Djelotvorna služba — više učenika
“Ovo su njegovi darovi ... jedni da budu evanđelisti, jedni pastiri i učitelji, da priprave Božji narod za djelo u njegovoj službi” (EFEŽANIMA 4:11, 12, The New English Bible).
1. Kako se Krist osjećao prema ljudima?
ISUS KRIST nije bio pustinjak. Njegova je služba bila potpuno usmjerena ljudima. Iz četiri evanđelja saznajemo da se Isus skoro uvijek bavio ljudima. Tijekom svojih putovanja vidio je njihovo stvarno stanje i osjećao duboko sažaljenje prema njima. Osjećaš li ti, kao kršćanski sluga Božji, samilost prema ljudima koje susrećeš? (Matej 9:35, 36).
2. Kako Jehovini svjedoci oponašaju Isusov primjer?
2 Kršćanska služba mora i danas uključivati ljude. Svjesni te činjenice Jehovini svjedoci su prilagodljivi u svojoj službi Bogu. Po cijelom svijetu ih se može vidjeti kako razgovaraju s ljudima — na ulicama, pred vratima, u trgovačkim četvrtima, u blizini autobusnih i željezničkih stanica, na stanicama podzemne željeznice, u tvornicama, uredima i poslovnim četvrtima. Gdje god ima ljudi, tamo Jehovini svjedoci služe kao evanđelisti, ili propovjednici. Zašto tako? Zato jer riječ “evanđelje” potječe od grčke riječi euaggelion, što znači “dobra vijest”. Svaki kršćanski Jehovin svjedok mora biti, poput Krista, sluga dobre vijesti — evanđelista. Zato se mora svaki svjedok baviti s ljudima (2. Timoteju 4:5; Efežanima 4:11, 12).
3. Koji je najdjelotvorniji način kršćanske službe Bogu?
3 Kako bi se moglo djelotvorno provesti to djelo evanđeliziranja? Bi li se trebali obratiti ljudima preko radija i televizije, kao što to čine mnoge religije? Upitaj se: mogu li radio i televizija odgovoriti na tvoja spontana pitanja? Ne — to su, na neki način, neosobna sredstva javnog obavještavanja. Najdjelotvorniji način službe Bogu je još uvijek onaj, koji su koristili Isus i njegovi učenici, razgovarati licem u lice s onima koji traže istinu. No, to zahtijeva vrijeme i napor, što je apostol Pavao pokazao jednostavnom usporedbom: “Ja posadih, Apolo zali, ali Bog daje da raste. Tako niti je što onaj koji sadi, niti onaj koji zalijeva, nego Bog koji daje da raste” (1. Korinćanima 3:5-7, NS).
4. Koja tri stupnja obuhvaća djelotvorna služba Bogu?
4 Ove riječi ukazuju na tri stupnja (faze) kršćanske službe Bogu — sađenje, gajenje i žetva. Zašto? Prvo dolazi do sađenja, početnog dodira sa dobrom viješću o Kraljevstvu. Zatim slijedi odgajanje koje uključuje zalijevanje posađenog. Kako? Ponovnim razgovorima u kojima se daju odgovori na pitanja i otklanjaju sumnje. Ti razgovori često dovode do redovitog biblijskog studija kojim se biblijska istina usađuje duboko u misli i srce osobe; uz Božji blagoslov dolazi do rasta. Konačan rezultat je još jedan novi djelotvoran učenik Isusa Krista, novi sluga Božji. Kako možemo svi mi, kao sluge Božji, imati radosne blagoslove i žetve učenika?
5. Što će nam pomoći da budemo djelotvorni sluge Božji?
5 Kao što je bilo spomenuto u prethodnom članku, Isus je poučio svoje učenike da na praktičan način provode svoju službu Bogu. Kasnije je Pavao govorio o svojim “postupcima u vezi sa Kristom Isusom” (1. Korinćanima 4:17, NS). Niz skupština u Maloj Aziji i Grčkoj, u čijem osnivanju je on pomogao, su izražajno svjedočanstvo njegovog uspjeha. Neke od njegovih (i Isusovih) načina, već smo razmotrili, no ima li još koji način koji bi se mogao danas djelotvorno primijeniti?
Koji temelj i koja vijest?
6. Što mora biti kamen temeljac naše službe Bogu?
6 Na čemu mora biti temeljena kršćanska vijest? Na ljudskoj mudrosti i filozofiji? U pismu Timoteju Pavao daje jasan odgovor: “A ti ostani u onome što si naučio i čvrstom vjerom prihvatio, ... jer od ranog djetinjstva poznaješ sveta pisma koja te mogu umudriti za spasenje po vjeri u Isusa Krista. Sve je Pismo nadahnuto od Boga i korisno za poučavanje.” Biblija, Božja riječ, mora nedvojbeno biti kamen temeljac naše službe Bogu (2. Timoteju 3:14-17, NS).
7, 8. Kako su Isus i Pavao ostavili dobar primjer u vezi upotrebe biblijskih stavaka?
7 U vezi toga Isus Krist je dao primjer — uvijek je citirao iz Pisma; to je isto činio i apostol Pavao. Da li je Pavao, na primjer naučavao grčku filozofiju propovijedajući u Solunu? Ne, jer u izvještaju piše: “Pavao, po svom običaju, uđe k njima i tri je subote raspravljao s njima na temelju Pisama, tumačeći i dokazujući kako je Krist trebao postradati i uskrsnuti iz mrtvih” (Djela apostolska 17:1-3, NS).
8 Kakav je bio rezultat? “Neki su od njih postali vjernicima. Slijedeći Pavlove postupke i naše se propovijedanje danas mora temeljiti na Božjoj Riječi. Baš zato nam se uvijek preporučuje biblijska tema za razgovor u našoj službi Bogu. Tako može istina Božje riječi pogoditi pravu žicu ili pravo mjesto kod onih, koji su svjesni svojih duhovnih potreba (Djela apostolska 17:4).
9, 10. a) Što mora danas biti tema našeg propovijedanja? b) Navedi primjere iz Pavlove službe Bogu.
9 Drugo pitanje glasi: Koju vijest trebamo propovijedati? Isus je bio potpuno svjestan svog zadatka jer je rekao: “Moram objaviti dobru vijest o Kraljevstvu Božjem i drugim gradovima, jer sam za to poslan.” Osvrnuvši se na posljednje dane sadašnjeg sustava, on je rekao: “Ova dobra vijest o Kraljevstvu propovijedat će se po cijeloj nastanjenoj Zemlji za svjedočanstvo svim narodima; i tada će doći kraj” (Luka 4:43, NS; Matej 24:14, NS).
10 To je isto isticano i u Pavlovoj službi propovijedanja. Židovima u jednoj sinagogi je na primjer Pavao ‘tri mjeseca neustrašivo propovijedao držeći govore i uvjerljivo pričajući o Božjem kraljevstvu’. Svojim slušateljima u Rimu ‘obrazlagao je stav i dao temeljito svjedočanstvo o Božjem kraljevstvu’. Zato i danas mora ‘Kraljevstvo Božje‘ biti srž naše kršćanske službe (Djela apostolska 19:8; 28:23, 31, NS).
Djeluješ li agresivno ili privlačno?
11. Kako ljudi često postupaju kada se susretnu s Jehovinim svjedokom i kako možemo djelovati protiv toga? (Djela apostolska 17:17, 18).
11 U prvom stoljeću ljudi su bili razdijeljeni religiozno, rasno i nacionalno, baš kao što su to i danas (Djela apostolska 2:7-11). To znači da većina ljudi ima unaprijed određeno mišljenje kada je riječ o religiji. Često se osjećaju ugroženima i brane se kada dođu u dodir sa Jehovinim svjedokom. Kako možemo to promijeniti? Time što smo ljubazni, taktični i prilagodljivi.
12, 13. Kako je Pavao govorio idolopoklonicima u Ateni? Kako su na to oni odgovorili?
12 Obrati pažnju kako je Pavao postupio u takvoj situaciji u idolopokloničkom gradu Ateni. Najprije je bio izazvan vidjevši toliko idola. Da li je odmah napao njihovo idolopoklonstvo u svom govoru na Areopagu? Njegove uvodne riječi bile su: “Atenjani! Prema svemu vidim da imate više straha od božanstva nego drugi. Prolazeći, naime, i pažljivo promatrajući vaše predmete obožavanja, našao sam i oltar na kome je bilo napisano: ‘Nepoznatom Bogu’. Dakle, čemu vi ne znajući iskazujete božansko predanje, to vam ja objavljujem” (Djela apostolska 17:16-23, NS).
13 Da li je Pavao svojim uvodnim riječima odbio slušatelje? Nikako ne. Njegov pristup je bio taktičan a ne dogmatičan.a Nije ih osuđivao iako je njihovo obožavanje bilo beskorisno s Božjeg gledišta. On nije došao tamo da ih napada, nego da im propovijeda vijest o Kraljevstvu. Zapazio je njihove jake vjerske osjećaje i iskoristio ih kao temelj da bi prešao na svoju temu — o pravom Bogu i njegovom predstavniku, uskrsnulom Isusu. Kakav je bio rezultat tog taktičnog pristupa? Pa, iako su se neki rugali, “drugi su govorili: ‘Slušat ćemo te o tome i drugi puta.’” Da, bio je pozvan u ponovni posjet! (Djela apostolska 17:22-32, NS).
14. Kako možemo slijediti Pavlov primjer u svojoj službi Bogu?
14 Kako možemo mi danas primijeniti taj način u svojoj službi Bogu? Najprije trebamo paziti na vanjske znake koji pokazuju religiozni, stav neke osobe — možda neki religiozni predmet koji osoba nosi ili koji možda vidimo na vratima ili u predsoblju (dvorištu). Poput Pavla, i mi često možemo na temelju toga dobiti dobru sliku o religioznom stavu neke osobe. To nam pruža mogućnost izbora ljubaznih uvodnih riječi, koje bude zanimanje a ne izazivaju protivljenje. Upamti — mi posjećujemo tu osobu prvenstveno da bi razgovarali s njom o Božjem Kraljevstvu — a ne da započnemo s njom raspravljati o vjerskim naukama. Mi želimo pridobiti ljude, a ne pobijediti u raspravi. (Usporedi 2. Timoteju 2:23-26.)
15. Koje još izvanredne pouke možemo naučiti iz Isusove službe Bogu? (Luka 10:38-42)
15 Što još možemo naučiti iz Kristovog primjera? Kad razmatramo njegovu službu Bogu, moramo zapaziti njegovu uvjerljivost i jednostavnost. Ništa ga nije moglo zbuniti, nego je govorio o Božjem Kraljevstvu pod svim mogućim okolnostima, bilo povoljnim ili nepovoljnim. Mogao je propovijedati u ugodnoj atmosferi nekog doma ili ustati pred mnoštvom i održati govor — bez zabilješki, Biblije ili razglasnog uređaja. Lako je uspostavljao kontakt s ljudima. Obični ljudi su osjećali da mu se mogu približiti. Govorio je njihovim jezikom o poljima i žetvama, o ribarskim mrežama i ribolovu. Njegove usporedbe bile su uzete iz svakodnevnog života, ali su imale duboko značenje. Da li i mi pokazujemo jednake izvanredne osobine u svojoj službi Bogu? (Matej 4:18-25; 13:1-33; Luka 5:1-3).
Kako doprijeti do srca
16. Zašto moramo biti sposobni učitelji?
16 Da bi se nekoga uvjerilo u biblijsku vijest o Božjem Kraljevstvu, potrebno je svakako vrijeme i brižljivi studij. Zato i postoji priprema redovitog proučavanja Biblije po kućama bez ikakvog troška ili obaveza s onima koji žele bolje upoznati Božja obećanja preko Krista. Takav studij traje određeno vrijeme i obuhvaća mnoge teme i pitanja. To sigurno znači da moramo biti sposobni učitelji. No, u čemu je bit poučavanja? (1. Timoteju 4:16).
17. Koji je postupak Isus koristio da bi dosegao srce?
17 Obratimo opet pažnju na Isusa da bi dobili odgovor. Kako je on poučavao? Razmotri, molimo, slijedeće biblijske stavke i nastoj razabrati Isusov jednostavan način poučavanja: Luka 6:9, 32-34, 39-42. Kako je postupao? Postavljao je oštroumna pitanja. Zašto je to činio? Da bi pomogao svojim slušateljima da razmišljaju i da ispitaju sami sebe u svjetlu njegovih nauka. Svojim je pitanjima taktično dosezao njihovo srce. Oni su morali pokazati žele li zaista biti njegovi slušatelji ili su ga samo površno slušali (Matej 13:10-17; Marko 8:34-38).
18. a) Zašto Jehovini svjedoci često koriste pitanja u svojim publikacijama? b) Kojim se načinom ne bi trebali koristiti previše u poučavanju drugih?
18 Skoro sva pomoćna sredstva za proučavanje Biblije, koja koriste Jehovini svjedoci u svojoj službi Bogu, sadrže pitanja za svaki odlomak o kome se raspravljalo. Tim načinom poučavanja pomaže se onima koji proučavaju Bibliju izraziti se svojim riječima. Tako se jasno može vidjeti, da li osoba razumije gradivo ili ne. Međutim, iako je Isus u mnogim prilikama postavljao pitanja, nije to nikada bila igra pogađanja time što bi rekao prvu riječ ili prvi slog odgovora. Da li si se zatekao ponekad da u tome griješiš kod vođenja biblijskog studija? Zašto nije dobro uvijek primjenjivati takav način? Jer bi spoznaja o Bogu i Kristu, koja vodi do spasenja, trebala temeljiti na razmišljanju i logici, a ne na površnom nagađanju (Ivan 17:3; 1. Ivanova 5:20).
Čiji učenici?
19, 20. Kakva opreznost je potrebna? Zašto?
19 Pri tome je potrebno na nešto upozoriti. Ako djelotvorno propovijedamo i poučavamo na plodnom području, na kraju ćemo učiniti učenike. A čiji su to učenici? Trebamo li misliti da su to “moje ovce”? Trebamo li si dopustiti da nas kao sluge Božje drugi hvale i uzdižu? Obrati pažnju na to kako su Pavao i Barnaba postupali kada su im stanovnici Listre željeli odati čast kao bogovima. Poviknuli su mnoštvu: “Ljudi, zašto to činite? I mi smo ljudi i imamo iste slabosti kao i vi, ali vam objavljujemo dobru vijest da se od ovih ništavnih stvari obratite živom Bogu” (Djela apostolska 14:14, 15, NS).
20 Pavao i Barnaba nisu pokušali skrenuti pažnju na sebe. Iako je Pavao savjetovao kršćane da ga oponašaju, kao što je on oponašao Krista, on ipak nije želio da oni budu njegovi sljedbenici. Služba koju vršimo mora uvijek biti na slavu Bogu, a ne ljudima (1. Korinćanima 3:6, 7; 11:1).
21. Zašto i učenici postaju sluge Božji?
21 Vremenom postaju i učenici sluge Božji. Kako se to događa? Pa, što se događa kada imamo za reći neku doista dobru vijest? Možemo li je zadržati za sebe? Ne, upravo suprotno — jedva čekamo da to kažemo drugima. Tako je kao što je Isus rekao: “Dobar čovjek iz dobre riznice svoga srca iznosi dobro ...; jer mu usta govore ono čega je srce prepuno.” Jednako je i sa dobrom viješću o Kraljevstvu. Učenik čije je srce ganuto želi poučavati druge i dobrovoljno i redovito sudjelovati u službi Bogu. Zatim slijedi predanje Bogu i krštenje. Taj način nastojanja slugu Božjih stalno se ponavlja u suglasnosti s načelom Pavlovog savjeta upućenog Timoteju: “Te stvari povjeri vjernim ljudima koji će također biti odgovarajuće osposobljeni poučiti druge” (Luka 6:45, NS; 2. Timoteju 2:2, NS).
22. a) Zašto je Jehova stvorio organizaciju učitelja i evanđelista? b) Koje se djelo još mora izvršiti u budućnosti?
22 Danas, u 20. stoljeću, Jehova Bog ima diljem svijeta najbolju organizaciju školovanih učitelja, evanđelista i slugu Božjih. Preko 2 600 000 njih sudjeluje u završnom svjedočanstvu koje se daje prije nego dođe kraj ovom zlom sustavu. No, ovo stalno rastuće veliko mnoštvo priprema se za još veći izazov — na poučavanje milijardi ljudi koji će uskrsnuti. Jesi li spreman sudjelovati u toj divnoj prednosti? Da li je tvoja služba Bogu sada produktivna? Molimo se, da naša svjetlost svijetli na slavu Bogu dok smo djelotvorni kao sluge Božji (Matej 5:16; Ivan 5:28, 29).
[Bilješka]
a Dogmatičan — koji je iznesen kao dogma, mišljenje bez kritičkog provjeravanja ili bez dokaza.
Možeš li se sjetiti sljedećih misli?
◻ Koji je najdjelotvorniji način propovijedanja dobre vijesti?
◻ Na čemu se mora temeljiti naše poučavanje? Kakva je vijest?
◻ Koje su osobine potrebne da bi nas ljudi slušali?
◻ Kako je Isus dosegao srca svojih slušatelja?
◻ U čemu moramo biti oprezni kada poučavamo druge?
[Slika na stranici 25]
Jehovini svjedoci propovijedaju tamo gdje ima ljudi