Arheolog koji je poštivao biblijsku istinu
“Odstranjen je posljednji razlog sumnje jesu li Pisma uglavnom sačuvana u onom obliku kako su sastavljena”. Ove riječi Sira Fredrica Kenyona, koje su uzete sa 289. stranice njegove knjige “Biblija i arheologija” (1940), citirane su na 53. stranici knjige: “I ti možeš vječno živjeti u raju na Zemlji” koju je izdalo Udruženje Kule stražare. Zašto je Kenyon došao do tog zaključka? Zato što su novootkriveni papirusni manuskripti datirani tako blizu vremena sastavljanja Pisma da je on taj vremenski interval mogao opisati kao “zanemariv”. No, ipak ti se papirusi ne razlikuju znatno od manuskripta novijeg datuma. To potvrđuje “autentičnost i općenitu cjelovitost” kasnijih tekstova s kojih je prevedena Biblija.
Zanimljivo je što jedan Jehovin svjedok piše obzirom na tog slavnog arheologa: “Sir Frederic Kenyon je posjedovao nekoliko publikacija naše Zajednice, jer sam imao tu prednost da mu tokom godina uručim nekoliko knjiga i da se s njim dopisujem. S njim sam se upoznao početkom 1936.... Upravo jedna knjiga dr Kenyona osvijetlila mi je činjenice o porijeklu Biblije. Pisao sam mu i rekao mu to. S vremenom mi je poslao svoju knjigu “Priča o Bibliji” s posvetom: ‘Uz najbolje želje autora, F. G. Kenyon, 1. 5. 1937‘.
Kad je primio knjigu ‘Istina će te osloboditi‘ koju je izdala naša Zajednica, pisao mi je: ‘Vaš cilj je isti kao i moj, da ubijedimo ljude da čitaju i vjeruju u Bibliju; no, vi se obraćate mnogo široj publici. Moje su knjige upućene uglavnom onima koji su uznemireni zbog onoga što im je rečeno o rezultatima suvremenog kriticizma i otkrića, dok vaše knjige govore čitaocima svih vrsta i svih društvenih slojeva. Želim vam da uspijete u svom radu‘.
Pišući o još dvije publikacije naše Zajednice, on se ponovo osvrnuo na naš zajednički cilj, ‘da potaknemo ljude da čitaju Bibliju, te da je čitaju razumno’. Osim toga, on je dodao: ‘Drago mi je čuti da vaše knjige kruže po svuda i u mnogim zemljama...’
Godine 1948. je Sir Fredric objavio knjigu “Biblija i suvremeno izučavanje” kao odgovor na knjigu dr Barnesa, biskupa od Birminghama, koji je opisao neke dijelove Biblije, uključujući i one koji opisuju otkupninu Isusa Krista, kao ‘narodne priče’. U svom uvodu dr Kenyon kaže: ‘Detaljno ispitivanje biskupove knjige me uvjerilo da to nije suvremeni prikaz rezultata današnjeg izučavanja, nego upravo suprotno, to je oživljavanje škole kriticizma koja je imala određenu popularnost prije sedamdesetak godina, te da potpuno ignorira rezultate postignute u posljednjih pedeset godina’. Kenyon je obzirom na svoju knjigu rekao: ‘Vjerujem da je došlo vrijeme... da se povrati povjerenje u Bibliju kao vodič prema istini i kao temelj za upravljanje životom... Mogu se samo nadati da će ova knjiga biti od pomoći onima koji na kršćanstvo gledaju kao na nadu u ovom smetenom svijetu, a na Bibliju kao na siguran temelj kršćanskog vjerovanja‘.
Taj u svijetu poznati izučavatelj Biblije koji je tako ljubazno pisao o djelu i publikacijama Jehovinih svjedoka bio je ponizan čovjek, pun iskrene dobrote ... Nakon što se istakao kao student u Oxfordu, zaposlio se u Britanskom muzeju kao asistent na odjelu za manuskripte. Kasnije je bio unaprijeđen, a 1909. g. postao je direktor i upravnik knjižnice Britanskog muzeja. U prvom dijelu njegovog sveučilišnog staža biblijski manuskripti i otkrića papirusa predstavljali su osnovu njegovog zanimanja; kasnije je preuzeo odgovornost kao direktor za arheološke ekspedicije u Karkemiš i Ur. Nakon svog umirovljenja pripomogao je da se pribavi Codex Sinaiticus i da se objave Chester Beatty papirusi koji su pomogli da se odredi autentičnost Grčkih spisa.
U zaključku bi bilo prikladno navesti jedan citat iz njegove knjige “Priča o Bibliji”: “Biblija sadrži ljudsku povijest kao i božansko nadahnuće. To je povijest prepuna zanimljivosti, i trebali bi je poznavati svi koji visoko cijene svoju Bibliju. ... Ohrabrujuće je na kraju ustvrditi da sveobuhvatni rezultat svih ovih otkrića i ova studija treba ojačati dokaze o autentičnosti Pisma kao i naše uvjerenje da u rukama imamo potpuno cjelovitu, istinsku Riječ Božju”.