mu se 38 godina izrugivali. Ljudi su sve do tada odbacivali Jehovu, govoreći da on nije sila na koju se treba obazirati. Govorili su: “Jahve ne može učiniti ni dobro ni zlo”, i “Jahve je ostavio zemlju! Ne vidi Jahve!” (Sefanija 1:12; Ezekiel 9:9, Stvarnost).
Proroci Jeremija i Ezehijel propovijedali su razorenje Jeruzalema, ali ništa se nije dogodilo. Tako su Izraelci isključili svaku mogućnost da će se te vizije ispuniti u njihovo vrijeme, govoreći: “Gle, prolaze dani, a od proroštva ništa!” No, Jehova je na te riječi odgovorio ovako: “Bliže se već dani, (...) Jer što ja, Jahve Gospod, govorim, to će i biti, i riječ se neće odgoditi! Da! Još za vaših dana, rode odmetnički, riječ ću izgovoriti i izvršiti” (Ezekiel 12:22-25, St).
Godine 609. pr. n. e. došlo je vrijeme da Jehova obistini svoju riječ. Nakon što je Jeremija upozoravao skoro četiri desetljeća, Jeruzalem su opkolile babilonske vojske. Osamnaest mjeseci kasnije, zidovi su probijeni, hram je spaljen, a većina naroda je odvedena u izgnanstvo u Babilon. Kao što je i bilo prorečeno, grad je uništen mačem i glađu i pomorom (2. Carevima 25:7-17; 2. Dnevnika 36:17-20; Jeremija 32:36; 52:12-20).
Jeremija je bio u pravu. Narod je bio u krivu. Bilo je kasnije nego što su mislili! Ta se vizija nije odnosila na godine u dalekoj budućnosti. Ona se odnosila na njihovo vrijeme.
Ovo nije obična povijest. To što je zadesilo Jeruzalem, imalo je proročansko značenje. Nagovještalo je nešto što se tek trebalo dogoditi. Današnje tzv. kršćanstvo uzima Kristovo ime te tvrdi da je u savezu s Bogom; ipak, ide stopama stanovnika starog Jeruzalema. Crkve tzv. kršćanstva uglavnom naučavaju poganske doktrine, uprljane su spolnim nemoralom, podržavaju političke planove, podupiru ratove u svijetu, prigrlile su evoluciju i odbacuju Boga kao Stvoritelja, žmire na žrtvovanje milijuna nerođenih na žrtveniku vlastite udobnosti, i uglavnom prihvaćaju ljudske filozofije, dok za Bibliju tvrde da je mit i legenda.
Kao što su se stanovnici Jeruzalema izrugivali Jeremiji, tako se i tzv. kršćanstvo danas izruguje Jehovinim svjedocima. Upozorenje Svjedoka o dolazećem uništenju u Harmagedonu odbacuje se kao bezvrijedno. U tzv. kršćanstvu govore: ‘Bog nije zainteresiran za Zemlju.’ ‘Neka on upravlja nebom; mi ćemo upravljati Zemljom. Ukoliko Harmagedon i dođe, to neće biti za vrijeme naše generacije. Tu smo priču čuli i ranije. Tome nećemo nasjesti!’
Hoće li se povijest ponoviti? Hoće li opet milijuni ljudi utvrditi da je bilo kasnije nego što su mislili?