Zašto toliko novih sekti?
DESET glavnih religija, a 10 000 sekti! Procjenjuje se da je to najnoviji broj religioznih grupa u koje su ljudi podijeljeni. Od njih, prema izvještajima, postoji 6 000 u Africi, 1 200 u Sjedinjenim Državama, 421 u Japanu i 247 u Francuskoj.
Neke od tih sekti su već odavno utemeljene religiozne grupe i smatraju se osamostaljenim crkvama. Neke stare religije podijeljene su na sekte, koje su onda opet podijeljene na podsekte. Šintoistička religija u Japanu uključuje 153 sekte i podsekte, a budistička religija je podijeljena na 171 sektu i podsektu. Zanimljivo je da su mnogi Japanci uključeni u više sekti.
Zavod za statistiku u Južnoj Africi ima na popisu više od 4 000 religioznih grupa, od kojih je 500 prošireno među bijelcima, a ostale među crncima. Neke od tih odvojenih sekti tvrde da su kršćanske.
Crkva ili sekta?
Riječ “crkva” nema isto značenje u svim zemljama. U pretežno katoličkim zemljama riječ “Crkva” označava Rimokatoličku crkvu. U Francuskoj, na primjer, uz riječ Eglise (Crkva) obično ne stoji pridjev katolička, a gotovo nikada rimska. Za Francuza riječ Eglise (s velikim slovom E) može značiti samo jedno: Rimokatolička crkva. Isto tako se i u zemljama gdje prevladava istočno ortodoksna crkva, misli na ortodoksnu crkvu, kad se kaže “crkva”.
Međutim, u pretežno protestantskim zemljama u općenitom je potrebno biti određeniji i reći naziv crkve kojoj netko pripada. U tim zemljama se obično ne može reći da netko pripada crkvi, ako ne pripada nekoj većoj, od već ranije osnovanih protestantskih religija. Inače se smatra da pripada nekoj sekti. Istina, u Sjedinjenim Državama su čak i mali religiozni ogranci često počašćeni nazivom “crkva”. No u većini drugih zemalja morali bi se zadovoljiti nazivom “sekta”.
Što je sekta?
Sekta se definira kao “relativno mala, nedavno utemeljena posebna religiozna grupa, osobito ako se odvojila od duže postojeće religiozne zajednice”. Prema drugoj definiciji, sekta je “izdvojena religiozna grupa, osobito ona koja je krivovjerska u očima drugih članova iste religiozne zajednice”.
Neki tvrde da riječ “sekta” potječe od latinskog glagola secare (sjeći) i definiraju sektu kao grupu, koja se odcijepila (odvojila) od ustaljene crkve. Drugi su opet mišljenja, da riječ “sekta” potječe od latinskog glagola sequi (slijediti) i odnosi se, prema tome, na grupu ljudi koji slijede određenog vođu ili učitelja.
Crkva omalovažava sekte
Bilo da je sekta odcijepljena grupa koja se odvojila od veće vjeroispovijedi (denominacije) ili grupa učenika koji slijede nekog čovjeka ili ženu, jedno je sigurno: najranije utemeljene crkve preziru sekte. To omalovažavanje je objašnjeno u francuskoj Velikoj enciklopediji (Grande Encyclopedie), gdje se objašnjava da su riječ “sekta” i njena upotreba “ispunjene jakim osjećajima, čak i vatrenošću” i dodaje: “Obično zajednica, od koje se odvojila mala grupa, prisvaja sebi pravo na autentičnost (pravovaljanost) i smatra da samo ona posjeduje puninu nauke i sredstva milosti, govoreći o sektašima s prezrivim žaljenjem. Taj ponižavajući stav često je popraćen priličnom dozom agresivnosti tim više jer sekta bolno podsjeća na sve ono što je crkva nekada bila, a sada više nije — na toplo, ljubazno, aktivno, pobjedničko bratstvo.”
Zašto toliko novih sekti?
Sekte, kojima sredstva javnog informiranja posvećuju ovih dana najveće reportaže — često zbog njihovih financijskih aktivnosti ili načina poučavanja — nastale su u prošlih 20 ili 30 godina. To nas navodi na pitanja zašto se baš u naše vrijeme množe takve religiozne grupe. U Dodatku gore navedene francuske enciklopedije iz 1981. navodi se: “Zašto su takve sekte toliko uspješne? Prvo, atmosfera (stanje) kriza koja sada prevladava u civiliziranom Zapadnom svijetu (izazov za sve institucije, poput obitelji, škole, vojske, crkve itd.) pruža pogodno plodno tlo. .. I konačno, sekte su prije svega znak vremena, oznaka nezadovoljstva mladih ljudi, koji teže za nečim drugačijim od našeg blještavog, ‘potrošačkog društva’.”
Slično piše i R. Quebedeaux (Kebedo), stručnjak za sekte: “Društvo u kome je sve dozvoljeno prouzročilo je veliku glad za dosljednošću, poštivanjem reda i autoriteta. Njima (mladima) je dosadilo materijalističko društvo i zbog toga nastaje potraga za novim smislom života.”
Oba ova objašnjenja pokazuju, makar prešutno, da ranije ustanovljene religije nisu zadovoljile milijune ljudi, mlade i stare, koji su se obratili novim sektama. Cvjetanje novih sekti u toku prošlih nekoliko desetljeća daljnji je dokaz da su “narodi u strahu”, što je Isus Krist prorekao kao dio ‘znaka’ koji ukazuje da se ovaj sustav stvari približava kraju i da je “Božje Kraljevstvo blizu” (Matej 24:3; Luka 21:10, 11, 25-31).
Međutim, te nove sekte koje privlače mnoge članove ne uče da je Božje Kraljevstvo jedina nada čovječanstva. Umjesto toga, ono što naučavaju više liči na životnu filozofiju, često temeljenu na nekoj istočnjačkoj religiji ili učenjima nekog gurua (duhovnog vođe). Svaki takav guru koji ima veći broj sljedbenika, osniva novu sektu. To nije iznenađujuće za istočne religije, gdje je općenito prihvaćen princip gurua.
Međutim, iznenađujuće je da od oko 10 000 crkava i sekti, koliko ih prema procjenama postoji diljem svijeta, mnoge stotine, ako ne i tisuće, tvrde da su kršćanske. Zašto je to iznenađujuće? Zato jer mnoge te sekte slijede nekog ljudskog vođu, dok je Isus Krist rekao: “Samo je jedan vaš vođa, Krist” (Matej 23:10, NS). Iznenađuje i to što su takozvani kršćani podijeljeni na mnoge crkve, vjeroispovijedi i sekte, a Krist se molio svom Ocu za svoje sljedbenike “da budu jedno” (Ivan 17:20, 21).
Zašto, dakle, ima tako mnogo crkava i sekti koje tvrde da su kršćanske? I kako je nastala ta religiozna smetenost?