Religija i politika — trajna veza?

RUSKI vladar Vladimir I odlučio je jednog dana, da njegov poganski narod mora postati “kršćanskim”. On se sam obratio 987. godine n. r. vr. nakon ženidbe s pravoslavnom grčkom princezom, i tada je naredio masovno pokrštavanje svojih podanika — ako je bilo potrebno i pod oštricom mača. Postupno je Ruska crkva stekla nezavisnost od svoje “majke”, Grčke crkve, i konačno postala čak dio državnog aparata. Iako sovjetski vođe danas službeno poriču postojanje Boga, crkva i država u Rusiji još uvijek održavaju neku nelagodnu suradnju.

Stoljećima kasnije, engleski kralj Henrik VIII uspio je, iako na drugačiji način, uspostaviti tijesnu suradnju između crkve i države. 1532. g. bio je zabrinut, jer mu žena Katarina Aragonska nije mogla dati muškog prijestolonasljednika. Da bi riješio problem, Henrik se potajno oženio svojom ljubavnicom Anom Boleyn (Boulin). To je učinio uz prešutni pristanak kanterberijskog nadbiskupa, koji je poništio njegov prvi brak. A 1534. ovaj se preljubnik i tiranin proglasio poglavarom Engleske crkve, koju titulu nose engleski vladari sve do danas. Odluke crkvenog sabora mora potvrditi parlament, a biskupi kao članovi Gornjeg doma (“doma lordova”), sudjeluju u upravljanju Engleskom. Tako su crkva i država u Engleskoj “vjenčani” već preko 450 godina.

Suvremeni “brakovi” crkve i države

Pobuna protiv republikanske vlade u Španjolskoj 1936. dovela je do građanskog rata i uspona generala Franka (Franco) na vlast. Na razočaranje ljevičara, Franko je prenio dosta vlasti na svećenstvo, uzvraćajući im za njihovu obilnu podršku.

1983. godine zasjedao je Svjetski savjet crkava u Vacouveru u Kanadi. Njegov generalni sekretar Philip Potter, rekao je prisutnima neka “ostanu politički”. Mnogi vjernici, posjetitelji crkava, bili su veoma zabrinuti zbog financijske potpore SSC ratobornim političkim grupacijama u brojnim zemljama.

Dakle, nema sumnje da se religija miješa u politiku. U stvari, glavno pitanje je, da li se smije miješati u politiku? Je li to dobro ili loše? Da li miješanje religije u politiku podiže moralni nivo politike, ili pak kvari religiju? Kakvi su izgledi za budućnost? Hoće li se religija i politika i dalje radovati toj “ljubavnoj vezi”, ili će se raskinuti i dovesti ih na put sukoba?

[Slika na stranici 3]

Prvi poglavar Engleske crkve