Kad nastupi tragedija

OBITELJ izgleda nije imala mnogo materijalnih sredstava. Ipak je imala veliki razlog za zahvalnost. Njihova zemlja je bila plodna, klima u većem dijelu godine blaga i stoga je obitelj imala izvanredne uvjete.

Njihov grad Nain bio je smješten u divnoj, plodnoj ravnici Ezdralona na sjeverozapadnom obronku gore Moreha. Obitelj je iz svoje kuće mogla vidjeti, preko zelene doline, zaista lijepo šumovito gorje Galileje, udaljeno samo nekoliko kilometara. Uzdižući se u daljini iznad tog gorja mogao se vidjeti snijegom pokriveni vrh planine Hermon i libanonske planine. Kako li je bilo ugodno krajem dana sjesti na kućni prag i promatrati taj krajolik — zajedno njih troje — muž, žena i njihov mladi sin!

Međutim, jednoga dana je došlo do tragedije — muž je umro. Kakvog li gorkog iskustva! Sada više neće biti tih tihih zajedničkih predvečerja. No, žena je ipak našla utjehu u činjenici, da još uvijek ima sina. Njene nade, želje i životni ciljevi postali su potpuno ovisni od njegove budućnosti. Tako je ponovo našla smisao i svrhu življenja.

Ali je zatim nastupila još jedna tragedija. Umro je sin. Sada više nije bilo nikoga u kome bi našla utjehu. Udovičina žalost je bila ogromna dok su za pokop pripremali posmrtne ostatke njenog sina.

Možda ti je poznat osjećaj praznine, koji se pojavljuje nakon gubitka voljene osobe. Kako se očajno i sasvim bespomoćno možeš osjećati! Smrt je doista strašan neprijatelj. U takvim je prilikama osoba obično zainteresirana za budućnost mrtvih. Ima li uistinu nade za njih?

Zamisli si kolika bi bila tvoja radost, kada bi netko došao i uzeo za ruku tvog dragog umrlog i ponovo ga vratio u život te mu dao zdravlje! Kako bi to bilo divno!

‘Ali to je nemoguće’, mogao bi reći. Istina, to se nije dogodilo u našem životu. Ali, dogodilo se ranije, žene su dobile natrag svoje umrle pomoću uskrsnuća.

Kada se to dogodilo? Zašto možemo u to vjerovati? Što to znači za nas danas?