“Mir Božji koji nadilazi svaki razum”

“I mir će Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvati srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu” (Fil. 4:7, ST).

1. Zašto je apostol Pavao znao, da pobožne osobe nemaju razloga biti pretjerano zabrinute?

KRŠĆANSKI apostol Pavao je iz iskustva znao, da pobožne osobe nemaju razloga biti pretjerano zabrinute, jer je Jehova s njima. Pavao je bio zatvaran, šiban, kamenovan i često je bio na domaku smrti, i osjetio je mnoge opasnosti, pa čak i među lažnom braćom, ali ga Bog nikada nije napustio. Pavao se kroz iskrenu molitvu stalno obraćao nebeskom Ocu, stavljajući tako svoje brige na njega i nikada nije doživio razočaranja (2. Kor. 4:7-9; 11:23-27).

2. Kakovu korist će imati kršćanska braća, ako budu slijedili Pavlov savjet zapisan u Filipljanima 4:6?

² Zato je Pavao mogao, s velikim pouzdanjem pobuđivati kršćansku braću, neka ne budu zabrinuti za bilo što, nego da svoje prošnje ili molbe upute Bogu, iznoseći mu sve u molitvi i molbi zajedno sa zahvaljivanjem. Do čega bi ih to dovelo? Apostol je objasnio: “I mir će Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvati srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu” (Fil. 4:6, 7, BA)

Mir “koji nadilazi svaki razum”

3. a) Što je “Božji mir”? b) Zašto ne postoji razlog, da nas savlada zabrinutost, ako imamo Božji mir?

³ ‘Božji mir’ je smirenost i spokojstvo, koje osjećaju predani Jehovini svjedoci, čak i usred najtežih okolnosti. To je rezultat dobrog odnosa s našim nebeskim Ocem. Imajući Jehovin mir, dopuštamo da nas potiče Božji duh i spremno se podvrgavamo njegovom vodstvu. Zapravo, mi se molimo za taj duh i njegov plod mira (Luka 11:13; Gal. 5:22, 23; Efež. 4:30). Stoga, ne postoji razlog da bi nas savladala utučenost, jer znamo, da nam se ništa ne može dogoditi, a da to Bog unaprijed ne zna (Usporedi s Djelima apostolskim 11:26.) Zaista, Jehova omogućuje svojim slugama “boraviti u sigurnosti” (Ps. 4:8).

4, 5. a) Kakav mir posjeduju drugi u usporedbi sa Jehovinim svjedocima? b) Kako se “Božji mir” razlikuje od bilo kakvog mira, kojeg bi mogli osjećati oni, koji služe Jehovi?

⁴ U usporedbi sa Jehovinim svjedocima, mnogi ljudi mogu imati bolju svjetsku naobrazbu ili veće sposobnosti na nekom polju ljudskih nastojanja. Naravno, oni imaju problema, ali imaju povjerenja, da će biti u stanju pronaći odgovarajuća rješenja. Dakle, oni se osjećaju sasvim sigurnima i nisu naročito zabrinuti za svoju budućnost. Osjećaju da su u miru i uživaju relativno spokojstvo. U Svetom pismu se spominje čak “mir zlih ljudi”! (Ps. 73:3).

⁵ Međutim, “Božji mir” je, sasvim nešto drugo. On se ne temelji na samopouzdanju i gledištu, da će ljudski razum uvijek pobijediti. Pavao je rekao da Božji mir “nadilazi svaki razum” ili “preuzilazi svaki um”. Još je bilo rečeno da je “to mir Božji, koji je toliko mnogo velik da ga mi ne možemo shvatiti” (Fil. 4:7, ST; BA New Testament; The Jerusalem Bible). Da, te vjerne Jehovine sluge imaju spokojstvo, koje ljudi, općenito, niti posjeduju niti razumiju.

6. a) Kada naročito dolazi do izražaja — da li posjedujemo “mir Božji”? b) Imamo li ikakvu pomoć, dok čekamo da Jehova riješi ono za što smo se molili? c) Da li je to duhovno jačanje, ako ‘povjerimo Jehovi svu svoju brigu’ i zašto tako odgovaraš?

⁶ Da Bogu predane osobe zaista posjeduju “mir Božji”, pokazuje se tada, kad im se dogodi nešto, čime su duboko pogođeni, a što je izvan njihove moći. Jednostavno rečeno, oni nisu u stanju svladati takove poteškoće. Da li se i mi ponekad nađemo u takovim situacijama? Kako li je tada prikladno moliti se iskreno, i biti sasvim određeni u našim prošnjama i podnositi jasna iskanja za Božju pomoć ili vodstvo! (Usporedi sa Sucima 6:36-40.) Prema tome, moramo čekati na Jehovino djelovanje. Međutim, ako imamo “Božji mir”, možemo osjetiti pomoć Jehovinog svetog duha i ostati spokojnima, strpljivo čekajući da vidimo, kako će Najviši riješiti naš problem. Ovakovo stanovište nije nepromišljeno, jer je psalmist David rekao: “Povjeri Jahvi svu svoju brigu, i on će te pokrijepiti: neće dati da ikada posrne pravednik” (Ps. 55:22, ST). Osim toga, kad je problem riješen, tada ćemo znati, da je “Bog koji daje mir” odgovorio na naše molitve (Rim. 15:33).

Čuva srca i misli

7. a) Kako se često označava “srce” u Bibliji? b) Zašto se nećemo ‘razgnjeviti na one, koji čine zlo’ ako posjedujemo “Božji mir”?

⁷ Pavao je rekao, da će “mir Božji” “čuvati naša srca i misli” (Fil. 4:7, ST). Neki prijevod Biblije naziva taj mir “utvrđenjem koje čuva vaša srca i misli”. U Svetom pismu se “srce” često smatra sjedištem sklonosti i poticaja (2. Mojs. 35:21, 26, 29; Ps. 119:11). Ukoliko smo potišteni prekomjernim brigama, moglo bi to štetno djelovati na naše raspoloženje ili poticaje i mogli bi se čak neuravnoteženo ili neispravno ponašati. Na primjer, možda smo se ‘gnjevili na one koji čine zlo’ i na taj način oduzeto nam je spokojstvo. No, to nam se neće dogoditi, ako posjedujemo “mir Božji”, jer ćemo znati da Jehova sve vidi i da će platiti svakome u određeno vrijeme (Ps. 37:1-11). Tako će naše srce ostati mirno i neće nas poticati da postupamo nepromišljeno! To će na nas djelovati povoljno u osjećajnom, duhovnom, pa čak i fizičkom pogledu, jer je “mirno... srce život tijelu” (Pr. Sal. 14:30, ST).

8. a) Kakova razlika postoji između “srca” i “misli” prema Filipljanima 4:7? b) Hoćemo li izgubiti duhovnu ravnotežu, ako posjedujemo “mir Božji”? c) Da li će nas trajno oštetiti ono, što bi nebeski Otac dozvolio da nam se dogodi?

⁸ “Misli” nisu oznaka za “srce”, iako postoji između njih uzajamna povezanost. Dok razum razmišlja o nekom obavještenju, srce pobuđuje osobu. Dakle, da bi se uvjerili da idemo ispravnim putem, moramo poznavati Božju Riječ i stalno se u molitvi oslanjati na Boga. No, kad bi nas snašle velike brige a naše bi misli bile pretjerano žalosne, sigurno ne bi mogli donijeti ispravne odluke. Moglo bi se dogoditi da čak izgubimo duhovnu ravnotežu. Međutim, to nam se vjerojatno neće dogoditi, ako posjedujemo “mir Božji”, jer je na taj način srce zadržano a misli smirene. Mi stvarno vjerujemo, da je ‘ruka Jehovina sa nama’ i da nebeski Otac neće dozvoliti da nam se dogodi nešto, što bi nas trajno oštetilo (Mat. 10:28; Dj. ap. 11:21). Umjesto da smo zabrinuti i obuzeti mnogim tjeskobama, mi se zaista uzdamo u Jehovu i tako čuvamo naše “misli”. Kako? “Pomoću Krista Isusa”, preko koga možemo postići dobar odnos sa nebeskim Ocem (Gal. 1:3-5).

9. Da li je Pavao bio potpuno bezbrižan u srcu, iako je imao “mir Božji”?

⁹ Naravno, Pavao je znao, da kršćani nisu potpuno bezbrižni u srcu. Priznao je, da je bio ‘veoma žalostan da osjećao bol u srcu’ zato, jer Židovi nisu prihvatili “dobru vijest”. Pa ipak, Pavla nije nadjačala zabrinutost, naprotiv, bio je zadovoljan prepuštajući to Bogu, koji pravedno postupa prilikom izabiranja onih, kojima će ukazati milost (Rim. 9:1-18). Dakle, usprkos jakim osjećajima, Pavao je dopustio, da “mir Božji” čuva njegovo srce i misli.

10. Kako će onda “mir Božji” čuvati naša srca i misli?

¹⁰ Slično Pavlu, koji je nepobitno imao velike brige, i mi možemo imati “mir Božji” — unutarnje spokojstvo i mir, koji proizlazi iz dragocjenog odnosa sa Jehovom. Taj odnos zaista može sačuvati naša srca i misli, kako ne bi postali suviše zabrinuti za naše potrebe. Možemo biti uvjereni i potpuno sigurni, da se Jehova brine za svoje sluge i odgovara na njihove molitve. Umjesto da smo stalno uznemireni, naša srca i misli bit će u miru, jer se bezuvjetno uzdamo u našeg nebeskog Oca (Ps. 33:20-22).

Osigurane životne potrebe

11. Zašto ne bi trebali biti pretjerano zabrinuti za životne potrebe, ako posjedujemo “mir Božji”?

¹¹ Ako zaista imamo “mir Božji” i ako smo sigurni da Bog ‘čuje molitve’, moći ćemo savladati brige (Ps. 65:2). Uvijek ćemo osjetiti božansku pomoć, a to će prouzročiti veliki mir u srcu i mislima. Na primjer, nećemo biti pretjerano zabrinuti za životne potrebe. Isus je rekao svojim sljedbenicima: “Ne brinite se tjeskobno za svoj život: što ćete pojesti, niti za svoje tijelo: u što ćete se obući.” Zašto se ne bi trebali za to brinuti? Zato, jer se Jehova velikodušno brine za ptice i ljiljane i sigurno može i hoće hranit i odijevati svoje vjerne sluge. “Zato”, rekao je Isus, “ne tražite što ćete pojesti ili popiti; ne uznemirujte se! ... Već tražite njegovo (Božje) Kraljevstvo, a to će vam se nadodati” (Luka 12:22-31, ST). Zaista možemo biti sigurni, da će se naš nebeski Otac brinuti za nas, ako duhovne interese u svom životu stavimo na prvo mjesto.

12. Koji biblijski primjeri pokazuju, zašto moraju čak i oni koji su predani Jehovi izbjegavati pridavati veliku važnost materijalnim stvarima?

¹² Čak pojedinci, koji su predani Jehovi, trebaju izbjegavati previše isticati materijalne stvari. Na primjer, Abraham je prepustio svom nećaku Lotu, neka izabere gdje bi se volio nastaniti, jer ih zemlja nije mogla zajedno prehraniti, i na taj način bi spriječili svađe između njihovih pastira. Lot je izabrao najbolju zemlju, ali, zato je morao živjeti među prijestupnicima. S vremenom su Lota zarobili i trebalo ga je osloboditi (1. Mojs. 13:1–14:16). Kasnije je Lot uvidio da je neophodno potrebno ostaviti materijalne stvari, da bi spasio život, kad je Jehova uništio Sodomu. Još kasnije Lot se osjećao prisiljenim napustiti grad Segor i nastaniti se u jednoj pećini (1. Mojs. 19:1-26, 30-38). Iako je nazvan “pravednim Lotom”, izgleda da je na “težak način” naučio, kako je nerazumno da pobožna osoba, pridaje veliku važnost prividnim materijalnim prednostima (2. Petr. 2:7, 8). Zar nije bolje moliti se za određeno vodstvo i uvijek stavljati duhovne interese na prvo mjesto u životu!

13. Zašto ne bi trebali biti kršćani uznemireni strahom?

¹³ Kad duhovne stvari postanu najvažnije u našem životu, imat ćemo mir u srcu i mislima. Zacijelo, možemo biti uvjereni, da je onaj, kome pripada sve zlato i srebro, potpuno sposoban podmiriti životne potrebe svojih slugu (Agej 2:8). Svakako, prikladno je moliti se Bogu da nam da “kruh naš svagdanji” i potrebno je marljivo raditi, da bismo zaradili za naše stvarne potrebe (Pr. Sal. 6:6-11; 31:10, 13-24; Mat. 6:11, ST). Ali ‘pošto ništa nismo donijeli na ovaj svijet i ništa ne možemo iz njega iznijeti, trebali bi biti zadovoljni hranom, odjećom i krovom nad glavom’ (1. Tim. 6:6-12, ST). Zašto bi trebali biti uznemireni strahom? Psalmist je bio u pravu, kad je rekao: “Mlad bijah i ostarjeh, al’ ne vidjeh pravednika napuštena ih da mu djeca kruha prose” (Ps. 37:25, ST).

Put k pravom uspjehu

14. Zašto nije prikladno za nas kršćanske Jehovine svjedoke, pridavati veliku vrijednost ljudskim dostignućima i s njima povezanim prividnim uspjesima?

¹⁴ Nije neuobičajeno za svjetske ljude, da stvaraju sami sebi brige, jer pridaju posebnu važnost ljudskim dostignućima. Biblija, međutim, ohrabruje na marljivost i razvijanje spretnosti u nekom poslu (Pr. Sal. 22:29). Ali, zasljepljujuća ambicija i velika zabrinutost za prividan uspjeh, ne idu ruku pod ruku s ‘mirom Božjim’. U stvari, želja za prevlašću nad drugima, može navesti ambiciozne osobe, da se koriste sumnjivim metodama, možda potkopavajući napore svojih suradnika i polazeći nepoštenim putem, koji povlači božansku osudu (Pr. Sal. 3:32; 2. Kor. 4:1, 2). Istina, pretjerano ambiciozne osobe mogu primiti odobravanje ljudi slično religioznim licemjernim vođama prije 19 stoljeća, koji su davali poklone i molili se i postili, samo da bi ih ljudi hvalili. No, Isus Krist je osudio njihove postupke i rekao da su sebični licemjeri ‘primili punu platu’ (Mat. 6:1-18). Kako li bi bilo nerazumno da bilo tko od Jehovinih svjedoka, živi u brizi, koju je sam prouzročio, pokušavajući postati “velikim”, samo da bi na kraju uvidio, da je izgubio vječne blagoslove! (Usporedi sa Jeremijom 45:5.)

15. Što saznaje pobožna osoba o prividnom uspjehu iz Propovjednika 9:11 i 10:5-7?

¹⁵ Osobu koja zaista uživa “Božji mir”, ne navodi put k pravom uspjehu da podliježe sumnjivim metodama i bezvrijednim nastojanjima. Dakle, ona je naučena iz Biblije, da u sadašnjem društvu nesavršenih ljudi, “ne dobivaju trku hitri, ni boj hrabri; nema kruha za mudraca, ni bogatstva za razumne, ni milosti za učene” (Prop. 9:11, ST). Zaista, “ludost se podiže na najviša mjesta” i osoba može vidjeti “sluge na konjima, a knezove gdje idu pješice kao sluge” (Prop. 10:5-7, ST). Da, knezovima ili otmjenim osobama možda se ne odaje čast koja bi im pripadala, dok sluge, mnogo manje osposobljeni ljudi, možda ‘jašu na konjima’ kao plemići.

16. Od čega zavise uspjeh i dostignuće bogupredanosti?

¹⁶ Da li si ostao, takorekuć, ‘bez zvanja’, ne postigavši prividni uspjeh, koji si nekada želio? Zašto bi trebao biti previše zabrinut u vezi toga? Dopusti da “mir Božji” zavlada tvojim srcem i da osjetiš utješno spokojstvo koje on donosi. Nastavi vršiti Božju volju i traži od nebeskog Oca blagoslov tvojih napora u njegovoj službi. To je ono što zaista vrijedi u životu. Uspjeh i dostignuće bogupredanosti zavisi od duhovnih ciljeva i gledišta. Psalmist je s pravom izjavio: “Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, ... već uživa u Zakonu Jahvinu, o Zakonu njegovu misli dan i noć. On je ko stablo zasađeno pokraj voda tekućica što u svoje vrijeme plod donosi; lišće mu nikad ne vene, sve što radi dobrim urodi” (Ps. 1:1-3, ST).

17. a) Što moramo raditi da bismo doživjeli najveći uspjeh? b) Što možeš učiniti, da bi pomogao drugima uživati “mir ... Božji, koji nadilazi svaki razum”?

¹⁷ Ne bismo se mogli radovati većem uspjehu u životu od toga, da stupimo u bliski odnos s Jehovom Bogom i da ga podržavamo. Žarka želja dopasti mu se navest će nas da ga slavimo našim pobožnim riječima i djelima, radeći dobro našim bližnjima i objavljujući im ‘slavnu dobru vijest sretnog Boga’ (1. Tim. 1:11). Velika će biti naša radost, ako uz blagoslov nebeskog Oca budemo mogli pomoći drugima, saznati o njegovim divnim namjerama i pomoći im stupati u dragocjeni i predani odnos s njim. Tada će oni, kao i mi, naučiti savladavati životne brige, i uživat će “mir ... Božji, koji nadilazi svaki razum”.