Može li smrt biti pobijeđena?

JESI LI ikada uzeo u obzir utjecaj, koji je imao Isus Krist na ljudsku povijest? Sam kalendar, koji upotrebljava većina ljudi na Zapadu, temeljen je na godini, prema mišljenju svijeta, u kojoj je on rođen. U The World Book Encyclopedii se navodi: “Datumi prije te godine naznačeni su kao godine prije Krista. Datumi poslije te godine naznačeni su kao a. D. ili anno Domini (u godini našeg Gospodina ili poslije Krista).”

Zašto je Isus tako poznat? Prije svega zbog divnih čuda, koje je činio u pokrajini Galileji. To područje leži u sjevernom dijelu današnje Republike Izrael. Što se tiče te pokrajine, židovski povjesničar iz prvog stoljeća, Josip Flavije je pisao: “Tlo je uglavnom bogato mineralima i plodno te puno plantaža različitog drveća. ... Osim toga, ovdje leže gradovi gusto jedan do drugoga.”

On u stvari tvrdi, da u “Galileji postoji dvjesto četrdeset gradova i sela.”a

Po tim gradovima i selima propovijedao je Isus Krist i činio zapanjujuća čuda. Premda je u biblijskom izvještaju samo nekoliko tih gradova spomenuto po imenu, Isus je obišao mnoge od njih, jer u nadahnutom izvještaju piše u vezi njegovog propovijedanja u tom području: “Tako je Isus obilazio sve gradove i sela. Učio je u tamošnjim sinagogama, propovijedao Radosnu vijest o Kraljevstvu i liječio svaku slabost i bolest” (Mat. 9:35, ST).

Mnogi Galilejci, kojima je Isus propovijedao, poznali su ga, jer je odrastao baš u njihovoj sredini — u malom selu Nazaretu, koje je ležalo na brežuljcima, oko 29 kilometara jugoistočno od Galilejskog mora.

Isusova posjeta Nainu

Udovičin sin iz grada Naina umro je 31. g., u drugoj godini Isusove službe. Taj grad je ležao samo oko 8 ili 9,5 kilometara jugoistočno od Nazareta, sela gdje je Isus boravio. U vrijeme smrti tog mladića Isus je propovijedao blizu sjeverne obale Galilejskog mora, gdje je upravo održao svoju glasovitu Propovijed na gori.

U Bibliji piše da je Isus, po završetku te propovijedi, “ušao u Kafarnaum”. Dok je bio u tom primorskom gradu, izliječio je slugu nekog kapetana. “Poslije toga (ili kako piše u nekim starim rukopisima: “Slijedećeg dana”) ode Isus u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i veliko mnoštvo naroda” (Luka 7:1-11, ST). (Primjedba u zagradi uzeta iz prijevoda Novi svijet, izdanje 1971. godine).

Taj put od Kafarnauma jugoistočno za Nain bio je dug oko 32 kilometra, ili jedan dobar dan hoda čak i za ljude, koji su navikli pješačiti. Isus i njegovi pratioci prešli su dolinu i približili se ulazu u taj grad. Daljnji izvještaj govori: “Kad se približi gradskim vratima, iznosili su na ukop mrtvaca, jedinca sina u majke koja bijaše udovica. Pratio ju je mnogi narod iz grada. Kad je Gospodin opazi sažali se nad njom ...” (Luka 7:12, 13, ST).

Arthur P. Stanley, koji je posjetio to mjesto prošlog stoljeća, pisao je povodom te posjete u svojoj knjizi Sinaj i Palestina: “Na sjevernom obronku ... nalaze se ruševine sela Naina. ... Mogao je imati samo jedan ulaz, koji vodi od neravne strane brda preko donjeg obronka k dolini. Morao se nalaziti na tom strmom obronku kada su, po istočnjačkom običaju, ‘iznosili mrtvaca’ i kad je odar bio zaustavljen ‘blizu seoskih vrata’. ... To je mjesto, koje nema naročito obilježje, koje bi se usjeklo u pamćenje; ali zbog vjerodostojnosti svojih tvrdnji i uskog prostora u kojem trebamo tražiti taj dirljivi događaj, može se uvrstiti među najzanimljivije slike o kojima govore Evanđelja.”

J. W. McGarvey, kao drugi posjetilac, koji je posjetio to mjesto u 19. stoljeću, pisao je u svojoj knjizi Biblijske zemlje: “Nain je smješten na grebenu sa strmim obronkom, dugim oko 18 metara, koji se na sjeveru spušta k ravnici. Put sa sjevera približava mu se uskom dolinom, koja završava na zapadnoj strani a iznad nje se nalazi nekoliko od kamena isklesanih grobnica ... Kad se Isus približavao gradskim vratima, dolazeći iz smjera Kafarnauma, gdje je boravio prethodnog dana, pogrebna povorka sa udovičinim sinom kretala se prema tim grobnicama i upravo je tu došlo do njihovog susreta.”

Zadivljujuće čudo

Kad je susreo žalosnu povorku sa duboko ražalošćenom ženom, Isus je osjetio sažaljenje prema njoj. Njena ogromna žalost mu je dirnula srce. Nježno, ali ipak odlučno, što je ulijevalo pouzdanje, rekao joj je: “Ne plači.” Njegov način i postupak zaokupio je pažnju povorke, tako da su ‘nosioci stali kada je prišao i dotakao odar’. Sigurno su svi radoznalo očekivali što Isus namjerava učiniti.

Istina je da je Isus na svadbi u selu Kani, prije nešto više od godinu dana, pretvorio vodu u vino. To selo se nalazilo nekoliko kilometara sjevernije. Također je istina, da su neki iz žalosne povorke vjerojatno čuli, da je Isus na čudesan način izliječio bolesne osobe u drugim obližnjim gradovima i selima. Ali koliko se može vidjeti iz biblijskog izvještaja, Isus do tada još nije uskrsnuo nekoga iz mrtvih. Može li učiniti tako nešto?

Obraćajući se lešu, Isus je zapovijedao: “Mladiću, tebi govorim, ustani.” I dogodilo se čudo nad čudima! “Mrtvac se podiže i poče govoriti, a Isus ga dade njegovoj majci.”

Kakav jedinstven događaj! Zamisli si, kako se morala osjećati ta žena. Kako bi se ti osjećao? Što bi trebala osoba reći u takvom slučaju? “Hvala za uskrsnuće mog sina”? Riječi izgledaju neodgovarajuće, da se iskaže zahvalnost za takav čin. To je zaista čudo!

“Sve prisutne obuze strah te su slavili Boga: “Veliki se prorok — govorili su — pojavi među nama. Bog pohodi narod svoj”. I raširi se to mišljenje o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici.” Isus je bio očigledno veliki Božji prorok (Luka 7:13-17, ST).

Obećani čudotvorac

Petnaest stoljeća ranije, prorok Mojsije je činio zapanjujuća čuda pomoću Božje sile. Razdvojio je čak Crveno more i time omogućio Izraelskoj naciji da pređe po suhom. Međutim, bilo je prorečeno, da treba doći još veći čudotvorac. Mojsije je rekao pod Božjim nadahnućem: “Proroka, kao što sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braće, podignut će ti Jahve, Bog tvoj; njega slušajte” (5. Mojs. 18:15, ST) Zato se u prvom stoljeću pojavilo pitanje: ‘Da li je Isus iz Nazareta taj Božji prorok, za kojega je bilo prorečeno da će doći?’

Ivan Krstitelj je vjerovao, da je Isus taj prorok. Vidio je, da je Božji duh sišao na Isusa, kad ga je, skoro dvije godine prije toga, krstio u rijeci Jordanu (Iv. 1:32-34). Sada je Ivan bio u tamnici već oko godinu dana. Irud Antipa ga je zatvorio jer je razotkrio njegov preljubnički odnos sa ženom svoga brata.

Dakle, u zatvoru “o svemu tome izvijestiše Ivana njegovi učenici”, naročito o uskrsnuću udovičinog sina. Čuvši to “Ivan pozva dvojicu svojih učenika te ih posla Gospodinu da ga pitaju: “Jesi li ti onaj koji ima doći, ili da drugoga čekamo?”” (Luka 7:18, 19, ST; Mat. 11:2, 3).

Ne znači da je Ivan sumnjao da je Isus bio obećani prorok. Naprotiv, nakon što je čuo taj izvanredni izvještaj o oživljavanju udovičinog sina, htio je čuti osobnu izjavu izravno od Isusa u vezi njegove Mesijanske istovjetnosti. Ivan je htio znati, da li treba doći još jedan drugi nasljednik, koji bi, tako reći, dovršio ispunjenje svega onoga što je bilo prorečeno da će izvršiti Božji Mesija.

Kada su dva Ivanova učenika došla k Isusu i postavila mu Ivanovo pitanje, izvještaj kaže: “On upravo u taj čas ozdravljaše mnoge od bolesti, muka i zlih duhova, te mnogim slijepcima poklanjaše vid. Tada im odgovori: Idite i javite Ivanu što ste vidjeli ili čuli: slijepi progledaju, hromi hodaju, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se propovijeda Radosna vijest. Blago onomu koji se zbog mene ne pokoleba” (Luka 7:20-23, ST).

Taj izvještaj je zaista ohrabrio Ivana. To je bio potvrdan odgovor, da je Isus uistinu činio znamenita djela, po kojima se trebao raspoznati prorok prorečen po Mojsiju. Nikada prije ni jedan čovjek nije na takav način pokazao nadnaravnu silu! Dakle, Ivan je dobio dokaz, iako je bio u zatvoru, da je Isus bio jedini prorok, koji je ispunio ono što je prorekao Mojsije.

Nema sumnje, čak se i smrt može pobijediti, kao što je to bilo u slučaju mrtvog sina udovice iz Naina!

[Bilješka]