Samosavladavanje — važno za kršćane

U MALOM gradu New Mexico (SAD) policiji je bila prijavljena pucnjava. Kad su došli na mjesto događaja, vidjeli su u kuhinji mladog bračnog para krvav pod posipan mahunama. Žena je bila ranjena. Zašto? Njezin partner, počinitelj tog djela, rekao je svjedočeći na saslušanju: “Ne biste li i vi učinili isto, kada bi svaki dan jeli zeleni grah?”

To je možda teško vjerovati. No ipak su se za takve sitnice ljudi spremni ubijati. Takovi postupci postaju sve učestaliji. Uzrok takvih događaja najčešće je pomanjkanje samosavladavanja. Nesposobni da kontroliraju svoje osjećaje, ljudi dobiju napade gnjeva, a to je opisao apostol Pavao kao “djela tjela” (Galaćanima 5:19-21).

Povećano pomanjkanje samosavladavanja je dio dokaza da živimo u “kritičnim vremenima s kojima će se teško izlaziti na kraj”, odnosno u “posljednjim danima” ovog starog sotonskog sustava. Opisujući te dane, Pavao piše da će ljudi biti “nepomirljivi ... bez samosavladavanja, bijesni” (2. Timoteju 3:1, 3). Očigledno je da živimo u “posljednjim danima” i da se nasilje sve više širi.

Što bi trebali kršćani učiniti u vezi tih stvari? Pavao ih upozorava da vode borbu protiv “djela tijela”, razvijajući plodove duha Božjega, kojima pripada i “samosavladavanje” (Galaćanima 5:19, 22, 23). Što je samosavladavanje? Zašto ga Pavao preporučuje? Kakove koristi donosi?

Samosavladavanje se definira kao “vježbanje svladavanja svojih osjećaja, poticaja ili želja”. Pavao je pokazao da će se prave kršćane prepoznati po takvom svladavanju. U stvari samosavladavanje pomaže u razvijanju drugih plodova duha Božjega, kao što su mir, strpljenje, krotost, dobrota i blagost. To osposobljava kršćane da ustraju u službi Božjoj te da se odupru pritisku sotone, svijeta i svog nesavršenog tijela. Zato je Pavao napisao Galaćanima: “Živite po duhu pa sigurno nećete udovoljavati požudi tijela” (Galaćanima 5:16).

To je naročito značajno danas kada se ljudi sve manje svladavaju. Na primjer, policija u mnogim zemljama utvrđuje da je sve više automobilista koji ne poštuju prometne znakove. Takovi prekršaji često izazivaju žestoke svađe koje mogu dovesti do tučnjave. Jedna se prostrana ulica u Houstonu (Texas) naziva “Avenija sporova”, jer se na njoj često svađaju. Kao drugi primjer možemo navesti stvari koje su se dogodile kad su vozači čekali na gorivo. Budući da se vozači nisu znali svladati, došlo je do izlijeva gnjeva i čak do ubojstva, jer su neki htjeli sebično doći preko reda do goriva.

U tim i sličnim napetim situacijama kršćanin ne smije dopustiti da utječu na nj oni koji izlijevaju svoj gnjev na druge. Uvijek bi trebao paziti da ostane blag i da se svlada.

Prednosti samosavladavanja

Samosavladavanje donosi mnoge prednosti, neke od njih čak vrlo vidljive. Na primjer, Božja riječ osuđuje proždrljivost i pijanstvo (Priče Salamunove 23:20, 21). Apostol Pavao savjetuje: “Bilo da jedete, bilo da pijete, bilo da što drugo činite, sve činite na slavu Božju” (1. Korinćanima 10:31, ST). Samosavladavanje nam pomaže poniziti se, a to koristi zdravlju. Međutim, pijanstvo i proždrljivost nisu samo štetne stvari, nego mogu dovesti do isključenja kršćanina iz kršćanske skupštine. Stoga samosavladavanje na tom području pomaže kršćaninu da ostane tijesno povezan s Jehovom.

Samosavladavanje nam također pomaže da se odupremo željama duha ovoga svijeta (1. Korinćanima 6:9, 10). Danas se općenito smatra da su blud, homoseksualnost, preljuba i sve vrste seksualnih perverzija normalni i da im se nema što prigovoriti. Međutim, kršćanski muškarci i žene se odupiru takvoj propagandi i bore se da ostanu čisti u Božjim očima. Oni znaju da niti “bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni ljudi s neprirodnim nakanama, ni muškarci koji žive sa muškarcima ... neće naslijediti Kraljevstvo Božje” (1. Korinćanima 6:9, 10, NS). Samosavladavanje im omogućava oduprijeti se širenju nemoralnih gledišta u kojima se ističe stanovište da je sve to prihvatljivo.

Kriva gledišta se danas šire na različite načine, a posebno sredstvima za razonodu, putem televizije, filmova, muzike, kazališnih predstava, romana ili drugih medija. Kršćanin se mora samosavladavati s obzirom na vrijeme koje provodi za razonodu, a ako ima prevelike želje za užicima, tada zapravo gubi vrijeme. On se također mora samosavladavati s obzirom na vrstu zabave, jer većina omiljenih zabava potiče na nemoral i nasilje ili unapređuje okultizam. Takove stvari nisu za prave kršćane (Efežanima 2:1-3).

Samosavladavanje donosi napredak

Samosavladavanje nije samo zaštita. Ono također pomaže kršćanima napredovati u duhovnosti i službi propovijedanja. Apostol Petar to ističe riječima: “Svojom vjerom spojite poštenje, s poštenjem znanje, sa znanjem uzdržljivost”. Te osobine će nam, pored postojanosti, odanosti Bogu, bratske ljubavi i ljubavi uopće, pomoći da ne “ostanemo besposleni, besplodni u pravoj spoznaji našega Gospodina Isusa Krista” (2. Petrova 1:5-8, ST). Kako nam samosavladavanje pomaže da napredujemo u kršćanskoj službi?

Kršćani obično provode mnogo vremena svaki mjesec govoreći drugima dobru vijest o Kraljevstvu (Matej 24:14; 28:19, 20). Međutim, neki kršćani sudjeluju u toj službi samo povremeno, jer im druge stvari oduzimaju njihovo vrijeme, ili su obeshrabreni jer se ljudi premalo zanimaju za tu vijest. Možda imaju dobru spoznaju Riječi Božje, međutim, umjesto da napreduju oni nazaduju, možda postaju potpuno “besplodni”. Što bi trebali učiniti?

“Svojim znanjem spojite uzdržljivost”, savjetuje Petar. To može značiti svladati se u vezi vremena posvećenog rekreaciji, društvenim aktivnostima ili čak zaposlenja. U samosavladavanje možemo uključiti i duhovno jačanje jer se suočavamo s ravnodušnošću. To možemo učinit redovitim osobnim proučavanjem Biblije i posjećivanjem kršćanskih sastanaka.

Samosavladavanje također pomaže kršćaninu u njegovom ophođenju s drugima. Lakše će sudjelovati s drugima u skupštini što će unapređivati radost i mir (Efežanima 4:3). Svatko tko se zna svladati će paziti da nikoga u skupštini ne dovede do spoticanja (Filipljanima 1:9, 10).

Samosavladavanje posebno uključuje vladanje jezikom. To je vrlo važno ako ne želimo druge navesti na spoticanje. No, to nije lako. Učenik Jakov je pisao: “Ako tko u govoru ne griješi, on je savršen čovjek” (Jakov 3:2, ST). Jakov zato upozorava sve kršćane da vladaju svojim jezikom kako bi ga mogli upotrijebiti u blagoslov drugih (Jakov 3:5-12). Zatim je napisao: “U miru se sije plod, to jest pravednost, za one koji tvore mir” (Jakov 3:18, ST).

Samosavladavanje u propovijedanju

Ponekad može kršćanin u propovijedanju naići na vrlo neobuzdane pojedince. U takvim se situacijama mora svladati da ostane miran i da ne vraća istom mjerom. Jedna kršćanka je dala začuđujući primjer u tome. Jednog subotnjeg prijepodneva propovijedala je od kuće do kuće i na trećim je vratima stanarka počela pucati na nju. Međutim, objaviteljica je ostala mirna i rekla: “Pucali ste na mene.” “Da”, uzvratila je stanarka, “pucam”, i nastavila je pucati. Objaviteljica (Jehovin svjedok) izvještava: “Od metaka imala sam dvije rupe na kaputu, dvije na torbi i jednu u nozi. Jedan metak je prošao između mojih stopala. Osjetila sam da sam ranjena u nogu kad sam se pokušala udaljiti od vrata”.

Kršćanka je sačuvala neobičnu hladnokrvnost u toj teškoj situaciji. Molila je Jehovu da joj pomogne doći do slijedeće kuće da ne padne na putu. U tome je uspjela spuštajući se četveronoške po stepenicama. Na njeno kucanje stanarka je otvorila i prijazno pozvala unutra kad je saznala što joj se dogodilo. Stanarka i njezina starija kćerka, bolničarka, pružile su joj prvu pomoć, dok je druga kćerka zvala policiju i liječnika. Samosavladavanje tog Jehovinog svjedoka ostavilo je dubok dojam najprije na policiju, zatim na liječnika, sakupljene ljude i konačno na bolničko osoblje.

Istina, rijetko se događa da netko puca na Jehovine svjedoke, ali oni često imaju posla s pojedincima koji su jako uzrujani ili ljuti. U takvom slučaju bi se trebali sjetiti da “blag odgovor utišava gnjev” (Priče Salamunove 15:1). Isus je njihov uzor. Petar je za njega pisao: “On koji vrijeđan nije zauzvrat vrijeđao, mučen nije prijetio, nego je to prepuštao pravednomu Sucu” (1. Petrova 2:23, ST). Da, samosavladavanje je izvanredna osobina za kršćansku službu.

Kako možeš razviti samosavladavanje

Budući da je samosavladavanje plod Božjeg svetog duha, trebamo taj duh da bi ga mogli razvijati. Pavao je pisao: “Po duhu živite” (Galaćanima 5:16, 22, 23). Svi kršćani moraju marljivo proučavati Riječ Božju koja je napisana po svetom duhu. Redovitim studijem te Riječi i primjenom naučenog u svom životu, naučit ćemo obuzdavati se u mislima i zarobiti svaki razum da se pokorava Kristu (2. Korinćanima 10:5; Rimljanima 12:2). Da, kršćanin se mora naučiti misliti kao što misle Isus i Jehova Bog.

Budući da samosavladavanje znači isto što i obuzdavanje osjećaja i sklonosti koji izlaze iz srca, mora biti srce koje je sjedište poticaja, stalno pod utjecajem Božjeg duha (Matej 15:19). Zato upamti ovaj dobar savjet: “Više od svega, čuvaj srce svoje, jer iz njega izlazi život” (Priče Salamunove 4:23). Dopusti Božjem duhu da utječe na tvoje srce kad saznaš biblijska načela. Upamti ako je moguće, biblijske savjete, da bi ih mogao koristiti kad se nađeš u teškim situacijama.

Druženje s drugim kršćanima također pomaže u razvijanju samosavladavanja (Jevrejima 10:23-25). Različiti sastanci u kršćanskoj skupštini održavaju se da pomognu svim kršćanima povećati biblijsku spoznaju i sposobnost razvijati plodove duha Božjega. Uz to, dobro je potražiti i družiti se s osobama koje su stvarno uzor u samosavladavanju. Tako ćeš i ti biti potaknut da razviješ tu vrlinu (Priče Salamunove 13:20; 27:17).

Stvar koju ne smiješ nikada zanemariti je redovita povezanost s Jehovom u molitvi. Kršćanin mora stalno moliti za njegovu pomoć pri razvijanju samosavladavanja. Moli za njegov duh da ti pomogne. I ako uvidiš da nisi uspio razviti samosavladavanje u nekim situacijama, iskreno i ponizno zamoli Jehovu za oproštenje. Isus nas je naučio da molimo: “Ne navedi nas u napast.” Pavao je ohrabrio kršćane “da ustraju u molitvama”. Zato moli Jehovu “neprestano” za njegovu pomoć u razvijanju samosavladavanja (Matej 6:13; Rimljanima 12:12; 1. Solunjanima 5:17).

Kako li je samo divno kršćansko svojstvo, samosavladavanje! Razvijaj ga i dalje! Oni koji tako čine imaju više samopoštovanja. Uživaju veliki mir i sreću u svojoj obitelji i skupštini sa duhovnom braćom i sestrama, kao i bolje odnose sa drugima u svakodnevnom životu. A što je još važnije, samosavladavanje im omogućuje razviti dobar odnos sa Stvoriteljem i označava ih kao istinske kršćanske sluge svog Boga, Jehove.