Što kaže Biblija
Da li je hipnoza za kršćane?
STOLJEĆIMA JE hipnoza bila tajna. U prošlosti su se njome koristili šarlatani i poganski svećenici, a sada polako dobiva “pristup na dvor”. Psihijatri, zubari, svećenici i mnogi drugi, koriste se ponekad hipnozom. Nju hvale kao sredstvo pomoću kojeg se liječe psihosomatske bolesti i ublažavaju porođajni bolovi i ona pomaže da se prestane s navikom uzimanja droge ili halucinogena. Neki svećenik je pisao: “Kao svećenik i dušobrižnički savjetnik već godinama primjenjujem hipnozu i još nikoga ne znam kome je ona naškodila. ... Hipnoza je od svih pojava, koje upotrebljava čovjek u svoju korist, najbezopasnija.”
Međutim, drugi ne smatraju hipnozu bezopasnom. Događalo se da su hipnotizeri postali umobolni. Andrew Salter, poznati stručnjak u toj oblasti, pisao je: “Po naredbi hipnotizera hipnotizirani su krali novac, htjeli uhvatiti zmiju zvečarku, ili su bacili hipnotizera koji je bio zaštićen nevidljivim staklom, sumpornu kiselinu u lice, a da hipnotizirana osoba toga nije bila svjesna. ... Otvoreno rečeno: neki hipnotizer može putem sugestije navesti neku osobu na zločin.” Zbog toga je sasvim opravdano pitanje: “Je li hipnoza za kršćane?”
Zbog opasnosti povezane sa hipnozom, neophodno je brižljivo razmatranje tog pitanja. Zar ne bi kršćanin pogrešno postupio, ako bi svoju sposobnost mišljenja izložio opasnosti? Smije li on ugroziti svoj život i život drugih time, što bi izvršio naloge i time nanio štetu sebi ili drugima — ako bi hipnotizer bio nesavjestan? Sigurno ne! Kršćanin, koji se predao Jehovi Bogu, pripada Bogu i treba upotrebljavati duh i tijelo tako, da se dopada Bogu i da ga slavi (Rim. 12:1; 14:7, 8; 1. Kor. 10:31).
Kršćanin si treba postaviti spomenuto pitanje i u vezi hipnotizera, koji javno nastupaju i svojim vještinama zabavljaju publiku. Pretpostavimo, hipnotizer kaže hipnotiziranoj osobi da je pas. Osoba odmah počinje besmisleno lajati i skakati na rukama i nogama kao pas. Zar to nije ponižavajuće? Takva vrsta zabave sigurno se neće dopasti kršćaninu, koji nije površan, nego visoko poštuje svoga Tvorca i zna, da je čovjek stvoren “po obličju Božjemu” (1. Mojs. 1:26, 27).
Događalo se, da su hipnotizirane osobe bile navedene počiniti nemoralna djela, na primjer, preljub sa hipnotizerom. Kršćani, koji se žele dopasti Jehovi, ne smiju, naravno, počiniti takvu nepravdu. Oni trebaju zastupati čestitost braka, “jer će bludnicima i preljubnicima suditi Bog” (Jevr. 13:4, ST). Kršćani moraju izbjegavati situacije, koje bi mogle ugroziti njihov dobar odnos prema Bogu i izgled na vječni život.
Nitko ne može točno objasniti hipnotičke pojave. Međutim, ne bi trebalo ostati nezapaženo porijeklo hipnotizma. “Ono je tijesno povezano sa okultizmom i još danas se hipnotičke pojave ‘svrstavaju u spiritističke’”, tako čitamo u djelu An Encyclopedia of Occultism. Ponekad se hipnoza dovodi u vezu sa silama, koje su u Bibliji označene kao ‘zle duhovne sile’ (Efež. 6:12). J. Garnier piše u svojoj knjizi The Worship of the Dead (Kult mrtvih predaka), na primjer, da su mesmerizam (liječenje nazvano po njemačkom liječniku Franzu Mesmeru iz 11. st.; tvrdio je da može liječiti ljude dodirom ruke, a pri tome se zapravo radi o hipnozi), medijalne sile, itd. samo “reprodukcija pojava čaranja iz starih vremena i da se ostvaruju pomoću istih vještina, pomoću koji su pokušavali čarobnjaci, bajači, vješci, zaklinjači duhova i drugi osigurati sebi podršku demona, koje su smatrali bogovima” (Usporedi sa Djelima apostolskim 16:16-18).
Čak u vrijeme Josipa, sina Jakovljeva (Izraelova), bilo je u Egiptu mnogo svećenika, koji su se bavili magijom (1. Mojs. 41:8, 24). Kasnije, u Mojsijevo vrijeme, pružili su Mojsiju otpor muževi, koji su se bavili okultnim vještinama (2. Mojs. 7:11, 22; 8:7). Nije utvrđeno, da li su se ti svećenici bavili hipnotizmom ili ne, ali je sigurno, da su se u staro doba bolesni Egipćani pokušavali izliječiti uz pomoć svojih bogova, pomoću takozvanog “sna u hramu”. U stvari, oni su pali u hipnotički trans, prouzročen određenim postupcima svećenika, koji su se bavili magijom, ili je stanje transa bilo izazvano pomoću mirisa zapaljenog tamjana. Babilonski čarobnjaci, kao i drugi čarobnjaci staroga doba, pokušavali su liječiti bolesti hipnozom ili sličnim neuobičajenim postupcima.
Kako su sluge Božje u prošlosti gledale na stvari koje su povezane sa okultizmom? Vjerni Izraelci starog doba, nisu imali nikakve veze sa takvim stvarima, jer im je Jehova rekao preko Mojsija: “Neka se ne nađe u tebe ... ni vračar, ni koji gata po zvijezdama, ni koji gata po liticama, ni uročnik, ni bajač, ni koji se dogovara sa zlijem duhovima, ni opsjenar, ni koji pita mrtve. Jer je gad pred Jehovom ko god tako čini” (5. Mojs. 18:9-12).
Iako kršćani nisu obavezni pridržavati se Mojsijevog zakona, oni ipak cijene uzvišena načela tog zakona (Rim. 6:14; Kol 2:13-17). Pravi kršćani dobro znaju, da se u nadahnutoj Božjoj riječi osuđuje okultizam i osobe koje se s njim bave; zato sve okultne i slične postupke, smatraju kao nešto, što se ne dopada Jehovi (Mal. 3:5; Otkr. 21:8). Kad su stanovnici starog grada Efeza postali kršćanima, nisu samo prestali se baviti okultizmom, nego su spalili sve svoje vrlo skupe knjige o čarolijama (Dj. ap. 19:18, 19).
Ali pravi kršćani ne žele imati ništa zajedničkog sa hipnozom, čak ni tada kad ne bi bila tijesno povezana s okultizmom. Zašto ne? Zato, jer hipnotizirana osoba potpuno podređuje svoju volju drugoj osobi, čitamo u Encyclopedia Americana: “Nakon nekog vremena ona (osoba pod sugestijom) više ne može samostalno odlučivati; hipnotizer joj može zapovjediti da učini bilo što i ona će to bez razmišljanja izvršiti. Osoba je sada ‘hipnotizirana’”. Isus Krist je dobro znao da je uvijek obavezan izvršiti jedino volju svog nebeskog Oca. To ne bi mogao činiti da je svoju volju, na nerazuman način učinio zavisnom od nekog drugog čovjeka (Iv. 6:38; Jevr. 10:9, 10). Krist je učio svoje učenike moliti, da se vrši volja Božja (Mat. 6:9, 10). Budući da se kršćanin predao Bogu, ne bi smio dozvoliti, da njegova volja ovisi o nekom hipnotizeru, nego bi trebao svoju volju uskladiti sa Jehovinom (Rim. 12:2).
Ima svećenika, koji primjenjuju hipnozu, kad daju savjet članovima svoje zajednice. Takvim postupanjem ne oponašaju Isusa Krista. Biblija je Riječ Božja, iz koje možemo dobiti savjete za rješenje životnih problema (2. Tim. 3:16, 17). Ljudima, koji se žele osloboditi nemoralnog postupanja, idolopoklonstva i drugih zlih stvari i umjesto toga razvijati osobine kao što su: ljubav, radost, mir, strpljenje, ljubaznost, dobrota, vjera, krotkost i samosavladavanje Bog ne pomaže hipnoterapijom (psihoterapija putem hipnoze), nego pomoću svog svetog duha (Kol. 3:5-11; Gal. 5:22, 23). Kršćanin dobiva od Jehove, a ne od hipnotizera, potrebnu snagu za rješavanje poteškoća (Fil. 4:6, 7, 13).
Zato kršćanin mora sam odlučiti, hoće li se liječiti kod liječnika, koji ponekad primjenjuje hipnozu kod drugih pacijenata (Gal. 6:5). Pravi kršćani neće, međutim, nikada pristati da liječnik kod njih primjeni hipnozu. Zašto ne? Zato, jer hipnoza nije za kršćane.