“Sudjelujući u svetom djelu dobre vijesti”

“Bog mi je ukazao nezasluženu dobrotu da budem javni sluga Isusa Krista kod neznabožaca, sudjelujući u svetom djelu dobre vijesti” (Rim. 15:15, 16, NS).

1, 2. Zašto su važni naš govor i ponašanje?

JAVNO mišljenje o sebi možeš steći na temelju svojih postupaka i govora. Drugi često zaključuju o nekome i njegovim načelima na temelju promatranja njegovih postupaka i slušanja govora. Kralj Salamun je pisao: “I dijete se poznaje po onome što čini, je li čisto i pravedno djelo njegovo”(Pr. Sal. 20:11, ST; Mat. 7:16-20).

² Što to znači za tebe kao kršćanina? Zar ne bi drugi trebali primijetiti iz našeg ponašanja i govora, da služimo istinitom Bogu, Jehovi? Biblija nas uvjerava, da je Bog svet i čist, da su njegova načela pravedna i prouzročuju dobro (Iza. 6:3; Job 34:10; 5. Mojs. 32:4). Ako uistinu usvajamo Božji duh, to bi trebalo biti jasno uočljivo u našem životu (Efež. 5:1).

3, 4. a) Koje posljedice je prouzročilo Izraelovo obožavanje u povijesti? b) Kako bi na druge moglo djelovati promatranje kršćanstva?

³ Budući da se pravo obožavanje odražava u ljudskom životu, ono može korisno utjecati na druge. Na primjer, neko vrijeme je Jehova uglavnom saobraćao sa Izraelom. Rekao im je: “Sveti budite! Jer sam svet ja, Jahve, Bog vaš!” (3. Mojs. 19:2, ST; usporedi s 2. Mojs. 19:5, 6). Zakoni o jelu, higijeni i moralu, koje je Bog dao Izraelcima, pomogli su im sačuvati se od mnogih neispravnih postupaka, koje su činili okolni narodi. Mnogi stranci su mogli vidjeti, kako je uspješan put pravog obožavanja i kako Bog vodi i štiti Izraela. To ih se duboko dojmilo i mnoge je potaklo na obožavanje Jehove (1. Car. 8:41, 42; 10:1; Ruta 1:16).

⁴ Dobre posljedice također nastaju, kada pravi kršćani žive u skladu sa Božjim uputstvima. Promijenjen način života i “dobro ponašanje” kršćana navest će neke promatrače da “slave Boga” (1. Petr. 2:12, 15; 3:1, 2; Titu 2:7, 8; 1. Sol. 4:11, 12). Iz Biblije međutim jasno proizlazi, da svrha— zadatak kršćanstva, nije samo čisto moralno življenje i razvijanje dobre osobnosti koja pokazuje ‘plodove duha’ (Gal. 5:22, 23; Efež. 4:22-24). Koliko god bila važna ta obilježja kršćanstva, tu je još izvanredno djelo, koje treba činiti onaj tko hoće biti pravi sljedbenik Isusov.

“Sveto djelo dobre vijesti”

5. a) Što je još za nas važno, kako to pokazuje Isusov primjer? b) Zašto je važna ta djelatnost?

⁵ Kao dječak a kasnije i kao savršeni čovjek, Isus je odavao čast svom nebeskom Ocu. Njegov način života, kao i osobnosti, služile su za primjer drugima, potičući mnoge promatrače da slave Boga (Luka 2:49, 52). Čim je bio kršten, Isus “je započeo sa djelom”, naprežući se dok je prolazio i “propovijedao dobru vijest o kraljevstvu” (Luka 3:23; Mat. 4:17, 23). On je čak poučavao druge, kako će sudjelovati u tom djelu poslavši ih da poučavaju ljude (Luka 10:1, 8, 9). U početku se to djelo poučavanja i pravljenja učenika provodilo samo među Židovima. Ali, kasnije se ono trebalo proširiti, jer je bila Božja volja, kako je apostol Pavao objasnio u Rimljanima 15:8, 9, da se svim narodima na Zemlji pomogne slaviti ga.

6, 7. Kakvo je “sveto djelo” vršio Pavao?

⁶ Pavao je sam marljivo radio na tom djelu do kraja. U Rimljanima 15:16 nazvao je sam sebe “službenikom Krista Isusa kod pogana”, što je ta ‘služba’ povlačila za sobom? Dodao je da je “sudjelovao u svetom djelu Božje radosne vijesti, kako bi se ti narodi dokazali ugodnom žrtvom” (ST). Što to znači?

⁷ U Bibliji se jedino u Rimljanima 15:16 pojavljuje grčki glagol (hierourgounta) koji znači ‘raditi ili sudjelovati u svetoj stvari’.a Prema tome, Pavao je rekao, da je aktivno sudjelovao u svetom ili bogougodnom djelu propovijedanja Božje radosti vijesti, kršćanske poruke neznabožačkim narodima. Oni, koji su prihvatili poruku i postali kršćani, bili su kao žrtva prinesena Bogu, kao žrtva koju je Jehova priznao i blagoslovio svojim duhom (Rim. 1:1, 16).

8. Kako je Pavao izvršavao to djelo među Židovima?

⁸ Kako su Pavao i drugi vršili to “sveto djelo Božje dobre vijesti”, propovijedajući kršćansku poruku? “Dobra vijest” je mogla spasiti živote, zato su oni željeli pronaći što je moguće više ljudi. Budući da je Pavao bio Židov, ponekad je držao govore okupljenim Židovima u sinagogama (Dj. ap. 13:14-42; 14:1; 18:4). Ali, da li su on i drugi kršćani mogli doći do većine ‘neznabožaca’, nežidova?

9. Koje načine su mogli primijeniti prvi kršćani u pomaganju nežidovskim narodima?

⁹ Kršćani su mogli razgovarati sa ljudima na javnim mjestima, na primjer na tržnicama (Dj. ap. 17:17-22). Međutim, teško je vjerovati, da bi se jedino tako mogli dostići praktično svi ljudi. A što je sa posjećivanjem ljudi po kućama, kao što su radili Isusovi učenici, kad ih je poslao propovijedati u razne gradove? (Mat. 10:5-13; Luka 9:26). Prvi kršćani su također koristili taj način, kada su oduševljeno ‘sudjelovali u svetom djelu’ šireći kršćanstvo među svim ljudima.

10. Koji dokaz postoji da se provodilo svjedočenje po kućama, kako bi se pronašli nevjernici i pomoglo im se?

¹⁰ To je vidljivo iz objašnjenja, koje je Pavao dao muževima koji su postali starješine u skupštini Efeza. Govoreći o svom propovijedanju, kad ih je uputio kršćanskom putu, Pavao kaže: “Nisam zanemario da vam propovijedam o tim stvarima, koje su bile dobre za vaše duše i poučavao sam na ulicama i od kuće do kuće, svjedočeći i Židovima i Aramejcima (ili neznabošcima) o pokajanju u odnosu na Boga i vjeri u našeg Gospodina Isusa.” (Dj. ap. 20:20, 21, sa sirijskog jezika preveo George M. Lamsa)b Jasno je da Pavao ovdje govori o svojim nastojanjima propovijedati tim ljudima kada su još bili nevjernici, koji su se trebali pokajati i povjerovati u Isusa. Pavao je išao u domove takvih nevjernika. Nije imao razloga ustezati se propovijedati strancima, jer je vršio “sveto djelo”, koje je Bog odobravao i koje će blagosloviti.

11. a) Kako danas provode kršćani to “sveto djelo”? b) Zašto je važno sudjelovati u propovijedanju po kućama?

¹¹ U suvremeno doba su Jehovini svjedoci također bili aktivni u svjedočenju po kućama, kao najvažnijem načinu, da dođu u doticaj s ljudima i propovijedaju im Božje istine. Naravno, svaki kršćanin, koji smatra svojom obavezom i prednošću objavljivanje “dobre vijesti” iskoristit će svaku prikladnu zgodu za svjedočenje — rođacima, školskim drugovima, kolegama na radnom mjestu, susjedima i nepoznatima u razgovoru u svakoj prilici. Prema tome, čak i u zemljama gdje je, zbog ogromnog protivljenja od strane bijesnih religioznih elemenata ili državnih organa, nemoguće ili nerazumno svjedočiti javno po kućama, kršćani nastavljaju činiti sve što mogu, da bi svjedočili na druge načine. Međutim, u svim drugim područjima gdje ne postoje tako žestoka protivljenja, Jehovini svjedoci posjećuju po određenom redu svaki dom. Tako se daje ‘temeljito svjedočanstvo’ i nailazi se na mnoge ljude, koji možda ne bi sreli prave kršćane niti čuli “dobru vijest” (Dj. ap. 4:19, 20; 20:21; usporedi sa Ezehijelom 9:3, 4).

Djelotvoran način svjedočenja

12-14. Što pokazuje, da propovijedanje po kućama može biti djelotvorno?

¹² No, da li je taj način evanđeliziranja još uvijek djelotvoran oblik “sudjelovanja u svetom djelu dobre vijesti”? Dokazi glasno dovikuju: DA! U 1977. g. objavio je časopis Social Compass članak “Jehovini svjedoci u Japanu”, od engleskog sociologa Bryana Wilsona. On je pisao da “su oni osobno mnogo više svjesni važnosti djela evanđeliziranja nego bilo koja” druga “nova religija” u Japanu. On je također proveo anketu koja pokazuje:

“Većina (58,3 posto) onih, koji su postali svjedoci, izjavljuju da su njihovo prvo zanimanje probudili Jehovini svjedoci, koji su pokucali na vrata njihovog doma”.

¹³ Čak i religionisti, koji odbijaju prihvatiti biblijsko učenje, koje šire Jehovini svjedoci, priznaju, da je evanđeliziranje po kućama, koje provode Jehovini svjedoci, djelotvorno. Tako čitamo:

“Možda su (crkve) pretjerano nemarne u pogledu onoga što čini glavnu djelatnost Jehovinih svjedoka — posjećivanje po kućama, što spada apostolskom načinu djelovanja prvobitne crkve. Dok se crkve, ne malo puta, ograničavaju na ... propovijedanje unutar njihovih mjesta sastajanja, (Jehovini svjedoci) slijede apostolski način posjećivanja po kućama” (“El Catolicismo”, Bogota, Kolumbija, 14. sept. 1975).

‘Katolici bi se trebali ravnati prema Jehovinim svjedocima u evanđeliziranju, rečeno je sudionicima prvog Nacionalnog kongresa evanđeliziranja’ (“Tribune” Minneapolis, 29. aug. 1977).

¹⁴ Evanđeliziranje po kućama je tako svojstveno Jehovinim svjedocima, da će u mnogim zemljama kućevlasnik otvoriti vrata i reći: “Oh, vi ste sigurno Jehovin svjedok”. Čak ako se ništa više ne kaže iz Biblije, ipak je učinjen dobar posao. Skrenula se pažnja na sveto Božje ime, koje zaslužuje da bude posvećeno i na kućevlasnika je ostavljen utisak, da su Božje sluge bile kod njega sa Božjom porukom (Mat. 6:9; Iza. 12:4; Ezeh. 33:6-9, 29). No, kao što pokazuju prije navedeni citati, često se postigne daleko više od toga.

15. Kako se to djelotvorno djelo izvršava u nekim područjima gdje postoje smetnje?

¹⁵ Svjedočenje po kućama toliko je korisno i djelotvorno kod stupanja u razgovor sa ljudima, da se Jehovini svjedoci i dalje jako naprežu sudjelovati u tome i pod teškim okolnostima. Tako je bilo i u jednoj afričkoj zemlji gdje su vlasti zabranile tu, na Bibliji zasnovanu, djelatnost. Tamošnji kršćani su znali, da je taj način evanđeliziranja dragocjen i da bi trebali ‘slušati više Boga negoli ljude’ te da bi trebali primijeniti Isusov savjet da budu ‘mudri (oprezni) kao zmije a bezazleni kao golubovi’ (Dj. ap. 5:29; Mat. 10:16, 17). Što su mogli učiniti?

Mogli su se unaprijed dogovoriti tako, da je njih nekoliko podijelilo dugačku ulicu ili neko područje po kućnim brojevima. Jedan je imao sve kuće, čiji broj završava sa 2 (2, 12, 22, 32, itd) i mogao ih je posjetiti kada god je želio i kada mu je to bilo moguće. Drugi je imao kuće, čiji broj završava sa 3 (3, 13, itd.) i mogao ih je posjetiti nekog drugog dana. Tako se moglo dati temeljito svjedočanstvo.

Također su mogli upotrijebiti različite nastupe. Jedan kršćanin je, primjerice, nosio malu košaru sa jajima ili voćem, nudeći ih kućevlasniku, ali po višoj cijeni nego na tržnici. Malo bi se prodalo, ali bi bili započeti mnogi razgovori o visokim cijenama, današnjim životnim problemima, a ako je bilo moguće i o ispunjenju biblijskih proročanstava.

Ili, kršćanin koji treba kupiti povrće mogao je iskoristiti tu priliku za razgovor s ljudima na svom “području”. Prije nego je pošao na tržnicu mogao je svratiti u kuće sa vrtovima, pitajući može li kupiti povrće. Kupio nešto ili ne, često je mogao voditi razgovor uz upotrebu biblijskih misli.

Tako su ti mjesni kršćani izbjegli uznemiravanje od raznih razbojnika, koji su prije ometali one, koji su propovijedali po kućama. Dakle, ipak je dano temeljito svjedočanstvo u tom području.

16. Koje drugo prilagođavanje bi možda trebali poduzeti Jehovini svjedoci, kako bi i dalje bili djelotvorni u tom načinu propovijedanja?

¹⁶ Negdje drugdje je potrebno drugačije prilagođavanje. Prijašnjih godina je bilo uobičajeno ići po kućama ujutro, kad su mnogi ukućani bili kod kuće. Znači li, da taj način propovijedanja nije prikladan, jer su se uvjeti promijenili i sada su mnogi u to vrijeme na poslu? Ne, jer kako bi se inače sa svima — u svakoj kući i stanu — došlo u doticaj i pružila im se prilika, da izvuku koristi iz “dobre vijesti”? Preporučljivo je vršiti posjete poslijepodne ili predvečer, kad su članovi obitelji kod kuće. Cilj nam je dostići što je moguće više ljudi i pomoć im (Usporedi sa Djelima apostolskim 16:13).

17. Što bismo osobno mogli poduzeti u cilju prilagođavanja i izvršavanja tog djela, imajući na umu Pavlov primjer?

¹⁷ Apostol Pavao je bio spreman prilagoditi svoj način i pristup svojim slušaocima. Rekao je: “A sve to činim radi Radosne vijesti, da bih s njima bio dionikom njezinih obećanja” (1. Kor. 9:19-23, ST). Slična sposobnost prilagođavanja može nam i danas koristiti. Na primjer, kako postupati, ako živiš u području gdje je većina ljudi izgubila zanimanje za religiju i Bibliju? Bi li prilagodio svoj pristup odgovarajuće tome?

Jehovin svjedok iz Belgije priča: ‘U ruci držim otvorenu Bibliju, ali ne kažem odmah da je to Biblija. Obično rečem: “Dok sam vas čekao da dođete do vrata, pogledao sam što ovdje piše ... ‘Blago krotkima, jer će naslijediti zemlju’ (Mat. 5:5). Smatrate li da ima još krotkih među nama?” Na taj način bez izuzetka započinjem razgovor i kasnije se Biblija lakše prihvaća.’

Djelo koje Bog blagoslivlja

18. Koje dokaze imamo da je Bog zainteresiran za “sveto djelo dobre vijesti”?

¹⁸ Kršćani su širom Zemlje vrlo zainteresirani za “sveto djelo dobre vijesti”. I Jehova Bog također. Pavao je rekao, da su novi kršćani, koji su postali kroz njegovo sudjelovanje u tom djelu, poput žrtve koju prihvaća Bog, izlijevanjem svog duha na njih (Rim. 15:16).

19. Kako može to djelo biti uspješno čak i onda kad većina ne sluša?

¹⁹ Bog i dalje prihvaća i blagoslivlja djelo propovijedanja, uključujući važno djelo svjedočenja po kućama za pronalaženje i pomaganje ljudima. To nam pokazuje i slijedeće iskustvo, koje je doživio sluga (putujući nadglednik), koji posjećuje skupštine u velikoj pokrajini, kad je prihvatio poziv neke kršćanke iz Maryland-a (Meriland), da posjeti zajedno sa njom biblijski studij. On izvještava:

“Upitao sam kućevlasnicu, što ju je potaklo na proučavanje Biblije sa Jehovinim svjedocima. Ona je rekla, da je često otvarala Bibliju nasumce i stavila prst na neki stavak i čitala ga. Ali, rijetko je mogla razumjeti što je čitala.

Jednoga dana je bila jako potištena zbog ozbiljnih obiteljskih problema. Opet je otvorila Bibliju i izabrala stavak. Nije ga mogla razumjeti i u svojoj potištenosti i razočaranosti počela je plakati. Molila je Boga, da joj pošalje nekoga, tko bi toj mogao pomoći razumjeti njegovu Riječ. Tek što je to izgovorila, odjeknulo je zvono na vratima. Potrčala je k vratima gdje ju je dočekala Jehovina svjedokinja, koja je počela ovim riječima: ‘Da li biste željeli razumjeti Bibliju? ’ Kućevlasnica ju je pozvala unutra i odmah je uspostavljen redoviti biblijski studij.”

20-23. Koji blagoslovi mogu proizaći iz povećanog sudjelovanja u djelu propovijedanja po kućama?

²⁰ Dobri rezultati se mogu pokazati čak i onda, kada izgleda, da većina onih koje susrećemo odbacuje “dobru vijest” koju im donosimo.

Neka mlada djevojka je išla subotu poslijepodne od vrata do vrata u nekom selu u Južnoj Africi. Naišla je na nepovoljan odaziv, jer je religiozna organizacija te općine prouzročila vrlo velike predrasude prema korisnim kršćanskim naporima Jehovinih svjedoka. Redom su se sva vrata brzo zatvarala pred njom. Sve je izgledalo uzaludnim.

Međutim, bez njenog znanja, pratile su je radoznale oči s prozora druge strane ulice. Starija žena je zapazila ustrajnost tog Jehovinog svjedoka usprkos neljubaznoj reakciji stanovništva. Očigledno se je ta kršćanka razlikovala od drugih mladih.

Kad je kršćanka došla do kuće te starije žene, ona ju je pozvala unutra. Iako je ta djevojka govorila uglavnom engleski a žena svojim jezikom, ipak su mogle razgovarati o važnoj biblijskoj poruci za naše vrijeme. Kasnije je sluga (starješina ili nadglednik) koji je govorio njenim jezikom, još više probudio zanimanje kod te starije žene i ona je radosno prihvatila proučavanje Božje Riječi.

²¹ Uistinu, Bog blagoslivlja na mnoge načine “sveto djelo dobre vijesti”. Putujući nadglednik, koji posjećuje skupštine na području New Orleansa, Louisiana, pisao je: “Duh evanđeliziranja postaje sve jači. U posljednjih osam ili devet skupština, koje smo posjetili, provedeno je mnogo više vremena u djelu propovijedanja. Tim povećanim naporima, pronađeno je više osoba, koje su zainteresirane za ‘dobru vijest’. I budući da su braća i sestre više zaposleni u objavljivanju ‘dobre vijesti’, sve više se u skupštinama osjeća duh mira i radosti.”

²² Mir i radost se povećavaju također i u osobnom i obiteljskom životu kršćana, koji odlučno propovijedaju “dobru vijest” i oni osjećaju Božji blagoslov. No, biti će još uvijek nekih problema i briga u životu. Mi smo jasno razumjeli, da će ih biti dok smo god nesavršeni i dokle traje sadašnji zao sustav stvari. Međutim, ako je kršćanin sve više zaposlen u od Boga određenom “svetom djelu dobre vijesti”, njegov će život postati sve potpuniji, bogatiji i sretniji (Dj. ap. 20:35). To nije samo teorija. To pokazuje praksa. Pavao je to osjetio, a to osjećaju i danas milijuni Jehovinih svjedoka. I ti ćeš to osjetiti.

²³ Drugi će, također, moći zapaziti, kakav si kršćanin. Primijetit će tvoje naprezanje u djelu objavljivanja “dobre vijesti”. Vidjet će mir i radost, koje u tvoj život unose ova i druge kršćanske djelatnosti. Zapazit će mnoge načine, na koje odražavaš kršćansku osobnost i “plodove duha” (Efež. 4:24; Gal. 5:22, 23). Da, pokazat ćeš mnogima, da uspješno služiš svetom Jehovi Bogu.

24. Kako se možeš osjećati zbog tvog punog sudjelovanja u tom djelu?

²⁴ Nakon što je Pavao govorio o “sudjelovanju u svetom djelu dobre vijesti”, dodao je: “Prema tome, mogu se ponositi u Kristu Isusu onim što se Boga tiče.” (Rim. 15:17, ST). Radimo i svi mi, kao kršćani tako, da se možemo zbog toga ponositi u Kristu Isusu.

[Bilješka]