Karanje donosi plod pun mira
“Istina, nikakvo karanje dok traje ne pričinjava radost nego žalost; ipak kasnije donosi onima koji su njime poučeni plod pun mira, naime pravednost” (JEVREJIMA 12:11, NS).
1. a) Što kaže Božja riječ o sposobnosti čovjeka da sam upravlja svojim koracima, a što kaže čovjek o tome? b) Tko se pokazao istinitim, a tko krivim?
U JEHOVINOJ Riječi čitamo: “Ne pripada čovjeku koji hoda čak ni da svojim koracima upravlja” (Jeremija 10:23, NS). Čovjek, međutim, kaže da on to može i otkako se pobunio u Edenu, to i pokušava. Otada pa do donas, mnogi ljudi postupaju kao Izraelci za vrijeme sudaca: “Svatko je živio kako mu se činilo da je pravo” (Suci 21:25, ST). Ali, Jehovine riječi iz Priča Salamunovih 14:12 pokazale su se istinitima: “Neki se put čini čovjeku prav, a kraj mu je put k smrti.” Već 6000 godina ljudi idu putem koji im se čini ispravnim, a to je u sva vremena vodilo do ratova, gladi, bolesti, zločina i smrti. Povijest potvrđuje da su Jehovine riječi istinite, a čovječji putevi naopaki.
2. Koje gledište o udarcima imaju dječji psiholozi, ali koji je plod donijela njihova popustljivost?
2 Nesavršenim je ljudima potrebno karanje i to već od djetinjstva. Božja Riječ objašnjava: “Tko žali šibu, mrzi na sina svog; a tko ga ljubi, na vrijeme ga opominje” (Priče Salamunove 13:24, ST). Mnogi dječji psiholozi osporavaju tu Božju mudrost. Pred nekoliko godina rekao je jedan od njih: “Vi majke, mislite li na to da svaki puta kad udarite svoje dijete, pokazujete da ga mrzite?” Ali, njihova popustljivost je prouzročila takvu poplavu kriminala omladine da je jedan sudac iz New Yorka podrugljivo primijetio: “Ja mislim da nam za neke mlade treba drvarnica (kao mjesto kažnjavanja). Ali to se danas više ne smatra modernim. Sada nam se govori da dijete ne treba tući; time bi se mogao spriječiti razvoj genija.” Ali, njihova popustljivost nije proizvela genije, nego mnoštvo omladinaca kriminalaca.
3. Koja se tendencija pokazuje prema izjavama različitih autoriteta?
3 Danas vlada drugačije mišljenje. Burton L. White, dječji psiholog, rekao je da dijete “ne voli manje onoga tko je strog, negoli onoga tko je popustljiv. ... Čak ako ga i češće udariš utvrdit ćeš da uvijek iznova dolazi k tebi.” On ističe osnovnu dječju potrebu za obilnom “iracionalnom ljubavlju.” Dr. Joyce Brothers izvještava o studiji provedenoj sa stotinama strogo odgajanih učenika petog i šestog razreda, koji su mišljenja da su stroga pravila njihovih roditelja “izraz ljubavi.” U jednom časopisu (Journal of Lifetime Living) moglo se pročitati: “Dječji psiholozi koji se svađaju oko toga treba li bebe hraniti po planu ili po potrebi, smije li se djecu tući ili ne, utvrdili su da je sve to gotovo beznačajno sve dotle dok postoji ljubav prema djetetu.” Čak je dr. Benjamin Spock, autor knjige “Njega djece i dojenčadi” (Baby and Child Care), preuzeo na sebe dio krivice za nedostatak roditeljske strogosti, i time uvjetovanog porasta kriminala. On priznaje da su za to krivi stručnjaci — “dječji psihijatri, psiholozi, učitelji, socijalni radnici, pedijatri, kao i ja sam”.
Prut karanja
4. Čega je simbol prut karanja, i što dolazi do izražaja njegovim ispravnim upotrebljavanjem — u suprotnosti prema popustljivosti?
4 Gore upotrebljen izraz “prut” ne znači bezuvjetno udarce; on predstavlja sredstvo karanja u bilo kojem obliku. U jednom izdanju (New International Version) čitamo o tom retku slijedeće: “Prut. Vjerojatno simbol svakovrsnog karanja.” Prut je, dakle, simbol karanja ili autoriteta — u ovom slučaju roditeljskog autoriteta. Za svoju popustljivost i što su razmazili djecu, roditelji neće kasnije požnjeti zahvalnost: “Tko mazi slugu svoga (ili dijete) od djetinjstva, bit će mu poslije neposlušan (nezahvalan, NS)” (Priče Salamunove 29:21, ST). Odreći se roditeljskog autoriteta i biti popustljiv donosi sramotu i nije znak ljubavi, nego ravnodušnosti; upotrebljavati prut karanja prijazno a ipak sa čvrstinom — to je izraz ljubazne brige. “Prut i ukor daju mudrost, a dijete prepušteno samo sebi sramoti mater svoju” (Priče Salamunove 29:15, NS).
5. a) Što kaže jedan komentar o Pričama Salamunovim 13:24, i s kojim je to drugim biblijskim citatima suglasno? b) Koga karaju Isus i Jehova?
5 U vezi prije spomenutog citata iz Priča Salamunovih 13:24 objašnjava se u Komentaru Starog zavjeta od Keil-Delitzcha: “Otac koji uistinu želi dobro svom djetetu odgajat će ga strogo u pravo vrijeme, kako bi ga usmjerio na pravi put dok ga još može oblikovati, i neće dozvoliti da se ukorijene neke mane — međutim, tko je prema svom djetetu popustljiv onda kad bi trebao biti strog, taj postupa kao da želi njegovu propast.” U skladu s tim čitamo u Pričama Salamunovim 19:18 prema Moffatovom prijevodu (New Translation of the Bible): “Kazni sina svojega dok ima nadanja, i ne dopusti da ode u propast.” Prijazno ali čvrsto karanje od najranijeg djetinjstva odraz je roditeljske ljubavi. Isus je rekao: “Ja korim i karam sve koje ljubim.” A za Jehovu se kaže da: “Kara onoga koga ljubi” (Otkrivenje 3:19, ST; Jevrejima 12:6, ST).
6. Na koji način često uslijeđuje karanje, i koji primjeri potvrđuju tvoj odgovor?
6 Karanje zahtijeva ponekad i udaranje, ali ne uvijek. U Pričama Salamunovim 8:33 se ne kaže: “osjetite” karanje, nego: “Slušajte karanje i budite mudri” (NS). Karanje često uslijeđuje riječima, a ne udarcima: “Opomene stege put su života.” “Čvrsto se drži pouke, ne puštaj je, čuvaj je, jer ona ti je život” (Priče Salamunove 4:13, ST; 6:23, ST). Kad je trebalo ukoriti Jehovinog slugu Joba, uslijedilo je to ukoravajućim riječima, prvo po Elijuvu a zatim po Jehovi (Job, poglavlja 32 do 41). Job je prihvatio ukor i rekao Jehovi: “Zato poričem, i kajem se u prahu i pepelu” (Job 42:6).
7. Koje je značenje grčke riječi prevedene kao “karanje ”, na koji način treba ono uslijediti i što se time postiže?
7 Grčka riječ prevedena kao “karanje” glasi paideia. Ona može u svojim različitim oblicima značiti odgajati, obrazovati i ‘poučavati s blagošću’ (2. Timoteju 2:25, NS). Ona se više odnosi na školovanje našeg ponašanja nego na stjecanje spoznaje. Takvo karanje treba uslijediti “svakom strpljivošću i sposobnošću poučavanja” (2. Timoteju 4:2, NS). To je vrlo dobro predočeno u sljedećoj opomeni upućenoj očevima: “Vi očevi, ne razdražujete svoju djecu, nego ih odgajajte stegom i Jehovinim usmjeravanjem mišljenja” (Efežanima 6:4, NS). Tom stegom treba djecu na ljubazan, ali ipak odlučan način usmjeravati Jehovinom načinu mišljenja.
Izvor karanja
8. Koji izvor i koje mogućnosti imamo za karanje samoga sebe?
8 Temeljna načela koja se primjenjuju kod karanja djece, vrijede također za odrasle. Izvor naših informacija je Biblija, koja nam pokazuje kakvi bi mi trebali biti, a kakvi ne. Čitajući je, možemo se sami ispitati i poduzeti potrebne promjene (2. Korinćanima 13:5). Razmišljajući o Jehovinim naredbama mogu se u nama pojaviti osjećaji krivice, koji će nam pomoći razumjeti u čemu se moramo promijeniti. Tako je bilo i sa psalmistom: “Blagoslovit ću Jehovu, koji me posavjetovao. Uistinu, noću me karaju bubrezi moji” (“moji najdublji osjećaji”, NS, Refer., Fusnota) (Psalam 16:7, NS). Mi možemo same sebe dovesti u stegu kao što je to učinio Pavao: “Bijem svoje tijelo i vodim ga kao roba, da ne bih bilo kako i sam bio osuđen nakon što sam drugima propovijedao” (1. Korinćanima 9:27, NS).
9. Koje su druge korisne mjere karanja?
9 Karanje može uslijediti i od nekog drugog. Ono može biti u obliku pogleda, naboravanja čela, riječi, pokreta ili usmenog ukora. Isus je samo bacio pogled na Petra, što ga je podsjetilo na predskazivanje njegovog teškog grijeha. Petar je nakon toga izašao i gorko zaplakao (Luka 22:61, 62). Jednom drugom prilikom je Petar bio doveden u ispravno stanje ukorom, koji se sastojao iz četiri riječi: “Idi od mene sotono!” (Matej 16:23). Čitanje publikacija udruženja Kule stražare, posjećivanje sastanaka, razgovor s drugima i podnošenje teškoća — sve nam to može otvoriti oči da shvatimo na kojim se područjima moramo promijeniti. No, najvažniji izvor i uputstvo za karanje je sama Riječ Božja (Psalam 119:105).
10. Od koje su vrijednosti u pogledu karanja Priče Salamunove, ali kojim putem ipak neki uporno idu?
10 Priče Salamunove su napisane za ljude svih uzrasta, “da se spozna mudrost i pouka, da se shvate razumne riječi; da se primi umna pouka, pravda i pravica i nepristranost; da se dade pamet neiskusnima, mladiću znanje i umijeće”. Ali netko se možda “samim riječima ne popravlja ..., jer se ne pokorava iako umom shvaća” (Priče Salamunove 1:2–4, ST; 29:19, ST). Neki neiskusni žele pod svim okolnostima učiti samo kroz tešku školu života, poput izgubljenog sina prije nego je “došao k sebi” (Luka 15:11-17).
11. a) Na koji način su bili ukoreni Jona i skupština u Korintu? b) Koje kazne su bile izvršene nad Davidom radi njegova preljuba i nastojanja da to zataji? c) Koje Davidove riječi iz Psalma 51. pokazuju dubinu njegovog pokajanja?
11 Prizivajući se na svoje prvo pismo članovima kršćanske skupštine u Korintu, Pavao im piše da su se ražalostili na pokajanje, jer su se ražalostili po Bogu što je dovelo do ispravljanja pogreške (2. Korinćanima 7:9-11). Jona je bio ukoren posredstvom bure na moru i velike ribe (Jona 1:2, 3, 12, 17; 2:10; 3:1-4). Davidov preljub i nastojanje da ga zataji povukli su sa sobom kaznu ukora, kako to proizlazi iz 2. Samuelove 12:9-14. Njegovo kajanje dolazi do izražaja u slijedećim dirljivim riječima iz 51. psalma: “Operi me dobro od bezakonja mojega, i od grijeha mojega očisti me. Grijeh je moj jednako preda mnom. Sva bezakonja moja očisti. Učini mi, Bože, čisto srce, i duh prav ponovi u meni. Nemoj me odvrgnuti od lica svojega. Srca skrušena i poništena ne odbacuješ, Bože” (reci 2, 3, 9-11, 17).
12. Koje drastičnije mjere su nekima potrebne, i kako završavaju oni koji odbijaju ponovne ukore?
12 Nekima su potrebne drastičnije mjere, kako to proizlazi iz Priča Salamunovih 26:3: “Bič konju, uzda magarcu, a šiba leđima bezumnika.” Jehova je katkada dopuštao da njegov narod, Izraelci, podnose teškoće koje su sami prouzročili: “Jer su prkosili besjedama Božjim i prezreli naum Svevišnjega. Srce im stoga skrši patnjama; posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne. Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi, i on ih istrže iz svih nevolja” (Psalam 107:11-13, ST). Nekim je bezumnicima međutim srce toliko otvrdnulo, da nije više prihvatljivo ni za kakvo djelotvorno karanje: “Čovjek koji po opomeni ostaje tvrdoglav, u tren će se slomiti i neće mu biti spasa” (Priče Salamunove 29:1, ST).
Davanje i primanje ukora
13. Što trebamo izbjegavati kod davanja ukora i na koji ga način trebamo davati?
13 Bez obzira o kojem se obliku karanja radilo, neka to nikada ne bude u srdžbi. To doista ne bi pomoglo, jer “gnjevljiv čovjek zameće svađu”. Također nam se savjetuje: “Tko je spor na gnjev, velika je razuma a tko je nagao pokazuje ludost”. Osim toga čitamo: “Čovječje razumijevanje usporava gnjev i lijepo je da previdi prijestup” (Priče Salamunove 29:22; 14:29; 19:11, NS). Ako je i potrebno, neka karanje nikad ne bude pretjerano. Neka uslijedi u prikladno vrijeme i u prikladnoj mjeri — ni prerano ni prekasno, ni premalo ni previše.
14. Koje daljnje smjernice vrijede za one koji ukoravaju druge?
14 Za onoga tko daje ukor vrijede slijedeće smjernice: “Ne kudi oštro starijeg čovjeka. Naprotiv, postupaj s njim kao s ocem, sa mlađim ljudima postupaj kao s braćom, sa starijim ženama kao s majkama a s mlađim ženama kao sa sestrama sa svom čistoćom” (1. Timoteju 5:1, 2, NS). Govoriš li molećivo ili zastrašuješ? “Braćo! ako i upadne čovjek u kakav grijeh, vi duhovni ispravljajte takvoga duhom krotosti, čuvajući sebe da i ti ne budeš iskušan” (Galaćanima 6:1). Da li savjetujemo s blagošću, uvijek svjesni svojih vlastitih slabosti? “Postupajte s ljudima onako, kako i vi želite da oni s vama postupaju” (Matej 7:12, Die Bibel in heutigem Deutsch). Stavljaš li se u položaj drugoga pokazujući suosjećanje?
15. Što zahtijeva prihvaćanje ukora, i što se ukorenome još savjetuje?
15 Prihvaćanje ukora zahtijeva poniznost. Izgleda li ti to sitničavim, nepoštenim ili nepravednim? Ne budi nagao. Razmisli o tome. Nemoj biti negativno nastrojen. Razmišljaj o tome na pozitivan način. Da li je makar dio toga točan, ako ne baš sve? Otvori svoj um da bude prihvatljiv; prosudi stvar objektivno. Jesi li previše osjetljiv, previše uvredljiv? Možda je potrebno da prođe vrijeme dok se malo ne stiša početno uzbuđenje, kako bi mogao gledati na tu stvar u pozitivnom svjetlu. Dakle, sačekaj malo. Obuzdavaj svoj jezik. Odvagni rečeno u miru. Je li moguće da gajiš predrasude prema savjetodavcu, pa da iz tog razloga odbijaš njegov savjet? Ipak, pokušaj shvatiti da je on dobro mislio i ne odbijaj ga.
16. a) Koje biblijske citate i s njima povezana pitanja trebamo uvažiti kod primanja savjeta? b) Koje osjećaje psalmista bismo mogli prisvojiti?
16 Ako budeš ukoren, razmisli o slijedećim citatima Pisma: “Tko usteže svoje riječi, razumije mudrost, i razuman je čovjek mirna duha” (Priče Salamunove 17:27, ST). Da li slušaš i svladavaš se? “Luđaku se čini pravim njegov put, a mudar čovjek sluša savjete” (Priče Salamunove 12:15, ST). Da li brzo tvrdiš da si u pravu ili si spreman saslušati? “Neka svaki čovjek bude brz na slušanje, a spor na govor, spor na srdžbu” (Jakov 1:19, ST). Postupaš li tako kad te se savjetuje? “Ne nagli u duhu svom da bi se uvrijedio, jer uvredljivost počiva u njedrima glupih” (Propovjednik 7:9, NS). Da li se brzo uvrediš? Bilo bi divno da osjećamo jednako kao psalmist, koji je pisao: “Neka me bije pravednik, to je milost; neka me kara, to je ulje za glavu moju; glava moja neće odbaciti, ako će i više” (Psalam 141:5).
Podnesi karanje i žanji plod pun mira
17. Zašto nije uvijek lako prihvatiti karanje, ali kako ga možemo podnijeti, prema Jevrejima 12:7, 11?
17 Nije uvijek lako prihvatiti karanje. Ono može biti neugodno i donijeti sa sobom ograničenja, čak zadati bol. Ali sve bi to trebao podnijeti. To će proći, a kasnije ćeš se radovati. Ne zaboravimo nikada: “To što podnosite služi vam za karanje. Bog postupa s vama kao sa sinovima. Jer koji je sin kojega otac ne kara? Istina, nikakvo karanje dok traje ne pričinjava radost nego žalost; ipak kasnije donosi onima koji su njime poučeni plod pun mira, naime pravednost” (Jevrejima 12:7, 11, NS).
18, 19. Koje osjećaje su izrazili Jeremija i psalmist što je i za nas mjerodavno ako budemo ukoreni?
18 Dakle, ako je karanje bolno i teško podnošljivo, čekaj na plod pun mira koji zatim dolazi. Čekaj na Jehovu kako je to činio Jeremija: “Sigurno će se tvoje duše sjetiti i prignut će se na mene. Na ovo ću podsjetiti svoje srce. Zato ću pokazati stav čekanja” (Plač Jeremijin 3:20, 21, NS). Sjeti se što je psalmist rekao sam sebi u nevolji: “Što si klonula, dušo moja, i što si žalosna? Uzdaj se u Boga; jer ću ga još slaviti, spasitelja mojega i Boga mojega” (Psalam 42:5, 11; 43:5).
19 Budemo li ukoreni, neka svatko od nas čeka Boga. Školovani na taj način, požnjet ćemo plod pun mira, naime pravednost.
Sjećaš li se?
◻ Od koje je vrijednosti upotreba pruta karanja?
◻ Koji je glavni izvor karanja? Koji su drugi izvori karanja?
◻ Koje su strože mjere ukoravanja nekad potrebne, osim riječi?
◻ Navedi neke od smjernica za davanja ukora?
◻ Koji savjet će nam pomoći da prihvatimo ukor?
[Slika na stranici 14]
Jesi li mudar i ‘slušaš li karanje’?
[Slika na stranici 15]
Temeljna načela koja se primjenjuju kod karanja djece vrijede i za odrasle