Pokazuješ li božansko svojstvo dobrote i prijaznosti?
SJEĆAŠ li se još kada je netko zadnji puta bio uistinu prijazan prema tebi? Sigurno svatko cijeni suosjećanje i blagost prijaznog čovjeka, koji je spreman pomoći.
U današnjem je svijetu, doduše, često teško naići na prijaznost, ali ona nije nipošto pala u zaborav. Na primjer prodavačima se stalno ukazuje na potrebu da budu prijazni s kupcima, jer je trgovcima dobro poznata vrijednost pokazivanja prijaznosti u ophođenju s kupcima. Iako se prijaznost često zasniva na nekim tajnim mislima (primislima), još je uvijek moguće naići na pravu čovjekoljubivost. Kad je primjerice jedan bračni par, prevalivši veliku udaljenost, posjetio muževa oca koji je zbog moždanog udara postao nesposoban za rad, pa se jedva kretao, bili su ugodno iznenađeni, ustanovivši da su susjedi već obavili neke potrebne kućanske poslove.
Biblija sadrži nekoliko odličnih primjera pokazivanja čovjekoljubivosti. Dok je apostol Pavao putovao brodom za Rim, dozvolio mu je nadređeni oficir imenom Julije da posjeti prijatelje u Sidonu i “da iskoristi njihove usluge”. Da, Julije “je ljudski postupio s Pavlom” (Djela apostolska 27:3, ST). Ubrzo nakon toga ponijeli su se stanovnici Malte “vrlo ljudski” prema 276 putnika i članova posade nakon jednog brodoloma, a naročito gostoljubivim pokazao se Publije “poglavar otoka” (Djela apostolska 28:10-22).
Budući da su svi ljudi stvoreni po slici Božjoj, oni mogu do određene mjere odražavati Jehovinu osobnost. To potvrđuju slijedeće riječi apostola Pavla: “Jer kad pogani koji nemaju Zakona vrše, vođeni naravlju, propise Zakona, onda su oni, nemajući Zakona, sami sebi zakonom. Oni činom dokazuju da ono što propisuje Zakon stoji upisano u njihovim srcima” (Rimljanima 2:14, 15, ST; 1. Mojsijeva 1:26). Dakle, čovjek je već rođen s određenom mjerom prijaznosti. Ipak, od pravih je kršćana za očekivati da u posebnoj mjeri pokazuju božansko svojstvo prijaznosti i dobrote. Kakvo je to svojstvo? Kako ga Bog pokazuje? I kako možemo mi, oponašajući Boga pokazivati to svojstvo, koje pripada plodovima duha? (Galaćanima 5:22).
Jehovina ljubazna dobrota
U Bibliji se opetovano posebno ističe Božja ljubazna dobrota. “Slavite Jah! Hvalite Jehovu jer je dobar; njegova ljubazna dobrota traje do u nedogledno vrijeme”, pisao je psalmist (Psalam 106:1; NS, Psalam 107:1). U Hebrejskim spisima upotrebljena riječ za “ljubaznu dobrotu” odnosi se na dobrotu koja se ljubazno čvrsto drži neke stvari, dok ne bude ispunjena svrha iste. Da Jehova nije iz ljubavi prema čovječanstvu, a u vezi njegova spasenja pokazivao ljubaznu dobrotu, ljudski bi rod već odavno bio uništen. Budući da Bog ne podnosi ništa naopako, istjerao je naše praroditelje Adama i Evu iz Edenskog vrta. No, ipak im je pokazao ljubaznu dobrotu, opskrbivši ih odjećom, dopustivši im da rađaju djecu, a i time što je dozvolio da unatoč buntovničkom postupanju još prilično dugo žive (1. Mojsijeva 3:21 do 4:2; 5:4, 5).
Jehova je na mnoge načine pokazivao ljubaznu dobrotu prema grešnim Adamovim potomcima. Tako je primjerice apostol Pavao mogao reći pripadnicima krive religije u Listri da Bog nije ‘nikada prestajao davati svjedočanstvo za samoga sebe svojim dobročinstvima dajući s neba kišna i plodonosna vremena i zasićujući srca jelom i veseljem’ (Djela apostolska 14:16, 17). Iako su obožavali krivog Boga, Jehova se u svojoj dobroti pobrinuo za njihove materijalne potrebe.
Ali, još je značajnija ljubazna dobrota koju je Jehova pokazao još nerođenim Adamovim potomcima. Jehova se pobrinuo da kroz obećano ‘sjeme’ čovjek dobije nadu u oslobođenje grijeha i smrti (1. Mojsijeva 3:15; Rimljanima 5:12). Unatoč tome što čovjek postupa na način koji obeščašćuje Boga, nije ga Bog prepustio samome sebi. Dao je za njega čak svog ljubljenog jedinorođenog Sina, da bi poslužio kao otkupna žrtva (Ivan 3:16). Svoju je ljubaznu dobrotu pokazao i na taj način što se pobrinuo da neki ljudi koji su sačuvali svoju čistoću postanu sunasljednicima Isusa Krista u nebeskom Kraljevstvu, kroz koje će biti blagoslovljeno cijelo poslušno čovječanstvo (Rimljanima 5:8, 15-17; 8:16, 17; Otkrivenje 14:1-4).
Pokazivati božansko svojstvo dobrote i prijaznosti
Ali, kako mogu nesavršeni ljudi pokazivati božansko svojstvo dobrote i prijaznosti? Isus nam je s tim u vezi dao kako primjer, tako i smjernice koje nam mogu pomoći da se vježbamo u pokazivanju tog svojstva (1. Petrova 2:21; Matej 11:28-30). On je između ostalog ukazivao na to da moramo biti dobri i prijazni čak prema našim neprijateljima. Isus je rekao: “Ljubite svoje neprijatelje, činite dobro i pozajmljujte, a da ništa ne očekujete natrag! Tako će vaša plaća biti velika, i bit ćete sinovi Previšnjega, jer je on dobar prema nezahvalnima i zlima” (Luka 6:35). Dakle, pokazivati istaknuto božansko svojstvo dobrote i prijaznosti znači da moramo biti prijazni i dobri ne samo članovima svoje obitelji, prijateljima i braći u vjeri, nego da se tako moramo ponašati čak i prema nezahvalnim i neprijateljski raspoloženim ljudima. Mi ih time ne želimo ljutiti, nego im želimo pomoći i prouzročiti da dobro koje je u njima dođe na vidjelo (Galaćanima 6:10; Rimljanima 12:20, 21).
Budući da smo skloni vraćati istom mjerom, potrebno je da dobro zadržimo u mislima slijedeće Jehovine riječi: “Ljubazna dobrota mi je mila, a ne žrtve” (Ozej 6:6, NS). Dakle, ako želimo uživati Jehovinu milost, moramo nastojati da u ophođenju s drugima u svako vrijeme pokazujemo božansko svojstvo dobrote i prijaznosti. (Usporedi Mihej 6:8). Da bismo mogli pokazivati to božansko svojstvo, moramo oponašati Jehovu na još jedan posve osobit način. Na koji to način? Kao što je on dobrostivo poduzeo prve korake da bismo došli u dobar odnos s njim, tako moramo i mi zahvaćati inicijativu da bismo drugima posredovali biblijske istine. Čak ako bi nas ljudi prvo odbili mi moramo i dalje pokazivati ljubaznu dobrotu, pokušavajući uvijek iznova dosegnuti njihovo srce s dobrom viješću o Božjem kraljevstvu. Kako li je divno kada drugi dođu na put života, zato što je bilo pokazano božansko svojstvo prijaznosti i dobrote! (Matej 7:13, 14).
Kako ga možemo razvijati
Božansko svojstvo prijaznosti i dobrote moguće je razvijati samo ako smo upoznali Božje misli koje dolaze do izražaja u Bibliji i ako postupamo suglasno tome. Da, kao prvo potrebno je steći točno poznavanje istine. Pavao je pohvalio kršćane u Koloseji, potvrdivši da je istina donosila plod među njima “od dana ... u koji čuste i točno upoznaste nezasluženu Božju dobrotu u istini” (Kološanima 1:5, 6). Ali kršćanin neće nikada dostići točku kad ne bi više bilo potrebno da napreduje. Stoga mora svatko od nas “i dalje (rasti) u nezasluženoj dobroti i u spoznaji našeg Gospodina i spasitelja Isusa Krista” (2. Petr. 3:18).
Budući da prijaznost i dobrota pripadaju plodovima Božjeg svetog duha, to će kršćani koji stoje pod utjecajem tog duha biti dobri i prijazni. Pavao je činjenično povezao Bogu dopadljivu svetost s dobrotom, rekavši: “Obucite se dakle kao izabrani Božji, sveti i ljubazni u srdačnu milost i dobrotu” (Kološanima 3:12). Dakle, da bi mogli pokazati božansko svojstvo dobrote i prijaznosti, mi moramo imati svetog duha.
No, kako možemo dobiti Jehovin duh? Tako da molimo za nj i to postojano. Isus je pokazao da će biti ispunjena naša od srca dolazeća želja, budemo li ponizno molili Jehovu za taj skupocjeni dar. Nakon što je spomenuo da je potrebno “ustrajno moliti”, nastavio je: “Dakle, ako vi premda ste zli, možete davati svojoj djeci dobre darove, koliko će više otac nebeski dati duha svetoga onima koji ga mole!” (Luka 11:9-13). Ako ćemo moliti Jehovu da nam dade svog duha i da nam pomogne pokazivati svojstvo dobrote i prijaznosti u još većoj mjeri, možemo biti sigurni da će nas on saslušati (1. Ivanova 5:14, 15). Naravno, naš način postupanja treba biti u skladu s našom molbom za duh Božji.
Razmišljanje o dokazima Jehovine dobrote i prijaznosti na koje nailazimo posvuda, također će nam pomoći da razvijamo to svojstvo. Psalmist je rekao: “Spominjem se djela Jahvinih, sjećam se tvojih pravednih čudesa” (Psalam 77:12, ST). Činimo dobro ako opažamo i razmišljamo o dokazima božanskih svojstava koje svakodnevno gledamo oko sebe. Čudesna djela stvaranja, uživanje u jelu i piću, stvari koje pripadaju ugodnom, sretnom životu, radost koja proizlazi iz rađanja djece — da, čak smisao za humor u nekih životinja — sve su to dokazi Božje dobrote prema ljudima. Prekrasan zalaz Sunca, duga divnih boja, dobro jelo ili srdačno prijateljstvo može nas podsjetiti kako se Bog u svojoj dobroti pobrinuo za sve čemu se možemo radovati. Uistinu, “njegova se nevidljiva svojstva, njegova vječna moć i božanstvo, promatrana po njihovim djelima, opažaju od postanka svijeta” (Rimljanima 1:20). Ako želimo oponašati našeg velikog Boga u njegovoj dobroti, bezuvjetno je potrebno da razmišljamo o tim stvarima.
Postavi si za cilj
Sigurno se isplati težiti za razvijanjem božanskog svojstva dobrote i prijaznosti. Tamo gdje se pokazuju dobrota i prijaznost, gotovo je sigurno da će se poboljšati međuljudski odnosi, kao i odnosi unutar obitelji. Kroz prijaznost i dobrotu mogu se također pridobiti ljudi za vijest o Kraljevstvu. Prijaznost Jehovinih svjedoka u službi propovijedanja već je potaknula mnoge skeptičare da obrate svoju pažnju istini. Da, prijaznost je kod nekoga tko bi možda inače neprijateljski reagirao, prouzročila da dođe na vidjelo dobro koje je u njemu.
U službi propovijedanja od kuće do kuće jedna je mlada svjedokinja srela neku ženu, koja ju je pristojno odbila. Budući da je sestra primijetila da je žena bolesna, upitala ju je može li što učiniti za nju. Ali, žena je odbila svaku pomoć. Dva tjedna kasnije mlada je sestra opet posjetila tu ženu i pitala je da li je u međuvremenu mogla što kupiti. Budući da žena nije bila u stanju nabaviti si živežne namirnice, sestra je ustrajala u tome da joj kupi potrebne stvari. Nakon toga žena je bila puno prijaznija kad su Jehovini svjedoci razgovarali na njenim vratima — zato što je sestra pokazala božansko svojstvo dobrote i prijaznosti.
Ovo svojstvo vrijedno da se teži za njim, djeluje privlačno. Za primjer toga neka posluže zapažanja neke mlade fakultetski obrazovane žene, koja je po prvi puta došla u kraljevsku dvoranu. Svjedoci u dvorani — sve jednostavni ljudi — pitali su se kako će ta obrazovana žena reagirati na njihov način izražavanja. Ali, žena se nakon toga nije uopće sjećala govornih grešaka koje su možda učinili, nego naprotiv, prijaznosti koju su joj svi iskazali. Bila je duboko dojmljena pravim zanimanjem koje su pokazali za nju. Primjer tih ljudi naveo ju je da se preda Bogu. Ubrzo nakon toga i sama je pokazivala nesebično zanimanje za druge, prvo kao pionir, a kasnije kao član obitelji Betela.
Uistinu je vrijedno težiti za božanskim svojstvom dobrote i prijaznosti. Ono treba doći do izražaja u svemu što radimo. Da li ga i ti pokazuješ?