Kako postati djelotvorniji sluga Božji
“Zato vam šaljem Timoteja ... (jer) on će vas podsjetiti na moje postupke u vezi s Kristom Isusom, točno onako kako sam učio svuda, u svakoj skupštini” (1. KORINĆANIMA 4:17, NS).
1, 2. Koji važan činilac mora postojati, da bi osobu privukao k istini? (Djela apostolska 8:12)
NAKON izlijevanja svetog duha, o Duhovima 33. godine n. r. vr., kršćanska skupština je rasla i naglo se širila (Djela apostolska 2:40-42; 4:4; 6:7; 11:19-21). Što je bio ključ njenog uspjeha? Zašto su mnogi Židovi, zatim Samarićani i na kraju pogani, prihvatili Krista i vijest o Božjem kraljevstvu? (Djela apostolska 8:4-8; 10:44-48).
2 Da bi netko prihvatio kršćansku dobru vijest, moraju postojati određeni preduvjeti. Prvo, osoba mora cijeniti Božju nezasluženu dobrotu ukazanu čovječanstvu time što je Bog preuzeo inicijativu i poslao svog Sina na Zemlju kao otkupnu žrtvu. Jedan od pisaca Biblije, Ivan je o tome rekao: “Po tome se pokaza Božja ljubav prema nama, što je Bog poslao svog jedinorođenog Sina, da možemo dobiti život kroz njega. U ovome je bila ljubav; ne da smo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao svoga Sina kao pomirbenu žrtvu za naše grijehe” (1. Ivanova 4:9, 10, NS).
3. Zašto je potrebno biti svjestan svojih duhovnih potreba?
3 Drugi važan činilac je pravilan stav prema duhovnim vrijednostima. Isus je rekao: “Sretni su oni koji su svjesni svojih duhovnih potreba jer njima pripada Kraljevstvo nebesko. Sretni su koji gladuju i žeđaju za pravednošću, jer će oni biti zadovoljeni” (Matej 5:3, 6, NS). Samozadovoljni i sami po svom pravedni (farizejski) ljudi obično nisu svjesni svojih duhovnih potreba i baš zato nisu otvoreni za istinu. Kada Jehovini svjedoci dođu takvoj osobi sa viješću o Kraljevstvu, obično takav pojedinac kaže: “To mene ne interesira. Ja imam svoju vjeru.” Za duhovne stvari neće imati vremena niti osoba koja je potpuno zaokupljena stjecanjem materijalnih stvari (Matej 6:33, 34; 7:7, 8; Luka 12:16-21).
4. Koja će se pitanja sada razmatrati?
4 Kako je s onima koji su svjesni “svojih duhovnih potreba” i koji su spremni tražiti Boga i njegovo Kraljevstvo? Kako ih možemo naći i kako prepoznati? Možemo li mi kao Božji sluge učiniti nešto da bi našu vijest učinili razumljivom? Kako možemo biti još djelotvornijima kao sluge Božji?
Čije metode trebamo primjenjivati?
5. Na što je trebao Timotej podsjetiti Korinćane prema Pavlovim riječima?
5 Kad je apostol Pavao pisao svoje prvo pismo kršćanima u Korintu, rekao im je da će im poslati Timoteja, koji će ‘ih podsjetiti na njegove (Pavlove) postupke (metode) u vezi s Kristom Isusom’. Umjesto “metoda”, neki prijevodi kažu “putevi života”, “pravila vladanja” ili “način života”. Međutim, Grčko-engleski leksikon Novog zavjeta (Greek-English Lexicon of the New Testament) od profesora Tajera (Thayer) sadrži ovakav prijevod tog teksta: “Postupke po kojima ja kao Kristov sluga i apostol obavljam svoju službu.” Budući da Pavao završava tu rečenicu riječima “točno onako kako sam učio svuda, u svakoj skupštini”, razumno je zaključiti, da se njegove primjedbe ne odnose samo na njegovo osobno vladanje kao kršćanina nego i na njegovu djelotvornu službu Bogu (1. Korinćanima 4:17, NS).
6. Zašto je Isusova služba Bogu bila djelotvorna?
6 Isusova služba Bogu nije bila neplanska (slučajna). Propovijedao je planski. To dokazuje što je svoje apostole a kasnije sedamdesetoricu evanđelista brižljivo poučio kako treba djelotvorno propovijedati. Stalnom upotrebom usporedbi, pitanja i citata iz Svetog pisma, dao im je dobar primjer. Još i danas je to najbolji način (Luka 9:1-6; 10:1-11).
7. Kako možemo prenijeti dobru vijest najvećem broju ljudi?
7 Budući da kršćanska služba znači život ili smrt, kako bi onda prenijeli dobru vijest najvećem broju ljudi? Da, kako možemo biti ‘čisti od krvi svih ljudi’? Sudjelujući u svakoj grani službe, što uključuje, kako je apostol Pavao izjavio, i službu Bogu“od kuće do kuće”. U jednom španjolskom komentaru na Djela apostolska 20:20 izjavljeno je: “To je način propovijedanja koji je Pavao primijenio u Efezu” (Djela apostolska 20:20-27).
Prva zapreka
8, 9. a) Što je često prva prepreka u službi Bogu? b) Zašto je mogao Isus slobodno govoriti?
8 Često mi sami predstavljamo prvu zapreku koju moramo savladati u službi Bogu. Neki se ustručavaju, smatraju da su nesposobni i da nisu dovoljno izobraženi za ljude koje susreću. No, kako je Isus mislio? Da li je on pohađao i učio rabinske škole? Je li imao visoku izobrazbu? Kako su postupali njegovi sunarodnjaci kad im je propovijedao? Matej nam izvještava: “Oni su bili zapanjeni i rekli su: ‘Otkuda ovome ova mudrost i ova moćna djela?’” Istina je da je Isus bio savršen — bio je Sin Božji. No njegove metode su bile praktične za njegove uglavnom “neškolovane” učenike koji su ga trebali oponašati. Kakvu reakciju su izazvali čak i kod svojih vjerskih neprijatelja? “Kada vidješe Petrovu i Ivanovu slobodu govora i primijetiše da su to neobrazovani i obični ljudi, čudiše se: Počeše u njima prepoznavati one koji su bili s Isusom” (Matej 13:54, NS; Djela apostolska 4:13, NS).
9 No, odakle je Isus dobio sve to što je učio? Zašto je bio tako uspješan u službi Bogu? Da li je, poput današnjih propovjednika na televiziji, s pretjeranim osjećajima djelovao na slušatelje? Ne. Isus je bio sam po sebi jednostavan, govorio je jezik običnog naroda, bio je svjestan njihovih duhovnih potreba, a što je još najvažnije, znao je da ima podršku svog Oca. To je jasno dao vidjeti kad je, u sinagogi svog rodnog grada Nazareta u Galileji, objavio svoju ulogu službe Bogu. Iz svitka proroka Izaije pročitao je slijedeće: “‘Duh Jehove Boga je na meni jer me pomaza da donosim radosnu vijest ubogima, posla me unaprijed, da govorim o oslobođenju zarobljenih, slijepima da će progledati, a slomljenima da će biti iscijeljeni, da oglasim godinu milosti Jehovine.’ ... Tada im je počeo govoriti: Proroštvo koje ste upravo čuli, danas se ispunilo” (Luka 4:16-21, NS).
10, 11. a) Kako bi trebali misliti o svojoj službi Bogu? b) Što o tome kaže Pavao?
10 Tako i mi imamo danas istu podršku u svojoj službi Bogu — Jehovu Boga, suverenog gospodina svemira. Mi propovijedamo njegovu vijest, njegovu mudrost. Oslanjamo se na njegovu Riječ i slobodno je koristimo u svojim razgovorima. Zar bi se tada trebali ustručavati propovijedati visoko školovanim i imućnim osobama?
11 Pavao odgovara: “Gdje je mudrac? Gdje književnik? Gdje raspravljač ovog sustava stvari? Nije li Bog učinio ludom mudrost ovoga svijeta? ... Gledajte, kakve vas je pozvao, braćo: nema tu mnogo pozvanih koji su po tijelu mudri, nema mnogo moćnih, niti mnogo od plemenita roda; nego je Bog izabrao ono što je ludo pred svijetom — da može posramiti mudre, i što je slabo pred svijetom, to je Bog izabrao da može posramiti one koji su jaki; i što je neplemenito i prezira vrijedno u očima svijeta, ono što skoro ne postoji, izabrao je Bog da može uništiti ono što postoji, s namjerom da se ni jedno tijelo ne može pohvaliti pred Bogom” (1. Korinćanima 1:18-29, NS).
12. Od čega ovisi uspjeh u našoj službi Bogu? (Jakov 4:8)
12 Uspjeh u službi Bogu ne ovisi o našem obrazovanju ili porijeklu. On potječe od same vijesti o Kraljevstvu, koja pogađa pravu stranu (žicu) u srcu osobe koja je svjesna svojih duhovnih potreba. Drugi važan činilac je Jehovina sklonost prema toj osobi, jer je Isus rekao: “Nitko ne može doći k meni, ako ga ne privuče Otac koji me posla” (Ivan 6:44, ST).
13. a) Kako su reagirali Pavao i Barnaba na protivljenje? b) Kako možemo mi imati uvijek radosti u službi Bogu?
13 Zato možemo, uzdajući se u Jehovinu podršku, s uvjerenjem obavljati službu Bogu, onako kako su u prvom stoljeću činili Pavao i Barnaba. Kad su oni propovijedali u Ikoniji, njihova je služba Bogu prouzročila potpuno različita mišljenja i određena protivljenja. Da li ih je to zaustavilo? Lukin izvještaj glasi: “Oni pak provedoše ondje dosta vremena propovijedajući slobodno temeljem ovlaštenja Jehovinog, koji je svjedočio za riječ svoje nezaslužene dobrote čineći znake i čuda preko njihovih ruku.” Ako i mi imamo pozitivno stajalište prema ljudima na svom području a ostalo prepustimo u Jehovine ruke, služba Bogu će nam biti stalna radost a ne teret (Djela apostolska 14:1-3, NS; Jakov 1:2, 3).
Kako reagiraju ljudi
14. Kako su odgovarali ljudi na Pavlovo propovijedanje?
14 Niti Isus a ni Pavao nisu nailazili uvijek na pozitivno odgovaranje u službi propovijedanja. Kada je na primjer Pavao propovijedao u Ateni, kako je postupio narod? Izvještaj kaže: “A neki od epikurejskih i stoičkih filozofa počeše se prepirati s njim, pa su jedni govorili: Što bi htio reći ovaj brbljavac? A drugi: ‘Izgleda da propovijeda tuđe bogove’. To je bilo zato jer je objavljivao dobru vijest o Isusu i o uskrsnuću. Zatim su ga uzeli i odveli na Areopag govoreći: ‘Možemo li doznati kakva je to nova nauka koju ti iznosiš? Jer ti iznosiš neke stvari, koje su strane našim ušima’” (Djela apostolska 17:18-20, NS).
15. Kako odgovaraju ljudi na tvoju službu Bogu? Što bi mi trebali upamtiti?
15 Mi moramo znati da naša vijest i ono kako je prenose sredstva javnog informiranja i protivnici, također može zvučati čudno javnosti našeg vremena. Zato mnogi ljudi na temelju onoga što su čuli, donose svoj sud i odbijaju nas a da nas nisu ni saslušali. Drugi opet, poput onih u Ateni, žele saznati više pojedinosti prije negoli donesu odluku. Naravno, iako su nas saslušali, oni se još uvijek mogu rugati nadi u Kraljevstvo kao nečemu nevjerojatnom. Upamti ipak, oni ne odbacuju tebe nego Krista i njegovu vijest (Djela apostolska 17:32-34; Matej 12:30).
Stranci postaju prijatelji
16. a) Kako bi mogli mi postupiti kad nas posjete strani ljudi? b) Što bi trebali postići svojim uvodnim riječima?
16 Kako se osjećaš kad te na domu posjete strani ljudi? Koja ti pitanja naviru u misli? Možda: “Tko su ti ljudi? Što žele? Hoće li mi načiniti neugodnosti?” Zato bi mi morali misliti na to kad stojimo pred nečijim vratima kao sluge Božji. Naše uvodne riječi trebaju zadovoljiti stanodavca glede tih pitanja. Ali kako? Koje je uvodne riječi predložio Isus? On je rekao: “Kada budete ulazili u kuću pozdravite ukućane. I ako kuća bude dostojna, neka dođe na nju mir koji joj vi želite; a ako ne bude dostojna, neka se vaš mir vrati k vama” (Matej 10:12, 13, NS).
17. Kako možemo svojim uvodnim riječima povoljno utjecati na neku osobu?
17 “Neka dođe na nju mir koji joj vi želite”. Što to znači? Da želimo u svojoj službi Bogu mir svakoj osobi i svakoj kući. Zato naše uvodne riječi trebaju pokazati da smo miroljubivi sluge Božji. Još i danas Židovi i muslimani pozdravljaju slijedećim riječima: “Mir neka je s tobom” ili “mir” (na hebrejskom: “šalom aleihem” ili “šalom” ili na arapskom: “assalâm ‘alaikum” ili “salam”). Naravno, naš će se način pozdrava razlikovati u raznim zemljama, ovisno od mjesnih običaja. Ipak, svugdje imamo isti cilj — da sugovorniku nenametljivo pomognemo da bi saslušao vijest o Kraljevstvu. Ako najprije kažeš svoje ime i od kuda si, to već može pomoći u tom pravcu. Time pokazuješ da ništa ne sakrivaš. Svatko može jasno vidjeti tvoje namjere i poštenje. Time slijediš Pavlov savjet: “Pazite da bude iznad svakog prigovora vaše ponašanje u javnosti. Koliko od vas zavisi, živite u miru sa svakim” (Rimljanima 12:17, 18, Filips).
18. Kakvo mjerilo moramo uvijek zadržati u svojoj službi Bogu?
18 Bilo da smo u službi Bogu od kuće do kuće ili na ulici (gdje postoje mogućnosti), mi smo u središtu pozornosti. Naši razgovori i ponašanje moraju uvijek biti besprijekorni i dobronamjerni. Međutim, iako naše izlaganje mora biti blago i miroljubivo, ono ipak ne bi trebalo izgledati kao da se želimo ispričati. Mi se ne stidimo što smo javni sluge Božji (Marko 8:38).
19, 20. a) Kako se može pristupiti jako suzdržljivim osobama na ulici? b) Zašto je Isus bio uspješan kod neformalnog svjedočenja?
19 U nekim zemljama su ljudi suzdržljivi i oprezni. Neki su zbunjeni kad im na ulici pristupi nepoznata osoba nudeći časopise. Ako je to slučaj, zašto im ne bi prišli na promišljeniji način. S puno takta možemo započeti razgovor s osobom koja se ne žuri, a zatim joj na neusiljen način ponuditi biblijsku literaturu.
20 Isus je sigurno bio pripravan i za takav način propovijedanja. Budući da su Židovi obično prezirali Samarjane i žene, Isus je promišljeno pristupio nemoralnoj Samarjanki na Jakovljevu bunaru. Njegov razgovor s tom ženom je uzor za neformalno svjedočenje i svjedočenje na ulici. To je također dobar primjer samilosnog i izgrađujućeg načina poučavanja (Ivan 4:5-30).
21. Koji je drugi važan činilac izražen u Pavlovoj službi Bogu?
21 Kada želimo razgovarati o dobroj vijesti o Kraljevstvu, trebamo uzeti u obzir još jedan važan činilac. Pavao je bio majstor u tome. Pokušaj to utvrditi na temelju njegovih uvodnih riječi, koje su zapisane u Djelima apostolskim 13:16-20; 17:22 i 22:1-3. Obrati pažnju da je u svakoj prilici nastojao pronaći zajednički temelj sa svojim slušateljima. Stavio se u njihov položaj i uzeo u obzir njihovo porijeklo. To je prouzročilo da su ga slušali čak i kad se nisu s njim slagali. Tako i naše uvodne riječi trebaju sadržavati osjećaj ljudske prisnosti koja nas povezuje sa kućevlasnikom. Možda si zapazio da ima djece u kući i ti si roditelj. Tada imate nešto zajedničko za prijateljski temelj: Imaš zajedničku temu za razgovor koju možeš povezati s vijesti o Kraljevstvu (Matej 18:1-6).
22. Koja pitanja sada zahtijevaju odgovor?
22 No ovi prijedlozi su samo početak. Koji su daljnji koraci potrebni da bi na kraju nekome pomogli postati učenikom? Što je još potrebno poduzeti da bi pomogli nekome uspostaviti dobar odnos s Bogom preko Krista? Koja svojstva će učiniti tvoju službu Bogu još djelotvornijom?
Kako bi odgovorio?
◻ Koji su neki važni činitelji uključeni da bi netko prihvatio dobru vijest o Kraljevstvu?
◻ Kako možemo nadvladati stidljivost i zbunjenost u službi Bogu?
◻ Koji cilj trebamo imati kod uvodnih riječi u službi na području?
◻ Kako nam mogu pomoći Isusov i Pavlov primjer u našem pristupanju ljudima?
[Slika na stranici 20]
Isus je pokazao svojim učenicima djelotvorne načine službe Bogu
[Slika na stranici 22]
Što pomisliš kad ugledaš stranca pred svojim vratima?