Sveopća radost
“GLE! Sluge će moje radosno uzvikivati zbog dobrog stanja svoga srca” (Izaija 65:14). Tako je rekao Jehova kroz svog proroka Izaiju, a kakvo samo veličanstveno ispunjenje njegove riječi imaju među Jehovinim svjedocima! Odakle dolazi radost njihovog srca? Iz njihovog ujedinjenog obožavanja Jehove Boga. On je ‘sretan Bog’, i oni koji ga obožavaju su “radosni u Jehovi” (1. Timoteju 1:11; Zaharija 10:7). Ta ih radosna predanost ujedinjuje u jedan narod dok zajedno propovijedaju dobru vijest o Kraljevstvu i upućuju sveopći uzvik hvale svom Bogu (Otkrivenje 7:9, 10).
“Radost koju nitko ne može oteti”
Zaista, objavljivanje Božjeg imena i Kraljevstva izvor je stalne radosti za Jehovine svjedoke (Marko 13:10). Oni se odazivaju na riječi psalmista: “Dičite se svetim imenom njegovim, neka se raduje srce onih što traže Jahvu!” (Psalam 105:3, St).
Da bi to mogli, oni često moraju svladati prepreke. U Španjolskoj, Isidro se je posvetio Jehovi, i želio je o Njemu govoriti i drugima. No, on je vozač kamiona i ima malo slobodnog vremena, jer dugo vozi noću, dok danju spava. Isidro je želio svjedočiti drugim vozačima, ali, kako da to učini?
U svoj kamion ugradio je CB radio-stanicu koju je mogao koristiti za razgovor sa drugim vozačima. Uskoro je otkrio jedan malo upotrebljavani 13. kanal, i odlučio ga iskoristiti. Naravno, kad je drugim vozačima predložio da preko CB radija razgovaraju o Bibliji, odaziv je bio prilično negativan. Ipak, neki su slušali. Vijest o tome se širila, i sve više i više španjolskih vozača kamiona počelo je slušati 13. kanal. Isidro je nedavno saznao da barem jedan od njih poduzima daljnje korake ka proučavanju Biblije.
U Italiji je jedan čovjek čuo za Jehovine svjedoke kroz razgovor u autobusu. Njegova ih je supruga upoznala preko svoje prijateljice. Oboje su proučavali Bibliju i bili su željni podijeliti naučeno sa drugima. Bili su tako revni da je muž odbio unapređenje u svom poduzeću, a žena je dala otkaz na svoje dobro plaćeno radno mjesto, kako bi više vremena mogli provesti govoreći drugim ljudima dobru vijest o Kraljevstvu. Da li se to isplatilo? Da. Muškarac je rekao: “Otkada smo upoznali istinu, moja žena i ja smo imali radost u pomaganju drugima, tako da je 20 osoba došlo do točne spoznaje Božje namjere. Kad padne večer, i ja se vratim kući nakon dana provedenog u Jehovinoj službi, istina je da sam umoran. No, sretan sam, i zahvaljujem Jehovi što mi je dao radost koju nitko ne može oteti.
“Sve do najudaljenijeg dijela zemlje”
Osobe koje se nalaze u Božjem radosnom narodu pokazuju sličnu revnost bez obzira gdje se nalaze, čak i “sve do najudaljenijeg dijela zemlje” (Djela apostolska 1:8). Malo mjesta je udaljenije od sjevernog Grenlanda. Ipak, čak i tamo, 320 km sjeverno od Arktičnog kruga, nalazi se mala skupština Ilulissat, sačinjena od 19 osoba. Oni propovijedaju istu dobru vijest kao i bračni par iz Italije, i prošle su godine bili vrlo sretni što su vidjeli još sedmoro Grenlanđana kako su se krstili u znak svog predanja Jehovi.
Mnogo tisuća milja daleko od Grenlanda, na suptropskom otoku Mauricijusu, koji se nalazi u Indijskom oceanu, Anjinee ima istu radost. Stvari su u početku za Anjinee bile teške. U Mauricijusu se pohađanje kršćanskih sastanaka i javno propovijedanje dobre vijesti ne smatraju prikladnim aktivnostima za neudanu djevojku, Indijku Hindu porijekla. No, Anjinee je ustrajala. Sada, devet godina nakon što je započela svoj kršćanski put, neki njeni rođaci također proučavaju Bibliju.
U vezi sa Anjinee treba spomenuti i Emilia, na drugoj strani svijeta, u Hondurasu. Emilio je na poslu čuo suradnike da govore o Bibliji, pa se uključio u razgovor. On nije znao čitati, ali je sa zadovoljstvom slušao kad su se čitali biblijski tekstovi. Kako je kršćanska istina ulazila u njegovo srce, Emilio je napustio nemoralan način života i prestao je prekomjerno piti. Jehovini svjedoci su ga naučili čitati i pisati, i on je sada sluga u Božjem radosnom narodu.
Tisućama milja sjeverozapadno od Hondurasa, jedna je majka među Eskimima na Aljaski upoznala istu kršćansku istinu. Ta je gospođa živjela u jako izoliranom selu, i njen jedini kontakt sa Jehovinim svjedocima održavao se poštom. Putem pisama je proučavala, putem pisama je postavljala pitanja, a sada revno dijeli svoju spoznaju sa svojim susjedima. Primjeri poput ovih mogu se nabrajati skoro beskonačno. Svuda po našem planetu, osobe krotkog srca dolaze ‘služiti Jehovi radosno’ (Psalam 100:2).
“Imajte ljubav među sobom”
Jedna od stvari što privlači sve njih je ljubav koja postoji u Božjem radosnom narodu. Isus je rekao: “Po tome će svi znati da ste moji učenici, ako imate ljubav među sobom” (Ivan 13:35). Kršćanska ljubav se može vidjeti u svakodnevnom životu ovih pravih kršćana, a posebno u vrijeme velike nevolje.
U jednoj afričkoj zemlji u kojoj je djelo Jehovinih svjedoka, nažalost, zabranjeno, došlo je do ozbiljne suše. Deset tisuća ljudi je umrlo, a nestala su i čitava stada stoke. Kako su preživjeli Jehovini svjedoci? Jedući korijenje biljaka i kuhane koštice avokada! Ipak, njihovo teško stanje je jako olakšano kad su, uz Božju pomoć, Svjedoci u drugim zemljama neočekivano dobili dozvolu da pošalju 25 tona namirnica. Zaista, usprkos zabrani, ta je pošiljka dobila vojnu pratnju kako bi se osiguralo da dođe na svoje odredište!
Ti su svjedoci iz Afrike bili zaista presretni kad su primili taj dokaz ljubavi od svoje braće i iskusili su ispunjenje riječi Izaije: “Ne, nije ruka Jahvina prekratka da spasi, niti mu je uho otvrdlo da ne bi čuo” (Izaija 59:1, St).
Miroljubiv narod
Osobe krotkog srca privučene su ka Božjem radosnom narodu i zato što su njegovi članovi napustili ratničke puteve ovoga svijeta i ‘prekovali svoje mačeve u plugove’ (Izaija 2:4). U El Salvadoru, kuća jedne bivše vojne osobe bila je puna sjećanja na njegovu vojničku karijeru. Kad je sa Jehovinim svjedocima počeo proučavati Bibliju, u njemu su se počeli razvijati miroljubivi interesi. Konačno je svoju kuću očistio od svega što je imalo veze sa ratom, i revno se posvetio djelu propovijedanja.
Kad su antivladine snage zauzele njegovo selo, njega su zatvorili — netko ga je očito prokazao kao bivše vojno lice. Potom je objasnio da više nije vojnik, nego Jehovin svjedok. Prevratnici su ga optužili da u svojoj kući krije oružje, ali pretragom nije pronađeno ništa. Zapovjednik prevratnika se zatim o njemu raspitao kod susjeda. Uglavnom je dobio sličan odgovor: “On samo ide gore — dolje po ulici i dan za danom propovijeda o Bibliji.” Čovjek je bio oslobođen. Nema sumnje da mu je njegova revnost spasila život.
Izvještaj iz jedne afričke zemlje govori o dva vojnika koji su sa Jehovinim svjedocima proučavali Bibliju. Jedan je služio u vladinoj vojsci, a drugi se borio na strani pobunjenika. Na kraju su obojica odlučila “prekovati svoje mačeve u plugove” i istupiti iz vojske. Kad su prvi puta došli na kršćanski sastanak, antivladin vojnik je upitao drugoga: “Što ti tražiš ovdje?” Dobio je odgovor: “A ti, što ti tražiš ovdje?” “Zatim”, završava izvještaj, “grleći jedan drugog, plakali su od radosti što mogu zajedno biti u miru”. Oba ta prijašnja vojnika bez sumnje su se molila Bogu: “Izbavi me od krivnje za krv, Bože, Bože mog spasenja, da moj jezik može radosno govoriti o tvojoj pravednosti” (Psalam 51:14).
‘Na moju si bijedu pogledao’
“Radosno ću klicat tvojoj milosti, jer si na moju bijedu pogledao, pomogao u tjeskobi duši mojoj” (Psalam 31:7, St). Tako je molio psalmist, a danas se mnogi ljudi raduju jer im Božja riječ pomaže da se nose sa svojim nevoljama. U Francuskoj jedna svjedokinja Jehove vodi biblijski studij sa ženom koja boluje od šizofrenije. Ta je žena određeno vrijeme provela na psihijatrijskom liječenju, ali to nije pomoglo. Tjedan dana nakon što je započela sa studijem, psihijatar ju je zapitao: “Da li vi zaista razumijete to što vam ta žena objašnjava iz Biblije?” Tako je slijedećeg tjedna Svjedokinja u njegovom uredu i u njegovom prisustvu vodila studij sa ženom.
Nakon studija, psihijatar je rekao Svjedokinji: “Ja sam se tokom proteklih godina zanimao za religije mojih pacijenata, ali sam zapazio da niti jedna religija ne pruža pravu podršku. Ipak, u vašem slučaju, stvari su drugačije. Gospođa P— dolazi dva puta tjedno na savjetovanje, i za to me plaća. No, vi sa vašim poučavanjem Biblije i dobrim savjetom činite bolji posao, i k tome još besplatno. Ona dobro napreduje. Samo nastavite, i ja vam obećavam svoju punu podršku ako je ikada budete zatrebali.”
U Bibliji stoji: “Sretan je narod koji zna radostan povik. O Jehova, u svjetlosti lica tvojega oni stalno hode. U imenu su tvojem radosni po cijeli dan” (Psalam 89:15, 16). Svaki Jehovin svjedok zna da je ovaj psalam istina. Iz njihovih usta dolazi sveopći povik radosti na slavu Jehovi. Sve više i više ljudi dolazi iz svih naroda da sa njima hvale Boga. Zašto da im se ne pridružiš i sam osjetiš tu radost?
[Slika na stranici 7]
Jehovini svjedoci u Istočnoj Evropi raduju se sada svojoj novoj slobodi što mogu primati i proučavati “Kulu stražaru” na svojim jezicima